Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Švicarsko helvetiziranje Bosne i Hercegovine

 
 
Ne prestaje, zapravo sve se više širi muslimansko-bošnjačka brutalna agresija na Bosnu i Hercegovinu, a to znači, u prvom redu, na Hrvate i Srbe, te ostale. Ne može se nikako, i ni po kojim diobama,  odvojiti agresija jednog naroda na druga dva od agresije na Bosnu i Hercegovinu. Udar na bilo koji beha narod uvijek je udar na Bosnu i Hercegovinu. Nikakva matematička brojnost jednog od njih u odnosu na druge ne daje mu nikakvo pravo na cijelu beha  zajednicu triju  naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba. Stoga su daytonisti zauvijek izbrisali ispred Bosne i Hercegovine  naziv republika, jer ona to nije bila u prošlosti, još manje ju  je u sadašnjosti, a budućnosti joj ovakvoj kakva je, sa opravdanjem niti može niti će ikada i biti.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7a/Karte_Schweiz_Details.png/600px-Karte_Schweiz_Details.png
Švicarska konfederacija između Nijemaca, Francuza, Talijana i Retoromana
 
Ta zamršena zemlja, koju su Turci unakazili u svakom pogledu, napose brutalno u njenom ljudskom bogatstvu bilo ubijanjem, nabijanjem na kolac, prisilnom islamizacijom ili janjičarenjem,i ekonomskom  pljačkom njenih prirodnih bogatstava osiromašili da je danas najsiromašniji europski entitet. I kao takva unakažena i zamršena, ni od jednog svog naroda  voljena u ovakvom sramotnom izgledu, može imati budućnost jedino  ili federalna, ili konfederalna ili savezna država  triju nacionalnih entiteta. Sve drugo od takve Bosne i Hercegovine  je naprosto njeno ubijanje na najgrublji mogući način. U tom okupatorskom ubijanju, koje bošnjačka strana u ćetvrtstoljetnom vremenskom kontinuitetu izvodi, vidi se sva zlonamjernost crnih ciljeva političko vjerskog vodstva tog naroda. Da nije opasno bilo bi dosadno slušati bošnjačke tlapnje  o bezalternativnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Budući da te bošnjačke tlapnje prelaze u ratne prijetnje, ne samo po mir u Bosni i Herecgovini već i Europi, čini se da ni sami ne vjeruju u njenu cjelovitost. Niti je žele.
 
Nikad se iz tih bošnjačkih krugova ne čuje nikakav spomen i drugi beha naroda, i ne želi se čuti njihov glas, koji ima uporište u pravu na Bosnu i Hercegovinu, kao vlasništvo 1/3 a nikako 1/1 kako je svojataju Bošnjaci. Svojatanje Bosne i Hercegovine od strane bilo kojeg naroda isilovski je udar na ona druga dva beha naroda. Stoga, nikako i ni kojim načinima i sredstvima jedan narod, bez obzira na njegovu brojnost, ne može urediti cijelu Bosnu i Hercegovinu  po svom političkom viđenju njene budućnost. Bosna i Hercegovina  uređena po politici jednog naroda može biti samo unitarizirana, centralizirana, vjerski radikalizirana  i diktatorska tvorevina.
 
I kada Bošnjaci govore da će Bosna i Hercegovina biti uređena na cijelom teritoriju, politikom koju provode, to ništa drugo ne znači već da će biti onako kako je oni vide i žele. Onda je to Bosna i Hercegovina bez Hrvata i Srba, muslimanska, budući da nema muslimanske zemlje uređene na vrijednostima slobode, ravnopravnosti i jednakosti za nemuslimane. I ako ima nekih izuzetaka, onda su kršćani u njima ili građani nekog petog ili još nižeg reda, ili žive u slobodi jedne ahdname, volje vjerskog ili političkog čelnika te zemlje.
 
Začuđujuće je glasna bošnjačka galama o cjelovitosti Bosne i Hercegovine, zbog činjenice da u toj viki, koja je više prijetnja negoli poziv na dijalog, odjekuju glasovi sotoniziranja i osuđivanja hrvatskog i srpskog naroda, prišivajući im etikete agresora. Svaka bošnjačka osuda Hrvata i Srba kao agresora, najbolje govori o samim Bošnjacima i kao agresorima, i kao veleizdajnicima koji su zemlju kroz amanet ostavili Turskoj. Opravdanje za svoju politiku unitarizma, kad god jedan beha narod govori o beha cjelovitosti to je govor o nacionalističkom unitarizmu, Bošnjaci vide u tome kako je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata kao cjelovita zemlja.
 
No Bošnjaci ne govore, ili ne će da priznaju, da ova Daytonska Bosna i Hercegovina  nije ona iz vremena Međunarodnog priznanja. Dijeleći je, kao tronacionalnu zajednicu Hrvata, Muslimana i Srba, na dva entiteta, Daytonisti su, tvorac takve tvorevine Holbrooke, poništili njeno međunarodno priznanje, budući da su izbrisali naziv Republike, kakva je bila priznata prije Daytona, i (ne)uredili samo  kao Bosna i Hercegovina. Još dalje u  prošlosti, kao i u vrijeme Međunarodnog priznanja Bosna i Hercegovina  je bila po imenu već iz dva dijela, Bosna i Hercegovina. Možda se daytonski zločinac Holbruck i vodio tom spoznajom pa ju je i  podijelio na dva, umjesto tri, dijela, kako je u građansko vjerskom sukobu za teritorij bila podijeljena, i takva u Dayton unesena. Bio je to korak, koji još uvijek nedostaje, i koji će se morati napraviti u miru, do (kon)federalnog uređenja triju nacionalnih entiteta unutar beha granica.
 
U vrijeme međunarodnog priznanja devedesetih godina Dvadesetog stoljeća Bosna i Hercegovina nije  imala ni zajedničku vojsku, ni zajedničko državno čelništvo, što nema ni danas. Danas ima tri nacionalne vojne komponente, bošnjačku, hrvatsku i srpsku. I u političkom vrhu, umjesto nekada tri nacionalna predstavnika danas su dva, jedan srpski i dva muslimansko bošnjačka, što opet kazuje da ni na tom polju nije cjelovita. Bosna i Hercegovina je  u vrijeme Međunarodnog priznanja bila je Republika, danas to više nije. Tada nije imala ni nacionalni entiteta, poglavito ne tako debelim zidom  odijeljeni, i tako nacionalno i vjerski čisti. Danas ima dva, od toga onaj veći federalno uređen, što znači da je i on podijeljen, jer svaka federacija, bez obzira kako je Bošnjaci zamišljali i priznavali, ona je uvijek neka labava cjelina sastavljena iz više djelova.
 
O takvoj ispregrađivanoj, podijeljenoj, istrganoj, nakaradnoj, po svim državničkim mjerilima neodrživoj, za svijet sramotnoj Bosni i Hercegovini  Bošnjaci govore o njenoj unitarističkoj, odnosno muslimanskoj cjelovitosti. Bila bi to muslimanska zemlja u kojoj bi, kako govore svi bošnjački lideri, svakog predznaka, „Status i prava Srba i Hrvata u BiH bila kakva Bošnjaci uživaju u Srbiji i Hrvatskoj". A to znači Hrvati i Srbi bili bi nacionalne manjine, ako bi ih i ostalo  u takvoj zemlji. Treba li tražiti, a ima ih zasigurno, još bilo kakav dokaz o bošnjačkoj okupaciji Bosne i Hercegovine, i njenoj isilizaciji, što je izvodivo u unitariziranosti i centraliziranosti beha društva. No, jedini način mirnodopskog zaustavljanja tog radikalnog vjerskog bošnjačkog procesa je švicarsko helvetiziranje Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Međunarodni dan materinskoga hrvatskog jezika u BiH je crvena krpa

 
 
UNESCO, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu Ujedinjenih naroda, proglasila je 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika. Važnost multilingualizma, jezične raznolikosti vidljiva je svakodnevno. Tome u prilog govori i latinska poznata izreka “QUOT LINGUAS CALLES, TOT HOMINES VALES”, u prevodu koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš.
https://www.24h.ba/wp-content/uploads/2018/09/krst.jpg
Sam naziv materinski jezik govori da je to prvonaučeni jezik to jest onaj kojeg naučimo u sklopu vlastite obitelji. Kao takav on je dio kulturnog identiteta naroda, točka prepoznavanja među ljudima različitih podneblja, kultura i nacionalnosti. Međutim pravo pitanje je kako na jezičnu raznolikost gledaju multikulturalna društva, uzmimo primjer postkonfliktne države kakva je Bosna i Hercegovina. Tri naroda, tri jezika, tri kulturna blaga. Gledaju li žitelji BiH na jezičnu i kulturnu raznolikost kao na vlastitu prednost ili pak nedostatak, kao na prosperitet ili ipak kamen spoticanja?! Po svemu sudeći današnja situacija u BiH sve više podsjeća da svaki čimbenik koji čini razliku između većinskih i manjinskih naroda predstavlja upravo posljednje pomenuto, kamen spoticanja. Žalosno zar ne?! Dakle tanka je linija tolerancije i razumijevanja među ljudima, onima koji dijele svaki pedalj ove napaćene zemlje.
 
Tisuću, kruh, općenito, normalne riječi zar ne?! Mnogima se ipak ne čini tako, mnogi na te iste riječi reagiraju kao na uvrjedu, na rušenje svega onog što je BiH, na separiranje, pa onda smo svjedoci i brojnih izjava poput sljedeće: “Idite u Hrvatsku pa govorite tako.” Činjenica je da su Hrvati Bosne i Hercegovini pripadnici hrvatskog naroda koji žive u BiH, od VII. stoljeća, dakle samim tim kao i svi drugi pripadnici naroda, a sukladno demokraciji imaju pravo na slobodu izražavanja. Žalosno, ponovit ću, jer pročitamo li definiciju materinskog jezika i onoga što i koliko on predstavlja, možemo reći da je BiH zemlja naroda uskih shvaćanja, neprihvaćanja drugog i drugačijeg i zemlja za koju empatija ne znači apsolutno ništa. Dok žurno i bez pogovora pohađamo tečajeve stranih jezika, naši službeni jezici BiH, nam pak predstavljaju najveći trn u oku. Moderne i suvremene, zemlje pozitivne sadašnjosti ali i budućnosti na raznolikost gledaju kao na stepenicu za razvoj, napredak i prosperitet, a BiH jedino preostaje zabluda.
 
Zabluda da ćemo ostaviti rane prošlosti iza sebe i konačno početi živjeti, mirno i sigurno. Jedni uz druge, gradeći od naše raznolikosti mostove a ne zidove. Njegujmo ljepotu vlastitog jezika.
 

Tea Ružić

Laž je razlog nestajanja svake Bosne i Hercegovine, pa tako i daytonske

 
 
Ima jedna zemlja tamo, od europske civlizacije daleko, na politički brdovitom i ratom razarajućem Balkanu u koju se svi njeni akteri, unutarnji i vanjski, zaklinju, a sve čine da je nestane, jer ovakva  kakva je napravljena desetke tisuća kilometara daleko nitko je ne voli, i nićija je domovina. Svjetski je to povijesni raritet da se čuje tolika zauzetost za njenu opstojnost, i tolika prijetnja jedni drugima za njenu budućnost, a budućnost joj je sve dalja, napose ona zajednička, i gotovo nepostojeća. A nema zajedničke Bosne i Hercegovine sve dok njena tri naroda ne priznaju i prihvate istinu njene prošlosti prije okupacije Osmanlija, tijekom njihove vladavine danka u krvi i zločina genocida i konfesiocida kojeg su počinili nad okupiranim krsšćnima, napose nad katolicima kao 95-postotnim tadašnjim narodom, te istine građansko-vjerskog sukoba, koji je posljedica otomanske okupacije zemlje. Za priznavanje i prihvatanje te stravične istine koja je uzrok svih kasnijih zala što se u kontinuitetu događaju, danas već trima, beha narodima, ne treba hrabrost.
http://kliker.info/v2/wp-content/uploads/2017/03/Selmajoga321.jpg
Potrebno je veliko i pravo istinsko domoljublje prema Bosni i Hercegovini, u što spada i prihvaćanje onog drugog i drugačijeg u njegovu današnjem nacionalnom i vjerskom identitetu, koji nikako ne smije biti prijetnja drugom. Potrebno je domoljublje koje u sebi nema ni mrvice mržnje prema drugom, i u kojem se moraju uvažavati prava drugi, budući da Bosna i Hercegovina nije eksplicitno zemlja ni jednog njenog naroda, već svih njih. Nažalost, do te točke pozitivnog domoljublja Bošnjaci ne će i ne žele nikada stići. Ono kao vertikalna vrijednost za njih i ne postoji, što potvrđuje njihov odnos isključivosti prema drugim beha narodima. A i kako bi im bilo do tog pozitivnog domoljublja kada im je „Turska mati tako je bilo i tako će ostati".
 
Okupatorske, i veleizdajničke u obliku darivanja u amanet, ambicije Bošnjaka prema Bosni i Hercegovini ne mogu ih nikako učiniti i izgraditi domoljubima. Okupator i veleizdajnik nikada nije volio okupiranu i izdanu zemlju, već jedino njeno bogatstvo. Ne čudi stoga, napose još od velike poplave islamista s velikim terorističkim iskustvom s Bliskog istoka, što već konačno i dio zemalja članica Europske unije muslimane u Bosni i Hercegovini doživljavaju kao prijetnju europskoj budućnosti, i beha opstojnosti. Europsko ukazivanje, kao oblik straha i opominjanje na muslimansku terorističku opasnost, Bošnjaci, a to je praksa svih muslimanskih vođa u svijetu, nazivaju islamofobijom. Bošnjaci se koriste onim starim agresorsko-okupatorskim oružjem „napad je najbolja obrana".
 
U bošnjačkoj obrani islamskog terorizma to se oružje potvrđuje vrlo učinkovitim. No, ono je, također, učinkovito i u razbijanju Bosne i Hercegovine. Svjesni su toga Bošnjaci, i znaju njegovu rušilačku moć  te ga zbog toga i koriste cijeli život daytonske tvorevine Bosne i Hercegovine. Zasigurno znaju da je ova daytonska tvorevina izgrađena s planiranim vremenom života, i da joj je kraj sve bliži, te zbog toga lažima i klevetama nemuslimana, napose Hrvata katolika koji sa njima dijele federalni teritorij, brane genocidno konfesiocidnu osmanlijsku okupatorsku prošlost u Bosni i Hercegovni. To je razlog i zbog čega je ratni zločinac Alija Izetbegović ostavlja u manet turskom sultanu Erdoganu
 
Više je Bošnjacima stalo do te turske krvave prošlosti u Bosni i Hercegovini, i Bosne i Hercegovine u njoj, negoli do beha sadašnjosti. Potvrđuju to stalni govori bošnjačkih vođa o Osmanlijama kao pozitivcima u okupatorskom vremenu koje su obilježili strašni  zločinima genocida i konfesiocida u Bosni i Hercegovini nad katolicima. Ne bi Hrvatima smetala ta bošnjačka privrženost i ljubav prema Osmanlijama i njihovom krvavom vremenu prisilne islamizacije katolika, da oni tu laž drže samo za sebe. Problem je, a to i jest razlog života u Bosni i Hercegovini na rubu rata, što tu laž Bošnjaci nameću kako nemuslimanima tako i svjetskoj zajednici, bez obzira što i jedna i druga strana poznaje, po teretu počinjenih zločina, pravu genocidno konfesiocidnu osmanlijsku istinu i u Europi.
 
Takvo bošnjačko lažno prikazivanje osmanlijske genocidno konfesiocidne prošlosti čini muslimane Bošnjake potencijalnom opasnosti u Europi, napose u Bosni i Hercegovini. Dio je to vrlo opasne kršćanofobije, koju Bošnjaci brane i politikom unitarizma federalnog beha dijela, a što unitarizam čini nastavkom etničkog čiščenja osvojenih hrvatskih teritorija, i neometanim postojanjem, naravno uz bošnjačku pomoć, opasni vehabijskih entiteta, poput onog u Gornjoj Maoči, Gluhoj Bukovici, kod Fojnice... Proces stvaranja etnički čistog muslimanskog teritorija, i vraćanja turske krvave prošlosti, muslimansko bošnjački čelnik Haris Silajdžić, političar koji je redovito sa Alijom Izetbegovićem, Halidom Genjcem, i drugim ratnim zločincima posjećivao muslimanski konclogor za Hrvate u Gluhoj Bukovici, pokušava zanijekati nekim primjerom iz osmanske prošlosti.
 
I komunisti i muslimani progonili su Židove
 
Naime, tako između ostalog za Osmansko carstvo koje Bošnjaci nastoje vratiti u Bosnu i Hercegovinu Silajdžić kaže: „Trebalo je prije svih Ujedinjenih naroda, prije svih rezolucija u XVI. stoljeću ovdje primiti ljude, naprimjer bosanske Jevreje Sefarde, potpuno tuđ narod sa jezikom, sa vjerom, oni su došli tu. Naši ljudi su ih primili kao jednake sebi, zahvaljujući osmanskoj politici. Da nije bilo toga, to ne bi bilo moguće. Volio neko ili ne Osmansku carevinu, to je činjenica, to je bilo tako. I uglavnom svi historičari to priznaju. Dakle, primili ih i štitili, cijelo vrijeme". Ne spominje Silajdžić muslimanske velike prosvjede u daytonskoj Bosni i Hercegovini, po svim gradovima koji su pod njihovom kotrolom, protiv države Izrael i Židova, i njihove obrambene politike, kada su im palili zastave, i pozivali sve muslimane svijeta na rat protiv Židova. Toliko brani Otomansko carstvo da govori da je bilo bolje prema Židovima i od samih današnjih Bošnjaka. Tom obranom turskog genocida i konfesiocida Silajdžić potvrđuje samo osmanski apsolutizam, jer se nitko drugi ništa nije ni pitao u pokorenoj Bosni i Hercegovini. Silajdžić ne kaže da su Muslimani tada prihvatili Židove, već Osmanlije, što znači da su bili protiv kao što su i danas. Trebali napominjati politiku prijetnje  Irana, velikog prijatelja beha Muslimana, Židovima do istrjebljenja i nestanka  njihove države
 
Istinu prijma Židova u XVI. stoljeću Silajdžić ne navodi. A ona je da je taj narod glavno i jedino sigurno utočište tada našao među kršćanskim katoličkim pukom, koji su ih skrivali od Turaka u Bosni i Hercegovini. Nema zabilježenog povijesnog primjera da su muslimani igdje u svijetu, ili bilo kada, prihvatili Židove. Njihov odnos prema tom narodu je trajno neprijateljski kao i prema kršćanima. Nedavno je pisao Ivica Šola kako je jedan povjesničar svjetskog glasa kazao zašto je tako neprijateljstvo muslimana prema Židovima, „muslimani mržnju prema Židovima upijaju s majčinim mlijekom." Puno je primjera u Bosni i Hercegovini koji potvrđuju sigurnost Židova jedino u okruženju s katolicima. Jedan od njih je i u okolini Travnika gdje je na jednom svom velikom imanju desetljećima, a možda i stoljećima živjela židovska obitelj. Dolaskom komunista na vlast oni su postali komunistička meta odstrijela zbog svog kapitala, kao i svi tadašnji kapitalisti.
 
Da sačuva svoj život i živote svoje obitelji pravi dogovor sa susjedom katolikom koji mu je puno u životu pomogao. Daje njemu, i još dvojici susjeda, velika prostranstva zemlje, kuću i pomoćne objekte u dogovoru na riječ, ja bježim sa obitelji i to sve ostavljam vama, ako se kad uspijem slobodno vratiti dat ćete mi to nazad, a za uzvrat dobit ćete jedan dio tog bogatstva što ste ga ćuvali i oćuvali.
 
Nažalost, nikada se nisu vratili, ali to je istina koje spašavao Židove u Bosni i Hercegovini i u kojim sredinama su slobodno živjeli. Nema zabilježenog primjera da su slobodno živjeli u muslimanskim sredinama. To je istina koja se mora znati, a ne ona koju govori Silajdžić i svi drugi muslimanski Slijadžići. Ta bošnjačka laž o prošlosti, a koja je jednako tako snažna i u sadašnjosti o građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij glavni je uzrok nestajanja svake povijesne, pa i ove daytonske Bosne i Hercegovine. Istinskim domoljubima povijesne i današnje Daytonske Bosne i Hercegovine, dovoljan razlog za projektiranje i građenje jedne nove Bosne i Hercegovine, u čijim temeljima ne smije biti nikakva materijala bilo kojih njenih okupatora i diktatora.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 550 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević