Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Skijašica Sedina Muhibić napadnuta od svojih sunarodnjaka

 
 
Vjerska islamska policija kontrolira beha društvo i sve beha gradove, napose Sarajevo kojeg su već učinili najislamskijim gradom, ne samo na ovoj europskoj periferiji, već čak i daleko šire unutar islamskih zemalja. Grad je to danas koji je u mnogim muslimanskim dimenzijama radikalizma, i vjerskog fundamentalizma, uzor mnogim muslimanskim gradovima, koji bi u budućnosti trebali izgledati sarajevski. To je grad koji je pozelenio pod crnilom odjeće kratkih hlača i dugim bradama mudžahedina i isilovaca, ispred kojih u strahu za ono danas mnogi nemuslimani ga napuštaju nakon stoljeća i stoljeća u njemu živeći, izgrađujući ga u šarenilu raznih nacionalnih i vjerskih boja. Stoljetno sarajevsko šarenilo, a velikim dijelom i federacijsko, gotovo je preko noći nestalo, i rukama vjerskih islamskih radikalista ofarbano u vjersku muslimansku zelenu boju.
http://radiobrcko.ba/wp-content/uploads/2019/01/Sedina-Muhibic-642x336.jpg
Sedina Muhibić
 
Više silom, zapravo samo silom, onako kako su to uradili sa svim ostalim gradovima u kojima su žene u dvadeset i prvom stoljeću i dalje ropkinje, ne smiju izaći na ulicu bez pratnje brata ili muža, gdje se ne smije alkohol prodavati, gdje se prekida nastava i školski ispiti da bi se moglo klanjati u džamijama, na trgovima i ulicama. Sarajevo je zbog toga danas grad u kojem se ne smije oblačiti izvan muslimanske vjerske tradicije, i svatko onaj tko se odjene izvan tih nacionalni i vjerski  okvira nezaštićena je meta islamskih radikalista koji, uz veliku plaću, danonoćno patroliraju gradom. Ne gledaju više koje vjere i nacije je ta „bijela" vrana među crnima, ona je jednako strašna žrtva saudijsko iranskih muslimanskih revolucionara i čuvara islamske beha revolucije.
 
Dva i pol desetljeća Sarajevo se, bez ikakva otpora, što je znak apsolutne okupacije grada i njegovih nemuslimana, teheranizira i vjerski čisti islamskom revolucijom. Najveće žrtve te vjerske islamske revolucije u Sarajevu su, kao i u svim drugim islamskim gradovima, najranjivija, u islamskom svijetu i najnezaštićenija, kategorija društva, žene. Strahote prijetnji kojima joj je bio i život u pitanju doživjela je, na svu sreću i preživjela, to mnoge žrtve u Sarajevu nisu imale sreću, muslimanka bBošnjakinja, skijašica Sedina Muhibić u ponedjelkak 14. siječnja 2019. u Sarajevu.  „Mulietničko" i „multireligijsko" Sarajevo, taj dan šareno jedino snijegom i kišom, a to je ukupno  njegovo šarenilo tijekom cijele godine, pokazalo se i potvrdilo u pravoj svojoj stvarnosti, vjerske i nacionalne isključivosti. Pokazalo se u najcrnjoj boji islamskih fundamentalista koji su njime ovladali, i na najgrublji način ga oteli njegovim kršćanima, u prvom redu Hrvatima katolicima, budući da su Muslimani i mrtve Srbe istjerali iz grada. 
 
A zbog hrvatskog obilježja na svojoj jakni, koja joj je, kako kaže žrtva islamskog radikalizma u glavnom gradu entitetske zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata, Sedina Muhibić, „najbolja jakna", bila je meta vjerski islamskih policajaca u sarajevskom tramvaju. Hrvatskim federalnim partnerima Bošnjacima zasmetala je njihova sunarodnjakinja Bošnjakinja iz nepodnošljivog i neoprostivog razloga, zato što na svojoj jakni ima hrvatski povijesni grb, a zbog nje i ne može da zaživi federalna zajednica. Otkud toj mladoj Sarajki hrabrosti da po zelenom, vjerski i nacionalno čistom europskom Teheranu, nosi jaknu s hrvatskom „šahovnicom“, hrvatskim nacionalnim identitetom kojeg Bošnjaci ne priznaju, ne samo ravnima sebi, nego da uopće i postoji u „Islamskoj beha Republici", veći beha entitet. Sedina je još u tramvaju dok je slušala glazbu imala sreću da nije završila tragično od strane islamista kao mnogi hrvatski mladići i djevojke, žrtve „nepoznatih" bošnjačko-muslimanskih čuvara islama u islamskoj  Bosni i Hercegovini.
 
Pokazalo se i dokazalo, a to je bošnjačka praksa koja se provodila u ratu i koja se provodi i poslije rata, da hrvatskoj „šahovnici“ nije samo mjesto u Sarajevu, već u cijeloj beha federaciji. To znači, da tamo gdje nije mjesto zastavi jednog beha naroda, tu nije mjesto ni tom narodu. I kao što je te večeri u sarajevskom tramvaju vladao kaos zbog hrvatskih kvadratića, tako i cijelo postdaytonsko vrijeme nepravednog mira u beha federaciji vlada kaos zbog prisustva Hrvata. To su temelji na pijesku na kojima interesna svjetska zajednica pokušava graditi nemoguće, federaciju koju ni u kakvom obliku ne žele Bošnjaci. Osim u obliku bez Hrvata. Jer ako u „multi kulti" Sarajevu nije mjesto „šahovnici“, a pokazalo se udarom na Sedinu da nije, ako Bošnjaci „mrze Hrvate”, kako je Sedini rečeno u tramvaju, a mrze ih, samo je sreća spasila tu djevojku, onda je to njihova politika u cijeloj beha federaciji. Ni u toj zajednici nije mjesto „šahovnici“, i u njoj mrze Hrvate, i ne samo da ih treba poubijati, kako su u tramvaju prijetili curi koja nosi hrvatske kvadratiće, već ih i ubijaju.
 
Nepoznat je broj ubijenih hrvatskih povratnika, koji su imali hrabrosti da se vrate, kao što je imala i Sedina obučena u hrvatske kvadratiće. Bošnjačka mržnja prema Hrvatima kao federalnim partnerima, mržnja je i prema samoj federaciji, što govori kako su oni sami glavni njeni rušitelji. Bošnjačko rušenje federacije na način da mrze Hrvate i da za njih i njihovu šahovnicu nema mjesta, ne samo u Sarajevu već u tom entitetu, znak je da su Bošnjaci za daljnju diobu Bosne i Hercegovine i stvaranje trećeg hrvatskog entiteta.
 
Problem trećeg entiteta je u veličini hrvatskog teritorija s kojim bi se mogli Bošnjaci složiti. I prije razgraničenja koje zasigurno mora doći, zbog nepodnošljive bošnjačke mržnje koja bi mogla i rat zapaliti, Bošnjacima je potrebno osvojiti što više gradova i teritorija, na način kako je osvojeno i Sarajevo. Nije u pitanju samo površina osvojenih teritorija, već i političko zemljopisna, ratno strateška kategorija. Onog momenta kada Bošnjaci mržnjom, ubijanjem, osvoje teritorij od okupiranog Sarajeva do izlaza na more, tad započinju pregovori o trećem hrvatskom entitetu. Sve dok Bošnjaci nemaju izlaz na more, koji bi ih povezivalo sa ostatkom islamskog svijeta, hrvatski put do svog nacionalnog entiteta bit će težak, i plaćan žrtvama kakvima ga i sada plaćaju hrvatski povratnici i oni koji sa hrvatskim povijesnim grbom hodaju po zelenom Teheransarajevu.
 

Vinko Đotlo

Poruka vareškoga ratnog gradonačelnika Avdije Kovačevića

 
 
U ovom nestajučem stanju Bosne i Herecgovine, utemeljenom na velikoj nepravdi i interesima vanjskih čimbenika koji se susreću i još više sudaraju na tim prostorima, korisno je otići malo, bilo u dalju ili bližu beha prošlost, i vidjeti šta su Muslimani, kao najglasniji zagovornici multi-kulti Bosne i Hercegovine govorili. A ti govori su razlog bosanskohercegovačke agonije. Naime, u okvire Federacije BiH, kao većeg beha entiteta, djela američke svakolike moći, ugurane su, po onome što se vidjelo i danas još više vidi, dvije velike razlike protiv njihove volje i želje za zajedničkim životom. Trajne velike razlike u Bosni i Hercegovini na okupu u prisilnom zajedništvu držala je pola stoljeća čvrsta ruka komunizma. I stoga u cijelom tom čvrstom diktatorskom vremenu umjesto zbližavanja i istinskog zajedništva izrastale su još veće razlike, koje su bile prikrivane lažnom snošljivošću „povijesnih“ specifičnosti Bosne i Hercegovine.
http://tuzlalive.ba/wp-content/uploads/2018/01/avdija-kovacevic-nacelnik-vares-visoko-co-ba.jpg
Avdija Kovačević
 
Pod željeznom čizmom komunizma razdvajale su se potajno tri razlike bosanske stvarnosti, svaka sa svojim posebnostima čekajući samo priliku da davno izgrađene razlike i javno pokažu svijetu, ali isto tako i narodima „bratstva i jedinstva“ na bosanskim prostorima. Budući da svaka prisila eksplodira i pri najmanjem dodiru, te pojave nije mogla biti zaobiđena ni bosanskohercegovačka „boca baruta“. I uslijed ogromnog pritiska nespojivih elemenata pukla je velika ruska boca opasnog sadržaja, a za njom su slijedile, povezanom ideologijskom niti i sve druge tvorevine nametnutog zajedništva, Čehoslovačka, Jugoslavija, a unutar jugoslavenske federacije i „jugoslavija u malom“ - Bosna i Hercegovina. Međutim, iako u nekim segmentima najmanja, bosanskohercegovačka boca je pukla najjačom eksplozijom sa najtragičnijim posljedicama. Potvrdilo se neko nepisano pravilo kako se u najmanjoj boci drži najopasniji otrov.
 
Bosna je popucala po svim šavovima kojima je bila uvezana, nacionalnim, vjerskim, civilizacijskim, susjedskim pa čak i rodbinskim. Pravi proizvod prisile i lažne tolerancije u lažnoj  snošljivosti zajedničkog življenja, pokazao se u svom „bogatstvu“, ali u isto vrijeme i znakom tvorcima „Novog svjetskog poretka“ da je budućnost svijeta u razlikama moguća samo jednih pokraj drugih, a nikako jedni sa drugima. Iako se jačina bosanskih pucanja čula diljem svijeta, a se čuje i dalje, ona nažalost nisu spriječila neke svjetske političare da, i nakon nametnutog ušutkavanja, počimaju ponovno eksperimentiranje, ili oživljavanje raspadnutih državnih uređenja, zbog kojih je i bio ovako jak i tragičan pucanj. Ovaj put to se eksperimentira s manjim brojem sudionika federacijskog življenja, budući da su Srbi iz Bosne i Hercegovine „isključeni“ uz dar vlastite Republike srpske. Amerika kao pobjednik u hladnoratovskom nadmetanju ne uspijeva u Bosnu i Hercegovinu strpati ponovno sva tri njena naroda, jer to Rusi nisu dozvolili, u jednu zajednicu, kao što je to „uspijevala“ nekadašnja svjetska velesila Rusija. U tom pogledu Amerika je poražena.
 
U izborenoj ulozi svjetskog policajca Amerika u BiH namjerava stvoriti ono što je komunizam stvarao po Istočnoj Europi nakon Drugog svjetskog rata - umjetne tvorevine - iznad kojih će sada visiti američki mač, a u kojima će egzistirati „miroljubivo“ zajedništvo „Novog svjetskog poretka“. Na još nezaraslim ranama i neohlađenim žrtvama, nacionalnog, vjerskog pa i civilizacijskog sukoba, silom se pokušava graditi građevina koja, već dugo se vidi, zasigurno nema budućnosti, upravo zbog temelja na kojima se želi izgraditi. Toga je dijelom i Amerika svjesna, te u još neizgrađenu federacijsku zgradu ubacuje dio svoga najmodernijeg oružja, koje bi u sljedećem neminovnom pucanju ostatka Bosne i Hercegovine trebalo da razdrma mirnu i sigurnu Europu.
 
A da je bosanskohercegovačka Federacija želja samo Amerike, iz široj javnosti nepoznatih razloga, govori činjenica da je protiv te tvorevine i muslimanski narod u čiju se zaštitu stavila američka politika. Naime, može li biti zajedničkog života i mirne Federacije ispunjene ravnopravnošću njenih partnera kada čelnici muslimanskog naroda govore o zajedništvu i vezama bosanskih Muslimana s muslimanima svijeta, a nikako o vezama i zajedništvom s federalnim partnerom u Bosni i Hercegovini. Američkom argumentu sile suprotstavlja se sila argumenata izjavama čelnika i keratora politka muslimanskog naroda. Tako u vrijeme obnašanja dužnosti premijera hrvatsko-muslimanske Federacije Hasan Muratović  izjavljuje: „Bliži su mi Iranci nego Hrvati u Bosni“ i „Moja druga domovina je Iran“. Ovi putokazi Bosne  i Hercegovine ne mijenjaju američki stav prema zamišljenoj tvorevini. Federacija ide u mjestu dalje.
 
Muratovićevu ograničenost „samo“ na Iran urednik muslimanskog nacionalističkog tjednika „Ljiljan“ proširuje te kaže: „Bliži mi je musliman na Filipinima nego Hrvat u Sarajevu“. No, pored toga, i preko podmećujućih nogu Federacija „ide“ dalje, i u „bosanski lonac“ ubacuju se dodaci koje ni jedno vrijeme, ni jedan kuhar, ne može skuhati. Sadržaj lonca nadopunjuje i vareški ratni gradonačelnik Avdija Kovačević kad kaže: „...a mogao si (misli na Mehmeda i njegov odnos prema kršćanima) jednom rječju, jednom naredbom da im zatreš klicu“. A kao da i nije pokušavao. U uredu jednog generala muslimanske Armije slika ajatolaha Khomeinija.
 
I redaju se tako oni što nadopunjuju „bosanski lonac“, a ložač vatre ili ne vidi zbog dima što se uzdigao ili zbog udaljenosti sa koje potiče vatru. Čija će biti zadnja i tko će pobijediti, američka ili politika iraniziranih bosanskih muslimana. Hoće li Amerika biti pobijeđena i od njih kao i od rusijaniziranih Srba kojima su morali dodijeliti prostor pod imenom Republika srpska. No u bosanskom okruženju je Europa. Na čiju će ona stranu stati ostaje da se vidi. Ne zbog budućnosti i mira u Bosni i Hercegovini, već zbog vlastite sigurnosti kojoj prijeti migrantska islamistička invazija koja prolazi kroz beha federaciju.
 

Vinko Đotlo

           Prema motivima narodnih napjeva

 
 
Vranica se podigla visoko
sa Vranice na Busovaču
bacio sam oko
dvije su je vode obgrlile
Ivančica i rijeka Kozica
gledam njena polja i doline
mili Bože ja kakve miline
https://www.dinarskogorje.com/uploads/4/1/3/3/41338573/vranica-img-9937_orig.jpg
ispred crkve svetog Ante
vataju se u kolo jarani
dok se nisu povatali stari
kolom vini maramica tanka
kolo vodi mlada Busovljanka
do nje momak vita jela
poglavica Putiškoga sela
dvoje mladih bor zeleni
vjenčali se do jeseni
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Ponedjeljak, 25/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 506 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević