Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Pored bošnjačkog, srpskog i vehabijskog, i za hrvatski entitet mora biti mjesta

 
 
U Bosni i Hercegovini, podijeljenoj zemlji u Daytonu gdje joj je oduzet atribut republika, rijetki su potezi bilo pojedinca bilo neke organizacije, koji nešto čine na ispravljanju te giga nepravde počinjene u toj američkoj vojnoj bazi. A posljedice takve u povijesti nezabilježene nepravde su gotovo ravne ratnim stradanjima i razaranjima u toj stradalničkoj i danas zbog toga nestajućoj zemlji. I stoga su neki rijetki govori na ispravljanju nepodnošljive nepravde priznanja i aktivnosti bilo koga, a koji stvaraju pretpostavke ispravljanja daytonskog „zločina“ vrijedni razmišljanja, govora i pisanja. Tim više što ni jednom beha narodu ovakva Bosna i Hercegovina nije laka ni draga, zbog čega je ni jedan njezin narod i ne doživljava domovinom za koju se isplati žrtvovati.
http://www.dnevno.ba/i/data/2015/2/5/119762/1_135686.jpg
Žrtvovati se isplati samo za budućnost, vlastitu ili nacionalnu, a ovakva Bosna i Hercegovina ne osvjetljava nikome budućnost, na žalost nema vlastite budućnosti i ne može je imati sve dok sami Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne nađu zajednički put s različitim prometnim znakovima, a koji vode zajedničkom cilju. A da ovakva Bosna i Hercegovina zaista nema budućnosti svjesni su i njezini narodi, i oni koji su je u ratu razbijali a sada u primirju dovršavaju to razbijanje. Svjesni su također i svi oni koji ovo nesnošljivo stanje koriste u vlastite interese, a na štetu onog naroda kojeg navodno „brane“, i koji ih poziva da ga štite. Jer, nikada u ljudskoj povijesti tuđin nije donio mir nekoj zemlji, nekom narodu, napose ne pravedan mir u slojevitim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina. Mir Bosni i Hercegovini, onakav mir kojeg bi prihvatila sva tri naroda, ne može nikada donijeti ni bivši okupator Turska, koju Bošnjaci gotovo na koljenima zovu da se vrati. Ne može mir donijeti ni Srbima ni Hrvatima, i zbog toga što stagnacija Bosne i Hercegovine započeta i nametnuta upravo u osmanskom razdoblju beha okupacije, i danas tu zemlju drži u toj crnoj prošlosti i razlogom je gotovo svih kasnijih beha sukoba, ratova, etničkih čišćenja, progona i nemira. To stanje stagniranja sve više prelazi u proces nestajanja.
 
Zbog toga u stagnirajućoj no još više nestajućoj Bosni i Hercegovini više gotovo i nije glavni problem njezina budućnost kao države. Glavni problem, pa zasigurno za sva tri njena naroda, kao suvremene žrtve daytonske Bosne i Hercegovine je zapravo problem kruha. Teško je vjerovati da je i jednom beha narodu Bosna i Hercegovina ovakva kakva je kao „čardak ni na nebi ni na zemlji“ glavni cilj, glavni egzistencijalni prioritet. To može i jest cilj i prioritet, što gore to bolje, samo za političke vođe secesionističkih Srba i unitarističko-centralističkih na neki način isilovskih Bošnjaka. U prvom redu onih Muslimana koji su doveli vehabije i isilovce u beha rat i onih koji danas šutnjom podržavaju vihorenje isilovskih zastava na beha teritoriju.
 
Tim, srpskim i bošnjačkim vođama koji žive u svom svijetu svjetlosne godine udaljen od onog u kojem žive njihovi narodi i hrvatske žrtve te načertanijsko-isilovske politike, odgovara ovo mrcvaljenje, ovo izgladnjivanje, ovo poniženje naroda, koji je zapravo zasićen igrama i gladan kruha. Jedino što tom gladnom narodu pružaju u toj dvadesetogodišnjoj agoniji iz koje im ne daju da izađu jest cilj koji je zaista obadvijema stranama, i srpskoj i bošnjačkoj, neostvariv bez riješenja hrvatskog neriješenog pitanja. Niti je ostvariv srpski secesionizam, niti bošnjački unitaristički centralizam u ropskom položaju Hrvata, koji su daytonskom nepravdom i srpsko-muslimanskim tajnim beogradskim pregovorima diobe Bosne i Hercegovine gurnuti na periferiju bosanskohercegovačke zbilje. A upravo ta neostvarivost srpskog secesionizma i bošnjačkog isilovskog centralizma produžava agoniju sva tri beha naroda i ostanak na vlasti tih nacističko-fašističkih srpsko-bošnjačkih političkih lidera. Onih koji su nacističko-fašističkom politikom stvorili i genocidnu Republiku srpsku, i genocidnu vehabijsku tvorevinu u kojoj se vihori crna isilovska zastava. Oba ta genocidna entiteta, jedan pod srpskom drugi pod isilovskom zastavom koja sve više pokriva federalni beha dio, hermetički su zatvorena za Hrvate, Europu i europske vrjednote.
Kako ništa u politici nije slučajno, budući da je politika djelatnost duboko isplaniranih ineteresa, a poglavito politika ne može biti slučajnost u Bosni i Hercegovini, prostoru na kojem se sudaraju snažne silnice svjetskih političkih i vjerskih interesa. Jer, ne može se vjerovati da je slučajno ovih veljačkih dana na beha teritoriju, trećem  vehabijskom entitetu unutar beha Federacije, izvješena zastava isilovske države, genocidno terorističke tvorevine protiv koje se bori sav slobodni svijet. Ne, to nikako nije slučajnost. To je zapravo dobro isplanirani dio bošnjačkog obilježavanja godišnjice rušilačkih protesta održanih početkom veljače 2014. godine na federalnim prostorima iza kojih rušenja je ostao dio porušenog zapadnog Mostara i neki federalnih dijelova na kojima su Hrvati većina. Ti planirani bošnjački protesti, koji su sličili početku srpske agresije na Hrvatsku i BiH, koji su se skrivali pod pokrivačem radničkog nezadovoljstva, zasigurno su bili dio plana današnjeg isticanja zastave isilovske države na beha federalnom teritoriju. Potvrđuje to i činjenica bošnjačko prosvjedničkog tadašnjeg rušenja hrvatskih obilježja i objekata po Mostaru i prijeteće urlikanje Hrvatima „Odlazite!“, „Ovo je Bosna!“ i „Alahu uekber!“. Sve je to uz radikalnu politiku dvojice Izetbegovića starijeg i mlađeg, te bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića bio uvod za širenje isilovaca i pravljenje terena za zastavu islamske države na osvojenim beha teritorijama. Danas crna isilovska zastava u Gornjoj Maoči, sutra u Gluhoj Bukovici, Travniku, Bugojnu...
 
Paralelno s izvješenom isilovskom zastavom na beha federalnom  teritoriju i s godišnjicom vjersko političkih bošnjačkih rušilačkih prosvjeda bošnjački klub „Krug 99“ raspravlja o pravu bosanskog jezika u isilovskoj Republici srpskoj. I to bi samo po sebi bilo zaista vrijedno pažnje i borbe za pravo na jezik da u Federaciji Bosne i Hercegovine, sve od njenog nametanja u Daytonu, nije diskriminiran i nepriznat hrvatski jezik. Hrvatima se zabranjuje na sve nedopuštene načine u XXI. stoljeću ljudskih prava i vjerskih sloboda, hrvatski jezik kroz zabranu da hrvatska djeca uče u svojim školama na materinjem hrvatskom jeziku. Zabranjuje im se više od dva desetljeća televizijski nacionalni kanal na hrvatskom jeziku, zabranjuje im se pravo na svoj hrvatski entitet, kao jamstvo jednakosti i ravnopravnosti sa Srbima i Bošnjacima. Jedino taj, ne znam koji po redu pored srpskog u okvirima RS-a, bošnjačkog u gotovo stopostotnim okvirima FBiH, bošnjački u stopostotnom Sarajevu, vehabijski u stopostotnoj Gornjoj Maoči, hrvatski entitet može jamčiti Hrvatima i slobodnu uporabu materinjeg hrvatskog jezika i da djeca uče u školama na hrvatskom jeziku i da imaju svoj TV kanal na hrvatskom jeziku.
 
O tim pravima Hrvata ne raspravlja bošnjački „Klub 99“, a to govori o njegovoj nacionalnoj i vjerskoj homogenizaciji, ali i o njihovim pogledima na budućnost Bosne i Hercegovine, zajednice suverenih i konstitutivnih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Jednako tako njihova sesija kazuje da ih ne zabrinjava izvješena isilovska zastava na beha teritoriju. Zapravo njihova šutnja na taj oblik isilovske okupacije dijela BiH kazuje da time podupiru to komadanje Bosne i Hercegovine i protive se hrvatskom pravu na samoopredjeljenje i samoodređenje. A bez pravednog riješenja hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini, kroz hrvatski entitet, hrvatski jezik, hrvatski TV kanal, hrvatske škole, zasigurno nema ni ostvarenja, ni srpskog secesionizma, ni bošnjačkog unitarističkog centralizma. Pored bošnjačkog, srpskog i vehabijskog i za hrvatski entitet mora biti mjesta u Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Komunisti su na Širokom Brijegu početkom veljače 1945. napravili preko stotinu što većih, što manjih masovnih grobnica

 
 
U produkciji Laudata ovih je dana na svjetlo dana izišao dokumentarni film »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri«. Redateljica mu je Nada Prkačin, a traje 60 minuta. Središnja tema filma je ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca. Ujedno su prikazane i povijesne okolnosti u kojima se sve to dogodilo. Film sadrži mnoštvo arhivske građe te u njemu nastupaju svjedoci iz tih vremena, povjesničari i oni koji se brinu da istina o komunističkim zločinima prodre u hrvatsko društvo s obje strane granice.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000008542.jpg
U svibnju 1945. provincijal hercegovačkih franjevaca u provinciji ima 231 fratra na raspolaganju, u svibnju 1945. tek 61, a u svibnju 1946., znakovito, 66. Oni su nastavili živjeti pod komunističkom strahovladom koja ih je progonila i uhićivala tako da je do Domovinskog rata 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilo tamničke dane. Ništa bolje nije prošao ni Božji puk. Samo u Hercegovini ubijeno je preko 20.000 ljudi, dok su komunisti na Širokom Brijegu za nekoliko dana početkom veljače 1945. napravili preko stotinu što većih, što manjih masovnih grobnica. Danas Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, nastoji da Crkva pobijene hercegovačke franjevce jednoga dana proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. O pobijenim članovima puka Božjega brinu se povjerenstva po različitim općinama u Herceg Bosni, kao i odjel pri HNS-u BiH, čiji je idejni pokretač Vicepostulatura.

Predpremijera filma bit će u Zagrebu 11. veljače u kinu Europa u 19.00. Ulaz je besplatan. Premijera je zakazana za sutradan u Mostaru, 12. veljače, u 19.00 u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. Ulaz je također besplatan, s tim da se ulaznice trebaju podići u prostorijama župnog ureda u Franjevačkom samostanu u Mostaru.

Medijski i ini pokrovitelji nisu posebno naglašeni, jer je dobrodošao svatko tko u sklopu svojih mogućnosti doprinese širenju istine o pobijenim hercegovačkim fratrima i pobijenom puku Božjem. Najavimo i prvo prikazivanje filma izvan (pred)premijere. Dogodit će se u Slavonskom Brodu 24. veljače u 19.15 u Katehetskom centru župe Gospe od Brze pomoći. Nakon toga film prelazi i Ocean, odlazi u SAD i Kanadu.
 

Ivana Karačić

Maljine, Miletići, Guča Gora, Bukovica, Radonjići, Vitez, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Fojnica, Bugojno, Travnik, Zenica... vape za pravdom

 
 
„Zemljica se zaklinjala raju, da se tajne sve saznati moraju“, stara je utjeha žrtvama skrivanja istine njihova stradanja. To je jedino oružje koje žrtve, nemoćni, pobijeđeni, poraženi i okupirani mogu koristiti u obrani svojih prava na istinu koju su pobjednici i okupatori, zločinci i ubojice pisali onako kako im je bila potrebna. Ostavljeni od svih moćnika i organizacija, obespravljenim i poniženim, stradalima i žrtvama, zemljica je ostajala jedini saveznik, jedini ćuvar njihove stradalničke istine, koju su pobjednici, zlikovci, ubojice, i zločinci zakopavali u njenu utrobu.
http://radiotrebinje.com/rt/wp-content/uploads/2015/01/mirsad_kebo2.jpg
Mirsad Kebo
 
Na svu sreću žrtava i stradalnika, ali i za čovječanstvo u cijelini koje teži k pravdi i istini, temeljima mira, sigurnosti, slobode, jednakosti i ravnopravnosti, ovo oružje se pokazalo i pokazuje sve učinkovitijim i nikad ne promašuje u borbi protiv zločinaca, ubojica, agresora i diktatora. Ljudska mudrost ga je i izmislila, a zemljica u djelo provela i provodi  protiv tih silnika, koji ljudskim žrtvama preoravaju zemlju i zatrpavaju ih u nju, vjerujući da će im ona biti čuvar i saveznik u skrivanju tajni počinjenih zločina. Praksa je to globalnih razmjera i pojava na svakom komadiću, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, kugle zemaljske.
 
Te pojave ni Bosna i Hercegovina, dakle nije izuzeta, i gotovo da bi se moglo reći kako je to veliko savezništvo zemlje i žrtava, ta zakletva zemlje da će sve tajne otkriti, sklopljeno upravo u toj izmučenoj, i ljudskim žrtvama prenapunjenoj bosanskohercegovačkoj zemlji. Vjerojatno da se nigdje u svijetu i tako dugo na najprljavije moguće načine ne skriva istina dati povijesnih stradalničkih razdoblja i tolikog broja ljudskih žrtava, kao u Bosni i Hercegovini, čija je zemlja uistinu preorana i prekopana ljudskim žrtvama čiju istinu stradanja skrivaju mnogi okupatori, silnici, diktatori, tuđinci, izdajnici, zločinci, teroristi, džihadisti i ubojice svih vrsta.
 
Ne uspije se, naime, otkriti ni istina jednog njenog stradalničkog povijesnog intervala, a već nova suvremenost zakopava i skriva svoje zločine i žrtve. Dogodilo se to i s vremenom građansko-konfesionalnog sukoba u BiH i događa još uvijek i danas to skrivanje zločinaca, zatrpavanje i ne priznavanje žrtava. Na još mnoge neotkrivene istine beha stradalničke prošlosti, agresori na europejstvo i euroidenitet Bosne i Hercegovine slažu i zakopavaju svoje žrtve. A to su oni koji nisu njihovi po bilo kojem predznaku, no njaviše se zakopavaju one žrtve koje nisu njihove nacije i vjere. Ti orači ljudskim žrtvama bosanskohercegovačke zemlje zaboravljaju ili ne će priznati što je god više naslaga žrtava da zemlja sve teže i nemoćnije podnosi,  da ih zapravo ne želi skrivati i skrivanjem biti sudionik njihovih zločina. Ne može zemlja skrivati tolike žrtve zločina, budući da bosanskohercegovačka zemlja ničeg nije toliko puna i prepuna, koliko je puna i prepuna žrtava ljudskih stradanja koje moćnici i počinitelji tih zločina skrivaju. Ne će i ne može stoga bosanskohercegovačka zemlja skrivati ni ove i ovolike žrtve iz razdoblja građansko-konfesionalnog sukoba, koji je i bio rat za teritorij, zbog čega je ta zemlja i natrpana i pretrpana tolikim ljudskim žrtvama.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/07/bugojno-stadion.jpg
Dirnula je ta iskrvavljena bosanskohercegovačka zemlja i neke pojedince koji danas hodaju po njoj i koji znaju za mnoge zločine i zločince koji su ih počinili, a koji skrivaju i zakopavaju tu istinu, te žrtve, i potakla ih da surađuju, da zajedno „sve tajne otkrivaju“. Jer pretrpana beha zemlja nevinim žrtvama silnih osvajača i okupatora, ubojica i zločinaca, ne može više ni nove primiti, ni pod starim šutjeti.
Među onima iz reda bošnjačkog naroda koji se odlučiše surađivati sa zemljom na otkrivanju zatrpavani i zatrpani zločina mudžahedina i muslimanske Armije BiH, nad Hrvatima i drugim nebošnjacima, je potpredsjednik daytonskog većeg entiteta Mirsad Kebo. Iako su bošnjačkim vlastima poznati zločini njihove Armije i njihovih mudžahedina nad Hrvatima Srednje Bosne, pa i šire, tu strašnu istinu već više od dva desetljeća ne daju da se iskopa u hrvatskim selima i gradovima Maljine, Miletići, Guča Gora, Bukovice, Radonjići, Vitez, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Fojnica, Bugojno, Travnik, Zenica... A dobro su znali i znaju za te zločine i zločince, za masovne grobnice Hrvata, budući da je te terorističko zločinačke postrojbe, „El-mudžahid“ i ABiH postrojavao general ABiH Sakib Mahmuljan, zajedno s vrhovnim zapovjednikom Alijom Izetbegovićem u Gluhoj Bukovici u čijoj blizini su i počinjeni najstrašniji muslimanski zločini nad Hrvatima.
 
Sami zločinci i nisu tada skrivali svoje zločine, pa su se slikali s odrubljenim glavama hrvatskih civila i dječaka, kao u selu Miletići, gdje je, po međunarodnim definicjama genocida, ako je i samo jedan zločin planski učinjen s namjerom istrjebljenja naroda, a takav je učinila muslimanska strana nad Hrvatima u selu Miletiću gdje je zaista počinjen genocid nad hrvatskim civilnim stanovništvom toga sela, koje je danas zaraslo u korov i kojem Muslimani iz okolnih sela brane prilaz njihovim rastjeranim seljanima. Masovna grobnica Hrvata u selu Maljine, koju i danas bošnjačka strana skriva, također je genocid, budući da je isplaniran s namjerom trajnog istrjebljenja hrvatskog naroda iz tog sela. Zbog toga ti zločini mudžahedina i pripadnika ABiH prelaze šest tisuća dokumentiranih stranica što ih prikupio Mirsad Kebo. To je daleko više i od broja stranica papira i od broja žrtava koje su ispisane na njemu. To je brojka koju skriva bosanskohercegovačka zemlja i koja više ne može podnositi to skrivanje i zatrpavanje, te stoga opominje krivce i sukrivce da surađuju sa njom.
 
Sve to govori da još uvijek nema dobre volje kod bošnjačke strane da priznaju zločine koje su počinili u ime svog naroda i u ime Velikog Alaha. Stoga je Mirsad Kebo jedna velika bošnjačka dimenzija glede priznanja zločina iz reda vlastitog naroda. On je na liniji politike pokojnog Sulejmana Tihića koji je kazao o sukobu u BiH, a time i priznao zločine koje je počinio njegov narod nad Hrvatima i Srbima, „zločinima na sve tri beha strane treba da se bavi pravosuđe“. Odgovornost za te skrivane, a zbog obima i brutalnosti nemoguće ih je sakriti i u zemlju potrpati, muslimanske zločine nad Hrvatima Središnje Bosne ide i do samog političkog vrha bošnjačke strane, do Izetbegovića, mlađeg i starijeg, Ganića, Silajdžića, Delića, Džeferovića, Mlaće, Genjca, Cerića, Mahmuljina... i niz drugih koji i danas ne samo skrivaju te zločine, već svojom ratnom politikom potiču na njihov nastavak. Zar ubojstva hrvatskih povratnika, Kafadara na Ovnaku, Jurčevića u Docu ne govore o još uvijek prisutnoj bošnjačkoj ratnoj politici etničkog čišćenja Hrvata. Zato je Kebino otkrivanje zločinaca iz reda svog muslimanskog naroda nad Srbima, napose nad najstradalnijom beha stranom Hrvatima, najveći poslijeratni doprinos u izgradnji Bosne i Hercegovine, zajednice konstitutivnih i suverenih naroda. A to je i veliki doprinos u traženju novoga i pravednijeg uređenja Bosne i Hercegovine, na konfederalnim vrijednostima tri nacionalna entiteta u kojima će vladati istina, jednakost, pravednost, demokracija i sloboda za svaku nacionalnu i vjersku posebnost. Samo u tako uređenoj Bosni i Hercegovini zemlja će slobodno moći otkriti sve tajne svih zločina i zločinaca i njihovih žrtava.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Subota, 25/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1757 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević