Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Tko je bio prije? Hrvati ili muslimani?

 
 
Bosna i Hercegovina je jedno globalno gradilište zidova i granica, provalija i ponora. Po cijeloj zemlji čuju se politički strojevi koji ruše mostove i grade zidove, ruše uključivosti i grade isključivosti, ruše toleranciju i grade mržnju, ruše šarolikost i grade jednobojnost, ruše suživot i grade odvojenost, ruše multikonfesionalizam i multinacionalizam i grade hegemonizam, ruše stare beha nacije i grade nove. Naprosto ruše staru sliku Bosne i Hercegovine sa svim njenim mozaičnim kockicama, i grade neku novu Bosnu i Hercegovinu koju nitko,  zbog crnila koje na njoj dominira, ne želi  ni gledati, a još manje  diviti joj se i imati je takvu.
http://bif.rs/wp-content/uploads/2014/07/novcanica-ivo-andric.jpg
Bosna i Hercegovina je zemlja rušitelja iz koje su otišli, ili protjerani, svi graditelji svakog predznaka moderne svjetske političke arhitekture. Bosna i Hercegovina je i zemlja giga lažljivaca koji lažu o svakom pojedincu koji nije njihove vjere i nove nacije. Lažljivaca, a lažljivci su i ubojice jer i lažu kako bi imali razloga za mržnju i ubijanje, koji lažu čak i o svjetskom književnom velikanu, nobelovcu svjetski i bosanskohercegovačkih prostora, Ivi Andriću. I nije prvi put da ti lažovi, ti rušitelji beha šarenila, ti suvremeni beha isilovci, izmišljaju takve laži o hrvatskom nobelovcu za književnost Ivi Andriću. Isilovski udaraju po njemu i njegovim djelima, u prvom redu za to što nije ni njihove sadašnje vjere, ni stare, a ni  nove nacije. Izmišljaju ti beha isilovci takve laži da se i papir srami toga što pišu o tom hrvatskom velikanu, samo zato što je o  turskom okupatoru pisao istinu, kao i istinu stradanja okupirane beha, svoje,„raje“ koja je golu egzistenciju plaćala dankom u krvi, i prislinim islamiziranjem.
 
Ruše ga, i ako je on neurušiv zbog velikih književnih djela koja je ostavio i Bosni i Hercegovini i svijetu u cjelini, kao što isilovci ruše spomenike i djela svjetskih velikana po Siriji i Iraku, čime su se ti beha isilovci izjednačili s isilovcima Bliskog istoka. No, tim kulturocidom koji se paralelno s onim na Bliskom istoku provodi i u Bosni i Hercegovini, beha isliovci i Bosnu i Hercegovinu izjednačuju s islamskom državom, genocidnom tvorevinom koju cijeli svijet sudi i osuđuje, samo ne i oni koji zlodjela kulturocida čine i po Bosni i Hercegovini. Beha isilovci ubijaju Ivu Andrića, i izgone ga iz Bosne i Hercegovine, ne samo zbog toga što je bio Hrvat i katolik. Naravno i zbog toga jer su zbog hrvatstva i katolićanstva protjerali u građansko konfesionalnom beha sukobu više od pola milijuna tog naroda. Ubijaju ga za to što je Andrić bio veliki prijatelj bosanskih fratara najvjernijih čuvara Bosne i Hercegovine. Progone ga zato što je pisanom ostavštinom nikad dokučiv njima, i što oni niti su imali niti će ikada imati takvog književnog velikana, i takvog pisca o Bosni i za Bosnu i Hercegovinu.
 
A da u laži nemaju granica, granica je za njih jedino Bosna i Hercegovina bez Andrića i svih onih čiji je on bio, govori i nova isilovska agresija na roditelje Ive Andrića. Naime u jednom isilovskom portalu, kojeg po svemu sudeći uređuje Mustafa ef. Cerić, jedan od pedeset vodećih muslimana u svijetu, a isti portal financira Saudijska Arabija, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, i još neke islamske zemlje, piše između ostalih izmišljotina i laži: „Ivi Andriću je otac bio musliman a majka katolkinja“. Pa ako je takva ljudska mizerija u Bosni i Hercegovini, a jest, ona po brutalnosti ponižavanja nadmašuje sve one isilovske zločine što ih svijet gleda i sluša.
 
Ne zadovoljavaju se bošnjački isilovci ubijanjem samog Ive, nego pokušavaju ispod svake razine, ispod svake pojedinačne i nacionalne kulture, ocrniti i osramotiti i Ivinu majku. Zaista isilovski posao rušenja i ponižavanja svega što nije muslimansko i islamsko. Takva poniženja Hrvati katolici su proživljavali u vrijeme turske  okupacije, u vrijeme koje je Ivo najbolje opisao, i budućnosti Bosne i Hercegovine darovao i ostavio. Stoga je posao suvremenih beha isilovaca pokušaj vraćanja turskog genocidnog vremena, istog onog kada su Turci spavali prvu noć sa udatom katolkinjom, a njen muž time bio ponižen isto onako kako danas isilovci ponižavaju kršćane i kršćanke u isilovskoj državi. Tursko vrijeme okupacije Bosne, a koje zagovaraju bošnjačke političke i vjerske vođe, je zapravo preteča današnjih isilovaca. Ovakvim isilovskim agresijama, izmišljenih laži i poniženja Ive i njegove majke, u 40-oj obljetnici Andrićeve smrti, još jedan je korak Bosne i Hercegovine u vrijeme Osmanlija, i njihovih zločina nad katolkinjama onog vremena.
http://vikici.net/wp-content/uploads/2015/01/Stecak-735x400.jpg
Sve je muslimansko, pa i stećci!
 
Vraćanje tog genocidnog osmanskog vremena odvija se i kroz sve šire prisustvo Turske u beha suvremenosti. Turski povratak u Bosnu i Hercegovinu nije mačom i sabljom, ali jest putem laži kakva je ova o Ivi Andriću. Povratak Turske u Bosnu i Hercegovinu vrši se i kroz „humanitarnu“ pomoć Sarajevu  urušenim autobusima koji prokišnjavaju, i u kojima putnici moraju držati kišobrane otvorenim kada se u njima voze po kiši. Dovoljno jasno kako se Turska vraća u Bosnu i Hercegovinu, i kako se Bosna i Hercegovina izdaje Turcima. I opet Bosna šaptom pade. U taj proces izdaje Bosne i Hercegovine, koji se ubrzano širi, napose poslije Daytona i šerifovanja tim dunjalukom švedskog diplomate Carla Bildta, te napose poslije britanskog salvet diplomata Ashdowna, osnivaju se i različite „kulturne“ asocijacije povezivanja, Zajednica općina turskog svijeta. Ne slučajno u tu zajednicu prvi je ušao Travnik, kao centar Središnje Bosne, najstradalniji prostor hrvatskog naroda, kroz cijelu njegovu višetisućljetnu povijest u Bosni i Hercegovini. Travnik nije prvi u toj Bakirovo-Erdoǧanovoj zajednici turskog svijeta što je centar hrvatskog otoka u Bosni i Hercegovini, i kojeg nije splavio ni muslimansko-mudžahedinski veleval u muslimansko-hrvatskom sukobu, već i zbog povijesne istine koju je pisao Ivo Andrić i o tom gradu, i zbivanjima u njemu i oko njega. Kada je Travnik ušao u Zajednicu općina turskog svijeta, za njim ulaze Zenica, Doboj, Visoko, te ona mjesta u kojima se danas slobodno vijore zastave isilovske države.
 
Zidovi su to koji se grade u Bosni i Hercegovini, ali koji dijele i tu zemlju od Europe, i Europu od Bosne i Hercegovine. Za beha isilovce, kojima i jedan književni nobelovac nije kulturna veličina, samo za to što je pisao, kao najveći sin Bosne i Hercegovine, a time i njezin veliki branitelj, stradalničku istinu svoje zemlje, istinu njezina okupatora i janjičara koje je agresor proizvodio.  Ti zidovi koji dijele  Bosnu i Hercegovinu od Europe su i mostovi koji je vežu s turskim agresorom, Turskom i islamskim svijetom, ali, na žalost i s isilovskom državom. Stoga je vrlo opasna rušilačka bošnjačka gradnja zidova između Bosne i Hercegovine i Europe, i mostova između Turske i Bosne i Hercegovine.
 
Materijal kojim Bošnjaci grade te građevine su, „Ivo Andrić je sin muslimana i majke katolkinje“, „Nikola Tesla je musliman“, „svi bosanskohercegovački kraljevi prije osmanlijskog osvajanja Bosne i Hercegovine su bili muslimani, Hrvati su pokatoličeni muslimani“... Bošnjačko priznanje istine da je Turska bila najkrvaviji i najbrutalniji okupator Bosne i Herecgovine, da je počinila i genocid, i kulturocid, i konfesiocid u okupiranoj zemlji, što je najbolje pisao i opisao Ivo Andrić, kao i priznanje muslimanskog zločina, u beha građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij, nad Hrvatima najjači je temelj buduće beha zajednice, u njenziim nacionalnim i vjerskim razlikama. Priznavanjem tih istina otkrili bi i masovne grobnice poubijanih Hrvata u Maljinama, Bugojnu, kao i ubojice hrvatskih povratnika u Srednjoj Bosni. Bez istine nema Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Misu zadušnicu predvodio vojni biskup Tomo Vukšić

 
 
U povodu 20. obljetnice vojnih operacija „Ljeto '95.“ i „Oluja“ koje su donijele slobodu i mir našoj Domovini, u Bosanskom Grahovu je 13. kolovoza obilježen Dan sjećanja na 21 pripadnika HV-a (od toga njih 15 iz 141. brigade HV-a) koji su prije točno 20 godina, 13. kolovoza 1995. poginuli u neposrednoj blizini Bosanskog Grahova u neprijateljskom kontraudaru na položaje HV-a. Široj javnosti malo je poznato kako se nakon veličanstvene „Oluje“ na širem području Bosanskog Grahova vodila teška i odlučna bitka za konačno slamanje srpskih snaga, čije su elitne i specijalne postrojbe pod osobnim zapovijedanjem generala Ratka Mladića u noći 12. kolovoza izvele jedini pravi protuudar na položaje koje su držali pripadnici 141. brigade, nastojeći povratiti izgubljene položaje i presjeći komunikaciju Knin – B. Grahovo ovladavanjem strateški važne točke „prevoja Derale.U toj bitci u jednom danu 13. kolovoza Hrvatska vojska je imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika.
Na ovogodišnjem Danu sjećanja koji se održava od 1996 godine u Bosanskom Grahovu svakog 13. kolovoza, Svetu Misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje predvodio je u župnoj crkvi sv. Ilije u Bosanskom Grahovu vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, u zajedništvu s dekanom livanjskim i župnikom lištanskim preč. Adolfom Višatickim i domaćim župnikom drvarsko-grahovskim don Davorom Klečinom. Na komemoraciju je došao veliki broj rodbine, prijatelja i suboraca poginulih branitelja, najviše iz Splita, Solina i Kaštela, predvođenih predsjednicima Udruga veterana i prijatelja 141. brigade te 158. brigade i 6. domobranske pukovnije bojnicima Nediljkom Burazinom i Ivicom Bubićem, te predstavnicima 4. i 7. gardijske brigade te 84. gardijske bojne, a od dužnosnika vlasti iz tih gradova bili su – među ostalim – zamjenik župana splitsko-dalmatinskog Luka Brčić, gradonačelnik Kaštela Ivan Udovičić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Splita Petar Škorić. Nazočni su bili i službeni predstavnici Šibensko-kninske županije, Grada Knina, te predstavnici Vlade Hercegbosanske županije iz Livna, izaslanik ministrice obrane OS BiH bojnik Zvonimir Duvnjak, kao i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Drago Matijević.
U svojoj propovijedi biskup Tomo Vukšić je pozvao na molitvu za sve poginule branitelje ali i za brojne žrtve  Drugoga svjetskog rata s toga područja, među kojima je i ubijeni župnik Grahova don Juraj Gospodnetić. U duhu evanđelja pozvao je vjernike da – iako pogođeni ratnom tragedijom – nikada ne posustanu da budu slobodni: od grijeha, mržnje, od želje i napasti za osvetom i nanošenjem zla drugima. Govoreći zatim o nužnosti kršćanskoga oprosta, biskup je rekao: „Božja providnost je dopustila da stradalnici iz ovoga kraja svoje živote ugrade u konačnu vojnu i političku pobjedu, koje su temelj istinske slobode. No njihov dar života pretvorit će se u našu istinsku slobodu samo ako dopustimo Isusu da nas iz ovog stanja predvodi u duhovnu pobjedu moleći ga da nam dadne snagu oprosta. No program kršćanskoga subjektivnog oprosta, kako nas uči Crkva, nikako nije poziv na suspenziju i neprovođenje pravednoga zakona od strane društva i države, a još manje isključuje istinu“, nastavio je biskup i pozvao sve nazočne da primjer Isusa Krista Patnika bude trajno nadahnuće u životnim borbama, posebno svim stradalnicima, koji mole i za svoje progonitelje.
 
Nakon misnog slavlja svi su se uputili u središte Bosanskog Grahova gdje je nastavljena komemoracija pred nedavno obnovljenim spomen-križem podignutim u znak sjećanja na sve poginule branitelje. Najprije je biskup Vukšić blagoslovio križ i predvodio molitvu odrješenja (opijelo) za pokojne, a potom su predstavnici brojnih udruga i izaslanstava položili vijence ispred spomen-križa. Prilikom polaganja vijenaca pred križem je stajao počasni vod hrvatske komponente OS BiH te je zasvirala i počasna truba. Nakon komemoracije svi su gosti bili počašćeni ručkom u dvorištu župne crkve, a za vojnički grah pobrinuli su se vojnici OSBIH iz vojarne „Ante Bruno Bušić“ u Livnu.
Dan sjećanja na poginule branitelje održava se od 1996. u Bosanskom Grahovu svakog 13. kolovoza, na poticaj prof. Slavka Galiota, predsjednika Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ iz Bosanskog Grahova, koja je organizator ovih okupljanja. 
 

Ivica Luetić

Hrvati još uvijek nisu poželjni u svojoj Bosanskoj Posavini

 
 
Povratak iz Bosne je u 17 sati. Oglasio se vozač autobusa, koji u konvoju prevozi hrvatske prognanike na godišnju proslavu Svetog Roka na Ceru kod Dervente. Primijetili smo da je i za našega vozača BiH podijeljena, jer Hercegovinu ne spominje. Dragi prognanici, raseljena lica, izbjeglice, povratnici i svi prijatelji Cera. Vaša duša i vaše srce bdiju nad ovim prekrasnim krajem. Došli smo ovdje, u obnovljenoj crkvi slaviti Boga, i vidjeti svoje porušene domove. Molit ćemo danas Gospodina da iziđemo iz blata, i vratimo se u svoj kraj. Molit ćemo se Svetom Roku našem zaštitniku. Naše mjesto je neproglašeno svetište Svetog Roka. Na našim majicama treba pisati: Svi smo mi Sveti Rok. I on je bio prognanik. Skrivao se u šumi i hranio biljem, ali nije očajavao, već jer ostao postojan. Mi danas proživljavamo svoju kalvariju. Prošli smo sve torture, ali nismo izgubili vjeru i nadu za povratak na svoju rodnu grudu. Mi smo danas ovdje došli svjedočiti da Cer i Posavina nisu mrtvi (svećenik).
http://i.ytimg.com/vi/nNL2sgAFRT8/hqdefault.jpg
Danas je bilo zaista tako. Ispred crkve se okupilo nekoliko tisuća hodočasnika. Sve je treštalo od zavičajne pjesme, svirke i kola. Šargija, šargija i opet šargija. Vjersko i zavičajno da, ali ovo nije slobodni Knin da bi se moglo disati punim plućima, i slavlje upotpunjavati nacionalnim obilježjima i domoljubnim pjesmama. Svećenik je na to i upozorio. Šargijajte, ali ima nešto što vi Hrvati ne bi smjeli. Dakle, vi Hrvati, a ne mi Hrvati. Svećenik se za svaki slučaj ogradio, jer on tu ostaje i sutra među istom srpskom ćiriličnom policijom koja je osiguravala skup a čije utegnute odore su nas asocirale na odoru i kapu zlogasnog kralja Petra. Pri povratku, na graničnom prijelazu, nisu nam niti ulazili u autobuse, nego su samo mahnuli rukom, mrmljajući sebi u bradu. Prolazite bre, što pre.
 
Vozač je pojačao razglas pa su putnici, hrvatski prognanici iz Posavine uz današnje evanđelje po Svetom Roku, s užitkom poslušali i evanđelje po Thompsonu (Čavoglave, Lijepa li si...). Jedan od rijetkih povratnika, vrijedni Pero, s njemačkom mirovinom, bolestan za svojom rodnom grudom, svojim sredstvima je obnovio kuću i danas u njoj počastio pečenim odojkom i hladnim pivom punu kuću svojih prijatelja i poznanika.
 
Tri sestre; Mara, Kata i Iva stoje pokraj kola, i ne mogu se naslušati zvuka svoje drage šargije. Išle smo obići svoju porušenu i opljačkanu kuću, naše ognjište oko kojega se nekada grijalo nas desetero braće i sestara. Nažalost, nismo mogle prići blizu, i nismo ništa vidjele od šume u koju je zidina zarasla. Pokraj vašega ognjišta lovci danas biju zečeve, a iznad vašega ognjišta ptice viju gnijezda. Uključio sam se u razgovor i ja. Njihova dva brata, Marko i Ivo nisu išli u obilazak. Pravdali su se vrućinom. No, posrijedi je nešto drugo. Pitanje je bili njihova vremešna srca mogla to izdržati. Njihov prijatelj Jozo je, obilazeći svoju porušenu i opljačkanu kuću, ugledao i panj odpilane debele kruške, koja je bila svetinja ispred kuće. Sjeo je na panj svoje kruške i osjetio oštru bol u predjelu srca, koja bol je bila i njjegova zadnja bol.
 
Odlazeći s Cera, čitamo gore visoku uzdignutu, u zraku lebdeću poruku Svetom Roku, koju poruku, ama baš nitko ne može, niti skinuti niti izbrisati.
SVETI ROKO, DVADESTU GODINU, MI SANJAMO NAŠU POSAVINU.
KRAJ OGNJIŠTA, LOVAC BIJE ZECA, VOLIMO TE KO NAJDRAŽEG SVECA.
NAD OGNJIŠTEM PTICA GNJEZDO VIJE, SVETI ROKO VRAĆAJ NAS ŠTO PRIJE.
SVETI ROKO REČE, SVI NEK ZNATE NEMA EU, VRATITE HRVATE.
 

Žarko Marić, Zagreb

Anketa

Tko nadzire DORH?

Četvrtak, 04/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1053 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević