Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Nastavlja se skrivanje masovnih grobnica

 
 
Svi su važni svjetski i međunarodni dani u Bosni i Herecgovini isti kao i svaki drugi obični dani u tjednu. Čini se stoga da Bosnu i Hercegovinu ne može više ništa zaustaviti u njenom nestajanju, koje je sve brže i brže kako koji međunarodni dan prođe u tom društvu i tim prostorima. Težina i važnost tih dana, što se obilježavaju u svijetu kako bi ga učinili boljim, sigurnijim, pravednijim i jednako podnošljivim svakom pojedincu ove nemirne kugle zemaljske, nije tako ni težak, ni važan u Bosni i Hercegovini jer ta zemlja ima svoj hod, ne u budućnost, već u prošlost. Prošlost nemira, ratova, mržnje, progona, etničkih i vjerskih čišćenja, kao i prošlost okupatora u koju je vode njena dva brojnija, srpski i bošnjački, narod.
http://www.banjaluka.com/wp-content/uploads/2013/03/sarajevo-575x381.jpg
Kao što ti Međunarodni dani u Bosni i Hercegovini nisu važni, jer im se od odgovornih pridaje neka selektivna, težina i važnost, političari ih zato i ne priznaju zajedničkim, napose ne priznaju njihove međunarodne poruke i značenja, zbog kojih su i utemeljeni od Ujedinjenih naroda. I stoga, zbog te nacionalno-vjerske selektivnosti koja im se u Bosni i Hercegovini pridaje, a osnažuje se brojem pojedinog naroda, ti dani i ne prave neke pozitivne promjene u nestajućoj zemlji Bosni i Hercegovini. Moglo bi se stoga reći, niti ti Međunarodni dani nešto znače za Bosnu i Hercegovinu, niti Bosna i Hercegovina nešto znači njima. To su dva svijeta nebesko zemaljskih razlika, koji se ne poznaju i prolaze jedni kraj drugih, čak i bez onog kurtoaznog međusobnog pozdrava. O međusobnom upoznavanju tih svjetova kroz susrete nema ni govora. Bosna i Hercegovina je za važne Međunarodne dane, koji svojim porukama i značenjima pozitivno mijenjaju suvremeni svijet, zbog toga i jesu utemeljeni, nepristupačna i zatvorila im vrata, svojom negativističkom suvremenosti, koja više i nije teret sama sebi, već i cijelom slobodnom i demokratskom svijetu.
 
Bosna i Hercegovina ima svoj život u zatvorenosti od svijeta, zatvorenosti koja je jedino otvorena osmanlijskoj prošlosti, koju Bošnjaci zazivaju i na Dan sjećanja na nestale osobe. Zatvaraju je mržnjom, netolerancijom, nesnošljivošću i predrasudama prema drugom i drugačijem. Gotovo međutim da i ne čudi takvo, za beha narode nesnošljivo stanje, budući da se na tako malom zemljopisnom prostoru sudaraju tako veli nacionalne, civilizacijske i vjerske silnice. Zbližavanje i približavanje tako snažno različitih silnica nemoguće je čak i u svakom pogledu naprednijim društvima, negoli je politički tako trusno i ekonomski siromašno bosanskohercegovačko.
 
I zato ti važni Međunarodni dani različito se i tumače u dimenzijama razlika beha naroda u toj zemlji. Tri beha naroda, tri nacije, tri kulture, tri vjere, tri prošlosti, tri sadašnjosti, tri budućnosti, tri Bosne i Hercegovine i naravno tri Međunarodna dana jednog te istog značenja i poruke. Ako se govori, a govori se stalno o beha šarolikosti, koja se pokušava bošnjačkim unitarizmom i centralizmom izbrisati i koju političko i vjersko vodstvo tog naroda čak i ne priznaje, onda i ne čudi šaroliko obilježavanje Međunarodnog dana nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. Vidjela se ta šarolikost obilježavanja i ovog 30. kolovoza 2015. kada su Bošnjaci obilježavali na svoj način tražeći samo svoje nestale, Srbi svoje i Hrvati svoje. To šarenilo, te razlike, baš u svemu i po svemu, pa i pristupu nestalim osobama, dakako da ne gradi samo još uvijek malo šarena Bosna već to gradi i to šarenilo obilježavanja istog svjetskog dana povećava i međunarodna zajednica koja protektira Bosnom i Hercegovinom na Bildt-Petritsch-Ashdownovom dekretskom načinu.
http://www.politickimeridijan.com/wp-content/uploads/2014/12/Zelena-Transverzala-720x340.png
Međunarodni dan nestalih osoba, 30. kolovoz proglašen od Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini je obilježen 2015. na bosanskohercegovački način. Vrlo različito kao što je i Bosna i Hercegovina sastavljena od velikih razlika, koje čak ni Bildt-Petritsch-Ashdownova diktatura ne može da ujedini i zbliži. Svaki beha narod na svoj je način obilježio taj Međunarodni dan i tražio svoje najmilije nestale i poubijane u građansko-vjerskom prisustvom stranih islamskih terorista i svjetskih globalnom sukobu za teritorij.
 
Kao što se i snaga demokracije mjeri pravima i slobodama  malobrojnijeg naroda u beha slučaju je taj malobrojniji hrvatski narod suveren i konstitutivan, tako isto se i važnost Međunarodnih dana u slojevitoj Bosni i Hercegovini mora mjeriti pozitivnim učincima koji oni donose tom malobrojnijem, hrvatskom, narodu. Nije dovoljno samo na papir napisati za neki narod da je suveren i konstitutivan, potrebno je tu njegovu suvrenost i konstituvnost, njihova prava i slobode pokazati u praksi. No, očito je da hrvatskom narodu u ova dva desetljeća daytonske tvorevine, troglave Bosne i Hercegovine, ti Međunarodni dani nisu donijeli ništa pozitivno. Bilo je stoga ludo očekivati da će im i ovogodišnji Međunarodni dan nestalih osoba osvijetliti putove do masovnih grobnica, koje isilovski krije bošnjačka strana u Federaciji i srpska u genocidnoj Republici srpskoj. A nalogodavci i počinitelji tih genocidnih zločina nad najmalobrojnijim, suverenim i konstitutivnim hrvatskim narodom se znaju.
 
Znaju se na ovaj 30. kolovoz 2015. Međunarodni dan nestalih osoba, koje roditelji, braća, sestre i supruge, hrvatskih žrtava, traže po Maljinama, Zenici, Trusini, Fojnici, Bugojnu... muslimanske ubojice tih nedužnih ljudi, civila i zarobljenih hrvatskih branitelja. Nalogodavci kao islamski heroji slobodno šetaju po tim masovnim grobnicama hrvatskih žrtava. Za te nestale Hrvate, za njihove masovne grobnice, znaju i Bakir Izetbegović i ratni zločinac Dževad Mlaćo, Sefer Halilović, muslimanski mozgovi konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici Haris Silajdžić, Ejup Ganić. Jednako tako za te masovne grobnice Hrvata iz sela Maljine, među kojima je bilo i od rođenja bolesnih dječaka, zna i novinarka „Oslobođenja“, koja je sa tih prostora, Vildana Selimbegović, koja je pratila svoje vojnike i mudžahedine u ubijanju i progonu Hrvata u Srednjoj Bosni te pisanjem ih ohrabrivala i poticala na zločine.
 
Proći će, na žalost, još puno 30-ih kolovoza i njegovih sjećanja na nestale osobe, a da se ne će otkriti masovne grobnice hrvatskih žrtava u Maljinama, Bugojnu i diljem beha prostora kroz koje je prošla isilovska Armija BiH. Za bošnjačku stranu žrtve rata, nestale osobe, su samo one njihove muslimanske. Zar je onda to politika zbližavanja beha razlika. Zasigurno ne. To je politika dijeljenja i razdvajanja iz koje se vidi kakav i koji je bošnjački cilj s Bosnom i Hercegovinom i u Bosni i Hercegovini. Nije li onda daleko bolje ovakve Međunarodne dane u Bosni i Hercegovini proglasiti nacionalno-vjerskim danima sjećanja na nestale Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zasigurno da jest, jer tako se i obilježavaju u toj podijeljenoj zemlji. Zapravo tako su ga proglasile dvije brojnije nacionalne i vjerske beha strane, bošnjačka i srpska, budući da ga tako i obilježavaju. I kad je sve u Bosni i Hercegovini podijeljeno, a podijeljeno je, zašto ne bi i taj dan, te svi drugi Svjetski i Međunarodni dani, koje slobodni i demokratski svijet obilježava, bili podijeljeni. Sve dok bošnjačka strana ne otkrije masovne grobnice Hrvata, koje je poubijala njihova zločinačka Armija, Međunarodni dan nestalih osoba nema razloga da se ikako obilježava kao zajednički dan nestalih. Time bošnjačka strana nema  razloga, ali ni prava, da govori o održivosti cjelovite, multikulturalne, multinacionalne i multireligijske Bosne i Hercegovine.
 
Zbog toga se hrvatski narod, koji je prepolovljen, u srpskoj a zatim i muslimanskoj agresiji, tajno dogovorene u Beogradu, ne će sijećati ni ovog 30. kolovoza 2015. kao što se ne sjeća ni toliko prošlih. Čuvari čistoće islamsko-deklaracijske Alijine zeleno-transverzalne Bosne i Hercegovine, Međunarodni dan nestalih osoba uspješno čiste od svih njegovih univerzalnih vrijednosti i poruka kao što su etnički i vjerski očistili i čiste. Bosnu i Hercegovinu od Hrvata katolika. Sve dok se ne otkriju masovne grobnice, svih beha žrtava, za rat u Bosni i Hercegovini se ne može reći da je prestao. Skrivanje masovnih grobnica, ubijanje je njihovih preživjelih i najmilijih koji ih traže.
 

Vinko Đotlo

Tko je bio prije? Hrvati ili muslimani?

 
 
Bosna i Hercegovina je jedno globalno gradilište zidova i granica, provalija i ponora. Po cijeloj zemlji čuju se politički strojevi koji ruše mostove i grade zidove, ruše uključivosti i grade isključivosti, ruše toleranciju i grade mržnju, ruše šarolikost i grade jednobojnost, ruše suživot i grade odvojenost, ruše multikonfesionalizam i multinacionalizam i grade hegemonizam, ruše stare beha nacije i grade nove. Naprosto ruše staru sliku Bosne i Hercegovine sa svim njenim mozaičnim kockicama, i grade neku novu Bosnu i Hercegovinu koju nitko,  zbog crnila koje na njoj dominira, ne želi  ni gledati, a još manje  diviti joj se i imati je takvu.
http://bif.rs/wp-content/uploads/2014/07/novcanica-ivo-andric.jpg
Bosna i Hercegovina je zemlja rušitelja iz koje su otišli, ili protjerani, svi graditelji svakog predznaka moderne svjetske političke arhitekture. Bosna i Hercegovina je i zemlja giga lažljivaca koji lažu o svakom pojedincu koji nije njihove vjere i nove nacije. Lažljivaca, a lažljivci su i ubojice jer i lažu kako bi imali razloga za mržnju i ubijanje, koji lažu čak i o svjetskom književnom velikanu, nobelovcu svjetski i bosanskohercegovačkih prostora, Ivi Andriću. I nije prvi put da ti lažovi, ti rušitelji beha šarenila, ti suvremeni beha isilovci, izmišljaju takve laži o hrvatskom nobelovcu za književnost Ivi Andriću. Isilovski udaraju po njemu i njegovim djelima, u prvom redu za to što nije ni njihove sadašnje vjere, ni stare, a ni  nove nacije. Izmišljaju ti beha isilovci takve laži da se i papir srami toga što pišu o tom hrvatskom velikanu, samo zato što je o  turskom okupatoru pisao istinu, kao i istinu stradanja okupirane beha, svoje,„raje“ koja je golu egzistenciju plaćala dankom u krvi, i prislinim islamiziranjem.
 
Ruše ga, i ako je on neurušiv zbog velikih književnih djela koja je ostavio i Bosni i Hercegovini i svijetu u cjelini, kao što isilovci ruše spomenike i djela svjetskih velikana po Siriji i Iraku, čime su se ti beha isilovci izjednačili s isilovcima Bliskog istoka. No, tim kulturocidom koji se paralelno s onim na Bliskom istoku provodi i u Bosni i Hercegovini, beha isliovci i Bosnu i Hercegovinu izjednačuju s islamskom državom, genocidnom tvorevinom koju cijeli svijet sudi i osuđuje, samo ne i oni koji zlodjela kulturocida čine i po Bosni i Hercegovini. Beha isilovci ubijaju Ivu Andrića, i izgone ga iz Bosne i Hercegovine, ne samo zbog toga što je bio Hrvat i katolik. Naravno i zbog toga jer su zbog hrvatstva i katolićanstva protjerali u građansko konfesionalnom beha sukobu više od pola milijuna tog naroda. Ubijaju ga za to što je Andrić bio veliki prijatelj bosanskih fratara najvjernijih čuvara Bosne i Hercegovine. Progone ga zato što je pisanom ostavštinom nikad dokučiv njima, i što oni niti su imali niti će ikada imati takvog književnog velikana, i takvog pisca o Bosni i za Bosnu i Hercegovinu.
 
A da u laži nemaju granica, granica je za njih jedino Bosna i Hercegovina bez Andrića i svih onih čiji je on bio, govori i nova isilovska agresija na roditelje Ive Andrića. Naime u jednom isilovskom portalu, kojeg po svemu sudeći uređuje Mustafa ef. Cerić, jedan od pedeset vodećih muslimana u svijetu, a isti portal financira Saudijska Arabija, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, i još neke islamske zemlje, piše između ostalih izmišljotina i laži: „Ivi Andriću je otac bio musliman a majka katolkinja“. Pa ako je takva ljudska mizerija u Bosni i Hercegovini, a jest, ona po brutalnosti ponižavanja nadmašuje sve one isilovske zločine što ih svijet gleda i sluša.
 
Ne zadovoljavaju se bošnjački isilovci ubijanjem samog Ive, nego pokušavaju ispod svake razine, ispod svake pojedinačne i nacionalne kulture, ocrniti i osramotiti i Ivinu majku. Zaista isilovski posao rušenja i ponižavanja svega što nije muslimansko i islamsko. Takva poniženja Hrvati katolici su proživljavali u vrijeme turske  okupacije, u vrijeme koje je Ivo najbolje opisao, i budućnosti Bosne i Hercegovine darovao i ostavio. Stoga je posao suvremenih beha isilovaca pokušaj vraćanja turskog genocidnog vremena, istog onog kada su Turci spavali prvu noć sa udatom katolkinjom, a njen muž time bio ponižen isto onako kako danas isilovci ponižavaju kršćane i kršćanke u isilovskoj državi. Tursko vrijeme okupacije Bosne, a koje zagovaraju bošnjačke političke i vjerske vođe, je zapravo preteča današnjih isilovaca. Ovakvim isilovskim agresijama, izmišljenih laži i poniženja Ive i njegove majke, u 40-oj obljetnici Andrićeve smrti, još jedan je korak Bosne i Hercegovine u vrijeme Osmanlija, i njihovih zločina nad katolkinjama onog vremena.
http://vikici.net/wp-content/uploads/2015/01/Stecak-735x400.jpg
Sve je muslimansko, pa i stećci!
 
Vraćanje tog genocidnog osmanskog vremena odvija se i kroz sve šire prisustvo Turske u beha suvremenosti. Turski povratak u Bosnu i Hercegovinu nije mačom i sabljom, ali jest putem laži kakva je ova o Ivi Andriću. Povratak Turske u Bosnu i Hercegovinu vrši se i kroz „humanitarnu“ pomoć Sarajevu  urušenim autobusima koji prokišnjavaju, i u kojima putnici moraju držati kišobrane otvorenim kada se u njima voze po kiši. Dovoljno jasno kako se Turska vraća u Bosnu i Hercegovinu, i kako se Bosna i Hercegovina izdaje Turcima. I opet Bosna šaptom pade. U taj proces izdaje Bosne i Hercegovine, koji se ubrzano širi, napose poslije Daytona i šerifovanja tim dunjalukom švedskog diplomate Carla Bildta, te napose poslije britanskog salvet diplomata Ashdowna, osnivaju se i različite „kulturne“ asocijacije povezivanja, Zajednica općina turskog svijeta. Ne slučajno u tu zajednicu prvi je ušao Travnik, kao centar Središnje Bosne, najstradalniji prostor hrvatskog naroda, kroz cijelu njegovu višetisućljetnu povijest u Bosni i Hercegovini. Travnik nije prvi u toj Bakirovo-Erdoǧanovoj zajednici turskog svijeta što je centar hrvatskog otoka u Bosni i Hercegovini, i kojeg nije splavio ni muslimansko-mudžahedinski veleval u muslimansko-hrvatskom sukobu, već i zbog povijesne istine koju je pisao Ivo Andrić i o tom gradu, i zbivanjima u njemu i oko njega. Kada je Travnik ušao u Zajednicu općina turskog svijeta, za njim ulaze Zenica, Doboj, Visoko, te ona mjesta u kojima se danas slobodno vijore zastave isilovske države.
 
Zidovi su to koji se grade u Bosni i Hercegovini, ali koji dijele i tu zemlju od Europe, i Europu od Bosne i Hercegovine. Za beha isilovce, kojima i jedan književni nobelovac nije kulturna veličina, samo za to što je pisao, kao najveći sin Bosne i Hercegovine, a time i njezin veliki branitelj, stradalničku istinu svoje zemlje, istinu njezina okupatora i janjičara koje je agresor proizvodio.  Ti zidovi koji dijele  Bosnu i Hercegovinu od Europe su i mostovi koji je vežu s turskim agresorom, Turskom i islamskim svijetom, ali, na žalost i s isilovskom državom. Stoga je vrlo opasna rušilačka bošnjačka gradnja zidova između Bosne i Hercegovine i Europe, i mostova između Turske i Bosne i Hercegovine.
 
Materijal kojim Bošnjaci grade te građevine su, „Ivo Andrić je sin muslimana i majke katolkinje“, „Nikola Tesla je musliman“, „svi bosanskohercegovački kraljevi prije osmanlijskog osvajanja Bosne i Hercegovine su bili muslimani, Hrvati su pokatoličeni muslimani“... Bošnjačko priznanje istine da je Turska bila najkrvaviji i najbrutalniji okupator Bosne i Herecgovine, da je počinila i genocid, i kulturocid, i konfesiocid u okupiranoj zemlji, što je najbolje pisao i opisao Ivo Andrić, kao i priznanje muslimanskog zločina, u beha građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij, nad Hrvatima najjači je temelj buduće beha zajednice, u njenziim nacionalnim i vjerskim razlikama. Priznavanjem tih istina otkrili bi i masovne grobnice poubijanih Hrvata u Maljinama, Bugojnu, kao i ubojice hrvatskih povratnika u Srednjoj Bosni. Bez istine nema Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Misu zadušnicu predvodio vojni biskup Tomo Vukšić

 
 
U povodu 20. obljetnice vojnih operacija „Ljeto '95.“ i „Oluja“ koje su donijele slobodu i mir našoj Domovini, u Bosanskom Grahovu je 13. kolovoza obilježen Dan sjećanja na 21 pripadnika HV-a (od toga njih 15 iz 141. brigade HV-a) koji su prije točno 20 godina, 13. kolovoza 1995. poginuli u neposrednoj blizini Bosanskog Grahova u neprijateljskom kontraudaru na položaje HV-a. Široj javnosti malo je poznato kako se nakon veličanstvene „Oluje“ na širem području Bosanskog Grahova vodila teška i odlučna bitka za konačno slamanje srpskih snaga, čije su elitne i specijalne postrojbe pod osobnim zapovijedanjem generala Ratka Mladića u noći 12. kolovoza izvele jedini pravi protuudar na položaje koje su držali pripadnici 141. brigade, nastojeći povratiti izgubljene položaje i presjeći komunikaciju Knin – B. Grahovo ovladavanjem strateški važne točke „prevoja Derale.U toj bitci u jednom danu 13. kolovoza Hrvatska vojska je imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika.
Na ovogodišnjem Danu sjećanja koji se održava od 1996 godine u Bosanskom Grahovu svakog 13. kolovoza, Svetu Misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje predvodio je u župnoj crkvi sv. Ilije u Bosanskom Grahovu vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, u zajedništvu s dekanom livanjskim i župnikom lištanskim preč. Adolfom Višatickim i domaćim župnikom drvarsko-grahovskim don Davorom Klečinom. Na komemoraciju je došao veliki broj rodbine, prijatelja i suboraca poginulih branitelja, najviše iz Splita, Solina i Kaštela, predvođenih predsjednicima Udruga veterana i prijatelja 141. brigade te 158. brigade i 6. domobranske pukovnije bojnicima Nediljkom Burazinom i Ivicom Bubićem, te predstavnicima 4. i 7. gardijske brigade te 84. gardijske bojne, a od dužnosnika vlasti iz tih gradova bili su – među ostalim – zamjenik župana splitsko-dalmatinskog Luka Brčić, gradonačelnik Kaštela Ivan Udovičić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Splita Petar Škorić. Nazočni su bili i službeni predstavnici Šibensko-kninske županije, Grada Knina, te predstavnici Vlade Hercegbosanske županije iz Livna, izaslanik ministrice obrane OS BiH bojnik Zvonimir Duvnjak, kao i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Drago Matijević.
U svojoj propovijedi biskup Tomo Vukšić je pozvao na molitvu za sve poginule branitelje ali i za brojne žrtve  Drugoga svjetskog rata s toga područja, među kojima je i ubijeni župnik Grahova don Juraj Gospodnetić. U duhu evanđelja pozvao je vjernike da – iako pogođeni ratnom tragedijom – nikada ne posustanu da budu slobodni: od grijeha, mržnje, od želje i napasti za osvetom i nanošenjem zla drugima. Govoreći zatim o nužnosti kršćanskoga oprosta, biskup je rekao: „Božja providnost je dopustila da stradalnici iz ovoga kraja svoje živote ugrade u konačnu vojnu i političku pobjedu, koje su temelj istinske slobode. No njihov dar života pretvorit će se u našu istinsku slobodu samo ako dopustimo Isusu da nas iz ovog stanja predvodi u duhovnu pobjedu moleći ga da nam dadne snagu oprosta. No program kršćanskoga subjektivnog oprosta, kako nas uči Crkva, nikako nije poziv na suspenziju i neprovođenje pravednoga zakona od strane društva i države, a još manje isključuje istinu“, nastavio je biskup i pozvao sve nazočne da primjer Isusa Krista Patnika bude trajno nadahnuće u životnim borbama, posebno svim stradalnicima, koji mole i za svoje progonitelje.
 
Nakon misnog slavlja svi su se uputili u središte Bosanskog Grahova gdje je nastavljena komemoracija pred nedavno obnovljenim spomen-križem podignutim u znak sjećanja na sve poginule branitelje. Najprije je biskup Vukšić blagoslovio križ i predvodio molitvu odrješenja (opijelo) za pokojne, a potom su predstavnici brojnih udruga i izaslanstava položili vijence ispred spomen-križa. Prilikom polaganja vijenaca pred križem je stajao počasni vod hrvatske komponente OS BiH te je zasvirala i počasna truba. Nakon komemoracije svi su gosti bili počašćeni ručkom u dvorištu župne crkve, a za vojnički grah pobrinuli su se vojnici OSBIH iz vojarne „Ante Bruno Bušić“ u Livnu.
Dan sjećanja na poginule branitelje održava se od 1996. u Bosanskom Grahovu svakog 13. kolovoza, na poticaj prof. Slavka Galiota, predsjednika Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ iz Bosanskog Grahova, koja je organizator ovih okupljanja. 
 

Ivica Luetić

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 09/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1296 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević