Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Kod gvardijana

 
 
1640., na zlo naginjuća godina.
Fra Pavao Pelizer iz Rovinja,
u posjetu Hercegovini,
kod svoga učitelja gvardijana
 fra Ante Šimića.
http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20120806/velicina1/herceg_bosna201208061551480.jpg
Fra Pavao:
- Dragi oče gvardijane Ante,
Vi ste vidjeli i živjeli,
uvaženi i mnogopoštovani,
one lijepe krajeve u Italiji.
Što Vas je vratilo u ovu bijedu,
u ove pogibelji,
da Vas nevjernici stalno progone?
Gvardijan fra Ante Šimić:
- Mnogopoštovani oče,
Domovina!
 

Nikola Šimić Tonin

Vildana Selimbegović drugi puta ubija Hrvate

 
 
U Bosni i Hercegovini još nije završen proces „ko je jamio, jamio“. No puno se toga jamilo, i tko je bio  bliže onoga za jamit, tko je bio brutalniji i za rat pripremljeniji, tko je bio brojniji i jači, kome su pomagali strani ratnici, on je i jamio. Naravno najviše su jamili pobjednici u građansko konfesionalnom beha sukobu. Velikosrbi su jamili 49 % šarenog beha prostora, i danas je gotovo sto posto obojili u svoju nacionalnu i vjersku boju. Muslimanima, zapravo Bošnjacima je u Daytonu dat znak da jame ostatak Bosne i Hercegovine i učine s tim dijelom isto onako kako su to napravili Velikosrbi sa jamljenim ćetrdeset i devet postotnim, nekad multi, beha dijelom.
http://bum.ba/wp-content/uploads/2015/04/vildana.jpg
Vildana Selimbegović
 
I to je ono što proces jamljenja u Bosni i Hercegovini još uvijek traje. Bošnjaci do maksimuma koriste to daytonsko odobrenje, i polako ali sigurno jame sve što se jamit može u tom većem dijelu podijeljene zemlje. Jame teritorij na način  prijetnji,  ubijanja i zabrana povratka hrvatskih prognanika. Gotovo su sto posto jamili sva prava u federalnoj tvorevini, te bez ikakva otpora je ostavili u amanet Osmanlijama, najkrvoločnijem carstvu u ljudskoj povijesti. Nezaustavljivi su u jamljenju medija, a kroz medije i istine o građansko-konfesionalnom beha sukobu  za teritorij. Jamljenom istinom prisiljavaju Hrvate na hipoteku rata, i time poriču sve zločine koje su počinili nad hrvatskim narodom, u spaljenoj zemlji kakvom je učinila njihova zločinačka Armija u zajedništvu s mudžahedinima. O toj jamljenoj istini rata u jamljenom „Oslobođenju“ piše 4. 5. 2015. Travničanka, živi svjedok zločina Armije Bosne i Hercegovine Vildana Selimbegović. U jamljenom i duboko bošnjaćiziranom „Oslobođenju“, kakve li samo sramote za te novine što nose to ime, kao što je danas bošnjačizirana Lašvanska dolina, Vildana oslobađa krivnje zločina vojnika svoje Armije s kojima je ratne 1993. razgovarala u travničkoj kasarni. U toj jamljenoj istini, propustom otkriva ono što se znalo i zna, da je agresija Muslimana na Hrvate Lašvanske doline izvršena zbog velikog priljeva krajiških muslimanskih izbjeglica, koji su pobjegli ispred srpske agresije.
 
Taj hrvatski teritorij postao je pretijesan za toliki priljev muslimanskih prognanika. Bio je to, kasnije će se to i vidjeti upravo kroz muslimansku agresiju na Hrvate tih područja, muslimanski plan naseljavanja tih teritorija sa svojim prognanicima. Muslimanski je plan bio agresija na Hrvate i osvajanje tih teritorija. Vildana tako piše: „...u to sam doba prvi puta srela Krajišnike... oni su bili jezičac na vagi koji je pretegnuo u korist ABiH, i spasio Travnik od hercegbosanske sudbine“. Dalje u jamljenju istine u bošnjačkom „Oslobođenju“, koje  je etnički i vjerski čisto muslimansko kao i danas Lašvanska dolina, u kojoj su Hrvati stisnuti u neku svoju „Gazu“ i kao Vildanin muslimanski Travnik, gospođa Selimbegović nastavlja: „...Dok smo razgovarali na proplanku Vlašića jedan po jedan (Krajišnik) je priznavao, ne znam jesu li moji živi.. i ovi su momci kad je počela bitka za Travnik spasili katoličku crkvu i osiguravali svećenika“.
 
Ovoliku laž, ovu isilovsku agresiju na istinu muslimanske agresije na Hrvate u Središnjoj Bosni ne podnosi ni papir na kojem Vildana piše. Ništa ne može papir toliko uprljati koliko laž kad se na njemu piše. Vildanini Krajišnici „spasili su katoličku crkvu“, ali su protjerali sve, ama baš sve Hrvate katolike s tih područja. Ostavili su travničku crkvu kako bi svijetu pokazivali svoju „Ahdnamu“, ali su zato porušili ili oskrnavili sve druge crkve u Lašvanskoj dolini i učinili jedan konfesiocid razmjera kakav su učinile Osmanlije u porobljenoj Bosni. Sjećam se slike crkve u Docu, dva tri kilometra daleko od Travnika. Bila je to slika crkve kakve danas svijet gleda na Bliskom istoku kuda prolaze isilovci. Trebalo je vidjeti poslije nametnutog mira u Daytonu tu fratarsku ljepoticu kakva je izgledala i što su od nje napravili Vildanini Krajišnici i mudžahedini. Kostur od nekada najljepše crkve u Lašvanskoj dolini. Ista je slika bila kao što su danas slike kršćanskih crkava na islamskom Bliskom istoku. Ruševina i zidovi, prozori bez stakala, unutrašnjost bez najljepšeg oltara, kipova svetaca i svih umjetničkih djela kojima je crkva bila obogaćena. Nekoliko godina poslije zaustavljanja muslimanskog genocida i konfesiocida u Lašvanskoj dolini ptice su tijekom mise letjele kroz crkvu i na zidovima gnijezda savijale.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e4/Samostan_i_crkva,_Gu%C4%8Da_Gora.jpg/276px-Samostan_i_crkva,_Gu%C4%8Da_Gora.jpg
Franjevački samostan u Gučoj Gori
 
Da, travnička crkva je malo pošteđena muslimanskog barbarstva, samo da bi se svijetu lažno prikazali islamski genocidisti i konfesiocidisti, kako bi time sakrili sve one isilovske ruševine crkava i vjerskih objekata Hrvata katolika u Lašvanskoj dolini. A svećenika i časnu sestru su spasili na način da su ih odveli u muslimanski konclogor za Hrvate u Gluhoj Bukovici, koji je redovito posjećivao ratni zločinac Alija Izetbegović sa suradnicima, Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem i drugim zlikovcima. Nad hrvatskim zatočenicima u tom zloglasnom konclogoru vršeni su zločini isti onakvi kakve su Turci ćinili nad porobljenim kršćanima u Bosni i Hercegovini.
 
Ne zaustavlja se gospođa Selimbegović u jamljenju istine i obrani muslimanskih zločina u Lašvanskoj dolini te nastavlja: „Prva naredba Rasima Delića, bila je čuvanje i zaštita sakralnih objekata“. I da nije ništa drugo napisala u jamljenom Oslobođenju od ovih laži, gospođa Vildana bi morala odgovarati za skrivanje muslimanskih zločina, jer svako skrivanje zločina je sudjelovanje u istima. A očito se vidi kako gospođa Selimbegović dobro pozna muslimanske zločine nad Hrvatima Lašvanske doline. Zato je i jamila „Oslobođenje“ da bi mogla u njemu pisati svoju istinu, istinu skrivanja muslimanskih zločina nad Hrvatima. I zato hrvatski narod tih prostora traži od gospođe Selimbegović da napiše u jamljenom „Oslobođenju“ gdje je masovna grobnica 36 Hrvata civila iz sela Maljine, da kaže o muslimanskim isilovskim zločinima nad 6 Hrvata civila, među kojima je bio i 17 godišnji dječak u hrvatskom selu Miletiće.
A sigurno da zna i o zločinu svog naroda nad 8 djece u Vitezu koje su poubijali islamski „nenaoružani“ snajperisti dok su se u vrijeme prestanka granatiranja s muslimanskih položaja igrali na viteškom igralištu. Za doprinos izgradnje povjerenja i potrebitog suživota, koji naprosto nema alternativu u Bosni i Hercegovini, gospođa Selimbegović u jamljenom i bošnjačiziranom „Oslobođenju“ trebala bi pisati, budući da je surađivala s pripadnicima zločinačke ABiH i mudžahedinima, o muslimanskim zločinima u hrvatskim selima Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brajkovići, Grahovčići, Pojske, Brdo, Guča Gora, Maljine, Bukovica, Radonjići...
 
Gospođa Selimbegović isilovski brani ratnog zločinca Rasima Delića, a braniti tog zločinca znači izjednačavati se s njim i odobravati njegove zločine. Ratni zločinac Rasim Delić eto štiti kršćanske objekte, civile, žene i djecu. Štitio je taj ratni zločinac Hrvate Lašvanske doline na način da je granatirao i franjevačku crkvu i bolnicu „Doktor fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, u vrijeme kada je bila prepuna žrtava njegove isilovske Armije. Jamljeno i zeleno „Oslobođenje“ pokušava osloboditi krivnje ratne zločince. A zapravo ratni zločinac je i onaj ko brani ratnog zločinca.
 
Vildana duboko žali što taj proces etničkog čišćenja Hrvata nije završen. I stoga se zdušno ukljućila  u njegovo dovršenje pisanjem u jamljenom „Oslobođenju“. Ovo muslimansko pisanje istine beha sukoba, bez obzira što se piše u muslimanskim novinama, zločin je ravan onom koji je Vildanina Armija počinila nad Hrvatima njenog rodnog kraja. Kao Travničanka i dobar poznavatelj muslimanskih zločina nad Hrvatima i njihovim svetinjama, ne piše o strašnom, isilovskom, oskrvljenju gučogorskog samostana, kojeg su kako navodi Rasimovi džihadisti obranili „da se ne pretvori u džamiju“. A slika tog samostana bila je užasna, Biblija do pola spaljena i metkom probijena, kip Svetog Frane u dvorištu crkve izrešetan metcima „nenaoružane“ ABiH, pokradeno i uništeno cijelo jedno umjetničko blago samostana, a crkva pretvorena u zapovijedni centar Rasimove zločinačke Armije. Zbog tih istina, i niz drugi koje čekaju izlazak na svijetlo dana,  stradanja hrvatskog naroda u muslimanskoj agresiji etničkog i vjerskog čišćenja u Lašvanskoj dolini, Hrvatima se brani Televizija na hrvatskom jeziku, pravo na teritorijalni okvir, pravo na medije pisane i elektroničke. Pa čak im se brani pravo i na Bosnu i Hercegovinu, koju su Vildanini Bošnjaci jamili, gotovo u svim njenim segmentima prijeratnog identiteta. I zato proces jamljenja u Bosni i Hercegovini traje, odnosno rat u toj zemlji nije završen.
 
Kako su muslimanski zlikovci „zaštitili“ svećenike i redovnice u travničkom kraju, kojeg Vildana zbog povezanosti s tim teroristima pozna i štiti, najbolje je kazala žrtva tih gnusnih isilovskih barbara dvadesetog stoljeća „na periferiji“ Europe. Na susretu s papom Franjom u čisto muslimanskom Sarajevu gdje je boravio 6. lipnja 2015. sestra Ljubica Šekerija je svjedočila: „u zlostavljanju stranih ratnika s Bliskog istoka, koji su je u Travniku, zajedno s ostalim svećenstvom, zarobili i zavezanih očiju odvezli ih u svoje sjedište u Mehoriće. Uzeli su nam sve stvari, potrgali krunicu. "Uzeli su mi redovnički prsten, što je naša svetinja, tukli su me, nakon premlaćivanja od mene su tražili da im predam križ...“ Te zlikovce brani gospođa Selimbegović u jamljenom „Oslobođenju“. Nije li dovoljno da ju se pozove na sud i sudi joj se za skrivanje ratnih zločina svoga muslimanskog naroda, a Hrvatima da se osigura jednakopravnost kroz teritorijalni entitet, što je jedini način njihove ravnopravnosti i jednakosti sa druga dva beha naroda. Bio bi to put zaustavljanja procesa muslimanskog jamljenja Bosne i Hercegovine, u što su se uključili svi segmenti bošnjačkog društva. Time bi i rat u BiH prestao.
 

Vinko Đotlo

IS predstavlja revidiranu verziju balkanske povijesti u novome videozapisu za privlačenje novih boraca

 
 
„Zemlja koja se kupa u trima golemim morima…” „Zemlja karakteristična po moćnim planinama na kojima se stoljećima održavaju oštre bitke…” Mogli bi to biti citati iz otrcane turističke brošure kojom se prodaju ljetovanja na Balkanu. Međutim, riječ je o uvodnim rečenicama filma „Čast je u džihadu”, novoga propagandnog videozapisa koji je balkanskim muslimanima namijenio Al-Hajat, medijsko krilo skupine Islamska Država (IS).
http://www.newsweek.rs/images_arhive/original/1433505220_AlBosni.PNG
Videozapis je objavljen na društvenim medijima 4. lipnja, no vjerojatno je snimljen prije 6. veljače, s obzirom da se tada pojavila vijest o tome da je ubijen jedan od militanata koji se u njemu pojavljuju – Mirza Haklaj iz Crne Gore. „Nikada dosad nismo vidjeli sažetu poruku usmjerenu na Balkan”, kaže Ebi Spahiu, koji prati albanske militante u tiranskom Albanskom institutu za međunarodna pitanja (AIIS). Al-Hajat je snimio videozapis na dvama jezicima koji se govore diljem regije – albanskome i srpskome, kaže Spahiu, tvrdeći da IS možda nastoji ojačati svoju poruku na Balkanu.
 
Poruka je filma „Čast je u džihadu” ista ona koja se opetovano pojavljuje u propagandi IS-a: europske muslimane podvrgnuli su i ponizili „nevjernici” i svoje dostojanstvo mogu vratiti jedino borbom u „džihadu” u redovima IS-a. U videozapisu se predstavlja IS-ova revizionistička verzija balkanske povijesti, pri čemu se koristi filmska i dokumentarna građa radi osjećaja autoriteta i autentičnosti narativa. Prvi svjetski rat iskrivljeno se prikazuje kao „globalni napad [nevjerničkih] naroda na islam” čiji je cilj bilo „stvaranje nacionalnih država u muslimanskim zemljama.” Prema IS-ovim tvrdnjama, „muslimane na Balkanu sada preplavljuje osjećaj poniženja.” Čak i nakon pada komunizma, muslimani u Bosni „nasamareni su pojmovima demokracije”, a bosanske džihadističke borce „izdali su” sekularni vođe, tvrdi se u videozapisu. Ta je fikcionalna i idealizirana prošlost povezana s današnjicom pozivom balkanskim muslimanima da se pridruže borcima IS-a u Siriji i Iraku. Njihovo se poniženje može poništiti jedino „hidžrom”, tj. odlaskom na teritorij pod kontrolom IS-a, kaže se u filmu.
http://www.dan.co.me/gfx_bb/vijestdana662015.jpg
Mirza Haklaj
 
„Čast u džihadu” naglašava miran obiteljski život u Iraku, a ne nasilni džihad. Muslimani u dijelu Iraka pod kontrolom IS-a „hodaju ponosno, sastaju se u sigurnosti i odgajaju djecu ne bojeći se nikoga osim Alaha”, govori se u videozapisu. U filmu se prikazuju bosanski militanti kako se igraju s djecom i zajedno piju čaj. Prema Spahiuu, to je prvi put da se u videozapisu prikazuju militanti s Balkana na području pod kontrolom IS-a zajedno s djecom i ženama. „U svim se prethodnim porukama borce poziva da se pridruže džihadu. Sada ih se osim toga poziva i da se pridruže životu kalifata”, kazao je Spahiu za RFE/RL.
 
Jedan bosanski militant IS-a pod imenom Abu Džihad al-Bosni opisuje priključenje IS-u kao prelazak „iz tame na svjetlo”. Drugi militant pod imenom Salahudin al-Bosni ima praktičniju poruku. Balkanski muslimani koji se žale na to da ih se ugnjetava u njihovim zemljama trebali bi doći u Irak. „Ako to toliko želite, onda se odlučite za hidžru”, kaže Salahudin. U videozapisu se ujedno poziva na napade vukova samotnjaka na ciljeve kod kuće na Balkanu. „Utjerat ćemo vam strah u kosti i terorizirat ćemo vas… Doći ćemo vam s eksplozivnim pojasevima”, kaže militant Abu Mukatil al-Kosovi u poruci vladama na Balkanu.
 
Znakovito je što se u videozapisu ne pojavljuje najzloglasniji balkanski militant IS-a Lavdrim Muhaxheri. Pretpostavljalo se da je Muhaxheri mrtav sve dok se zbog njegove pojave u jednome nedavno objavljenom videozapisu nije počelo nagađati o tome da je možda još uvijek živ. Muhaxheri je državljanin Kosova i bio je ključna figura u novačenju kosovskih Albanaca za IS. Njegova odsutnost iz videozapisa ukazuje na to da su glasine o njegovoj smrti možda ipak bile točne.
 

Joanna Paraszczuk, RSE

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Petak, 15/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1247 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević