Get Adobe Flash player
Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Znate li tko je u povijesti tražio da se cinkaju roditelji, rođaci,...

Faktograf – hrvatska verzija

Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

Faktograf.hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo u službi...

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Europska komisija prijeti sankcijama kako bi nametnula LGBT...

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Problem je što se hvali "postignućima", a ne smatra se...

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Moderna do danas nije proizvela niti jedno cjepivo koje je odobreno za...

  • Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    srijeda, 02. prosinca 2020. 16:07
  • Faktograf – hrvatska verzija

    Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 10:44
  • Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:43
  • Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:32
  • Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 14:36

Majka Anica Jurić u jednom danu izgubila muža i tri sina

 
 
Za vukovarsku majku, sada pokojnu Katu Šoljić znala je cijela Hrvatska. Za Anicu Jurić koja je u samo jednom danu izgubila tri sina i supruga, malo je tko čuo... Već duže vremena zaboravljena je od svih. Tako bi se u najkraćem mogao opisati život Anice Jurić, koja je u samo jednom danu ostala bez tri sina i supruga.
http://www.vecernji.ba/media/cache/5b/ce/5bce5433d0634ce84e7cecb9f1fd591a.jpg
Naime, tog 13. lipnja ratne 1993. godine na kućnom pragu u selu Grmače kod Kaknja pred njezinim očima trojicu sinova i supruga ubili su pripadnici Armije BiH. - Najstariji Stjepan imao je 25 godina kada je ubijen. Mlađi Ljubomir 21, a najmlađi Dragan samo 20. Istog dana ubijen mi je i suprug Jure. Iza Stjepana ostala mi je dvogodišnja unuka Lidija, a iza Ljubomira petomjesečni unuk Ivo. I sinovi i suprug ubijeni su pred mojim očima, a nevjesta i ja bile smo ranjene i potom zarobljene, ispričala nam je svoju potresnu priču unatoč velikoj tragediji hrabra Anica Jurić. Dvoje unučadi, danas mladić i djevojka, Anici su jedina radost u životu. Žena kojoj je rat oduzeo sve, osim ljudskog dostojanstva i spremnosti da ponese najveći teret koji život može dati, skrasila se u bratovoj kući u Busovači. Povremeno posjeti nevjeste i unučad koji su u Čapljini, a u Kakanj, odnosno mjestašce Grmače u blizini Kaknja, navrati samo da bi obišla grobove svojih najmilijih. O povratku u Kakanj, kako kaže, i ne razmišlja. - Nikad nisam razmišljala o povratku. Ne želim sresti ubojice svojih sinova i supruga koji su još uvijek na slobodi, kaže nam Anica.
 
Ova hrabra žena bila je jedan od svjedoka obrane na suđenju Dariju Kordiću u Haaškom sudu. Haaški su suci ostali nijemi i gluhi na njezinu životnu tragediju, isto kao i bosanskohercegovačko pravosuđe koje u ovom slučaju dosad ništa nije poduzelo. Za ove zločine nikada nitko nije odgovarao niti je itko procesuiran. Međutim, tomu se ne treba čuditi, kako je rekla, s obzirom na to da su je i političari, pa i hrvatski - zaboravili. “Ništa ja od njih ne očekujem. Tek ponekad lijepu riječ i nešto više od pukog polaganja vijenaca na godišnjicu pada Kaknja. Čak se ni tada ne udostoje progovoriti nekoliko riječi o tragediji koja je pogodila mene i naš narod u ovom kraju, ispričala nam je Anica Jurić, majka za koju je, usprkos činjenici da je u ratu ostala bez tri sina i muža, malo tko čuo i skoro joj nitko ne pomaže.
 
Anica Jurić 1993. god. izgubila je tri sina i supruga. Njihove ostatke uspjela je sahraniti nekoliko godina poslije. Bili su zakopani u zajedničkoj grobnici s još 18 ubijenih civila.

Za vukovarsku majku, pokojnu Katu Šoljić, znala je cijela Hrvatska. Anica Jurić isto kao i Sarafina Lauš iz zeničkog sela Čukle koja je proživjela istu tragediju - ubijena su joj tri sina i suprug - zaboravljene su od svih. Jesmo li uistinu svi pomalo zaboravili svoje žrtve, pitanje je koje sebi svakog dana postavi Anica Jurić. Odgovor je za nju, nažalost, potvrdan, barem su to tako doživjele i na svojoj koži osjetile ove hrabre žene.
 

Hrvatsko žrtvoslovno društvo, http://www.viktimologija.com.hr/index.php/priopcenja/1186-u-jednom-danu-izgubila-muza-i-tri-sina-ubojice-su-u-kaknju

Bošnjačka federacija žestok je protivnik ljudskih prava i nacionalnih sloboda suvremenog svijeta

 
 
Budući da nam povijest nije zabilježila dug život federalnih zajednica, a jest zapisala krvav njihov raspad, onda ostaje nejasno i bez ikakva argumentirana odgovora sve do njihovih raspada, pitanje s kojim namjerama i ciljevima je svijet stvarao i stvara federacije. Napose je pitanje bez ikakva odgovora zašto je, nakon podjele Bosne i Hercegovine u Daytonu svijet jedan njen dio federalno uredio, i kakav crni kraj joj je predvidio i isplanirao. A da bude pitanje još zagonetnije, i naravno teže zašto i zbog čega, kojim vodiljama svjetske politike se vodili daytonisti, kada su uredili beha Federaciju kao nikad do sad u svijetu. I zaista je nezabilježen primjer federalnog uređenja ovakvog kakva je današnja Federacija Bosne i Hercegovine. U tu, ni u kom državničko federalnom ustroju nedefiniranu zajednicu, svijet je pod prijetnjom najnovijeg američkog oružja za masovno ubijanje ugurao dva naroda. I to protiv svake, ama baš svake njihove volje, što pokazuje i današnje nepodnošljivo stanje mirnodopskog, daytonskog, etničkog čišćenja hrvatskog federalnog partnera u toj tvorevini.
http://vijesti.ba/storage/2015/12/22/thumbs/56798d1d-9ea8-4075-af42-3e3f0a0a0a80-akcija-rez-700x402.jpg
Svaka federacija, ako nije slobodan izbor federalnih partnera, a to do sada ni u jednom slučaju tih tvorevina nije bilo tako, je velika suprotnost demokracije i prava naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje. Time je, dakle, federacija žestok protivnik ljudskih prava i nacionalnih sloboda suvremenog svijeta. Jer svaka, ili gotovo svaka, federacija, napose ova bosanskohercegovačka samo na jednom dijelu podijeljene zemlje, bez ocrtanih teritorija federalnih naroda, je zapravo velika i duboka jama najstrašnijeg totalitarizma brojnijeg bošnjačkog naroda nad malobrojnijim hrvatskim.
 
Dvadesetogodišnje umjetno održavanje, uz pomoć svjetskih multiproletera, što je također dokaz o diktaturi totalitarizma brojnijeg nad malobrojnijim, potvrđuje poznatu činjenicu da su prisilne federacije i neodržive i nesigurne i bez budućnosti. Kako drugačije reći za federaciju stvorenu daleko izvan federalnih prostora, i protiv volje Hrvata, pa i protiv volje Muslimana, te još k tomu i nedefiniranog im omeđenog teritorija, osim da je to Prva postaja malobrojnijeg hrvatskog naroda na njegovom dugom, i krvavim znojem natopljenom, križnom putu. Kad je u svakom segmentu društva, napose u političkom, spojena zloća i mržnja prema drugom i drugačijem sa nepravdom, jedino što se može očekivati i što nastaje iz tog spoja, su osude na smrt tog slabijeg, malobrojnijeg, a u borbi za slobodu pravednijeg federalnog partnera. Taj slabiji, malobrojniji, nezaštićeniji, i sa svih strana udaraniji, partner u federalnoj tvorevini, tim sredstvima nepravde, nejednakosti, neravnopravnosti, i marginaliziranosti, uistinu je osuđen na neki oblik smrti. Jer, daleko teže i bolnije od same smrti je proces umiranja. A upravo taj proces hrvatskog umiranja u Bosni i Hercegovini traje sve od tog Daytona, koji s vremenom dobiva izgled nekog logora iz nacističko, fašističko, komunističkog vremena.
 
U ovako nesređeno uređenoj daytonskoj Bosni i Hercegovini, u kojoj dva brojnija naroda, Bošnjaci i Srbi, okupatorski prisvajaju daytonske entitete kao čiste nacionalne države, zaista nema nikakvi institucionalnih okvira, osim onih prazni na papiru, u kojima i po kojima su Hrvati uistinu ravnopravna nacionalna skupina sa ta dva beha naroda. Napose, a to i jest najvažnije i najsigurnije budući da samo taj okvir jamči sigurnost i opstojnost jednom narodu, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije teritorijalno ravnopravan i jednakopravan, suveren i konstitutivan, sa bošnjačkim i srpskim. O nezamijenjivoj sigurnosti teritorijalne suverenosti i konstitutivnosti beha naroda govori i činjenica bošnjačke politike osvajanja beha teritorija unitarizmom i srpske politike secesioniziranja genocidom osvojenog beha teritorija.
http://www.dnevnevesti.rs/wp-content/uploads/2015/12/sarajevo-hapsenje-e1450814934126.jpg
I dok svijet te dvije, za suvremeno čovječanstvo vrlo opasne, politike isključivosti gotovo opravdava, i šutnjom legalizira, treću, hrvatsku, beha politiku uključivosti osuđuje i ne priznaje, što je svjetski povijesni presedan u procesu razvitka ljudskih sloboda i nacionalnih prava. Svjetski nepravedni odnos prema nepravedno podijeljenoj i ispregrađivanoj Bosni i Hercegovini jasno potvrđuje da je beha sukob, uz građanski i vjerski bio i jest rat za teritorij. Teritorij etnički i vjerski čistih prostora, kakva je danas genocidna Republika srpska, i kakva se gradi na beha ostatku u okvirima daytonske federacije, kao entitet Bošnjaka i Arapa koji, bilo kao zaslužni ratnici ili kupci bosanskohercegovačke zemlje naseljavaju taj veči dio Bosne i Hercegovine.
 
Institucionalna i teritorijalna nezaštićenost beha Hrvata dio je procesa etničkog i vjerskog čišćenja, koji ne prestaje sve od nepravedno nametnutog primirja nad tim narodom u Bosni i Hercegovini. Strah koji ih pritišće u toj nepravdi i teritorijalnoj neoznačenosti, prisiljava Hrvate da sve više prodaju očevinu i djedovinu arapskim državljanima. Ta prisila, povećana i stalnim ubojstvima hrvatskih povratnika, zabrana televizije na hrvatskom jeziku, te isilovska zabrana na treći hrvatski entitet dio je zapravo etničkog čišćenja, kako onog iz rata kada su dovođeni mudžahedini tako i onog u Daytonu kada su deteritorijalizirani na vlastitom teritoriju.
 
Teško je, zapravo nemoguće je vjerovati u dobronamjernost međunarodni asocijacija koje govore o pravima naroda, a ne govore i ne jamče im pravo na teritorij. Pravo naroda bez prava na teritorij sintagma je osvajača i okupatora. Nepriznajući pravo naroda na teritorij, ne priznaje se ni taj narod. Deteritorijaliziran narod je zapravo i denacionaliziran i desuvereniziran. Narod bez označenog i priznatog im teritorija, je onaj kojem se ne priznaje ni njegov nacionalni ni vjerski identitet. Ne priznaje se njegova sloboda i pravo. Teritorij je prostor na kojem narod gradi i izgrađuje svoj identitet. Identitet se ne gradi u zraku. Teritorij je dio identiteta, identitet je dio teritorija. Identitet naroda i teritorij su cjelina, jedno bez drugog nikako ne može. Ne može se nikako jedno priznavati a drugo ne. Nepriznavanjem teritorija jednog naroda je isto kao da se nekome ne priznaje njegova kuća u kojoj živi. Narod bez priznatog teritorija je stoga na neki način podstanar u zemlji koja mu to ne priznaje. Rasprodaja beha teritorija arapskim muslimanima dio je ratne politike izmjene nacionalne i vjerske slike Bosne i Hercegovine. Tempom prodaje zemljišta Arapima u Bosni i Hercegovini, demografska slika te zemlje u korist muslimana i islama bit će ubrzo izmijenjena. Ovo više nije prodaja, već rasprodaja sa nesagledivim demografskim posljedicama za taj dio Europe.
 
Dok Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini desetljećima čeka povrat otete zemlje i vjerskih objekata, zbog zakona kakvi jesu, a to govori i o položaju Hrvata katolika, muslimani iz arapskog svijeta po nekim drugim njima prilagođenim zakonima kupuju zemljišta na koja samo prstom upru. Ne kupuju samo šeici i emiri, već i oni arapski državljani koji su sredstvo osvajanja Bosne i Hercegovine i plana izmjene njene nacionalne i vjerske slike. Je li arapska kupovina zemljišta u Bosni i Hercegovini stvaranje trećeg, arapskog entiteta na štetu zabranjivanog i osporavanog hrvatskog, vrijeme će ubrzo pokazati. No, na žalost bit će kasno kao što je svaki europski ulazak u tu zemlju kasnio.
 

Vinko Đotlo

Bošnjaci ponovno pokušali "izgurati" županije iz pregovora

 
 
Na mehanizam koordinacije čeka se gotovo četiri mjeseca jer ga nije potpisao predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić. Sljedećeg tjedna praktično će se u djelo provesti mehanizam koordinacije koji je usuglašen između ključnih političkih partnera premda su u posljednjem trenutku bošnjački predstavnici ponovno pokušali isključiti županije iz procesa, piše Večernji list BiH. Naime, za četvrtak, 17. prosinca, u Bruxellesu je predviđen sastanak na radnoj razini između izaslanstava Bosne i Hercegovine i Europske komisije na kojem će formalno započeti prethodni proces prilagođavanja za približavanje zemlje EU-a.
http://radiosarajevo.ba/img/s/627x344/upload/images/HARD_BIH_2013/LICA/denis-zvizdic-tv1.jpg
Denis Zvizdić
 
Neposredno nakon nedavnog posjeta na visokoj razini Bruxellesu i susreta s visokom predstavnicom za vanjsku i sigurnosnu politiku Federicom Mogherini, vodili su se još uvijek politički prijepori o sadržaju dokumenta o mehanizmu koordinacije, kao i tko treba Bosnu i Hercegovinu predstavljati u tako važnim procesima. Tako je u Uredu predsjedatelja Vijeća ministara Denisa Zvizdića za predstojeći sastanak bila pripremljena odluka po kojoj bi u izaslanstvu BiH bilo 39 članova, premda je ranije dogovoreno kako će 51 član nazočiti prvome sastanku. Naknadnom provjerom utvrđeno je kako su bošnjački predstavnici eliminirali 11 članova, a sve pod objašnjenjem "racionalizacije izaslanstva".
 
Na inzistiranje ministra financija i riznice Vjekoslava Bevande da se pokaže tko je sve izbačen, utvrđeno je kako je od 12 članova, njih deset trebalo predstavljati županije. Na taj su način trebale biti zakinute županije i praktično isključene iz cijelog procesa pregovaranja i prihvaćanja europskih pravnih stečevina, što je ranije bio glavni prijepor za bošnjačke stranke. Istodobno, hrvatski predstavnici odbijali su bilo kakvu mogućnost pregovora ako se ne bude poštovala ustavna hijerarhija i nadležnost svih razina vlasti u ovome složenom procesu. Na kraju su, na Bevandino isključivo traženje, uvršteni predstavnici svih županija pa je izaslanstvo BiH povećano na 49 članova.
 
Na ovaj sastanak idu predstavnici svih 5 tijela koja će se sastaviti od predstavnika državne i entitetske razine te županija, a što je predviđeno dokumentom koji još uvijek nije potpisan kako bi i formalno stupio na snagu. Tijekom 2013. godine dokument identičnog sadržaja prihvatila je Vlada Republike srpske, a nakon toga i Vlada Federacije BiH. Svoju suglasnost na dokument dalo je i Vijeće ministara, a sada se čeka na potpis predsjedatelja Zvizdića koji je u međuvremenu najavio da bi ovaj dokument trebalo tehnički prilagoditi detaljima Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu.
 
Doznaje se kako se dokument pokušao dodatno prilagoditi kako bi se izbjegle kritike dijela bošnjačkih stranaka iz Sarajeva koje su snažno kritizirale ulogu županija u procesu europskih integracija. No, kada bi se takvo što napravilo, ugrozio bi se cijeli dosadašnji posao koji su napravile dvije entitetske vlade, a takvo stajalište su bošnjačkim dužnosnicima iznijeli srpski, odnosno hrvatski politički predstavnici. Koordinacijski mehanizam ima više tijela čiji je cilj između različitih razina vlasti uspostaviti procedure prenošenja, primjene i provedbe zakonodavstva EU-a kako bi se omogućilo zemlji govoriti jednim glasom o pitanjima vezanim uz EU. 
 

Zoran Krešić, Večernji list

Subota, 05/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1918 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević