Get Adobe Flash player
Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije...

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Nema razlike između Hitlerovog fašizma i Staljinovog (Titinog)...

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Izlazak na izbore trebao bi biti obvezan     Nemam,...

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Lokalni dripac, čiji je otac s aerodroma htio razoriti Pulu i bacao letke...

Plenković: I to treba da se zna!

Plenković: I to treba da se zna!

Hvali se beznačajnim šestomjesečnim...

  • Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:11
  • Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:06
  • Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    ponedjeljak, 18. studenoga 2019. 10:15
  • Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:54
  • Plenković: I to treba da se zna!

    Plenković: I to treba da se zna!

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:44

Krivotvorio izjavu kako bi prekrstio i uhljebio Nerkeza Arifhodžića

 
 
Čest usklik u bošnjačkim unitarističkim fantazijama jeste mit o Komšićevoj nekorumpiranosti. No pravni organi BiH imaju dokaz da je Željko Komšić korumpiran. Naime, Nerkez Arifhodžić je lažnom izjavom potpisanom u samom Predsjedništvu BiH, počinio kazneno djelo pribavljanja materijalne koristi, na osnovi lažnog izjašnjavanja. Poslije pisane izjave da je Hrvat, iako nije, Komšić ga postavlja na mjesto veleposlanika u Italiji. Ovaj slučaj je lijep primjer koliko je brutalan bošnjački nacionalizam i koliko mu Komšić služi. Komšić tim činom čini kazneno djelo korupcije. Pribavlja Arifhodžiću poziciju i materijalnu korist koja mu ne pripada. Potom Arifhodžić kao Hrvat obavlja najviše funkcije u diplomaciji. Komšić time dodatno ponižava hrvatski narod.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/komsic-tito-735x400.jpg?itok=KhSNCJpx
Kada smo upravo mi u Poskoku  to otkrili i pisali o tome, te provocirali aktivističkim putem Komšića i Arifhodžića režim Sarajeva ne privodi niti jednog niti drugog, nego upada na Poskok i odnosi računala. Pokreće sudski proces čiji je cilj bio zastrašivanje i ušutkivanje. Udruge BH novinara šute. Iako pred licem javnosti gledaju kako sustav štiti korupciju. Pred licem javnosti gledaju kako se za zaštitu “sinova režima” krše ljudska prava građaninu BiH. Sudski proces pada kao namješten. No ono što je najvažnije na sudu se Nerkez, koji je lažnom izjavom da je Hrvat dobio posao diplomate ne izjašnjava kao Hrvat. Za to postoje pisani dokazi u Tužiteljstvu BiH i u SIPA-i. Možemo ih i mi objaviti ako ih je SIPA izgubila. SIPA, dakle, ima materijalni dokaz da je Nerkez Arifhodžić pred njima, tijekom ušutkivanja Poskoka, priznao da nije Hrvat i to za vrijeme dok je obavljao posao diplomate u Rimu. Što je jasan i neoboriv dokaz korupcije na osnovi kojeg bi Komšić i Nerkez trebali državi vratiti preko milijun maraka otetih putem korupcije.
 
I što mislimo hoće li Tužiteljstvo BiH i SIPA pokrenuti kazneni postupak protiv Nerkeza Arifhodžića i Željka Komšića i vratiti sirotim BH građanima njihove novce? Komšić ne bi smio biti protiv jer on je uvijek na strani građana je li tako? Podsjetimo Nerkez Arifhodžić bio je dio diplomatske mreže Slobodana Miloševića dok je trajalo granatiranje BH gradova. Alija ga je odbio za diplomaciju. Komšić ga vraća u život. Kao Hrvata. Korupcijom. Valja podsjetiti da su ljudska prava u ovom slučaju Poskoku, bila tek uvod u kasniji cijeli niz napada i dokidanja ljudskih prava ne samo Poskokovim novinarima. Novinarka Glorija Lujanović koja je dobila prijetnje ubojstvom zbog istraga o zločinima Armije BiH nikada nije dobila poziv od antiterorističkih organa BiH za informativni razgovor.
 

https://poskok.info/zasto-zeljko-komsic-nikada-nije-optuzen-zbog-korupcije-krivotvorio-je-izjavu-kako-bi-prekrstio-i-uhljebio-arifhodzica/

On se vodi i propagandom, prijetnjama, zastrašivanjima, obespravljivanjima i marginaliziranjima…

 
 
Nakon četvrtstoljetnih priprema za nastavak, ili početak novog rata, kroz naoružavanje kako je Izetbegović 2 rekao "za ne daj Bože", kroz obuku dječaka askera, poticanje proizvodnje oružja i stalnim  zapošljavanjem novih radnika samo u vojnom sektoru, te dolaska turskih brodova u Neum i Erdoganove prijetnje sa sto milijuna Turaka ako tko na bilo koji način dirne u Bošnjake, sve glasnije se čuju muslimanske prijetnje Srbima "idite bre, što pre". Prijetnje Hrvatima se cijelo to vrijeme provode u djelo, te u  tim pripremama koristilo se i ubijanje hrvatskih povratnika, i opstruiranje na sve moguće načine provedbe Aneksa VII. Daytonskog sporazuma, marginaliziranje i obespravljivanje Hrvata.
https://balkaninsight.com/wp-content/uploads/2017/12/photobysamirjordanovicanadolu2-640.jpg
Bošnjačkoj strani u pripreme za nastavak, ili početak novog, rata  planski su pomagali i pomažu visoki predstavnici Ashdown, Petritsch, Bildt i Shwarz-Schilling, koristeći Daytonski sporazum kao "švedski stol", kao i tenkovskim upadom u hrvatsku banku, smjenjivanjem predstavnika hrvatskog naroda, nametanjem izbornog zakona, biranjem muslimana Bošnjaka na mjesta Hrvata, u mnogim beha institucijama napose u beha Predsjedništvo. Vrhunac međunarodne zajednice u iskorjenjivanju Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kako bi beha federacija postala etnički čisti muslimanski entitet, bio je kada je američki veleposlanik kazao, zapravo zaprijetio kardinalu Puljiću rekavši mu "ili se asimilirajte ili će vas nestati".
 
Kada je sve to uspješno pripremljeno i urađeno muslimanima Bošnjacima je ostalo jedino još da kažu Srbima, ili brišite sve srpske nazive, ili ćete završiti kao Hrvati. I radikalno kreću s inicijativom Stranke demokratske akcije kojom pokreću pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine ispit ustavnosti naziva entiteta Republika srpska. Ta neustavna, a Bošnjaci se uvijek pozivaju na ustav kad udaraju na prava Srba i Hrvata, aktivnost u cilju propagandnog rata prema hrvatskom i srpskom narodu, je sa ciljem da ta dva beha naroda kažu  Bosna i Hercegovina nije naša domovina i mi odlazimo iz nje. Takav propagandni rat uvijek je učinkovit u slojevitim zajednicama kakva je Bosna i Hercegovina, i stoga ga Bošnjaci i koriste. Ogaditi zemlju narodu, mirnodopski je progon istog. Etničko čišćenje u najpodmuklijem načinu. To je sredstvo koje se koristi i u ratnim sukobima, a koristili su ga i Muslimani u agresiji na Hrvate, pjevajući,  "Od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta".
 
No, bošnjački pokušaj ogađivanja Bosne i Hercegovine hrvatskom narodu, bez obzira na koji način to radili, uvijek jača hrvatsko domoljublje prema toj im domovini. Potvrđuje se, po tko zna koji put, zapravo uvijek, da je svako neprijateljsko ogađivanje zapravo način otimanja domovine, i stoga je taj propagandni rat vrlo kontraproduktivan. Nije prvi put da se hrvatskom narodu na tim prostorima, i na taj način otima domovina. Bila je to velikosrpska politika u jufederaciji kada im je otimana Hrvatska, i to im se danas ponavlja od strane velikomuslimana u „jugoslaviji u malom", u beha federaciji. Ta dva prljava istovjetna rata protiv hrvatskog naroda vođeni, i vode se, od strane velikosrpskih Udbaša i velikomuslimanskih  AID-eovaca, najbolji su pokazatelj klonirane istovjetnosti juzajednice i beha zajednice. Zato su Bošnjaci i izabrali prvog svog predstavnika u beha Predsjedništvo, Džaferovića, iz reda obavještajne muslimanske službe AID, a drugog kao Komšića kao pripadnika terorističke muslimanske armije Bosne i Hercegovine.
 
Bošnjački specijalni rat ogađivanja Bosne i Hercegovine  hrvatskom narodu nije samo biranje člana beha Predsjedništva iz reda Bosanaca za hrvatskog predstavnika, već i četvrstoljetna kontinuirana prijetnja ratom, mudžahedinima dokazanim brutalnim ubojicama. Jednako takvim i procentualnim 50,02 posto bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini  prijeti se, i pokušava se hrvatskom narodu ogaditi njihova trinestostoljetna domovina Bosna i Hercegovina. Na sva ta prljava bošnjačka pucanja hrvatski se narod više i ne obazire, bez obzira što bole. Domovina se ne predaje na svaki pucanj, i ne izdaje u amanet bilo kome, napose ne bivšem krvavom okupatoru.
 
Nije opasnost za mir u Bosni i Hercegovini bošnjačko naoružavanje i priprema djece za rat, glavna opasnost je šutnja visoki predstavnika na taj četvrtstoljetni proces priprema Bošnjaka. A pripreme se već polako pretvaraju u djelo. Ne vodi se rat samo oružjem, on se vodi i propagandom, prijetnjama, zastrašivanjima, obespravljivanjima i marginaliziranjima izabrane žrtve. U „jugoslaviji u malom“ kao i u Jugoslaviji u velikom, žrtva je hrvatski narod.
 

Vinko Đotlo

Tokić i Komšić, "Hrvati" muslimansko-bošnjačke radikalno islamističke politike unitarizacije i centralizacije

 
 
Kao možda nigdje u svijetu se ne potvrđuju tako istinito, kao da su sve za nju pisane i predviđene, narodne izreke kao u na smrt bolesnoj Bosni i Hercegovini. Čini se kako sve ono što ne ide nigdje u svijetu ide u toj, već na neki način stoljećima, statičnoj zemlji. I dok u svakoj zemlji svijeta se ide i malim koracima naprijed u budućnost, u Bosni i Hercegovini se ide velikim koracima u prošlost. Tu u tom zločinu osmanskog genocida i konfesiocida svim snagama, politike, nostalgije i emocija prema „mati Turskoj" gura je bošnjačko političko, vjersko, akademsko, i vojno čelništvo.
https://istinomjer.ba/app/uploads/2018/09/sejfudin-tokic-300x200.jpg
Sejfudin Tokić
 
Vodi se jedna neviđena muslimansko-bošnjačka agresija militantnog islama  na Bosnu i Hercegovinu, načinima i sredstvima kakvima su je osvojili i u petstogodišnjem danku u krvi do gola osiromašili, oni kojima današnji muslimani Bošnjaci pjevaju „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati". Pjevati tako  krvoločnom  osvajaču iza kojeg su ostale tragične posljedice, između kojih je i građansko-vjerski sukob za teritorij vođen devedesetih godina dvadesetog stoljeća, psihološki je rat protiv istih onih, nemuslimana, koje su Osmanlije držale u ropstvu u polutisućljetnoj okupaciji. Više tu pjesmu majci  Turskoj ne pjevaju samo bosnjački pojedinci, ona je nacionalna himna bošnjačkog naroda. Najglasniji u pjevanju te muslimansko-bošnjačke himne su poturice, janjičari, i nostalgičari koji žale za tim vremenom nastojeći svim snagama da ga vrate. Velik je broj tih bošnjačkih šovinista, džihadista, isilovaca i dokazanih zločinaca u agresiji na hrvatski narod. Ne prestaju ni danas u toj agresiji, te više agresiraju na Hrvate negoli se brane od Srba.
 
Perfidni i brutalni prema Hrvatima su zbog toga što im je hrvatski narod pružao pomoć u vremenu kada se  u Bosni i Hercegovini  srpskom agresijom odlučivalo o njihovu biti ili ne biti, nestati ili opstati. I upravo ta velikodušna hrvatska pomoć odlučila im je biti i opstati u Bosni i Hercegovini. Za tu, gotovo bratsku pomoć, koja govori o hrvatskoj iskrenosti namjera, Bošnjaci danas zahvaljuju nemilosrdnom agresijom, sa ciljem potpunog progona sa beha područja i nepriznavanja Hrvata u njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu. U tim zločinima genocida i etničkog čišćenja odigrava se prava utrka među bošnjačkim nacionalistima, džihadistima i djeci majke Turske. Među njima, kao poturica gora od Turčina, ističu se bošnjački nacifašisti koji nose hrvatske putovnice. Okretljivi kao suncokret, što se vidjelo i na Izetbegoviću starijem, koji je jedno mislio, drugo govorio, jedno potpisivao i već na izlazu nepriznavao, za hrvatsku putovnicu izjašnjavali su se većim Hrvatom i od svakog Hrvata, da su hrvatski domoljubi veći od svakog hrvatskog branitelja.
 
Čak i ono što se nije od njih tražilo priznavali su i hrvatovali. Podsjećalo je to na ono vrijeme iz Drugog svjetskog rata, kada su muslimani, kao samoizjašnjeni veliki Hrvati počinili strašne zločine nad Srbima i Židovima i sve ih kasnije pripisali tadašnjoj Hrvatskoj vojsci NDH, i danas pripisuju kad se istina otvara Hrvatskoj i njenom narodu. Ti zločini muslimana, Hrvatskoj i hrvatskom narodu danas su teški teret, i čak ih tovare oni Bošnjaci čiji roditelji su zločine činili, i oni koji danas nose hrvatske putovnice, kojima slobodno i bezbrižno putuju po Europi, i svijetu.
 
Iako je teško izdvojiti jednog pojedinca, zbog toga što će se drugi uvrijediti, iz te ogromne skupine militantnih islamista koji agresiraju na hrvatski narod u cjelini i hrvatsku Državu, visoko mjesto zauzima  Hrvat, Musliman, pa Bošnjak, predsjednik „Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda“, izuzetno velika Hrvatina kada je tražio hrvatsku putovnicu - Sejfudin Tokić. O podlosti tog džihadiste najbolje govori i naziv njegove vjersko-muslimanske partije, u kojoj koristi riječ „ravnopravnost“ naroda. I da nemuslimani ovih europskih prostora ne poznaju muslimansku podlost, muslimansku suncokretovu okretljivost, mogao bi, poput naivni i interesnih zapadnih Juda, povjerovati u dobronamjernost pokreta, dokazanog i svakim danom potvrđivanog islamskog radikala. U partiji koju vodi Sejfudin ne priznaje ravnopravnost Srba i Hrvata, budući da za njega oni i ne postoje. Po njegovoj, muslimansko-džihadističkoj definiciji beha naroda, u Bosni i Hercegovini postoje samo Muslimani Bošnjaci, pravoslavci Bošnjaci i katolici Bošnjaci. Nema ni Hrvata, ni Srba, ni Židova, ni Ostalih, sve je to Sejfudin i njegova partija za ravnopravnost strpala u „bosanski lonac“ da nestane u kuhanju s muslimanima ili da se utope u njegovu izmišljenu bošnjačku naciju. Nije samo on taj koji vrši prisilnu islamizaciju beha nemuslimana, tu je i muslimansko-bošnjački zet Komšić, koji pod parolom građanstva radi isto što i Tokić, dekroatizira i desrbijanizira Hrvate i Srbe.
 
Time muslimansko-bošnjački radikalisti, neki čak i s hrvatskom putovnicom, politikom „ravnopravnosti“ i „građanizacijom“ najviše zagovaraju unitarizaciju, islamizaciju, neravnopravnost i mržnju među beha narodima. Bošnjački se narod više i ne poziva u tajnosti na rat protiv svih onih koji nisu Bošnjaci. Nema se vremena za čekati, i cilj se više ne smije skrivati. K njemu, muslimanska Bosna i Hercegovina, trebaju krenuti svi, napose Bošnjaci, mudžahedini, vehabije i povratnici iz sirijskog rata, isilovci. Cilj opravdava sva sredstva, pa i ona isilovska koja je svijet gledao u muslimanskim zločinima genocida nad kršćanima Bliskog Istoka.
 
Za početak, planira „Hrvat“ Sejfudin, u potpunosti dokinuti svaki trag Hrvatske Republike Herceg Bosne, drugim riječima treba hrvatski narod protjerati s federacijskih prostora, kako bi se proširio teren za kasniju odlučujuću bitku progona Srba. Planirani genocid nad hrvatskim narodom, Sejfudin i svi drugi „Hrvati“ poput njega pokušavaju se sakriti s hrvatskom putovnicom, nastojeći pokazati svijetu da Hrvat ne ide protiv Hrvata. Mirnodopski genocid kojeg je najbolje razradio njihov drugi član Predsjedništva Komšić. Komšić  kao ratnik ABiH okićen zlatnim ljiljanom u rat protiv hrvatskog naroda ide sasvim otvoreno.
 
I Tokić i Komšić, „Hrvati“ muslimansko-bošnjačke radikalno islamističke politike, unitarizacije i centralizacije BiH kroz Sjefudinovu „ravnopravnost“ i Komšićevu „građanizarnost“, više i ne vjeruju u multietničku opciju BiH. Oni vjeruju, i stoga se za taj cilj i bore, da će Bosna i Hercegovina, danas ili sutra, biti samo i jedino nacionalna država Bošnjaka. Za Bošnjake, kao i za sve muslimane svijeta sasvim je nepoznata vrijednost suverenosti i konstitutivnosti naroda u multietničkim zajednicama. I ako se ta definicija ne poštuje ni u jednoj islamskoj zemlji, i Sejfudinova i Komšićeva BiH ne može, i ne smije biti izvan tih muslimansko-islamskih državnih okvira i vrijednosti.
 
Nacifašistička muslimansko-bošnjačka politika na putu do čiste vjerske šerijatske Bosne i Hercegovine kaže da „ne mora nigdje u Ustavu stajati da je to bošnjačka nacionalna država, ali neka se primijeni univerzalno pravo 'jedan čovjek jedan glas' i BiH će biti nacionalna država Bošnjaka“. Da je tako pokazao je muslimanski izbor Komšića u Predsjedništvo BiH, na tom principu uređenja muslimanskih radikalnih zemalja. Tokić, Komšić, Džaferović, Izetbegović, Cerić i cijelo to vodstvo militantnog islama BiH osvajaju zemlju i porobljavaju nemuslimane brojem svog naroda, kojeg stalno povećavaju kao prijetnju, i kažu „naši ljudi su svjesni da u identitetu svog bošnjačkog naroda mogu naći sigurnost i za narod i za državu BiH. Što je brojniji, jači i moćniji bošnjački narod, bit će jača i stabilnija BiH“.
 
Drugim riječima u takvoj BiH u kojoj vlada uistinu militantni islam, koju iz dana u dan sve više osvajaju migranti, isilovci, džihadisti, vehabije i silni ti komšići, tokići, izetbegovići, cerići, džaferovići… i teritorijalno  pravo hrvatskog naroda ograničavaju ratom i kažu „Ako Hrvati dobiju entitet izbit će rat! A za teritorijalno pravo srpskog naroda vele „prije će se Sandžak pripojiti Bosni nego RS Srbiji“! Više se muslimansko-bošnjačko vodstvo i ne sprema u tajnosti za nastavak, ili početak novog rata, već to i javno govore, spremajući nemuslimanima neku novu ahdnamu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1590 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević