Get Adobe Flash player
Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Znate li tko je u povijesti tražio da se cinkaju roditelji, rođaci,...

Faktograf – hrvatska verzija

Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

Faktograf.hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo u službi...

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Europska komisija prijeti sankcijama kako bi nametnula LGBT...

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Problem je što se hvali "postignućima", a ne smatra se...

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Moderna do danas nije proizvela niti jedno cjepivo koje je odobreno za...

  • Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    srijeda, 02. prosinca 2020. 16:07
  • Faktograf – hrvatska verzija

    Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 10:44
  • Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:43
  • Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:32
  • Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 14:36

 

"Sine Ilija ne zaboravi majku Mariju!"

 
 
Konačno je vrijeme da se prestane s političkim eksperimentiranjem uređenja Bosne i Hercegovine. Jer taj politički laboratorij „osnovan“ okupacijom Osmanlija daleke 1463. godine, za istraživanje sustava, režima, snage carstava i imperija, nekažnjeno počinjenje genocida i konfesiocida, je najstariji takav institut u Europi, ali vjerojatno i u svijetu. Gubitkom slobode i kraljevstva pred genocidnim projektom Osmanlija na putu turciziranja i islamiziranja Europe, Bosna i Hercegovina ulazi u crno razdoblje eksperimentiranja carstava, zajednica, imperija, režima, ideologija.
http://www.brodportal.hr/data/galerija/3865/139453808917.portyazo_torokok.jpg
Turski osvajač je gotovo pola tisućljeća nastojao poturčiti i islamizirati Bosnu i Hercegovinu, učiniti je ropkinjom i lice joj europsko izmijeniti. Velikim dijelom i uspijeva u tom genocidno konfesiocidnom zločinačkom planu i svim nedozvoljenim sredstvima je uspijeva učiniti sebi sličnom. Genocidno konfesiocidno joj ubija budućnost odvođenja u Istanbul muške djece porobljenog kršćanskog naroda, kako bi joj ubrzali nestanak, i u potpunosti joj izmijenili zatečenu europsku sliku, i izjednačili je sa svojom. Karavane konja koji nose po dva kršćanska djeteta u sepetima godinama su se protezale od Bosne do Turske. Bosna je u suzama roditelja koji dovikuju djeci, „sine Ilija ne zaboravi majku Mariju!“, i u potocima krvi nabijenih na kolac kršćana, i onih potkovanih od strane turski zlikovaca, koji su brutalnostima danka u krvi prvi u Europi, Bosni i Hercegovini, počinili genocid i konfesiocid.
 
No Bosna ne bi bila Bosna da ju je i tako brutalan okupator učinio ropkinjom. I nije je učinio. Bosna je očuvala svoj europski izgled, svoj kršćanski korijen, svoju hrvatsku kraljevsku, Katarininu krunu ostavljenu u Vječnom gradu da se čuva i preda kraljičinoj djeci, Sigismundu ili Katarini ako se ikad vrate iz turskog ropstva gdje su poput mnoge druge djece odvedeni na konjima u sepetima. Turski okupator, onaj isti koji je počinio i genocid nad dva milijuna Armenaca, je poražen, no nažalost ne i kažnjen za genocid i konfesiocid nad kršćanima u Bosni.
 
Nekažnjavanje turskog okupatora razlogom je neometanog nastavka eksperimentiranja uređenja i ustroja Bosne i Hercegovine. Na pomalo izmiješanom i šarenom beha prostoru  lako se nastavlja izmijenjivanje carstava, režima i ratova, zbog ćega zemlja nikako da doživi europski izgled kakav je imala prije turskog danka u krvi. Nitko od tih politički „znanstvenika“ nije joj dao i danas joj ne da, da bude europska, slobodna i demokratsko federalno uređena zemlja, u svojim nacionalnim i vjerskim bojama, u svojim nacionalnim državama, na principu na kakvom se gradi Europska unija.
 
Danas u daytonskom političkom laboratoriju pritisnuta čizmom bošnjačkog unitarizma i centralizma Bosna opet stenje. Bošnjačko političko silovanje Bosne unitarizmom i centralizmom eksperiment je koji je zasigurno osuđen na neuspjeh, kao i svi dosadašnji koji su pokušavani silom i brojem jačeg i brojnijeg naroda. Ni osmanlijska brojnost i brutalnost, a svaka prisila počiva na brutalnosti, ni velikosrpski ekspanzionistički secesionizam, kao ni velikobošnjački unitarizam isilovskih dimenzija, nisu i ne mogu Bosnu pokoriti i prisvojiti. Bosni nakon svih tih neuspješnih pokušaja uređenja po volji jednog ili dva, a ne tri, naroda potrebna je pravda. I samo na pravdi u kojoj će biti zadovoljena prava i sloboda, jednakost i pravednost, suverenost i konstitutivnost, sva tri njena naroda Bosna može opstati. Začuđuje stoga tolika bošnjačka upornost u nepravdi na planu unitariziranja, iako je ta antieuropska i antihrvatska politika bila i razlogom beha sukoba devedesetih godina Dvadesetog stoljeća.
Budućnost Bosne i Hercegovine je u federaliziranju, ili regionaliziranju ustroju na kakvom počivaju i uspješno u miru i stabilnosti se razvijaju mnoge europske zemlje. Politički ulazak tako uređenih europskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu poruka je beha narodima, u prvom redu Bošnjacima i Srbima kao protivnicima federalizacije i regionalizacije, da zemlja ima budućnost jedino na temeljima na kojima su izgrađene i njihove države, i Europska unija u cjelini.
 
Čak i politički eksperiment iz Daytona koji je tronacionalnu zemlju podijelio na dva dijela, manji dio priznao kao nacionalno vjerski čisti srpski entitet, a veći definirao kao neku federaciju, udario je federalno regionalne temelje cijeloj Bosni i Hercegovini. Danas dvodjelno neodrživa, nestabilna i nemirna, prisiljava sve umiješane ćimbenike da se užurbano traži, nametne, riješenje pravednosti i za treću hrvatsku stranu, u tom beha loncu, u kojem se dvadeset godina kuva srpski etnički i vjerski čisti dio, federalni umotan u bošnjački vjerski unitaristički radikalizam, u kojem se poput snijega na suncu topi preostali hrvatski dio. Mješavina etnički čistog i federalno zamišljenog beha dijela politički je eksperiment kakav nije zabilježen u svjetskoj povijesti uređenja država. Time je daytonizam izjednačen s turskim osmanizmom, velikosrpskim secesionizmom koji počiva na genocidu, i velikobošnjačkim unitarizmom.
 
Sve je to razlog žurnog traženja pravednog riješenja položaja beha Hrvata u tom otomanskom, velikosrpskom, velikobošnjačkom i daytonskom loncu u Bosni i Hercegovini, koji malo, malo, pa kipi i prži uokolo. A za riješenje ovako neodrživog beha riješenja potrebno je samo malo dobre volje, europske demokratske kulture, pravde i i pravednosti, tih dva desetljeća krčkajućih i kipujućih radikalizama. Svijet ne treba izmišljati toplu vodu, ne treba se, i ne smije se  više eksperimentirati sa sudbinom  hrvatskog  naroda. Bosna i Hercegovina je umorna od političkih „znanstvenika“ i njihovih eksperimenata, zbog ćega je, kao najveća i jedina žrtva tih istraživanja kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, hrvatski narod pred biološkim nestankom na svom tisućljeće starom ognjištu.
 
Na europskim je zemljama da to sodomsko gomorsko opasno eksperimentiranje zaustave i Bosnu i Hercegovinu, danas jedinu čuvaricu njemačke marke, urede na način kako je to danas uređena Savezna Republika Njemačka. Znači rješenje ima za, ovako nepravedno i nametnuto neriješenje. Savezna Republika Bosna i Hercegovina triju saveznih država, Bošnjačke, Srpske i Hrvatske. Ili Savezna Republika Bosna i Hercegovina triju saveznih Regija, Bosanskobošnjačke, Bosanskosrpske i Bosanskohrvatske. Svako drugo rješenje ili je propalo ili će propast, a time propada i Bosna i Hercegovina. Njezino, a i propadanje sva tri njena naroda, gledamo već dva desetljeća u procesu političkog silovanja osmanizmom, velikosrpskim secesionizmom velikobošnjačkim unitarizmom i Holbrookovim daytonizmom.
 

Vinko Đotlo

Ponovno nabijanja kršćana na kolac i silovanje dječaka oklagijom

 
 
Bosna i Hercegovina je svakim danom sve više i više politički prljavija, sigurnosno nesigurnija, slobodno neslobodnija, cjelovito podijeljenija, tolerantno radikaliziranija, mirno nemirnija, u školstvu nepismenija, u mladima u školama sve brutalnija, muslimanskim školama iz islamskih radikalnih zemalja sve pretrpanija, a time i vjerskim islamskim  terorom ispunjenija. A u Daytonu su je, navodno, ustrojili i skrpili cjelovitu iz dva dijela, da bude politički čista, sigurnosna, slobodna, cjelovita i tolerantna zajednica tri njezina naroda, bez nazočnosti islamskih fanatika, mudžahedina i vehabija, koji su u zemlji tijekom beha građansko vjerskog sukoba za teritorij poćinili najbrutalnije zločine nad nemuslimanima, u prvom redu nad Hrvatima Srednje Bosne, i dijelovima Hercegovine. I možda bi u ovih gotovo četvrt stoljeća nemirnog mira to sve i bilo postignuto u dogovoru svojih naroda, koji su, prije muslimansko srpske tajne diobe zemlje, i živjeli u nekoj snošljivosti i toleranciji, da u Bosnu nisu pozvani, i došli, islamski vjerski radikalisti i teroristi, te da je nisu radikalne islamske zemlje pretvorile u baustelu punu gradnji džamija i islamski vjerski objekata. Većina tih novoizgrađenih vjerskih objekata centri su za obuku islamskih terorista, spremni svakog momenta, kada im se naredi i kad se vidi da su obučeni za to, početi pucati po beha „nevjernicima“ svjetskim ambasadama, hrvatskim povratnicima, policajcima i vojnicima.
http://cdn.tf.rs/2016/01/05/Mahir-foto-FB-21-620x350.jpg
Tolika raširenost tog vjerskog terorizma ulijeva i strah nekim euromuslimanskim institucijama, Islamskoj Zajednici BiH, i najavljuju ukidanje 64 paradžemata u Bosni i Herecgovini. Terorizam u ime vjere kakav ljudska povijest nije zabilježila, što i jest razlog da se slobodni svijet pita, je li uopće moguć suživot sa muslimanima. Kršćanofobija globalni razmjera, sa vrlo nesagledivim posljedicama diljem svijeta. Na kršćanima u svijetu, napose u muslimanskim zemljama, provodi se jedan sustavni i planski genocid. Polazište islamskog genocida nad kršćanima u Europi je u Bosni i Hercegovini, kako u njenoj dalekoj prošlosti iz perioda turskog danka u krvi, tako i u ovoj bližoj iz vremena džihad beha rata za teritorij. Dolazak  džihadista u rat u Bosnu i Hercegovinu, na poziv ratnog zločinca Alije Izetbegovića, i njegovi bližih suradnika, Mustafe Cerića, Harisa Silajdžića, Ejupa Ganića, Sefera Halilovića, te nekih drugih ratnih zločinaca iz redova zločinačke Armije BiH, zemlja je predata, ne samo u amanet Turskoj, već i radikalnim islamskim teroristima protiv kakvih se danas bori cijeli slobodni kršćanski svijet.
 
Predajom zemlje u ruke islamskih terorista, a preko njih i muslimanskim radikalnim zemljama iz koji se financiraju, otvoren je slobodan prostor za gradnju i muslimanskih škola sa vrlo opasnim školskim i terorističkim, programima obuke i edukacije mladih Muslimana, danas Bošnjaka. Kakve su to škole, koje u daytonskoj  Bosni niču kao gljive poslije kiše, kazuje jedna u njihovom nizu, ona za koju kažu da je turska, Bosna Sema, u „multi“ Sarajevu, glavnom gradu isto tako „multi“ Bosne i Hercegovine.
 
Ono što se, naime, dogodilo, i događa u toj i takvim školama naprosto je neshvatljivo europskoj kulturi i odgoju mladi. Podsjećaju ta barbarska događanja u tim muslimanskim školama na najcrnje vrijeme Bosne i Hercegovine iz perioda turske okupacije nabijanja kršćana na kolac. I u toj školi mladi se obućavaju za te gnusne i brutalne zločine, za koje se vjerovalo da su neponovljivi bilo gdje i bilo kada, a napose ne na prostorima Bosne i Hercegovine, gdje su i bili turska praksa odnosa prema porobljenim kršćanima.
 
Danas se to, u Holbrookeovoj Bosni, ponavlja u „multi“ Sarajevu i koristi se kao sredstvo konačnog etničkog i vjerskog čišćenja kako Sarajeva, koje je u završnoj fazi tog zločina, tako i u cijeloj Bosni. Po uzoru na tursku genocidnu prošlost u Bosni i Hercegovini, u opet turskoj školi kako prenose mediji, djeca pravih Bošnjaka zagovornika i nasljednika turskog vremena, okalagijom siliju svoga vršnjaka, samo zato što njegova majka, Bošnjakinja, živi u vezi s nebošnjakom, nemuslimanom. Nabijanje kršćana na kolac i današnje silovanje dječaka okalagijom, zločini su iste brutalnosti i gnjusnosti, na istom beha prostoru, u dva različita povijesna beha vremena, obučavani i pripremani u istim turskim školama.
 
Tko ne zna svoju prošlost, ili mu se brani da je upozna, ona mu se u najcrnjem obliku vraća. Poslije takvog muslimanskog barbarstva dječak je završio isto kao i sve one beha kršćanske žrtve u vrijeme danka u krvi. Škola koja mlade obučava za tako nešto barbarsko, zločinačko, i terorističko, dio je onog cijelog brutalnog sustava isilovaca, koji djecu pripremaju za samoubilačke terorističke akcije, i šalju ih u terorizam balogoslovom Alah uekber. Dječak žrtva kojeg su nazivali kopilom, jer mu majka Bošnjakinja živi s Vlahom, nije samo žrtva škole Bosna Sema. On je žrtva islamističko-radikalne politike Mustafe Cerića koji je prvi nazvao djecu iz miješanih brakova kopiladima i vrlo pogrdnim imenima. Zbog toga je i Mustafa Cerić sudionik tog zločina nad djetetom, jer po njegovoj zapovijedi Muslimankama da svaka mora roditi najmanje 5 djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu, očito ovaj dječak nije bio rođen, po Ceriću, za Bosnu, a izgleda ako nije za Bosnu onda nije ni za roditelje. I stoga je ga trebalo uništiti. I uništili su ga.
 
U nizu drugih opravdanih razloga, pa i onih koji proistječu iz priznate i zajamčene konstitutivnosti  i suverenosti beha naroda, ovaj zločin  nad djetetom u muslimanskoj školi, u „multi“ Sarajevu, jedan je zasigurno od najjačih koji opravdava postojanje dviju škola, hrvatske i bošnjačke, pod jednim krovom. Teško je više vjerovati da će u buduće biti ti silnika, unutarnjih i vanjskih, koji će imati ljudskog morala i  političke hrabrosti, te bilo kakvim argumentom osporavati pravo postojanja dviju škola, pa ako treba i triju, pod jednim krovom. Svatko onaj koji bude i u buduće protiv takvih odvojenih škola, hrvatske i bošnjačke, zasigurno je i zagovornik i sudionik zločina nad dječakom u Sarajevu, i nad svim drugima koji će se, nažalost, događati u takvim školama u „multi“ beha gradovima.
 

Vinko Đotlo

Umjesto "Dobro veče, dobro veče dilberče..." "Selam alejk, selam alejk, djevojče"!!!

 
 
SEFARDSKA “KAD JA POĐOH NA BEMBAŠU” U NOVOM RUHU: “Ja joj nazvah, Selam alejk, selam alejk, djevojče”!!!
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2016/02/naslovnaz.jpg
Tradicionalne narodne pjesme moguće je interpretirati na bezbroj zanimljivih načina, pa tako i one sefardske poput svima poznate “Kad ja pođoh na Bembašu”. Autorice Udžbenika muzičke/glazbene kulture za treći razred devetogodišnje osnovne škole po kojem uče osnovci u Federaciji BiH, Selma Ferović i Indira Meškić, odlučile su učenike uputiti i na alternativni tekst, točnije, uputiti ih da “nauče pjevati strofu i na ovaj način – umjesto “Ja joj nazvah “Dobro veče, dobro veče dilberče, a ona meni ” Dođ’ doveče, dođʼdoveče dilberče”, „Ja joj nazvah: ‘Selam alejk’, selam alejk’ djevojče’, ona meni ‘Doj’ doveče, doj’ doveče, dilberče’“.
http://www.slobodna-bosna.ba/img/vijesti/2016/02/muzicko.jpg
U opisu ove pjesme autorice Udžbenika muzičke/glazbene kulture navode: „Ovo je poznata narodna pjesma u kojoj se govori o Bembaši, poznatom kupalištu u Sarajevu. Bembaša znači ograđeni dio rijeke pripremljen za kupanje.“ O tome jesu li autorice udžbenika “promašile ceo fudbal” kao glazbene pedagoginje, ili se radi o demokratičnosti i slobodarskom pristupu interpretaciji sefardske glazbene baštine, prosudite sami.(www.poskok.info)
Subota, 05/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1951 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević