Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Radio Sarajevo u službi unitarne bošnjačke Bosne

 
 
Nepravda je nesigurno i stalno podrhtavajući temelj mira, kao vrijednosti na kojoj se gradi egzistencija i budućnost društva, i svijeta u cijelini. Jer gdje nepravda vlada to je društvo podijeljenosti na „zaslužne“ i nezaslužne, pobjednike i pobijeđene, moćne i nemoćne, brojnije i manje brojnije. Društvo nepravde je društvo straha i bezakonja, i zbog toga u takvim društvima vlada obićno nemirni mir, neslobodna sloboda, nepravedna pravda, nejedanaka jednakost, neravnopravna ravnopravnost. Nezadovoljstvo pobjeđeni, obespravljeni i porobljeni karakteristike su društva koje životari na, i u, nepravdi. A nepravda kao sredstvo vladavine i neuređenja uređenosti zajednice, zapravo i ne može biti temelj zdrava i prosperitetna društva.
http://www.radioheritage.net/europe/images/stations/qsl/yug-sarajevo.jpg
Ove karakteristike nepravedno uređenih društava potvrđuje i suvremena Bosna i Hercegovina, zajednica u kojoj zbog nepravde na koju je postavila Međunarodna zajednica, napose Daytonski nesporazum, i sa kojom je ispunjena više od dva desetljeća, vlada nemirni mir. (Ne)mir koji je sve više rastače, pa i briše sa karte svijeta. Na nepravdi ustrojena, nepravda je i ruši. Dvadeset i više godina Bosna i Hercegovina nestaje u laži pobjednika, daytonskih dobitnika, daytonista, velikosrpskih separatista, velikobošnjačkih unitarista i centralista, brojeva i isprepletenih interesa koji su je pokrili paukovom mrežom. Svi oni su, tobože, za mir i pomirenje, budućnost i napredak, zemlje koju zapravo tom politikom isključivosti ruše, i ubijaju istom mržnjom kao što su to činili i u ratu. Stoga je u Bosni i Hercegovini, poslije rata koji zapravo traje u nametnutom primirju, izgrađeno stotine novi diobenih zidova, te isto toliko iskopano provalija koje dijele podijeljeno beha društvo.
 
Za ovo daytonsko primirje koje traje u mirnodopskom ratu se, stoga, može reći da je vrijeme laži, podebljanje zidova i još dublje kopanje provalija. No, toliku  rušilačku snagu daytonske nepravdno ustrojene Bosne i Hercegovine može pobijediti samo istina njene prošlosti i sadašnjosti. Istina nema alternativu, napose ona u Bosni i Hercegovini. Jedino istina može pomiriti beha, ratom i poraćom, razorene i udaljene beha sastavnice. Na žalost tu činjenicu, tu univerzalnu vrijednost, dobitnici i pobjednici u beha ratu, oni kojima je Dayton darovao entitete kao garante opstojnosti, pa makar i na laži kakvu šire Srbi i Bošnjaci, oni ne priznaju. Ne vjeruju u moć istine, jer onoga momenta kad joj uzvjeruju tada je moraju i prihvatiti, a kada je prihvate onda se Bosna i Herecgovina mora početi graditi na toj istini, a time i na pravu i pravdi. A to je, Bosna i Hercegovina za sva tri svoja naroda, jedan pored drugog, svaki u svojoj entitetskoj kući, i svi zajedno ograđeni beha međunarodno priznatim granicama.
 
Uzroci svakog rata su laž, nejednakost, nesigurnost, nasilje, nepravda, obespravljenost, strah, marginaliziranje, i ne priznavanje drugog i drugaćijeg u njegovom nacionalnom i vjerskom identitetu. Svega toga  je u izobilju suvremene Bosne i Hercegovine. Stanje u toj zemlji više sliči pripremi za rat nego životu u miru. Dva brojnija beha naroda, kao i velike i moćne zemlje svijeta, uspješno održavaju, i razvijaju te uzroke rata. To si uzimaju, ne samo kao opravdanje, več kao pravo na pripremu za jedan novi rat. A svaki novi beha sukob bio je brutalniji, rušilačkiji od prethodnog. Time ovaj nemirni mir u Bosni i Hercegovini kazuje kako svaki mir i nije bez rata.
http://cdn.tf.rs/2015/04/27/Tan2015-4-27_233030659_0.jpg
U Bosni i Hercegovini, stoga, ni 20 godina poslije rata ništa novo. Pogašena svjetla u krčmi nitko i ne traži da ih upali, i osvijetli je vrjednotama suvremenog demokratskog i slobodnog svijeta. Naprotiv u toj krčmi najviše je onih koji  svaku zraku svjetla koja se bilo odakle pojavi gasi, i to onim istim metodama kakvima su se, u Beogradu na tajnim sastancima, spremali i vodili, Muslimani i Srbi, diobu Bosne i Hercegovine. Zbog toga i imamo beha stanje, poslije rata rat, poslije Alije Bakir, poslije Mladića Dodik. Time, još nedovršeni posao u Bosni i Hercegovini ostaje nemogućnost zajedničkog hoda beha razlika ni u sadašnjosti, a time ni u budućnosti.
 
Ubrzan je stoga izlazak Bosne iz Europe, i Europe iz Bosne. Onima koji su je u Beogradu tajno dijelili, u Bosni poćinili genocid u Srebrenici i Lašvanskoj dolini, europska Bosna nikada i nije bila cilj. Tajni srpsko muslimanski beogradski pregovori o diobi Bosne, prvi je ispaljeni metak u tu zemlju, u njenu cjelovitost, multietničnost, multikonfesionalnost, i dakako u njenu budućnost. Na tom zahuktalom putu kojim Bosna izlazi iz Europe  gotovo ju je nemoguće zaustaviti. U nestajanju koje traje  sve više  dobiva ubrzanje. Čak i zapadni vjetrovi potpomažu joj i pušu u njenom pravcu napuštanja europskih dostignuća. A o onima u zemlji ne treba ni govoriti. Oni sami o sebi govore, ali i o beha besbudućnosti. Gotovo u svakom koračiću njenog nestajanja vide se oni koji joj udaraju zadnji ćavao u pripremljeni sanduk.
 
Izlazak  Bosne iz Europe i izgon Europe iz Bosne vidljiv je, pa gotovo najviše, u programu Radio Sarajeva koji je pod kontrolom muslimana Bošnjaka. Sa onim što se ćuje iz te kuće da se sa sigurnošću zaključiti da je to danas samo škola turskog i arapskog jezika a ne neka europska, bosanska radio postaja. Svojim emitiranjem i „bogatstvom“ govora postaje sve više nerazumljiva, ne samo Hrvatima, nego i velikom broju bosanskohercegovačkih muslimana. Dakako i Europi.  Preodgoj naroda je započeo i stajanja nema i ne smije biti. Tko ne razumije neka kupi riječnik turskog i arapskog jezika.
 
Ovakav sarajevski program ne bi u ovolikoj mjeri smetao Hrvatima da i oni na istoj postaji mogu imati svoj hrvatski program. Ovako su prisiljeni da slušaju nepoznati jezik, nametnut od vodstva koje svijetu govori o mogućnosti očuvanja, homogenističko bošnjačke, multietničke i multireligijske Bosne. Međutim, kakvo pravo i koliki osjećaj sigurnosti će imati Hrvati u takvoj multi državi jasno je vidljivo već sada u ponašanju muslimansko bošnjačkog  vodstva, koje kroz javne medije turcizira i arapizira Bosnu. Ali isto tako to bi trebali vidjeti i svi oni iz svijeta koji podupiru bosanske muslimane u tom opasnom procesu. Onoga momenta kada tu stvarnost Međunarodna zajednica prizna, potvrđuje se legalno i legitimno  pravo Hrvata na televizijski kanal na hrvatskom jeziku, hrvatskoj djeci školski program na maternjem hrvatskom jeziku. Zabrana hrvatskog televizijskog kanala, osporavanje i ometanje hrvatske djece na vlastite škole u kojima bi učili na hrvatskom jeziku, sredstva  su  i zabrane osnivanja hrvatskog entiteta, u toj dvoentitetiziranoj zajednici. A sve bi to vodilo, što i treba biti zadaća Međunarodne zajednice, novom i pravednom uređenju te zemlje koja je u procesu nestajanja. Time bi se zaustavio i izlazak Bosne iz Europe i progon Europe iz Bosne. Zaustavio bi se, također, a to i jest najvažnije i mirnodopski progon Hrvata, budući da samo zaustavljanje mirnodopskog progona hrvatskog naroda osigurava opstojnost Bosne i Hercegovine u Europi i njenom stoljećima starom multi mozaiku.
 

Vinko Đotlo

Predstavljena knjiga Jure Krište »Partija, UDBA i Svećenička udruženja«

 
 
U dvorani Dominikanskog samostana Vino Draganja u Splitu u ponedjeljak, 20. travnja je promovirana knjigaprof. dr. Jure Krište, zaslužnog znanstvenika i uglednog povjesničara, pod naslovom"Partija, UDBA i svećenička udruženja: UDB-in elaborat o Udruženjima i drugi dokumenti". O knjizi su govoriti: prof. dr. Marko Trogrlić, dr. don. Josip Dukić, te autor knjige Jure Krišto.
Knjiga je nevelika svojim sadržajem, ali sadržajno zanimljiva, historiografski vrijedna, jer donosi izvorne dokumente, znanstveno obrađene i vrjednovane, porukom je snažna. Broji 156 stranica podijeljenih u dva temeljna dijela. Prvi dio sačinjava studija autora pod naslovom „Komunistička partija UDB-a i Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, 1945.-1955.“, a drugi dio sačinjavaju dokumenti, njih 12. Knjiga je spoj autorovih historiografskih razmatranja dokumenata iz burnog desetogodišnjeg razdoblja od 1945.-1955. kojemu je u središtu famozni Udbin elaborat o metodama rada vjerskih zajednica. Autor u svojem tekstu jasno naglašava da si je Komunistička partija Jugoslavije postavila tri glavna cilja Katoličke Crkve, a zloglasna Udba bila jedan od važnijih kotača u njihovu ispunjavanju. Prvi cilj bio je „onemogućavanje neprijateljske djelatnosti klera“, drugi cilj bio je tzv „diferencijacija klera“, što je značilo stvaranje razdora u Crkvi. Ponajprije formiranje skupina svećenika koji će se protiviti biskupima – i u tom je smislu najveći uspjeh Partije bila uspostava tzv. „svećeničkih staleških udruženja“;  treći cilj je bio personalno i materijalno slabljene Crkve… što je uključivalo i izvlačenje svećeničkih kandidata iz sjemeništa i bogoslovije ali i stvaranje suradničke mreže među njima, pa i ubacivanje svojih ljudi u crkvene ustanove.
 
„Kad s povijesne distance gledamo na te događaje, onda ne možemo uočiti da je Partiji i njezinom sastavu bila i ostala Katolička Crkva glavnim neprijateljem, glavnim oponentom, glavnim ciljem „obrade“, glavnim izazovom… Nju je trebalo rastočiti, njezine pripadnike zaštititi, vodstvo – dakle kler, i viši i niži – razdijeliti, suprotstaviti, podvrgnuti zlostavljanjima i pogonima u slučaju otpora i suprotstavljanja, prikupiti i pridobiti, te tako uspostaviti dominaciju koja bi, kako je to Stepinac i katolički biskupi već na početku ovog  razdoblja ustvrdilo, vrlo brzo dovela do odvajanja od Rima, i stvaranja nacionalnih crkava, kazao je povjesničar Marko Trogrlić sa splitskog Filozofskog fakulteta. Profesor povijesti na splitskom KBF-u don Josip Dukić opisao je djelovanje 'Elaborata' u praksi odnosa Komunističke partije i Crkve, zaključujući kako je komunistički sustav u krajnjoj liniji bio spreman likvidirati neistomišljenike. „Kardinal Stepinac je biskupa Franića, kojeg su iz redova komunističke propagande ocjenjivali kao tvrdokornog, ohrabrivao iz sužanjstva: 'Ostani čvrst, nemoj im popuštati!' I ostao je čvrst“ – zaključio je Dukić.
 

Ivica Luetić

Ni Istok ni Orijent, ni Pravoslavlje ni Islam, već Europa

 
 
Pravda u Bosni i Hercegovini je nepravedna, sloboda neslobodna, jednakost nejednaka, ravnopravnost neravnopravna, što sve skupa i jest razlog stagnirajućeg nestanka zemlje, pred zatvorenim očima Svjetske zajednice, kao samoproglašenog jamca održivosti bosanskohercegovačke neodrživosti. Bosna i Hercegovina, stoga, i nije više simbol suživota tolerantnog, dobrosusjedskog, multinacionalizma, multikonfesionalizma i multikulturalizma, već je postala simbol multinacionalnog, multikonfesionalnog i multikulturalnog konflikta.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2015/02/trusina-600x392.jpg
Trusina - neviđeni pokolj Hrvata od strane muslimansko-bošnjačke Armije BiH
 
Bosna i Hercegovina se četvrt stoljeća lomi i nestaje između bivšeg tolerantnog i novog isključivog identiteta, koji se nameće bilo ratnim uspjesima u etničkim čišćenjima, bilo brojem naroda, koji se sve više identificira s bosanskohercegovačkim polutisućljetnim okupatorom. Ta snaga broja brojnijeg naroda, zapravo je rušilačka za Bosnu i Hercegovinu, te u konačnici i za one koji se brojem svoga naroda igraju, i zlorabe ga u neke svoje mraćne, narodu nejasne, ciljeve. Time su ponizili i sebe i svoj narod, doveli su se na broj. A poznato je što to broj znači, u bilo kojem dijelu društvenog života. Naprosto brojem se gubi subjekt i gradi objekt.
 
U Bosni i Hercegovini je stoga potrebno, nakon četvrt stoljeća lomljenja između starog i novog identiteta, koji zapravo i nije beha identitet, napraviti inventuru. Potrebno je dakle vidjeti što se i kako s kojim ciljem i namjerama „prodalo“, te gdje je i zašto nestalo, te vrlo samoodgovorno provjeriti, ispitati, to novo, to uvezeno i za beha mentalitet posve strano. Zbog tog stranog i uvezenog, zbog nostalgičnosti koja zaokuplja brojniji beha narod, zbog te akcijske rasprodaje bosanskohercegovačkih višestoljetno izgrađivanih i izgrađenih vrjednota i prepoznatljivosti, a koje nisu smjele biti rasprodane ni prodane ni za kakve napose prolazne interese, bezbroj je razloga za strah i nesigurnost konstitutivnog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Nejednakopravnost, marginaliziranost, nesigurnost u povratku prognanih i onih koji su ostali na svojim ognjištima, te više od 100 tisuća Hrvata „iscurilih“ u daytonskom beha vremenu, kao i deteritorijaliziranost naspram Bošnjaka i Srba, samo je mali dio velikih razloga hrvatskog straha za nacionalnu i vjersku budućnost u bosanskohercegovačkim međunarodno priznatim suvremenim prostorima, i vremenu.
 
No, naša obespravljenost u koju su nas ugurali i u kojoj nas četvrt stoljeća davljenički drže, zasigurno da ne će postati pravilo vladavine u Bosni i Hercegovini. Mi kao narod duge europske povijesti, i dio europske kulture,, mi kao narod s te bosanskohercegovačke zemlje, i u toj zemlji, znamo i za pravednost, i to ne samo izgrađivati je, živjeti, i uživati u njoj, več je znamo i dijeliti sa drugima, napose sa onima koje nam je sudbina dovela kao susjede. I sužanjstvo u kojem nas porobljavaju, a to porobljavanje žele pretvoriti u stanje prikazujući  nam to kao dar svoje velike milostinje, ne priznajući da mi kao autohtoni beha narod znamo za slobodu, istu gradili i izgradili te darivali je i drugima da u njoj žive i uživaju zajedno sa nama u našoj zemlji Bosni i Hercegovini.
http://www.tportal.hr/ResourceManager/GetImage.aspx?imgId=34992&fmtId=61
Križančevo Selo - pokolj Hrvata od strane muslimansko-bošnjačke Armije BiH
 
Nameću nam i Orijent, jer hoće da se odreknemo i da zaboravimo Europu i prekinemo sve veze koje nas tisućljeće vežu i povezuju, koju smo daleko prije njihove okupacije Bosne i Hercegovine suizgrađivali i izgrađivali, što je i bio razlog da je Europa bila u Bosni i Hercegovini, i Bosna i Hercegovina u Europi. Pa čak ni polutisućljetna turska okupacija Bosne i Hercegovine nije uspjela, u potpunosti, tu zemlju i njen domicilni hrvatski narod, deeuropeizirati i turcizirati. To zbog toga što smo kao narod bili, dakako i jesmo, suizgraditelji i graditelji Europe i njenih vrijednota, zbog čega je Europa dio hrvatskog mentaliteta i identiteta, kao što je i hrvatski narod dio Europe i europskog identiteta. Stoga, naša suvremena malobrojnost nije i naša slabost, kako misle brojnija dva beha naroda. Malobrojnost Hrvata ne daje veće pravo brojnijim Bošnjacima i Srbima. Hrvatska malobrojnost ima snagu u trinaest stoljeća starom hrvatskom korijenu u Bosni i Hercegovini. Suvremena malobrojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini ima jakost u civilizacijskom europskom rastu, kao i u opstojnosti na vrijednostima europejstva i kršćanstva, što je identitet Europe. To pak znači da je naša malobrojnost  dio velike europske brojnosti, i prepoznatljivosti u vrijednotama koje krase suvremenu Staru Damu. Malobrojnost Hrvata dio je velike kršćanske Europe u Bosni i Hercegovini, ali i Bosne i Hercegovine u Europi.
 
Malobrojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koju stalno minimiziraju Bošnjaci i Srbi, a čije politike expanzionizma i dominacije i jesu razlog te malobrojnosti, je snaga koja je u prošlosti beha porobljenosti uspjela Bosnu i Hercegovinu očuvati u dimenzijama Zapada i Europe. Ni Istok ni Orijent, ni Pravoslavlje ni Islam, nisu je, zahvaljujući snazi „malobrojnosti“ Hrvata uspjeli izvuči iz Zapada, a time u potpunosti ni pravoslavizirati ni islamizirati, iako su u nekim beha povijesnim razdobljima, i Muslimani i Srbi, bili jedinstveni u deeuropeiziranju i dekroatiziranju Bosne i Hercegovine.  A time i hrvatskog naroda, čiji kraljevi su tu zemlju prije i turskog i srpskog dolaska na te prostore, Bosnu i Hercegovinu uredili na europskim korijenima i prepoznatljivostima, što potvrđuje i kruna hrvatskih kraljeva pohranjena u Vječnom gradu.
 
Deeuropeiziranje Bosne i Hercegovine značilo bi i njena budućnost onakva kakva joj  je bila prošlost u razdoblju turske okupacije, a budućnost Hrvata katolika onakva kakva im je bila u toj istoj prošlosti, te kakva je sadašnjost kršćana pod okupacijom isilovaca. A to znači da bi u budućnosti bilo još više obilježja stravićnih stradanja Hrvata kakvo je bilo ono u Trusini. Naime, uz Maljine, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Miletiće, Grahovčiće, Brdo, Guču Goru, Vitez, Bugojno, Travnik... Trusine su jedna velika masovna grobnica hrvatskih civila, koje je masakrirala i isilovski poubijala „nenaoružana“ zločinačka Armija Bosne i Hercegovine. Šesnaesti travanj tisuću devetsto i devedeset i treće godine, točno 530 godina poslije turske okupacije Bosne i Hercegovine, u hrvatskom selu Trusine muslimanski isilovci, oni koji zazivaju i pozivaju  povratak Turske na beha područja i u beha društvo, zvjerski su poubijali 18 hrvatskih civila i 4 pripadnika Hrvatskoga Vijeća Obrane. Iako su se pripadnici HVO-a, oni koji su daleko prije Muslimana, dok je muslimanski vođa Alija Izetbegović za srpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu govorio da je to „njihov rat“, stali u obranu Bosne i Hercegovine, predali, i kao takvi su strijeljani od pripadnika ABiH.
 
Dvadeset i dvije godine poslije tog strašnog zločina, a koji je samo jedan u nizu takvih koje je poćinila mudžahedinsko muslimanska ABiH, pravi zločinci su još uvijek na slobodi. I za njih „nema dokaza“ kao što nije bilo dokaza za muslimanskog ubojicu dvoje hrvatskih staraca, kojeg je Županijski bošnjački sud u Zenici oslobodio krivnje za počinjeni zločin.  Kako bi umanjili odgovornost za počinjeni strašni zločin, iz muslimanske postrojbe „Zulfikar“ čiji su pripadnici poubijali 22 hrvatska civila i vojnika po direktivi iz Sarajeva, znači po naredbi Alije Izetbegovića, osuđena je samo Rasima Handanović koja se hvalisala brutalnostima ubijanja nenaoružanih trusinskih civila. Ti nekažnjeni zločini muslimanske ABiH prošlost je Bosne i Hercegovine, ali sadašnjost u kojoj se nekažnjavaju bošnjačke ubojice hrvatskih povratnika, i onih koji isilovskim ponašanjem brane povratak hrvatskih prognanika u sela Lašvanske doline. Ta prošlost i sadašnjost mogla bi biti i budućnost zemlje ukoliko Svjetska zajednica ne počne zemlju europeizirati i deisilizirati. Vremena za čekanje nema, svakim prošlim danom Bosna i Hercegovina je sve izgubljenija, i za mir u Europi opasnija, zemlja.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Četvrtak, 24/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 871 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević