Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Zemlju žele trajno podijeliti između islama i pravoslavlja

 
 
U današnjoj Bosni i Hercegovini u kojoj je rat nepravdom zaustavljen izvan njenih granica, trodjelnu podijelili na dva dijela, zbog čega se rat i dalje vodi na njenim prostorima, iz te situacije nestajanja od svojih naroda nepriznate države čuje se jedno glasno pitanje, u nizu drugih koja odjekuju u toj „krčmi pogašenih svjetla“: „Ima li ikakvu vrijednost za beha budućnost međunarodno priznanje te zemlje“. Odgovor bi bio iz ove perspektive beznađa, razbijanja, mržnje, netolerancije, nesigurnosti, nepovratka prognanih, ubijanja povratnika, bezbudućnosti zemlje, odlaska mladih, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine nema ama baš nikakvu vrijednost, nikakvu sigurnost za zemlju, što potvrđuje i rat koji se i dalje vodi unutar tih međunrodno priznatih granica. I stoga je to ključno pitanje za budućnost Bosne i Hercegovine, što je zemlja postigla tim međunarodnim priznanjem i što su ciljevi onih koji su je priznanli prije negoli su je sami beha narodi priznali. A kako stvari sada stoje, ovakvu kakva je kao djelo rata, progona, etničkih čišćenja, genocida, nazočnost islamskih fundamentalista i njihova entiteta, teško je i zamisliti vrijeme u budućnosti kada će sva tri beha naroda priznati Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom.
http://www.orbus.be/proza/images/kraljica_katarina.jpg
Hrvatska kraljica Katarina Kosača
 
Svaki od njih je priznaje u svom feudu, u svojoj ogradi, u svom cilju i viđenju u budućnosti, ali nikako nema vidika nekog zajedničkog priznanja kojim će sva tri naroda biti zadovoljni njome i svijetu reći mi Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi priznajemo Bosnu i Hercegovinu kao našu zajedničku zemlju, spremni zajednički u njoj živjeti sadašnjost, i iz nje zajednički graditi budućnost.
 
Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, prije negoli su je priznali Muslimani, Srbi i Hrvati, zapravo je prisilno skrojeni okvir u kojeg su silom ugurali one koji nikako ne žele ovakvu kakvu je svijet priznao. Vjerojatno je to presedan u povijesti stvaranja država, da je svijet priznao zemlju a narodi koji u njoj žive ne priznaju je. Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine nije riješilo ama niti jedan problem zemlje, a svaki, od tisuću njih, postao je  još zamršeniji, te svi zajedno teret koliko samoj zemlji i narodima toliko i onima u svijetu koji su je priznali. Naime, ni jedna zemlja u svijetu nije tako ishitreno priznata kao Bosna i Hercegovina, i to u vrijeme kada je, prilikom Međunarodnog priznanja, ni jedan njen narod nije priznavao onakvom kakvom je svijet priznao. Umjesto da se spriječi beha rat, i da se narodima dalo neko ograničeno vrijeme, pa baremo onoliko dugo koliko je kasnije rat trajao, da nađu sami riješenje, u nekim zatvorenim beha „konklavama“, te da „izlaskom bijelog dima“ poruče svijetu da su je sami izabrali i priznali, svjetska zajednica to nije napravila. Iz toga se vide opasni i nedobronamjerni interesi „Novog svjetskog poretka“ na tom perifednom europskom dijelu. Takvim činom Svjetska je zajednica nametnula svoju diktaturu, i demonstrirala snagu sile, te prekršila sve međunarodne konvencije o ljudskim i nacionalnim pravima i slobodama, jednakostima i ravnopravnostima naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje.
 
Svijet je beha narodima kroz priznanje nametnuo državu koju ni četvrt stoljeća ne priznaje ni jedan njezin narod, ovakvom kakva je. Bošnjaci je ne priznaju jer nije cjelovita i unitarna, nije osmanizirana i islamskodeklaracijazirana. Srbi je ne priznaju jer nije dio Velike Srbije, pa čak ni onaj dio kojeg su odvalili genocidom nije u krilu majčice koja ih pomagala u tom genocidnom naumu. Hrvati je ne priznaju jer nije ni europeizirana, ni kroatizirana, ni demokratizirana, ni trofederalizirana, ni trokonfederalizirana. Bosna i Hercegovine je stoga samo volja i želja svjetske zajednice, islamskih fundamentalista koji su izgradili svoj, svim mogućim zidovima ograđeni entitet, a nikako i beha naroda. Stoga oni koji su kroz priznanje i umarširali u Bosnu i Hercegovinu gotovo i da ne znaju šta sa tom tvorevinom, s tim „buretom baruta“, i kako upaliti svijetla u toj krčmi. Znak je to da takva tvorevina nema i ne može imati budućnost.
http://faktor.ba/wp-content/uploads/2015/05/turska-srbija.jpg
U budućnost teško ulaze zemlje koje priznaju njeni narodi, same sebe, a budućnost ne može imati zemlja koju je svijet priznao prije negoli su je priznali njeni narodi. Koju i kakvu Bosnu i Hercegovinu je priznala svjetska zajednica? To ne znaju ni oni koji su je priznali, kao ni beha narodi čija je Bosna i Hercegovina. Je li svjetska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu onu kraljevsku koja je bila prije osvajanja Osmanlija. Ako je priznala tu i takvu onda bi bilo logično, a to bi bio i znak priznanja beha državnog kontinuiteta, da se u zemlju vrati hrvatska kraljevska kruna pohranjena od hrvatske kraljice Katarine u Vječnom gradu. Je li Svjetska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu onakvu porobljenu sa dankom u krvi, kojoj su vjerski i etnički izgled izmijenile krvoločne Osmanlije, u petstogodišnjem zločinačkom genocidu i konfesiocidu kakav je izvršen nad nemuslimanima? Ako su priznali takvu Bosnu i Hercegovinu to znači da su priznali i taj danak u krvi, i genocid, i konfesiocid koje su počinile Osmanlije. Ali, također, priznaju i današnji povratak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, kojeg zdušno potiču Bošnjaci. Je li to svjetska zajednica priznala u Bosni i Hercegovini kao Jugoslaviji u malom? Ako su je priznali takvu onda to znači da su joj namijenili krvavu sudbinu raspadnute Jugoslavije.
 
Nadalje, jesu li svjetski moćnici, krvavi igrači sudbinama malobrojnih naroda, Bosnu i Hercegovinu priznali onakvu kakva je definirana referendumskim pitanjem prije početka rata. Reklo bi se da nisu, jer od referendumskog pitanja nema ni djelića u današnjoj zemlji. Današnja Bosna i Hercegovina je svjetlosne godine udaljena od volje hrvatskog naroda iskazane i potvrđene na referendumu. A niti dva desetljeća mirnodopskog rata nije približilo Bosnu i Hercegovinu referendumskom pitanju. Dapače, stoljeća se udaljilo od te iskazane volje naroda, dakako u prvom redu na štetu Hrvata u toj zemlji. Ako je svjetska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu onako kako ju je skrpila u Daytonu, trodijelnu podijelila na dva dijela, onda to znači da je Bosna i Hercegovina zemlja koja u svojim temeljima ima elemente genocida, budući da je taj isti svijet srpski zločin u Srebrenici okarakterizirao genocidom i priznao također genocid džihadista počinjen nad Hrvatima. Svijet je uz to priznao i isilovski entitet u Bosni i Hercegovini.
 
I tako u nedogled pitanja do pitanja, a pravog odgovora nema, kao što nema ni Bosne i Hercegovine. Opet zbog neriješenosti sve zamršenijeg i sve vrućeg beha lonca, što je svjetsko priznanje Bosne i Hercegovine prije priznanja zemlje od strane svojih naroda, donijelo tim narodima. Odgovor bi bio ništa pozitivno, ništa dobro, i samo još više zamrsilo zamršeni čvor, čime su stvoreni idealni uvjeti za mirnodopski rat, što u najvećoj mjeri i odgovara brojnijim narodima, Bošnjacima i Srbima. Uz to svjetska zajednica tim potezom je i okupirala zemlju te izgrađuje jedan novi svjetski laboratorij eksperimentiranja državnih uređenja i izdržljivost malobrojnijeg naroda takvih tvorevina. Cilj im je istrjebljenje malobrojnijeg hrvatskog naroda i Bosnu i Hercegovinu trajno podijeliti između islama i pravoslavlja, čime će se udovoljiti i Turskoj koja vraća osmanizam na te prostore i Rusiji koja se vraća u svoju imperijalističku prošlost.
 

Vinko Đotlo

Iz Ljubuškog u prošloj godini iselilo 300 osoba!

 
 
Problem iseljavanja, najčešće mladih, obrazovanih osoba iz BiH nije nikakva novost, ali posljednjih godina to poprima sve ozbiljnije razmjere. Ono što je najgora činjenica u svemu tome jeste mučka šutnja domaćih lidera, i njihova nepodnošljiva lakoća ignoriranja ovog problema. Niti upozorenja relevantnih međunarodnih organizacija kako će u godinama koje slijede BiH postati zemlja staraca ne uzimaju se ozbiljno. Kada je Hrvatska postala članica EU-a 1. srpnja 2013. godine, od kada su mnoge zemlje liberalizirale radno zakonodavstvo prema hrvatskim radnicima, i sada kada će to od početka sljedećeg mjeseca učiniti i Njemačka, mnogi se u BiH hvataju za glavu zbog mogućeg novog vala iseljavanja. Međutim, prekasno. Iz BiH, gdje živi preko 553 tisuće Hrvata, se samo tijekom 2014. godine iselilo preko 68 tisuća građana.
http://ljubuski.net/sites/default/files/styles/clanak/public/slike/ljubuski_panorama_crkva.jpg?itok=E646ypJa
Ljubuški
 
Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, za naš list kazala je kako se mnogi već neko vrijeme doškoluju i uče jezik onih zemalja koje su liberalizirale svoje radno zakonodavstvo. "Mnogi se usavršavaju u onim oblastima u kojem je primjerice Njemačka deficitarna (građevinarstvo i zdravstvo), idu na tečajeve, isl. Zasigurno kako će se mnogi odlučiti otići zauvijek iz BiH, i to ne samo pojedinci nego cijele obitelji", mišljenja je Zukić.
 
A o kakvim razmjerima iseljavanja bi se moglo raditi, i to ne samo Hrvata, najbolje svjedoče podaci koje je ova Unija radila oko iseljavanja od polovice 2013. do kraja 2014. Znači, radi se o godinama kada Njemačka, ali i neke druge zemlje nisu liberalizirale svoje tržište za hrvatske radnike. Dubinu jada i bijede u BiH, na koju prebogate političke oligarhije zatvaraju oči, pokazuje podatak kako je u promatranom razdoblju primjerice iz Odžaka otišlo 585 obitelji, preko 2000 osoba. Kako navodi Zukić, iz Broda je otišlo 80 obitelji ili oko 250 osoba, a iz Brčko Distrikta put "bijelog svijeta" otišlo je čak 4075 osoba, ili nevjerojatnih 1358 obitelji, pripadnika svih konstitutivnih naroda. "Tužna je situacija kada dođemo na područja širom BiH, a naiđemo sve češće na naselja u kojima više nitko ne živi", navodi Zukić.
 
Iseljavanje iz HBŽ-a
 
Situacija sa iseljavanjem kritična je na području Hercegbosanske županije, naročito u Livnu, gdje je u promatranom razdoblju iselilo 1500 osoba, iz općine Tomislavgrad oko 500 obitelji, odnosno 1500 osoba, iz Drvara je u inozemstvo otišlo oko 1000 obitelji ili oko 2500 osoba, iz Glamoča oko 300 osoba. Kada je u pitanju Zapadnohercegovačka županija, najveći odlazak zabilježen je iz Ljubuškog, odakle je iselilo oko 300 osoba, a kada je u pitanju Hercegovačko-neretvanska županija s područja općina Čapljina i Stolac mnoge osobe idu na sezonski posao u Hrvatsku, i čim im se ukaže prigoda za trajni ostanak, oni odlaze iz BiH. I iz ovih podataka više je nego jasno koliko svake godine BiH gubi svoje građane, a prema svim najavama situacija će u sljedećem razdoblju biti još gora. Kada iseljavanju dodamo mali natalitet, jasno je zbog čega ćemo vrlo skoro biti zemlja staraca. S druge pak strane, Njemačka, Austrija, Švicarska i skandinavske zemlje dobiti će vrijedne, školovane i željne rada mlade osobe, koje će uz tržište rada popraviti i demografsku sliku tih zemalja.
 
Iseljavanje od polovice 2013. do kraja 2014.:
·         Odžak - otišlo 585 obitelji, preko 2000 osoba
·         Brod - otišlo 80 obitelji ili oko 250 osoba
·         Brčko Distrikt - otišlo je čak 1358 obitelji, odnosno 4075 osoba
·         Livno - otišlo 1500 osoba
·         Tomislavgrad - otišlo 500 obitelji, odnosno 1500 osoba
·         Drvar - otišlo oko 1000 obitelji ili oko 2500 osoba
·         Glamoč - otišlo oko 300 osoba
·         Ljubuški - otišlo oko 300 osoba
 

http://ljubuski.net/15870-iz-ljubuskog-u-prosloj-godini-iselilo-300-osoba

Način brojenja stanovništva određuje njihov broj

 
 
Metodologija određivanja rezidentnog stanovništva je različita i uglavnom ovisi o kriterijima koje usvoje statističke institicije države, a u BiH o tome do sada nije bilo moguće postići dogovor. Prema izvorima bošnjačkoga Dnevnog avaza iz Sarajeva predstavnici tzv. Republike srpske zagovaraju primjenu najoštrijih kriterija čijom bi se primjenom ukupan broj stanovnika BiH smanjio za više od 437 tisuća. Uz takvu metodologiju, koja iz popisa uglavnom briše osobe koje su tijekom rata prognane ili izbjegle a do danas nisu trajno riješile svoj status te dio vremena provode u inozemstvu, broj stanovnika BiH bio bi manji za 233 tisuće Bošnjaka, gotovo 87 tisuća Hrvata i 102 tisuće Srba.
http://tuzlanski.ba/wp/wp-content/uploads/2013/05/bosnia%20and%20herzegovina.jpg
Na temelju takve redukcije došlo bi se do konačne brojke od 3.356.073 stanovnika BiH, koliko ih je ta zemlja kao nekadašnja republika u sastavu SFRJ imala 1965. godine. Uz primjenu ove metodologije konstatiralo bi se kako u BiH živi 1,67 milijuna Bošnjaka ili 49,78 posto, Hrvata bi bilo nešto više od 507 tisuća odnosno 15,12 posto a Srba oko milijun i pedeset tisuća ili 31,39 posto, dok bi pripadnika drugih etničkih skupina ili neopredijeljenih bilo oko 124 tisuće ili 3,71 posto. Prema popisu provedenom 1991. godine BiH je imao 4,37 milijun stanovnika. Najviše je bilo onih koji su se tada izjašnjavali Muslimanima i to 1,9 milijuna ili 43 posto. Hrvata je tada u BiH bilo nešto više od 760 tisuća odnosno 17,4 posto a Srba 1,36 milijuna ili 31 posto.
 

Vid Hinković

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Srijeda, 29/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1415 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević