Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Hrvati nisu nikada bili nacionalna manjina u BiH i ne će nikada pristati na to

 
 
Hrvatska predsjednica u Sarajevu
Dijelimo s BiH 1001 kilometar granice, kao provednica Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, moramo pratiti što se događa u BiH, to se nikako ne može tumačiti miješanjem u unutarnja pitanja, jer polazimo od temeljnih načela na kojima stoji BiH, a ne partikularnim interesima. BiH je posebna zbog ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Mnogima je u svijetu to teško razumjeti, a neki, na žalost, težište stavljaju na jedan od dva elementa.
http://www.thedubrovniktimes.com/media/k2/items/cache/5ae5ceda5b6d9c6e759d694c2acda2b9_XL.jpg
Hrvati u BiH jesu njezin konstitutivni narod, koji želi ništa drugo, nego mir Bošnjacima i Srbima. Hrvati nisu nikada bili nacionalna manjina u BiH i ne će nikada pristati na to. U ovom trenutku je ključno osigurati da BiH nakon izbora ne završi u paralizi. Ja ne želim da vam zakonodavstvo pišu međunarodne institucije, želim da to učinite sami i to je sva bit mog angažmana u okviru trećih država. Za to je potrebna politička mudrost i nadam se da će je u BiH naći. Spremna sam vam pružiti svu potporu, BiH ne će imati većeg zagovornika od Hrvatske na putu prema EU. Podsjetila je kako je u Srebrenici 1995. bilo i ubijenih Hrvata pa udruge koje okupljaju članove obitelji žrtva tamo stoga žele napraviti kapelu kako bi se i katolici mogli pomoliti. Razgovarali su i o konferenciji planiranoj 2018. sa studentima šest država s područja bivše Jugoslavije na kojoj bi se razgovaralo o srebreničkom genocidu a a hrvatska je predsjednice, kazala je Subašić, obećala biti jednim od pokroviteljem skupa.
 

Kolinda Grabar-Kitarović

Jedini beha napredak je ubrzana radikalizacija muslimansko-bošnjačkog društva

 
 
Puno se očekivalo pozitvnih pomaka u Bosni i Hercegovini od Daytonskog mirovnog sporazuma, u prvom redu njegove dogradnje i stabiliziranje mira, ne dekretima i prisilom Međunarodne zajednice, kako je to činila nad beha Hrvatima, već dijalogom beha strana. No kao i sva druga očekivanja i nadanja u zemlji bez nade i budućnosti, zemlji trajne prošlosti, i ova su se izjalovila, i možda najbolnije za beha narode, od do sad očekivanih.
http://bouchardentertainment.com/wp-content/uploads/2017/07/The-Hitching-Post-Dayton-Maine-071517-Bouchard-Sound-Services.jpg
Naime, umjesto nade zavladalo je beznađe, umjesto mira vlada neki tihi rat svih svjetskih čimbenika u zemlji protiv svih, svjetska zajednica protiv Hrvata, a beha narodi sami između sebe svaki protiv svakog, poduprti interesima zemalja koju stoje iza njih. Ono što je najbolnije u ovoj beha postdaytonskoj suvremenosti je nepobitna činjenica da je beha društvo danas zatrovanije mržnjom, netolerancijom i nepriznavanjem jednih od strane drugih negoli je bilo, ne samo prije nego i tijekom građansko-vjerskog sukoba za svoj narodni entitet.
 
Za iste ciljeve, svoj nacionalni entitet, Srbi za svoj dio, Hrvati za svoj a Muslimani Bošnjaci za cijelu unitarnu Bosnu i Hercegovinu bez Srba i Hrvata, iz rata i danas se vodi međunacionalni i međuvjerski rat u "krčmi pogašenih svjetla", s dodatkom da u njemu sudjeluje na, jednoj, bošnjačkoj strani Turska i Međunarodna zajednica kao protektor nad Bosnom i Hercegovinom. To je razlog još zamršenijeg i nemirnijeg postdaytonskog vremena u odnosu na ono prije. Ali, i razlog izgubljenih svih pozitivnih nadanja i očekivanja. Pristajanje Međunarodne zajednice na bošnjačku stranu, napose Njemačke koja složenu Bosnu i Hercegovinu, u Daytonu definiranu  na jednakosti i ravnopravnosti njenih suverenih i konstitutivnih nacionalnih sastavnica, nastoji građanizirati u nacionalnom i vjerskom identitetu muslimana Bošnjaka. Upravo njemačko pristrano uplitanje, sa nekim vidom koaliranja sa Turskom koja se na velika vrata vratila na te prostore,  ojačalo je muslimansko bošnjački unitarizam i centralizam, što zapravo u konačnici znači muslimanska Bosna i Hercegovina.
 
Njemačko-muslimansko građaniziranje Bosne i Hercegovine osnažilo je, gotovo s pravom, srpski secesionizam i hrvatski europeizam, ratne ciljeve, kao što je bio i muslimanski unitarizam, za koje su se svi i borili u građansko vjerskom ratu svih protiv svih. Za te ratne ciljeve danas se vode još žešči sukobi u daytonskoj Bosni i Hercegovini, i razornije bitke, jer ni jedna strana ne odustaje od njih.
 
Iz rata izašli Bošnjaci radikalizirali su, uz njemačku i tursku pomoć,  nastavljeni sukob za unitarnu muslimansku Bosnu i Hercegovinu, Srbi sve svoje postdaytonske snage, uz pomoć Rusije, koriste za secesiju etnički očišćenog republičko srpskog eniteta, a Hrvati nastoje da povrate otetu im Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, kako bi taj dio europeizirali i demokratizirali, barem u onim mjerama u kojima je to bila prijeratna Bosna i Hercegovina, multinacionalizirana i multikonfesionalizirana, odnosno europeizirana. Šarena.
 
U nesrazmjernom odnosu snaga gdje su Srbi dobili na svoju stranu Rusiju, bošnjaćizirani Muslimani pridobili Njemačku, Tursku, te velik dio islamskih zemalja, hrvatski cilj Hrvatska Republika Herceg Bosna izgleda dalek i predalek. Čini se da je svaki pokušaj ponovnog europeiziranja, multinacionaliziranja i multikonfesionaliziranja Bosne i Hercegovine, pa i onog hercegbosanskog dijela, bezuspješan i osuđen u samom početku na propast. Previše je duboke korijene pustio srpski secesionizam i muslimanski unitarizam, njemački građanizam i turski osmanizam.
 
Na hrvatskom putu troentitetiziranja Bosne i Hercegovine, koja je i ušla u daytonske pregovore kao zajednica triju ratni entiteta i triju nacionalnih vojski, čvrsto se ispriječile Njemačka i Turska, koje su politikom građaniziranja i otomaniziranja suverenosti i konstitutivnosti naroda, uspjele formirati vrlo radikalne muslimanske političke partije u zemlji. A koliko su radikalizirane govori činjenica da više nisu prijetnja samo europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, već i beha susjedstvu, a sutra zasigurno i samoj Europi. Opasnost koja prolazi kroz današnju Bosnu i Hercegovinu na putu razaranja Europe i njenog, u prvom redu, kršćanskog identiteta, vidljive su ne samo u porastu ekstremno radikalni muslimanskih politički i vjerski partija i organizacija, već i u činjenici da su njihovi čelnici i vođe izmiješale i na pogrešno mjesto stavile sve vrijednote, kako bosanskohercegovačke tako i svjetske. Naime, sve ono što se u civiliziranom svijetu nalazi na dnu ljestvica vrijednota, to se u zemlji apsurda i mržnje, izdaje i propadanja stavlja na sami vrh.
 
Ono što je najvidljivije na tim ljestvama vrijednota je čovjek koji je postavljen, prikovan na samo njihovo dno. Čovjek, onaj mali bosanskohercegovački, postao je objekt bez ikakve vrijednosti, on je samo oružje u rukama suvremenih muslimanskih političara, koji ga, pored materijalne osiromašenosti i pokradenosti, osiromašuju u njegovu  subjektu, u njegovoj slobodi, koje sve manje uživa. Svim i svačim nastoji ga se zatvoriti u okvire radikalnog islama, gurajuči ga na taj način u globalni islamski teroristički pokret, s ciljem izazivanja svjetskog vjerskog rata, u kojem zasigurno ne će biti ni pobjednika ni pobjeđenih.
 
Stoga su, bilo samonametnuti ili izvana postavljeni vjerski i politički muslimanski lideri, sve nekadašnje beha prepoznatljivosti što su bile bogatstvo zemlje isprevrtali, izmiješali, obezvrijedili, istrgnuli, devalvirali, u zeleno ofarbali i ne priznaju ih, nastojeći uvesti neke nove, za Bosnu i Hercegovinu neprihvatljive, tuđe znakovlje i vrijednosti. I sve to na stetu čovjeka, ne samo onog srpskog ili hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta, već  na največu  štetu svog euromuslimanskog koji je priznavao i cijenio beha šarolikost kao največe bogatstvo. Bogatstvo koje je bilo jamac beha opstojnosti, ali i svih njenih naroda.
 
Umjesto gradnje mira, pred nosom Svjetske zajednice, Bosna i Hercegovina ubrzano tone u provaliju islamskog vjerskog ekstremizma, koji se, poslije Haaške nepravedne presude hrvatskim braniteljima, osjećaju pobjednički nad beha Hrvatima, i kao takvi jurišaju na Hrvatsku, nazivajući je svakakvim imenima, kao i njenu Predsjednicu. Sve to kazuje o bosanskohercegovačkom nazadovanju u postdaytonskom vremenu, za koje se očekivalo da će biti njen napredak. A jedini beha napredak je ubrzana radikalizacija muslimansko bošnjačkog društva, što podsjeća na vrijeme prije građansko vjerskog beha sukoba.
 

Vinko Đotlo

Pravoslavni svećenici - nositelji srpskog nacionalizma u Bosni

 
 
Dragocjena je i izuzetno zanimljiva knjiga "Sjećanja na Bosnu" (zapravo bi trebalo prevesti Uspomene, op. T.T.) (zapisi austrijskoga žandarma Františeka Valoušeka na službi u Bosni); priredila i iz obimnog rukopisa izabrala Dagmar Dorovska, prijevod Zvjezdana Marković, Bosanska riječ, 2016. František Valoušek daje povijest iz "žablje perspektive" običnog čovjeka, ali dok ponekad birokrati i državnici, pa i statističatri i povjesničari "žive u oblacima", dotle ljudi koji rade na terenu, trgovci, privrednici i policajci vrlo jasno sondiraju život, mentalitet, standard, odnose i daju nam ne kostur dogođajnice već živu tvar ljudske povijesti.
https://www.knjiga.ba/media/catalog/product/cache/1/image/9df78eab33525d08d6e5fb8d27136e95/slike/sjecanja_na_bosnu.jpg
Valoušek je dobar i socijalno inteligentan čovjek, marljiv i pristojan, po prirodi domišljat i brzo uči, oštro zapaža. Već sa 15 godina je kao rođen u nižem staležu radio u rudniku, zatim se uspio kvalificirati za policajca i vojnog muzičara - te je iskoristio prigodu i položio ispit za žandarma, fizički i psihički vrlo zahtijevno zanimanje. Govorio je češki i njemački, odlično je naučio bosanski, te solidno turski. Na kursu u Goraždu morao je još polagati osnove meteorologije (žandarmi često danima obilaze teren, jednom je Valoušeka udario grom!), pčelarstvo, sa naglaskom na ginekologiju i porodiljstvo (kao pomoć u zabitim selima, ali i radi rasprostranjenosti spolnih bolesti, od žandarma se tražilo da ne posjećuju prostitutke, ali im se teško izdavala dozvola za ženidbu!). Žandarmi su dobro jeli i pili, imali solidne plaće ali su tjednima obilazili teške terene (snježnošumsko podneblje) naseljene "teškim" ljudima, čuvali granicu u Podrinju odakle su često osim krivolovaca i švercera morali suzbijati naoružane skupine razbojnika i paravojnih formacija koje su svakodnevno vodile mali neobjavljeni prljavi rat protiv Austro Ugraske.
 
Prije mog (F. V.) dolaska u BiH (1902., op. T.T.) zmije otrovnice su godišnje ubijale 240 ljudi (?T.T), 3.000 goveda, 70.000 ovaca i koza (goveda i konji obično prežive ujed zmija, dvojim u točnost podataka, op. T.T.). Bosanska Vlada je 1904. g. raspisala nagradu za svaku ubijenu zmiju otrovnicu u iznosu od 1 krune (zapravo zmije su korisne jer uništavaju glodavce, op. T.T.). Kako svijet u Podrinju gdje je službovao Valoušek (sala pored Goražda, Foče i Višegrada, npr. Metaljka) živi? Autor navodi da nije bilo teferiča ni Đurđevdana koji bi prošli bez tučnjave i noževa. Osobito je Đurđevdan bio nezgodan jer se biralo kraljicu ljepote i skladnosti s kojom je svaki momak želio plesati u kolu, pa je uz ljubomorne ispade i alkohol bivalo tragedija, a zakon je bio prilično blag prema ubojstvu iz afekta.
 
Teški zločini su se u Bosni događali svakodnevno. Ljudi su plahoviti, osvetoljubivi, smjeli, skloni tučnjavama, (tada) većinom nepismeni. Povlačenje noža (handžara) je svakodnevna pojava, osobito među pravoslavcima jer mnogo piju rakiju (šljivovicu). U tome kraju nije bilo sela katolika Hrvata, Hrvati su nazočni kao policajci (po F.V. iz Hrvatske je bilo blizu 70 posto žandarma), vojnici, trgovci, činovnici - ovo ističem da ne bih žalosno stanje puka u cijeloj BiH sveo samo na opise dvaju naroda koje je naš žandarm u Podrinju susretao. Bosanci, pa i oni bogati su živjeli dosta skromno; prodavali su jeftino hranu, kožu, krzno da kupe potrebni petrolej za svjetlo, ali i nepotrebni luksuz poput kave, šećera, duhana i vina.
 
Kod sahrane Turčin (kako F.V naziva bosanske muslimane, danas Bošnjake) mora biti sahranjen u roku od 24 sata, pravoslavac u roku od 48 sati. Još i danas među dijelom katolika u Popovom polju važi sličan običaj (opaska T.T.). Muslimanski običaj je da grob mora biti dubok do pasa kopaču, a pokojnik se često ostavlja u sjedećem položaju oslonjen na štap, da lakše ustane u slučaju sudnjeg dana. Plitki zemljani grobovi su nekad omogućavali životinjama da oskvrnu dijelove tijela pokojnika.
 
Naš žandarm je protivnik harema (višeženstva) i ističe negativne strane tog sustava. Počinje u opisu svoga puta (špijunskoga, prerušen u trgovca) u Carigrad sa sultanom Abdul Hamidom koji je imao oko 500 žena (ne sve zakonite, naravno); od njih 250 sinova i 335 kćeri (stranica 74...). Ništa nisu radile zatvorene u haremu. Po navršenoj 30 godini sultan ih više nije posjećivao, živjele su tad u odvojenoj luksuznoj kući gdje su ih služili eunusi. Ističe slučaj Bošnjakinje koja je bila jedna od 4 žene starog bega (ne ću navesti prezime). U istoj sobi u kojoj su svi spavali beg je ljubovao samo sa najmlađom, dok je ostale maltretirao. U napadu ljubomore nesretna žena je sjekirom ubila bega i ljubovcu, te je počinjen zločin sama prijavila u žandarmeriji. Porota i javno mišljenje u kojem su prevladavali kršćani i obrazovaniji ljudi su stali na stranu ubojice, te je dosta blago kaznili. Navodi i slučaj žene koja je na svoje iznenađenje shvatila da su je udali za dječaka, te je pokušala pobjeći i zatražiti zaštitu žandarma. Bosanske žene su brzo starjele.
 
Ožujka 1904. je dvanaesteročlana liječnička komisija pregledavala cijelo stanovništvo nastojeći iskorijeniti spolne bolesti. Kod popisa stanovništva žandarm Mlinarić je nastradao, tj. ubijen u snu jer je ulazeći u kuću vidio lice supruge jednog osjetljivog čovjeka (lice se nije smjelo otkriti). Komplicirane balkanske odnose Valoušek poznaje odlično, osobito je zanimljiv opis puta u Crnu Goru (147. str.), opisivanje položaja Makedonije i makedonske inteligencije (208. str.), te žalosnoga i divljeg stanja u Albaniji gdje je boravio kao dio međunarodne policije (220. str.). Kod aneksijske krize u BiH 1908. odnosi na granici Srbije i BiH su se pogoršali drastično, pri čemu je srbijanska perfidija vrlo izvježbana - npr. kada dogovaraju da se obje vojske od granice odmaknu 4 km a onda paravojne formacije napadaju žandare i plijene muslimanska sela.
 
Pravoslavne svećenike je smatrao nositeljem srpskog nacionalizma, a općenito je smatrao da narod previše daje vjerskim poglavarima koji jako dobro žive i izrabljuju na podmukle načine puk. Osobito je opis na str. 202. zanimljiv kad vidimo nacionalnu strast rasplamsalu do ludila, od čega nijedan narod nije imun. Obje strane su koristile seljake i trgovce, te činovnike i vojnike za špijunažu, osobito je smiješan primjer neke babe Milice koja je kao dvostruki špijun moguće svojim informacijama izazvala nagomilavanje trupa na obje strane granice.
 
Opis bosanskih stoljetnih šuma, rijeke Tare, hajke i lova na medvjede i vukove i tisuće životnih sitnica čine da se ova knjiga lako guta. Valoušek je nastojao pomoći ljudima, osobno je proširivao miniranjem rizičan dio ceste nad vrletima sutjeske Tare, ali je isto tako iz pukog avanturizma verući se po neprohodnom gorju i stijenama posjetio krivolovce na obali rijeke! Među više od 200.000 ljudi naseljenih iz Austro Ugarske bilo je i puno Čeha (i Slovaka i čeških Nijemaca), samo u Sarajevu preko 1700 osoba. I u Beču je tad živjelo stotine tisuća osoba rodom iz Češke i Slovačke(!) Sporadično se pojavljuju u tekstu i značajnije osobe koje je češki žandarm na privremenom radu u Bosni susretao poput Rašid paše Ibrahimbegovića (general u Pljevljima, danas Crna Gora), te poslanika u BiH skupštini, kasnije i Jugoslaviji Rašida bega Rašidkadića. Zanimljivo da je pred kraj službe František Valoušek nosio gustu bradu, za što je kao i za ženidbu trebao dopuštenje nadležnih.
 
Kod aneksije BiH Austro Ugarska je Turskoj platila 105 milijuna kruna odštete, te vojno napustila Sandžak i Novi Pazar. U analizu austrijske politike ne bih ulazio, osim korisnog stvaranja Albanije, ona je uglavnom bila pogrješna, što uslijed vanjskih pritisaka i unutarnje nestabilnosti, što uslijed starosti i prosječnosti cara Franza Josepha. Aneksija BiH, napuštanje Sandžaka, protivljenje Velikoj Bugarskoj 1878., popustljivost nakon dolaska Karađorđevića na vlast, propuštanje unutarnjih reformi, savezništvo s Italijom su kardinalne grješke koje će se naplatiti u lipnju 1914. godine kada je cijela Europa otišla u ambis ratnog ludila.
 
Dodajmo i par zanimljivosti kada je žandarm František putovao ilegalno po Crnoj Gori skicirajući teren i izvore voda. "Kaže se da su Crnogorci dugovječni jer žive sa prirodom, malo rade (to se valjda ne odnosi na žene, op. T.T.), ne koriste umjetnu hranu i ne piju alkohol (?T.T). Ukoliko Crnogorac ima (makar) dosta kopriva o ishrani ne brine, veseo je i zadovoljan i svuda po planinama se može čuti njihova pjesma. Češka fascinacija Crnom Gorom se može tumačiti i privlačenjem suprotnosti, tj. dijalektički.
 

Teo Trostmann

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Nedjelja, 18/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1052 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević