Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

 

"Sine Ilija ne zaboravi majku Mariju!"

 
 
Konačno je vrijeme da se prestane s političkim eksperimentiranjem uređenja Bosne i Hercegovine. Jer taj politički laboratorij „osnovan“ okupacijom Osmanlija daleke 1463. godine, za istraživanje sustava, režima, snage carstava i imperija, nekažnjeno počinjenje genocida i konfesiocida, je najstariji takav institut u Europi, ali vjerojatno i u svijetu. Gubitkom slobode i kraljevstva pred genocidnim projektom Osmanlija na putu turciziranja i islamiziranja Europe, Bosna i Hercegovina ulazi u crno razdoblje eksperimentiranja carstava, zajednica, imperija, režima, ideologija.
http://www.brodportal.hr/data/galerija/3865/139453808917.portyazo_torokok.jpg
Turski osvajač je gotovo pola tisućljeća nastojao poturčiti i islamizirati Bosnu i Hercegovinu, učiniti je ropkinjom i lice joj europsko izmijeniti. Velikim dijelom i uspijeva u tom genocidno konfesiocidnom zločinačkom planu i svim nedozvoljenim sredstvima je uspijeva učiniti sebi sličnom. Genocidno konfesiocidno joj ubija budućnost odvođenja u Istanbul muške djece porobljenog kršćanskog naroda, kako bi joj ubrzali nestanak, i u potpunosti joj izmijenili zatečenu europsku sliku, i izjednačili je sa svojom. Karavane konja koji nose po dva kršćanska djeteta u sepetima godinama su se protezale od Bosne do Turske. Bosna je u suzama roditelja koji dovikuju djeci, „sine Ilija ne zaboravi majku Mariju!“, i u potocima krvi nabijenih na kolac kršćana, i onih potkovanih od strane turski zlikovaca, koji su brutalnostima danka u krvi prvi u Europi, Bosni i Hercegovini, počinili genocid i konfesiocid.
 
No Bosna ne bi bila Bosna da ju je i tako brutalan okupator učinio ropkinjom. I nije je učinio. Bosna je očuvala svoj europski izgled, svoj kršćanski korijen, svoju hrvatsku kraljevsku, Katarininu krunu ostavljenu u Vječnom gradu da se čuva i preda kraljičinoj djeci, Sigismundu ili Katarini ako se ikad vrate iz turskog ropstva gdje su poput mnoge druge djece odvedeni na konjima u sepetima. Turski okupator, onaj isti koji je počinio i genocid nad dva milijuna Armenaca, je poražen, no nažalost ne i kažnjen za genocid i konfesiocid nad kršćanima u Bosni.
 
Nekažnjavanje turskog okupatora razlogom je neometanog nastavka eksperimentiranja uređenja i ustroja Bosne i Hercegovine. Na pomalo izmiješanom i šarenom beha prostoru  lako se nastavlja izmijenjivanje carstava, režima i ratova, zbog ćega zemlja nikako da doživi europski izgled kakav je imala prije turskog danka u krvi. Nitko od tih politički „znanstvenika“ nije joj dao i danas joj ne da, da bude europska, slobodna i demokratsko federalno uređena zemlja, u svojim nacionalnim i vjerskim bojama, u svojim nacionalnim državama, na principu na kakvom se gradi Europska unija.
 
Danas u daytonskom političkom laboratoriju pritisnuta čizmom bošnjačkog unitarizma i centralizma Bosna opet stenje. Bošnjačko političko silovanje Bosne unitarizmom i centralizmom eksperiment je koji je zasigurno osuđen na neuspjeh, kao i svi dosadašnji koji su pokušavani silom i brojem jačeg i brojnijeg naroda. Ni osmanlijska brojnost i brutalnost, a svaka prisila počiva na brutalnosti, ni velikosrpski ekspanzionistički secesionizam, kao ni velikobošnjački unitarizam isilovskih dimenzija, nisu i ne mogu Bosnu pokoriti i prisvojiti. Bosni nakon svih tih neuspješnih pokušaja uređenja po volji jednog ili dva, a ne tri, naroda potrebna je pravda. I samo na pravdi u kojoj će biti zadovoljena prava i sloboda, jednakost i pravednost, suverenost i konstitutivnost, sva tri njena naroda Bosna može opstati. Začuđuje stoga tolika bošnjačka upornost u nepravdi na planu unitariziranja, iako je ta antieuropska i antihrvatska politika bila i razlogom beha sukoba devedesetih godina Dvadesetog stoljeća.
Budućnost Bosne i Hercegovine je u federaliziranju, ili regionaliziranju ustroju na kakvom počivaju i uspješno u miru i stabilnosti se razvijaju mnoge europske zemlje. Politički ulazak tako uređenih europskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu poruka je beha narodima, u prvom redu Bošnjacima i Srbima kao protivnicima federalizacije i regionalizacije, da zemlja ima budućnost jedino na temeljima na kojima su izgrađene i njihove države, i Europska unija u cjelini.
 
Čak i politički eksperiment iz Daytona koji je tronacionalnu zemlju podijelio na dva dijela, manji dio priznao kao nacionalno vjerski čisti srpski entitet, a veći definirao kao neku federaciju, udario je federalno regionalne temelje cijeloj Bosni i Hercegovini. Danas dvodjelno neodrživa, nestabilna i nemirna, prisiljava sve umiješane ćimbenike da se užurbano traži, nametne, riješenje pravednosti i za treću hrvatsku stranu, u tom beha loncu, u kojem se dvadeset godina kuva srpski etnički i vjerski čisti dio, federalni umotan u bošnjački vjerski unitaristički radikalizam, u kojem se poput snijega na suncu topi preostali hrvatski dio. Mješavina etnički čistog i federalno zamišljenog beha dijela politički je eksperiment kakav nije zabilježen u svjetskoj povijesti uređenja država. Time je daytonizam izjednačen s turskim osmanizmom, velikosrpskim secesionizmom koji počiva na genocidu, i velikobošnjačkim unitarizmom.
 
Sve je to razlog žurnog traženja pravednog riješenja položaja beha Hrvata u tom otomanskom, velikosrpskom, velikobošnjačkom i daytonskom loncu u Bosni i Hercegovini, koji malo, malo, pa kipi i prži uokolo. A za riješenje ovako neodrživog beha riješenja potrebno je samo malo dobre volje, europske demokratske kulture, pravde i i pravednosti, tih dva desetljeća krčkajućih i kipujućih radikalizama. Svijet ne treba izmišljati toplu vodu, ne treba se, i ne smije se  više eksperimentirati sa sudbinom  hrvatskog  naroda. Bosna i Hercegovina je umorna od političkih „znanstvenika“ i njihovih eksperimenata, zbog ćega je, kao najveća i jedina žrtva tih istraživanja kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, hrvatski narod pred biološkim nestankom na svom tisućljeće starom ognjištu.
 
Na europskim je zemljama da to sodomsko gomorsko opasno eksperimentiranje zaustave i Bosnu i Hercegovinu, danas jedinu čuvaricu njemačke marke, urede na način kako je to danas uređena Savezna Republika Njemačka. Znači rješenje ima za, ovako nepravedno i nametnuto neriješenje. Savezna Republika Bosna i Hercegovina triju saveznih država, Bošnjačke, Srpske i Hrvatske. Ili Savezna Republika Bosna i Hercegovina triju saveznih Regija, Bosanskobošnjačke, Bosanskosrpske i Bosanskohrvatske. Svako drugo rješenje ili je propalo ili će propast, a time propada i Bosna i Hercegovina. Njezino, a i propadanje sva tri njena naroda, gledamo već dva desetljeća u procesu političkog silovanja osmanizmom, velikosrpskim secesionizmom velikobošnjačkim unitarizmom i Holbrookovim daytonizmom.
 

Vinko Đotlo

Ponovno nabijanja kršćana na kolac i silovanje dječaka oklagijom

 
 
Bosna i Hercegovina je svakim danom sve više i više politički prljavija, sigurnosno nesigurnija, slobodno neslobodnija, cjelovito podijeljenija, tolerantno radikaliziranija, mirno nemirnija, u školstvu nepismenija, u mladima u školama sve brutalnija, muslimanskim školama iz islamskih radikalnih zemalja sve pretrpanija, a time i vjerskim islamskim  terorom ispunjenija. A u Daytonu su je, navodno, ustrojili i skrpili cjelovitu iz dva dijela, da bude politički čista, sigurnosna, slobodna, cjelovita i tolerantna zajednica tri njezina naroda, bez nazočnosti islamskih fanatika, mudžahedina i vehabija, koji su u zemlji tijekom beha građansko vjerskog sukoba za teritorij poćinili najbrutalnije zločine nad nemuslimanima, u prvom redu nad Hrvatima Srednje Bosne, i dijelovima Hercegovine. I možda bi u ovih gotovo četvrt stoljeća nemirnog mira to sve i bilo postignuto u dogovoru svojih naroda, koji su, prije muslimansko srpske tajne diobe zemlje, i živjeli u nekoj snošljivosti i toleranciji, da u Bosnu nisu pozvani, i došli, islamski vjerski radikalisti i teroristi, te da je nisu radikalne islamske zemlje pretvorile u baustelu punu gradnji džamija i islamski vjerski objekata. Većina tih novoizgrađenih vjerskih objekata centri su za obuku islamskih terorista, spremni svakog momenta, kada im se naredi i kad se vidi da su obučeni za to, početi pucati po beha „nevjernicima“ svjetskim ambasadama, hrvatskim povratnicima, policajcima i vojnicima.
http://cdn.tf.rs/2016/01/05/Mahir-foto-FB-21-620x350.jpg
Tolika raširenost tog vjerskog terorizma ulijeva i strah nekim euromuslimanskim institucijama, Islamskoj Zajednici BiH, i najavljuju ukidanje 64 paradžemata u Bosni i Herecgovini. Terorizam u ime vjere kakav ljudska povijest nije zabilježila, što i jest razlog da se slobodni svijet pita, je li uopće moguć suživot sa muslimanima. Kršćanofobija globalni razmjera, sa vrlo nesagledivim posljedicama diljem svijeta. Na kršćanima u svijetu, napose u muslimanskim zemljama, provodi se jedan sustavni i planski genocid. Polazište islamskog genocida nad kršćanima u Europi je u Bosni i Hercegovini, kako u njenoj dalekoj prošlosti iz perioda turskog danka u krvi, tako i u ovoj bližoj iz vremena džihad beha rata za teritorij. Dolazak  džihadista u rat u Bosnu i Hercegovinu, na poziv ratnog zločinca Alije Izetbegovića, i njegovi bližih suradnika, Mustafe Cerića, Harisa Silajdžića, Ejupa Ganića, Sefera Halilovića, te nekih drugih ratnih zločinaca iz redova zločinačke Armije BiH, zemlja je predata, ne samo u amanet Turskoj, već i radikalnim islamskim teroristima protiv kakvih se danas bori cijeli slobodni kršćanski svijet.
 
Predajom zemlje u ruke islamskih terorista, a preko njih i muslimanskim radikalnim zemljama iz koji se financiraju, otvoren je slobodan prostor za gradnju i muslimanskih škola sa vrlo opasnim školskim i terorističkim, programima obuke i edukacije mladih Muslimana, danas Bošnjaka. Kakve su to škole, koje u daytonskoj  Bosni niču kao gljive poslije kiše, kazuje jedna u njihovom nizu, ona za koju kažu da je turska, Bosna Sema, u „multi“ Sarajevu, glavnom gradu isto tako „multi“ Bosne i Hercegovine.
 
Ono što se, naime, dogodilo, i događa u toj i takvim školama naprosto je neshvatljivo europskoj kulturi i odgoju mladi. Podsjećaju ta barbarska događanja u tim muslimanskim školama na najcrnje vrijeme Bosne i Hercegovine iz perioda turske okupacije nabijanja kršćana na kolac. I u toj školi mladi se obućavaju za te gnusne i brutalne zločine, za koje se vjerovalo da su neponovljivi bilo gdje i bilo kada, a napose ne na prostorima Bosne i Hercegovine, gdje su i bili turska praksa odnosa prema porobljenim kršćanima.
 
Danas se to, u Holbrookeovoj Bosni, ponavlja u „multi“ Sarajevu i koristi se kao sredstvo konačnog etničkog i vjerskog čišćenja kako Sarajeva, koje je u završnoj fazi tog zločina, tako i u cijeloj Bosni. Po uzoru na tursku genocidnu prošlost u Bosni i Hercegovini, u opet turskoj školi kako prenose mediji, djeca pravih Bošnjaka zagovornika i nasljednika turskog vremena, okalagijom siliju svoga vršnjaka, samo zato što njegova majka, Bošnjakinja, živi u vezi s nebošnjakom, nemuslimanom. Nabijanje kršćana na kolac i današnje silovanje dječaka okalagijom, zločini su iste brutalnosti i gnjusnosti, na istom beha prostoru, u dva različita povijesna beha vremena, obučavani i pripremani u istim turskim školama.
 
Tko ne zna svoju prošlost, ili mu se brani da je upozna, ona mu se u najcrnjem obliku vraća. Poslije takvog muslimanskog barbarstva dječak je završio isto kao i sve one beha kršćanske žrtve u vrijeme danka u krvi. Škola koja mlade obučava za tako nešto barbarsko, zločinačko, i terorističko, dio je onog cijelog brutalnog sustava isilovaca, koji djecu pripremaju za samoubilačke terorističke akcije, i šalju ih u terorizam balogoslovom Alah uekber. Dječak žrtva kojeg su nazivali kopilom, jer mu majka Bošnjakinja živi s Vlahom, nije samo žrtva škole Bosna Sema. On je žrtva islamističko-radikalne politike Mustafe Cerića koji je prvi nazvao djecu iz miješanih brakova kopiladima i vrlo pogrdnim imenima. Zbog toga je i Mustafa Cerić sudionik tog zločina nad djetetom, jer po njegovoj zapovijedi Muslimankama da svaka mora roditi najmanje 5 djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu, očito ovaj dječak nije bio rođen, po Ceriću, za Bosnu, a izgleda ako nije za Bosnu onda nije ni za roditelje. I stoga je ga trebalo uništiti. I uništili su ga.
 
U nizu drugih opravdanih razloga, pa i onih koji proistječu iz priznate i zajamčene konstitutivnosti  i suverenosti beha naroda, ovaj zločin  nad djetetom u muslimanskoj školi, u „multi“ Sarajevu, jedan je zasigurno od najjačih koji opravdava postojanje dviju škola, hrvatske i bošnjačke, pod jednim krovom. Teško je više vjerovati da će u buduće biti ti silnika, unutarnjih i vanjskih, koji će imati ljudskog morala i  političke hrabrosti, te bilo kakvim argumentom osporavati pravo postojanja dviju škola, pa ako treba i triju, pod jednim krovom. Svatko onaj koji bude i u buduće protiv takvih odvojenih škola, hrvatske i bošnjačke, zasigurno je i zagovornik i sudionik zločina nad dječakom u Sarajevu, i nad svim drugima koji će se, nažalost, događati u takvim školama u „multi“ beha gradovima.
 

Vinko Đotlo

Umjesto "Dobro veče, dobro veče dilberče..." "Selam alejk, selam alejk, djevojče"!!!

 
 
SEFARDSKA “KAD JA POĐOH NA BEMBAŠU” U NOVOM RUHU: “Ja joj nazvah, Selam alejk, selam alejk, djevojče”!!!
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2016/02/naslovnaz.jpg
Tradicionalne narodne pjesme moguće je interpretirati na bezbroj zanimljivih načina, pa tako i one sefardske poput svima poznate “Kad ja pođoh na Bembašu”. Autorice Udžbenika muzičke/glazbene kulture za treći razred devetogodišnje osnovne škole po kojem uče osnovci u Federaciji BiH, Selma Ferović i Indira Meškić, odlučile su učenike uputiti i na alternativni tekst, točnije, uputiti ih da “nauče pjevati strofu i na ovaj način – umjesto “Ja joj nazvah “Dobro veče, dobro veče dilberče, a ona meni ” Dođ’ doveče, dođʼdoveče dilberče”, „Ja joj nazvah: ‘Selam alejk’, selam alejk’ djevojče’, ona meni ‘Doj’ doveče, doj’ doveče, dilberče’“.
http://www.slobodna-bosna.ba/img/vijesti/2016/02/muzicko.jpg
U opisu ove pjesme autorice Udžbenika muzičke/glazbene kulture navode: „Ovo je poznata narodna pjesma u kojoj se govori o Bembaši, poznatom kupalištu u Sarajevu. Bembaša znači ograđeni dio rijeke pripremljen za kupanje.“ O tome jesu li autorice udžbenika “promašile ceo fudbal” kao glazbene pedagoginje, ili se radi o demokratičnosti i slobodarskom pristupu interpretaciji sefardske glazbene baštine, prosudite sami.(www.poskok.info)

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Petak, 25/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1521 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević