Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

IS predstavlja revidiranu verziju balkanske povijesti u novome videozapisu za privlačenje novih boraca

 
 
„Zemlja koja se kupa u trima golemim morima…” „Zemlja karakteristična po moćnim planinama na kojima se stoljećima održavaju oštre bitke…” Mogli bi to biti citati iz otrcane turističke brošure kojom se prodaju ljetovanja na Balkanu. Međutim, riječ je o uvodnim rečenicama filma „Čast je u džihadu”, novoga propagandnog videozapisa koji je balkanskim muslimanima namijenio Al-Hajat, medijsko krilo skupine Islamska Država (IS).
http://www.newsweek.rs/images_arhive/original/1433505220_AlBosni.PNG
Videozapis je objavljen na društvenim medijima 4. lipnja, no vjerojatno je snimljen prije 6. veljače, s obzirom da se tada pojavila vijest o tome da je ubijen jedan od militanata koji se u njemu pojavljuju – Mirza Haklaj iz Crne Gore. „Nikada dosad nismo vidjeli sažetu poruku usmjerenu na Balkan”, kaže Ebi Spahiu, koji prati albanske militante u tiranskom Albanskom institutu za međunarodna pitanja (AIIS). Al-Hajat je snimio videozapis na dvama jezicima koji se govore diljem regije – albanskome i srpskome, kaže Spahiu, tvrdeći da IS možda nastoji ojačati svoju poruku na Balkanu.
 
Poruka je filma „Čast je u džihadu” ista ona koja se opetovano pojavljuje u propagandi IS-a: europske muslimane podvrgnuli su i ponizili „nevjernici” i svoje dostojanstvo mogu vratiti jedino borbom u „džihadu” u redovima IS-a. U videozapisu se predstavlja IS-ova revizionistička verzija balkanske povijesti, pri čemu se koristi filmska i dokumentarna građa radi osjećaja autoriteta i autentičnosti narativa. Prvi svjetski rat iskrivljeno se prikazuje kao „globalni napad [nevjerničkih] naroda na islam” čiji je cilj bilo „stvaranje nacionalnih država u muslimanskim zemljama.” Prema IS-ovim tvrdnjama, „muslimane na Balkanu sada preplavljuje osjećaj poniženja.” Čak i nakon pada komunizma, muslimani u Bosni „nasamareni su pojmovima demokracije”, a bosanske džihadističke borce „izdali su” sekularni vođe, tvrdi se u videozapisu. Ta je fikcionalna i idealizirana prošlost povezana s današnjicom pozivom balkanskim muslimanima da se pridruže borcima IS-a u Siriji i Iraku. Njihovo se poniženje može poništiti jedino „hidžrom”, tj. odlaskom na teritorij pod kontrolom IS-a, kaže se u filmu.
http://www.dan.co.me/gfx_bb/vijestdana662015.jpg
Mirza Haklaj
 
„Čast u džihadu” naglašava miran obiteljski život u Iraku, a ne nasilni džihad. Muslimani u dijelu Iraka pod kontrolom IS-a „hodaju ponosno, sastaju se u sigurnosti i odgajaju djecu ne bojeći se nikoga osim Alaha”, govori se u videozapisu. U filmu se prikazuju bosanski militanti kako se igraju s djecom i zajedno piju čaj. Prema Spahiuu, to je prvi put da se u videozapisu prikazuju militanti s Balkana na području pod kontrolom IS-a zajedno s djecom i ženama. „U svim se prethodnim porukama borce poziva da se pridruže džihadu. Sada ih se osim toga poziva i da se pridruže životu kalifata”, kazao je Spahiu za RFE/RL.
 
Jedan bosanski militant IS-a pod imenom Abu Džihad al-Bosni opisuje priključenje IS-u kao prelazak „iz tame na svjetlo”. Drugi militant pod imenom Salahudin al-Bosni ima praktičniju poruku. Balkanski muslimani koji se žale na to da ih se ugnjetava u njihovim zemljama trebali bi doći u Irak. „Ako to toliko želite, onda se odlučite za hidžru”, kaže Salahudin. U videozapisu se ujedno poziva na napade vukova samotnjaka na ciljeve kod kuće na Balkanu. „Utjerat ćemo vam strah u kosti i terorizirat ćemo vas… Doći ćemo vam s eksplozivnim pojasevima”, kaže militant Abu Mukatil al-Kosovi u poruci vladama na Balkanu.
 
Znakovito je što se u videozapisu ne pojavljuje najzloglasniji balkanski militant IS-a Lavdrim Muhaxheri. Pretpostavljalo se da je Muhaxheri mrtav sve dok se zbog njegove pojave u jednome nedavno objavljenom videozapisu nije počelo nagađati o tome da je možda još uvijek živ. Muhaxheri je državljanin Kosova i bio je ključna figura u novačenju kosovskih Albanaca za IS. Njegova odsutnost iz videozapisa ukazuje na to da su glasine o njegovoj smrti možda ipak bile točne.
 

Joanna Paraszczuk, RSE

Jugoslavija je propala i zbog sustavnoga laganja i varanja

 
 
Bosna i Hercegovina je svakim danom svog nestajanja, u kojem je ima sve manje pa čak i sijećanja na tu „krčmu pogašenih svjetla“ blijede, jer je naprosto ni jedan njen narod ne želi u sebi zadržati ni kao uspomenu, sve sličnija svojoj majci Jugoslaviji. Toliko slična, gotovo klonirana, da čovjek kada je gleda izvana, a napose kada prolazi njenom suvremenošću, pomisli kako je Jugoslavija još uvijek živa i da prolazi kroz njezin politički labirint. A zapravo Jugoslavije, na svu sreću više nema, ali ima njene kćeri, ili kako su je krstili, „jugoslavija u malom“. Ti prostori naprosto ne mogu bez političkih tvorevina, bez prisilni zajednica, bez nemira, bez sukoba i ratova. Koliko  god je taj europski prostor prokletstvo sudbine, i žrtva okupatora koji mu je prisilno promijenio  nacionalnu i vjersku sliku, on je i (zlo)djelo veliki i moćni kojeg koriste kao politički laboratorij. I ni iz jednog laboratorija u svijetu, bez obzira na njegov predznak ne proizvodi se toliki otrov, nesigurnost, nepovjerenje, odbojnost, pa dijelom i mržnja, kao u federalnim zajednicama na tim prostorima. Uvijek su te federalne tvorevine na tim eurobalkanskim prostorima (zlo)djela ratni pobjednika, ideologa, tvoraca Novog svjetskog poretka, a nikad i slobodna volja naroda koji je čine, i koji su silom ugurani u te okvire. I nema stoga sličnije kćeri na majku kao što je Bosna i Hercegovina slićna svojoj političkoj umrloj majci Jugoslaviji. Gotovo su sve kockice beha mozaika jednako posložene kao što su bile posložene u jumozaiku. I obrnuto. Zbog toga današnji politički hod u nestajanje Bosne i Hercegovine je gotovo isti onome jugoslavenskom. Vidljivo je to hodom kroz Bosnu i Hercegovinu, gdje se na svakom koraku vidi Jugoslavija.
http://hkdnapredak.com/napredak/wp-content/uploads/2015/05/P1011922-1-700x450.jpg
Kao i u Jugoslaviji kada je odjekivala srpska jadikovka o „ugroženosti“, dok se Beograd punio, i izgrađivao, novcima iz Hrvatske, tako se danas u Bosni i Hercegovini čuje bošnjačka „ugroženost“ od Hrvata koji, nametima i haračima, pune i izgrađuju Sarajevo. I zato politička koalcija SDA i DF-a, koje su zapravo iste i jedna drugu nadopunjavaju  kreču u osvajanje profitabilni tvrtki na prostorima gdje je hrvatski narod većinski, jer im je harača uvijek malo. Treba dobro otvoriti oči i uši da bi se vidjela ili čula barem mala razlika između jugoslavenske i beha federacije. A razlika naprosto nema, pa nema. Niti se vide, niti primjećuju, niti se u govoru ćuju. Jedina razlika je u „ugroženim“ narodima tih tvorevina. U Jugoslaviji su hrvatskim pravom na neovisnost Hrvatske bili „ugroženi“ Srbi, u Jugoslaviji u malom, u beha  federaciji, su pak, pravom hrvatskog naroda na svoj entitet, na svoj teritorij, na svoju jednakost i ravnopravnost, „ugroženi“ Bošnjaci. Tvorci propale Jugoslavije, i propadajuće Bosne i Hercegovine, su ideološki istomišljenici, iz istih ideoloških škola, jugoslavenstva i bošnjaštva. Novi nacija, a time i novih, još veći, opasnosti koje prijete krvavim raspadom tih tvorevina. Jer, kao što se načertanijska, velikosrpska nacija skrivala pod izmišljenom jugoslavenskom, s kojom je planirano osvajanje svih drugi nacija, tako se i velikomuslimanska, islamsko-deklaracijska, skriva pod izmišljenom bošnjačkom, koja se koristi kao sredstvo unitariziranja, osvajanja Bosne i Hercegovine, odnosno nemuslimana.
 
U konačnici ti „ugroženi“ federalni narodi Jugoslavije - Srbi, i Jugoslavije u malom - Bošnjaci, su jedine ubojice tih federalnih tvorevina, budući da ni jedni ni drugi  nikada i nisu domoljubno voljeli ni Jugoslaviju ni Jugoslaviju u malom. I jedna i druga tvorevina svojim tvorcima bile su i jesu sredstvo okupacije, i oružje mirnodopskog etničko vjerskog čišćenja federalnih prostora. To su prave tvornice sukoba, proizvođači mržnje, nepovjerenja, te vojni uredi u kojima se planiraju brutalni osvajački ratovi brojnijeg federalnog partnera.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f6/BosniaIslam.pnghttp://zeljko-heimer-fame.from.hr/images/ba-rslo.gif
Svi ti negativizmi, te pojave koje čine pravilo u federalnim zajednicama, događale su se u Jugoslaviji, i događaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, što zapravo i jest razlog njihovih raspada. Nema, ili gotovo nema, ništa zajedničkog između federalnih partnera u tim političkim tvorevinama. Nema onog temeljnog zajedništva, nema domoljublja unutar tih sastavnica, jer ni jedna od njih nije zadovoljna s federacijom. Brojniji narod nije zadovoljan jer smatra da nije dužan dijeliti bilo što u toj zajednici sa malobrojnijim, a malobrojniji narod je uvijek u tim zajednicama žrtva tih tvorevina i brojnijeg partnera. Malobrojniji narod unutar federalnih zajednica apsolutni je veliki  gubitnik, napose na duže vrijeme u kojem mu prijeti ili asimilacija ili nestanak. Stoga, čak i ono što je nekada donekle i bilo zajedničko tih federalnih partnera, i neka poveznica njihovih sastavnica u razlikama i posebnostima, biva kidano i rušeno politikom dominacije brojnijeg naroda. Ni prošlost se ne prihvaća zajedničkom, ni suvremenost se ne živi zajednički, a niti se u budućnost ide zajednički. Svaki narod tih prisilnih tvorevina imao je, i ima, svoju prošlost, živi svoju sadašnjost i ide u svoju budućnost. Uvijek je prošlost, što je gotovo i razumljivo pa čak i opravdano, bila zid diobe u suvremenosti, a time i hoda u budućnost.
 
Naime, brojniji narod nikada nije priznavao prošlost malobrojnijeg. A kada se ne priznaje njegova prošlost, ne priznaje se ni sam narod. I, stoga, ne samo da brojniji narod nije priznavao prošlost malobrojnijeg  več ju je krivotvorio, lažno prikazivao, te je uvijek opterećivao izmišljenim teretima krivnje. Sve je to vodilo nepovjerenju i sukobljavanju u suvremenosti. Napose su vremena poslije ratnih sukoba bila opterećena izmišljenim lažima o prošlosti malobrojnijeg naroda. U tim vremenskim životima federalnih zajednica prošlost rata malobrojnijeg naroda je uvijek bila prljava, obrana neopravdana, pa čak zločinačka i rušilačka, a agresorska ratna prošlost brojnijeg naroda bila je opravdana, čista i obrambena. Ta se politika ponavlja i danas u Bosni i Hercegovini gdje istina beha sukoba samo ona koju promiče brojniji muslimanski, odnosno bošnjački narod. i nema druge istine osim bošnjačke. Sve druge ratne istine, i istine prošlosti beha naroda, napose hrvatskog naroda, koji traži pravedno pozicioniranje u suvremenom beha političkom životu je rušilačka i antibosansko-hercegovačka.
 
Ubijanje hrvatske istine kako one daljnje tako i ove bližnje iz vremena građansko konfesionalnog beha sukoba za teritorij, mirnodopska je bošnjačka agresija na hrvatski narod, i nastavak procesa etničkog čišćenja Hrvata u Bosni i Hercegovini. A ubijanje i nepriznavanje stradalničke hrvatske istine iz vremena beha sukoba, ubijanje je samih Hrvata, samo drugim sredstvima. Bošnjačka strana nikako ne priznaje hrvatsku istinu stradanja, pa zbog toga i skriva masovnu grobnicu poubijanih Hrvata u selu Maljine, kao i onu u Bugojnu, Kaknju, Varešu, Miletićima... Priznavanje istine stradanja Hrvata preduvjet je izgradnje povjerenja, koje je, zapravo, glavni temelj budućeg konfederalnog zajedništva kako Hrvata i Bošnjaka tako i Srba. Budućnost Bosne i Hercegovine nije u laži, već jedino u istini. A istina se ne može sakriti, nisu je mogli sakriti ni Srbi u Jugoslaviji, ne će moći ni Bošnjaci u Jugoslaviji u malom. Što se prije prizna istina svakog beha naroda, bez obzira na njegovu brojnost, tim prije početak gradnje jedne nove, modernije, slobodnije, demokratskije, europejskije, i za sva tri njezina naroda, ali i za Europu, sigurnije konfederalne Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Zajedno s još 21 svećenikom, redovnikom i bogoslobom 4./5. lipnja 1945. ubijena trojica hercegovačkih franjevaca

 
 
Jedno od stratišta hercegovačkih franjevaca jest i Macelj, gdje su jugokomunisti pogubili oko 13.000 Hrvata. Tu su svoj životni hod završili hercegovački franjevci fra Metod Puljić, fra Darinko Mikulić i fra Julijan Petrović. Jugokomunisti su ih pogubili zajedno s još 21 svećenikom, redovnikom i bogoslovom 4./5. lipnja 1945. Njihovi zemni ostatci pronađeni su, zajedno sa zemnim ostatcima brojnih hrvatskih časnika i dočasnika, u jami IV.D. U 23 jame, dok državna Komisija nije iznenada ujesen 1992. naglo prekinula daljnja iskapanja, pronađeni su zemni ostatci 1.163 žrtve. Kosti žrtava su, iz zasada neobjašnjivih razloga, punih 13 godina ležale na tavanu patologije Medicinskog fakulteta na Šalati dok nisu velikim zalaganjem pokojnog domobranskog časnika Stjepana Brajdića, preživjelog svjedoka s križnih putova, te tadašnjega župnika župe Đurmanec fra Drage Brgleza, bile pokopane u Maclju 2005.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fill,f_auto,h_350,q_60,w_660/11_64048036.jpg
U to doba o zemnim ostatcima pogubljenih u Macelju najviše su brinuli spomenuti članovi Udruge Macelj 1945. U Donjem Maclju pobijenima u spomen izgrađena je crkva Muke Isusove, prikladna grobnica i veoma dojmljiv križni put. Njegova XI. postaja sve donedavno je »tražila« svoje darovatelje. Problem je brzo riješen nakon što je skupina hercegovačkih franjevaca u Švicarskoj doznala za tu poteškoću organizacijskog odbora. O njihovoj velikodušnosti svjedoči metalna pločica na postolju XI. postaje s jednostavnim natpisom – Hercegovački franjevci.

U budućnosti će još trebati urediti spomen-obilježje u Lepoj Bukvi. Riječ je o mjestu gdje su u već spomenutoj jami IV.D pronađeni pogubljeni svećenici, redovnici i bogoslovi. Lepa Bukva je jedna od postaja Križnog puta Stopama pobijenih koji se u Hrvatskom zagorju hodnjom od 10-tak kilometara posebno časti u korizmeno vrijeme, dok je sva Maceljska šuma jedna od najtragičnijih postaja križnog puta hrvatskoga naroda 1945.

Ove godine u Maclju se 7. lipnja obilježava 70. obljetnica komunističkih zločina. Župa sv. Jurja u Đurmancu u suradnji s Općinom Đurmanec, Udrugom hrvatskih katoličkih muževa, Gradom Krapinom i Udrugom Macelj 1945. organizira molitveni program za sve žrtve križnih puteva i maceljske mučenike. U crkvi Muke Isusove u Maclju u 16.00 započet će pobožnost Križnog puta nakon čega će u 17.00 uslijediti misno slavlje koje će predvoditi mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup i predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Udruga Macelj 1945. također je u prigodi 70. obljetnice komunističkih zločina izdala monografiju o povijesnom zločinu prikrivenom od javnosti.
 

Josipa Vukoja, Vicepostulatura

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1196 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević