Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Neautentični dokument koji je objavljen u zborniku dokumenata

 
 
U Časopisu za suvremenu povijest iz Zagreba, br. 1, 2018., str. 143. – 161., objavljen je članak »Pitanje autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu Jugoslavenske armije od 25. veljače 1945. o Mostarskoj operaciji«. Autor članka je Vladimir Šumanović. U članku se propituje autentičnost objavljenoga dokumenta što ga je 8. dalmatinski korpus uputio Generalštabu Jugoslavenske armije 25. veljače 1945. Dokument opisuje Mostarsku operaciju koja je bila podijeljena u tri faze: operacija Bura, bitka za Široki Brijeg i bitka za Mostar. Taj je dokument u jugoslavenskoj historiografiji držan kao temeljni povijesni izvor pri rekonstrukciji te vojne akcije i u opravdavanju ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu. Autor donosi pet razloga zbog kojih drži da je dokument neautentičan.
http://www.laudato.hr/getattachment/3260d909-0eb2-42b3-9236-2d362569184f/18-broj-Stopama-pobijenih.aspx
Prvi razlog je dvojbeni karakter izvornika izvješća, odnosno izvornoga teksta čiji je prijepis objavljen u zborniku dokumenata, a zatim u skraćenom obliku u zborniku Mostarska operacija. Neimenovani major II. jugoslavenske armije jamčio je autentičnost dokumenta koji je objavljen u zborniku dokumenata. Taj podatak je sporan zbog toga što je 8. dalmatinski korpus izvješće uputio Generalštabu, a ne II. armiji. Tijekom svoga postojanja 8. dalmatinski korpus nije uopće bio podređen II. armiji, pa je nejasno kako se izvješće našlo u njezinu stožeru. Također, sporno je što je izvješće ovjerovio neimenovani major koji je bio zamjenik načelnika stožera II. armije, jer II. armija nije imala tu funkciju nego je tu dužnost obnašao potpukovnik Radoslav Đurić.

Drugi razlog je nadnevak izvješća, odnosno osobe koje su ga potpisale. Na izvješću je nadnevak 25. veljače 1945., a potpisali su ga politički komesar pukovnik Boško Šiljegović i zapovjednik general major Petar Drapšin. No, netočno je da se Drapšin mogao potpisati na izvješće jer je bio u Beogradu od 22. veljače do 4. ožujka.

Treći razlog je broj mostova koje su srušile protivničke postrojbe. U uvodnom dijelu spominju se dva srušena mosta, malo kasnije čak tri, da bi u podrobnom izvješću bilo spomenuto rušenje samo jednoga mosta.

Četvrti razlog donosi više podataka koji su izostavljeni iz izvješća. Ono uopće ne spominje likvidaciju franjevaca na Širokom Brijegu, iako su ih u sadržaju izvješća definirali kao jedne od organizatora operacije Bura. U svakom izvješću iznosili su odnos prema mjesnom pučanstvu jer je to odražavalo razinu stege pripadnika NOVJ-a ali u ovome izvješću toga nema. Izostavili su također pomoć britanskog zrakoplovstva tijekom Mostarske operacije, kao i broj bjegunaca u popisu gubitaka.

Vladimir Šumanović tvrdi da se zbog svih navedenih razloga može zaključiti da su obje inačice dokumenta nastale nakon završetka rata kako bi se stvorila poželjna slika prošlosti. Međutim, to nema nikakve veze s pravom istinom i stvarnim stanjem stvari koje su se tada događale.
 

Lucijana Kožul, Vicepostulatura

Na svijetu je da zaustavi novi turski osvajački pohod

 
 
Personu non grata u mnogim zemljama slobodnog europskog svijeta, turskog diktatora koji je u svom pašaluku napunio zatvore političkim neistomišljenicima, i svakim ih danom sve više puni, a gradnja novih napreduje, te nad Kurdima čini genocid kao nad Armencima, u glavnom gradu 81. pokrajine zločinačko genocidno konfesiocidnog Otomanskog carstva, Sarajevu, dočekao je Paša Izetbegović i pozdravio ga riječima pred tisućama Turaka koji su 20. svibnja 2018. okupirali grad: "Kako kaže hadis Božijeg poslanika: "Svakih sto godina Bog pošalje čovjeka koji će jednom narodu vratiti vjeru… vi sad imate čovjeka kojeg vam je Bog poslao. Ime mu je Reçep Erdoğan!"
http://hms.ba/wp-content/uploads/2017/10/novi-pazar-vu%C4%8Di%C4%87-erdogan1.jpg
I zatutnjali su pljeskom Erdoğanovi džihadisti, pokazujući okupaciju većeg beha entiteta grada, koji je nekada bio prostor na kojem se crkva oslonjala na džamiju i džamija na crkvu, a danas postao europski Teheran. No, još jednom se potvrdilo kako u svakom zlu, pa i u ovom ponovnom danku u krvi koji se nadvija nad beha kršćanima katolicima u većem beha entitetu, kroz Izetbegovićevu veleizdaju federalnog beha dijela suvremenom turskom sultanu, ima i nešto dobro. Čak i puno dobrog ako ga Svjetska zajednica, a napose beha kršćani u jedinstvu, budu sagledali, ocijenili i pravim imenom nazvali. Naime, kao i u vrijeme prve turske krvoločne agresijske okupacije Bosne i Hercegovine i danas je beha kršćanima, Istočnog i Zapadnog obreda, potrebno zajedništvo, kao snaga otpora prisilnoj islamizaciji, i janjičarenju kršćanske djece.
 
Upad Sultana Erdoğana u nekadašnji glavni grad svih beha nacija i konfesija, te iskazana muslimansko bošnjačka dobrodošlica tom diktatoru, pokazala je svijetu, beha kršćani to znaju, tko su beha muslimani, nakon sedam promjena nacije danas samoproglašeni Bošnjaci, odakle su, šta im je cilj u BiH i sa BiH, koja im je zemlja matica, tko je njihov vođa. I ta razotkrivenost, to javno bošnjačko muslimansko samopriznanje, da su Turci, da su iz Turske i njen osvajačko vojnički ostatak u ovom dijelu Europe, da BiH ponovno žele pod tursku okupaciju, da BiH žele turcizirati, da im je „Turska mati tako je bilo i tako će ostati",  i da im je Sultan Erdoğan vođa, mesija, sve to otkriveno i priznato, svijetu obznanjeno 20. svibnja 2018. u turciziranom Sarajevu, mrvica je dobra u zlu koje se tog dana vratilo i zaprijetilo beha kršćanima, i pravoslavnim i katolicima. Ništa manje i Židovima, i ostalim vjerama u BiH, odnosno u Federaciji.
 
Ako se Bošnjaci ne slažu s onim čime su se pokazali i izjasnili otvaranjem beha vrata Sultanu Erdoğanu, diktatoru kojem su mnoge europske zemlje zabranile ulazak na svoj teritorij, proglasivši ga persona non grata, a Izetbegović ga nazvao novim muslimanskim Mesijom, da su oni Turci i njihov ostatak, a to znači okupator i agresor, onda Sultanovo umarširanje u nebranjeno, na tanjuru izdato Sarajevo traži žuran odgovor, budući da od toga ovisi beha hod ili u otomansku prošlost ili europsku budućnost, tko su beha muslimani, danas samoproglašeni, nakon sedam osam promjena Bošnjaci.
 
Bošnjačko traženje nacionalnog identiteta u okvirima europskih tisućljeće građenih i izgrađenih vrijednosti, zapravo i nije bilo, to je period uspješnog skrivanja onog što jesu, Turci, što su pokazali i otvoreno potvrdili na prijemu Erdoğana i identificiranjem s Turcima. Niti polutisućljetna bilo okupatorska ili agresorska prisutnost današnjih Bošnjaka u Europi, nije ih uspjela europeizirati i deturcizirati. Reklo bi se što ih Europa duže pokušavala držati bliže k sebi i svojima, oni su se više udaljavali, čekali ovu priliku u Sarajevu, i Europu i europsko kršćanstvo smatrali i smatraju ciljem uništenja. Pozivanje persone non grata u europskim zemljama da održi predizborni skup u Sarajevu, govori o velikoj udaljenosti Bošnjaka od Europe i eurospkih vrijednota i bratske nacionalno vjerske povezanosti s Turskom i Turcima.
 
Pola tisućljeća života u europskoj sredini, bez obzira na koji način se našli u njoj, i ne prihvaćanje iste, jasno govori o kulturnoj, civilizacijskoj i svakoj drugoj "nekompatibilnosti" tih turskih pristalica turskog ostatka u Bosni i Hercegovini i nostalgičara za otomanskim krvavim genocidno-konfesiocidnim vremenom. Velika je dvoličnost i duga opasna igra, skrivanja vlastitog turskog identiteta ispod lista Bošnjak, pod kojim se krije upravo ono što su pod tisućama turskih zastava, u međunarodno priznatoj zemlji, pokazali Sultanu Erdoğanu. Diktatoru koji je persona non grata u civiliziranom i demokratskom svijetu, dok  mu sultančić Bakir upriličuje, bez nazočnosti srpskog i hrvatskog člana Predsjedništva, bratsku dobrodošlicu. Nikada u novijoj svojoj povijesti BiH nije bila tako duboko u otomanskoj krvavoj prošlosti, okupirana tolikim brojem Turaka i pokrivena njihovim zastavama, kao tog  povijesno graničnog dana. Dana poslije kojeg nikad više ne može biti kao prije, budući da  je pokazao svu tragičnu i nikad više spojivu podijeljenost, nacija, kultura, civilizacija i svijetova. Dana na kojem se vidjela otomanska prošlost, koju Bošnjaci zovu, za koju se bore i žive, koja je za domaćine Sultana Erdoğana bila oslobodilačka a za beha kršćane ono što i jest bila, i što je i danas agresorska, okupatorska obilježena najkrvavijim dankom u krvi, prisilne islamizacije, janjičarenja kršćanske djece, zulumima i haračima, rušenjem crkava i svakog kršćanskog znaka.
 
U toj genocidno-konfesiocidnoj otomanskoj prošlosti bilo je Sarajevo 20. svibnja 2018. a sutra bi mogla biti i cijela beha federacija, a prekosutra i cijela BiH, Alijin amanet turskom diktatoru čije su ruke krvave od krvi političkih neistomišljenika, Kurda i Sirijaca naroda nad kojima testira svoju sultansku moć. Stoga je taj dan razdjelni dan iz kojeg svaki beha narod mora krenuti svojim putem, u svoju nacionalnu i vjersku budućnost, u okvirima svojih entiteta. Erdoğan i Bakir su poslali poruku ne samo svom muslimanskom narodu, već i drugim beha narodima da oni ne žele, i ne mogu živjeti sa drugima i drugačijima. I prije negoli cijela beha Federacija pocrveni pod turskim zastavama, kao što je Sarajevo bilo crveno 20. svibnja 2018. na svijetu je da zaustavi taj bošnjačko-turski osvajački pohod, i Bosnu i Hercegovinu razdijeli na tri nacionalna entiteta, hrvatski, srpski i tursko bošnjački. Krvavo crvenilo Sarajeva najavilo je i krvavu budućnost Bosne i Hercegovine, i Europe.
 

Vinko Đotlo

Erdoğane, pod čijom će zastavom, bošnjačkom ili turskom, biti pokriveno dijete kad pogine za islam?

 
 
Još jednom je djelomično zaustavljena bošnjačka agresija na Hrvate i njihov teritorij. Naime, povijesnog 19. svibnja 2018., opet se svibanj pokazao tragičnim za hrvatski narod, na Ivan-planini hrvatski narod je uspio, nažalost samo dijelom jer agresija i dalje traje, zaustaviti muslimansko emigramtsku armiju u osvajačkom pohodu na Hercegovinu. Očito da muslimanska agresija na hrvatski narod i njihovu zemlju ne prestaje, i po svemu sudeći ne će ni prestati sve dok ne ostvari ratni cilj izlaska na more.
https://twt-thumbs.washtimes.com/media/image/2014/12/24/addition-mideast-syria-islamic-statejpeg-04cf1_c20-0-537-302_s885x516.jpg?00076bb8ea95a125875a4cf44576127e0e29e438
Kao i u prošlosti turskih osvajačkih nadiranja i ovaj put pred muslimanskog Golijata, vojska, vlast, ministar sigurnosti i gotovo pred sve druge institucije pod bošnjačkom kontrolom, stao je hrvatski David na Ivan-planini, čije ime je uspio u prošlosti Osmanlija, i u današnjosti Bošnjaka, očuvati od osvajanja, i promjena naziva kakve se u zadnje vrijeme nameću svim segmentima društva. Sve se turcizira i arapizira, i nije slučajno iz Sarajeva poslana muslimansko emigrantska vojska baš na Ivan planinu. Cilj im je prodorom prema moru i promjena njenog imena, i da hrvatski narod nije stao i zaustavio okupatore danas bi se, vjerojatno, ta planina zvala „Bakir planina" po organizatoru te okupatorske vojne akcije.
 
Bošnjački unitarizam iz Sarajeva pojačan novom muslimanskom emigrantskom armijom danas je najveća opasnost za opstojnost hrvatskog identiteta u većem beha entitetu. Na tu opasnost, koja se sve više širi  planskom najezdom ratnika s Bliskog istoka, hrvatski narod je već dugo upozoravao, i upozorava, Svjetsku zajednicu kao jamca ravnopravnosti i sigurnosti beha razlika. Nažalost, uvijek se ostajalo oglušeno od tih upozorenja, što je i bio motiv bošnjačkoj strani da pošalje nove arapske  i stare, iz rata svoje provjerene, jurišnike s ciljem konačnog slamanja hrvatskog obrambenog otpora, koji traje sve od muslimanskog uboda noža u leđa hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda. Nikako da prestane to muslimansko bošnjačko ubadanje noža u leđa Hrvata, što potvrđuje i ova najnovija otvorena muslimansko emigrantska okupatorska akcija poslana iz Sarajeva. Ne slučajno pokrenuta pred Sultanov upad u Sarajevo.
 
Političko i vojno bošnjačko čelništvo izabralo je to vrijeme s ciljem dodatnog zastrašivanja Hrvata, i minimiziranja otpora, jer u zemlji je Sultan i raja mora trpiti sva poniženja i agresije. Ipak vremena su nešto drugačija, i umjesto da se zastraši napadnuti hrvatski narod zastrašio se Sultan. Pobjegao je pognute glave, ne stigavši ni da jadnom djetetu što mu ga dali u krvave  ruke kaže čijom zastavom, bošnjačkom ili turskom, će biti pokriveno kad pogine za islam. Tim bijegom iz Sarajeva Sultan je pokazao poznatu tursko muslimansku hrabrost, samo onda kada ih 20 ide na jednog protivnika.
 
Vidila se ta hrabrost  i u muslimanskoj agresiji na Hrvate, koju su započeli u Srednjoj Bosni tek onda kada ih se iz svih beha krajeva nakupilo po tridesetak na jednog hrvatskog branitelja. A koliko vjeruju u broj svojih agresora pokazala je i zapovjed bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića izdana Muslimankama da svaka mora roditi najmanje 5 djece, dvoje za sebe a troje za okupatore.
 
Obrana naroda je nepobjediva bez obzira na broj i snagu agresora. Jer, kad agresor krene obrana je obveza i dužnost svakog pojedinca čiji narod je napadnut. Pokazao je to i napadnuti hrvatski narod koji je stao uz svoju policiju na Ivan planini, i zaustavio muslimansko emigrantski pohod izlaska na more, i masakriranje civila kakvo su Muslimani počinili nad Hrvatima Jablanice, Trusine i cijele Srednje Bosne. Na Ivan Planini 19. svibnja 2018. obranjena je Bosna od Turaka, islama i turskog danka u krvi. Tim hrvatskim otporom muslimanskoj agresiji poslana je i poruka ministru sigurnosti da odstupi sa tog mjesta, budući da radi posao po nacionalnom i interesnom ključu, na način da surađujući sa Bošnjacima u Sarajevu štiti svoj srpski narod od mislimanske agresije, usmjeravajući emigrantske okupatore na hrvatski narod i hrvatski teritorij.
 
Ovakve srpsko-bošnjačke, i muslimansko emigrantske, agresije na jedan, hrvatski narod pokazuju svu tragičnost vjerske diobe BiH, koja je daleko dublja i šira negoli je vidljiva iza zidova kojima je skriva muslimansko bošnjački establishment. Potvrdila je to i slika samo jednog bošnjačkog člana Predsjedništva u Sarajevu na prijmu turskog diktatora, koji nezaposlenost u sultaniji riješava na način gradnje zatvora i stotinama tisuća strpanih u te grobove.
 
O Erdoganu najviše je rekao sam Erdogan, ponovivši to i u Sarajevu pozdravljajuči okupljene Turke sačetiri prsta, pozdravom terorističke muslimanske organizacije „Društvo muslimanske braće“. I Bakir Izetbegović je tim pozdravom 2014. pozdravljao okupljene, kako bi se što više udvorio Sultanu, vjerskom diktatoru koji je 1997. godine pjevao pjesmu: „Džamije su naše kasarne, kubeta naši štitovi, munare su naša koplja, a klanjači naši vojnici. Ovo je sveta vojska koja čuva našu vjeru. Allahu ekber, Allahu ekber“. Od tog Sultana, od njegovog sultančića Bakira, i od njihove svete vojske, hrvatski se narod branio 19. svibnja 2018. na Ivan planini. Branio i europski kršćanski identitet, „krst časni i slobodu zlatnu“, u 555-oj godini Ahdname, papirića kojeg je sultan Mehmed II. Osvajač dao bosanskim franjevcima kao znak slobode „sve dok služe meni (Osvajaču) i mojoj zapovijesti budu pokorni“. Toj ahdnami koju je u Sarajevu 2018. napisao sultan Erdogan i sultančić Bakir zajedno s ministrom srpsko bošnjačke bezbjednosti, hrvatski narod je rekao NE.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 689 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević