Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Uvijek kada su na predziđu kršćanstva bili ušutkani i porobljeni Hrvati u BiH, bila je ušutkana i porobljena Europa

 
 
Sve se više rasplamsava svjetski rat vjera i civilizacija. Što je suvremeni kršćanski svijet miroljubiviji, islamski je ratoborniji. Što sve više kršćanstvo pruža ruku mira, islam tu istu ruku više odsjeca. Što kršćani više nastoje spustiti ratnu loptu na zemlju, muslimani je više ispucavaju u ratne visine. U visine dok hirošimsko-nagasakijski ne eksplodira. I čini se da im je to cilj.
http://www.dw.com/image/0,,5937257_4,00.jpg
Jedanaesti rujan 2001. danas se ponavlja gotovo svaki dan, samo na drugom mjestu kršćanskog svijeta. I gotovo da nema dana a da se taj crni početak svjetskog rata vjera i civilizacija ne ponovi. Zapravo nikad više nije ni prestao budući da su islamisti uspjeli kršćane zatvoriti, ušutkati, i u neviđeni strah utjerati. Više nema slobode kretanja u kršćanskom svijetu, nema ni slobode govora, jer svaki govor o tom vjerskom ratu, govor o nezabilježenoj kršćanofobiji,  je zabranjen. To je islamofobija. Taj nametnuti islamski rat Europu je vratio u prošlost najcrnji diktatura, i porušio sve europske stečevine, slobode, demokracije, ljudskih prava. Europljani su ušutkani, kako od islamista tako i od svojih nacionalnih vođa, više negoli ikada u prošlosti.
 
Poslije Amerike koja je poražena toga crnog 11. rujna 2001. islamisti atomskom mržnjom agresiraju na Europu, kolijevku ljudskih prava i sloboda, demokracije i tolerancije. Na Europu koja je poslije Drugog svjetskog rata udomila milijune muslimana, no koji je nikada nisu prihvatili domovinom sa njenim vrijednostima i bogatstvima suživota u razlikama. Danas je razaraju terorističkim akcijama, a sutra i atomskim oružjem ako im dođe u ruke. Nažalost, ne će se dugo čekati dan kada će islamisti upotrijebiti i oružje za masovno ubijanje u ratu protiv kršćana, budući da iza njih stoje neke islamske zemlje. Neće se ustručavati upotrijebiti ga, dapaće sa velikim užitkom koristit će ga u islamiziranju svijeta, u kojem kako ih se uči nema mira dok cijelim svijetom ne zavlada islam. Desetine i stotine mrtvih je po europskim gradovima koje su islamisti osvojili, i u koje gotovo pa i ne smije zalaziti policija tih gradova, i u kojima ne važe zakoni tih zemalja. Potvrđuje se kako je desetine i desetine Gornji Maoča u Europi. Europa je po  vjerskim islamskim terorističkim akcijama ubijanjima i razaranjima sve sličnija Iraku, Siriji, Afganistanu, što i jest cilj islamista.
 
Dva milijuna islamskih emigranata, među kojima je vrlo velik broj vjerskih terorista, ušlo je bez ikakvih graničnih kontrola u Europi. Pod zaštitom, i na poziv njemačke kancelarke Angele Merkel, vojska islamista rasporedila se po europskim gradovima, i ubijanje, razaranje, i sijanje straha je krenulo. Nakon što su im Europljani pružili ruku dobrodošlice i razumijevanja, primili ih pod prijetnjom deeuropske i dekršćanske politike aktualne njemačke vlasti, islamisti su jedanaestorujanskim zločinom masovnog ubijanja udarili i na glavni grad Europe - Bruxelles. Nije slučajno izabran taj grad. Terorističkim udarcima na Bruxelles 22. ožujka 2016. islamisti su udarili na cijelu Europu, na svih 28 članica čime su rat učinili svjetskim, europskim. Udarili su time i na Njemačku koja ih pozvala, i koja je u njihovu zaštitu ušutkala sve druge članice,  te čak zaprijetila i ratom na Balkanu ako se blikora emigrantska ruta kroz zemlje kojima prolaze do Angele Merkel. Moćna i svemoćna Njemačka, podsjeća na neku svoju crnu prošlost, ćije posljedice i danas osjećaju neke njene žrtve.
 
I nije to neko iznenađenje da islamisti mučki udare i na one koji su ih primili i nahranili. Osjetila je to Hrvatska kada je primila gotovo pola milijuna Muslimana, koji su je kasnije osuđivali kao agresora na Bosnu i Hercegovinu. Osjetili su to i Hrvati Srednje Bosne koji su također primili stotine tisuća, ispred velikosrba prognanih, Muslimana, koji su im kasnije udarili nož u leđa i prognali ih zauvijek sa prostora Lašvanske doline. Ostaje, stoga, pitanje za budućnost koja će morati odgovoriti, zašto je njemačka kancelarka uvela toliki broj islamista bez ikakvih kontrola, i zašto je primorala, gotovo, sve članice Europske Unije da sudjeluju u tom terorističkom procesu islamiziranja Europe.
 
Sve je više dokaza nezahvalnosti, bahatosti i drskosti u ponašanju emigranata. Kako pišu portali u Njemačkoj je zabranjeno radnicama i radnicima koji rade sa emigrantima da javno iznose svoja teška iskustva rada sa tim ljudima. A ona su čak i nepodnošljiva, jer teško je u okvirima europskih vrijednosti zamisliti toliku drskost, toliku bahatost, toliku nezahvalnost, koja prelazi u agresiju emigranata, koji su navodno pobijedili od rata. Prije bi se moglo reći da je najveći broj njih došao u rat, u rat protiv Europe i europskih stećevina, u prvom redu kršćanskih.
http://wp.patheos.com.s3.amazonaws.com/blogs/hindtrospectives/files/2012/11/hijab-france-300x184.jpg
Treća, pa čak i četvrta generacija muslimana koja živi u europskim zemljama, statistika kaže, nije se htjela, ne će i ne može integrirati u europska društva. Čak ima slučajeva, sve više i više, da su mlade muslimanske generacije rođene i odrasle u Europi, u kršćanskom svijetu, sve radikaliziranije i za europsku budućnost opasniji. Ukazivati na muslimansku antieuropsku i antikršćansku praksu danas je vrlo opasno u Europi. I gotovo zabranjeno. Pokazatelj europske ušutkanosti pod čizmom muslimanske porobljenosti. Turski predsjednik, koji se doživljava kao Sulejman Veličanstveni, obnovitelj krvavog i genocidnog osmanlijskog vremena, i ne skriva pobjedu svoje zemlje nad Europom, koju mu je izdala njemačka kancelarka Angela Merkel. Europa je na koljenima. Bruxelles je samo nastavak islamskog terorizma, onog iz Engleske, Španjolske, Francuske, te seksualnog zlostavljanja, što je također teroristički zločin, po Njemačkoj. Nastavka kojem se kraj ne vidi. A ne vidi se zbog toga što se islamski teroristi rađaju i odgajaju za zločine u Europi. U Europi koju nikada ne će prihvatiti u njenom identitetu. I o toj muslimanskoj mržnji prema kršćanskoj Europi, u kojoj žive i uživaju sve europske blagodati, ne smije se također glasno govoriti i javno pisati. Svako ukazivanje na te zločinačke akcije okarakterizira se kao islamofobija. Odnos islamista prema Europi jednak je onom bošnjačkom prema Bosni i Hercegovini. Naime, kao što suvremeni islamski emigranti, i oni davno došli, Europu vole i cijene onoliko koliko je islamska i islamizirana, to isto ćine i Bošnjaci prema Bosni i Hercegovini. Vole je i bore se za nju onoliko koliko je muslimanizirana i otomanizirana, i sve izvan tih okvira je protiv i Bošnjaka i Bosne. Sve izvan tih okvira Bosna nije Bosna.
 
Bivši poglavar IZ BiH, čovjek najviše zaslužan za deeuropeiziranje, dekristijaniziranje i vehabiziranje Bosne, Mustafa Cerić, kaže: „Nisam očaran europskom poviješću, niti što dugujem Europi“. I govori to dan poslije isilovskog udara na Europu, čime šalje poruku islamistima, ako mu beha muslimani nismo u petsto godina života u Europi prihvatili je u njenom identitetu, zašto bi je vi prihvatili i bili očarani njenim vrijednostima. Ako on, a time i svi beha muslimani koje je godinama  predstavljao, nemaju razloga biti zahvalni Europi za petsto godina dug slobodan život u svom muslimanskom identitetu, ako se je on kao bivši poglavar IZ BiH uspio oduprijeti europeizaciji i integraciji u europsko društvo, nemate pravo ni vi, poručuje im Mustafa Cerić.
http://cdn4.spiegel.de/images/image-39017-panoV9free-abcd-39017.jpg
Kao što je Bosna i Hercegovina puna Cerića i islamskih terorista koji ubijaju  po Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Kaknju, Rajlovcu... i Europa ih je puna po Parizu, Madridu, Bruxellesu... Islamski radikalizam ima svoj početak u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj imaju svoj nedodirljivi i za beha zakone neprolazni, entitet. No, zato Hrvati nemaju svoj entitet, nemaju svoj javni RTV servis, nemaju pravo provratka. Svaki govor Hrvata u Bosni i Hercegovini o pravu na svoj entitet, na svoj javni RTV servis, svaki povratak prognani Hrvata na svoja ognjišta, od strane Bošnjaka se naziva islamofobijom, dok sve te bošnjačke opstrukcije i zabrane Hrvatima nije kršćanofobija. I to je dio globalnog svjetskog i vjerskog rata koji se vodi u Europi. U Bosni i Hercegovini je započeo Prvi, te ne ćčudi što je u njoj polazište i Trećeg svjetskog i vjerskog rata. Uvijek kada su na predziđu kršćanstva bili ušutkani i porobljeni Hrvati u Bosni i Hercegovini,  bila je ušutkana i porobljena i Europa. Povijest se ponavlja.
 

Vinko Đotlo

Alija Šunje sanja bošnjački Mostar

 
 
U mnogim beha gradovima je neriješen ratni ishod zbog čega Bošnjaci i najavljuju nastavak sukoba. Bosanskohercegovački građansko-konfesionalni rat za teritorij, za sela, za gradove, te u konačnici za cijelu Bosnu i Hercegovinu zaustavljen je u Daytonu, ali nastavljen i traje u Bosni i Hercegovini za svaku stopu teritorija, za svako selo, za svaki grad i gradić. Traje neki vjersko-gerilski rat osvajanja u građansko-vjerskom sukobu neosvojenog. To se nije krilo, to se ne krije, i ne može sakriti, jer stanje u Bosni i Hercegovini sve  više to razoktriva, i otkrivaju se namjere i ciljevi zaraćenih strana, napose onih koje više nemaju strpljenja čekati za oružani nastavak, kojima na poseban način smetaju gradovi i sela u kojima je rat zaustavljen neriješenim rezultatom.
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2012/10/herceg_bosna201210281020430.jpg
Mostarski grafiti
 
Naprosto ono zbog čega je beha rat i započeo, zbog svega se tako brutalno vodio, zbog toga se vodi i danas, i zbog toga najavljuju njegov otvoreni nastavak. Beha rat stoga i nije svjetska iznimka svih povijesni građansko vjerski, teritorijalno osvajačkih, ratova. Kada je riječ o ratu onda je Bosna i Hercegovina dio svjetski ratnih zbivanja, zbog čega je još uvijek nedovršen, zbog čega je i svjetski i vjerski. Pa gotovo globalni. No, ono što beha nedovršeni rat čini sve više opasnim i opasnijim od nekih drugih svjetskih vjerskih ratova je činjenica ogromnog broja vanjskih sudionika u njemu s terorističkim akcijama. Uz to i načini današnjeg vođenja vjerskih ratova koje unose islamske terorističke organizacije, skupine i radikalne islamske države. Zbog toga beha građansko-vjerski rat za teritorij, za selo, za grad, i za Bosnu i Hercegovinu, sve  je više brutalniji, s terorističkim dimenzijama, za kakve se vjerovalo da su neponovljiva prošlost u Europi.
 
Četvrt stoljeća koliko i dalje traje beha sukob Bosnu i Hercegovinu pretvara u europski Bliski istok trajnog nemira, nestabilnosti i rata. Beha rat će zbog toga trajati sve dok zaraćene strane ne osvoje zacrtane teritorije, sela i gradove u kojima je sukob neriješen, ili cijelu Bosnu i Hercegovinu, kako bi je pridružili islamskim zemljama koje ih ideološko vjerski podupiru, i financiraju u tim vrlo opasnim krvavim terorističkim nakanama. Jer, ni jedan rat koji se vodio, a koji će se i voditi nije mogao biti zaustavljen kao neriješen rezultat. Ratovi se ne vode da završe neriješeno. Ne bi se onda ni započimali i vodili. A u Bosni i Hercegovini planeri rata, Muslimani i Srbi, nisu ga ni jedan od njih završili pobjednički, i za obje strane je beha sukob u Daytonu zaustavljen neriješenim rezultatom. Ni jedna strana nije u ratu ostvarila ono što je prije rata planirala. I zato je beha rat nastavljen, i zato se vodi do konačne pobjede jedne od tri zaraćene strane. Tamo gdje je jedna strana apsolutni ratni pobjednik, ne u ovom ratu što je u Daytonu zaustavljen, već kroz cijelu ratnu beha  prošlost, na tom teritoriju, u tom gradu, u tom selu, beha sukob je zaista i stao. Završen je. No, to su samo male kockice ratne Bosne i Hercegovine koje je vrlo lako uvuči u finish sukoba koji slijedi, što znači da ipak još ništa nije završeno.
 
Kazao je to najjasnije potpredsjednik mostarske ratne muslimanske partije SDA Alija Šunje. A kad neki Alija, to se zna iz krvavog ratnog beha iskustva, kaže onda zaista dolazi tragično krvavo ratno vrijeme u Bosni i Hercegovini. Svaki Alija prije rata kojeg pripremi smijestiti svoju obitelj na sigurno i tada može započeti krvava igra. Alija Izetbegović je prije rata kazao „spreman sam žrtvovati i 250 hiljada Muslimana za (islamsku) Bosnu i Hercegovinu“, čime je zamišljao da bi beha sukob bio završen muslimanskom pobjedom na cijelom beha području, u svakom selu i u svakom gradu. Na svu sreču nije uspio izdati i poubijati toliki broj svog naroda, za svoju islamsko-deklaracijsku Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga njegov imenjak Alija Šunje govori da je beha sukob neriješen, odnosno da se nastavkom koji traje mora riješiti.
 
Alija Šunje počima ratom za gradove u kojima je ostao neriješen, za razliku od Alije Izetbegovića koji je rat započeo za cijelu, unitarno centralističku Bosnu i Hercegovinu. Alija Šunje bi beha rat nastavio za Mostar i uredio ga kako je Izetbegović uredio Sarajevo. Za Aliju Šunje rat u Mostaru nije završen, te kaže: „Mostar ne može imati tretman kao Čapljina zato što je rat u Mostaru neriješen, dok su u Čapljini rat dobili Hrvati“. Najjasnija potvrda onoga što se znalo i zna među beha sukobljenim stranama, pa i šire, ali što se javno ne govori. Alija Šunje je to javno priznao i najavio nastavak beha rata do pobjede. Ne smije biti neriješenog rezultata, ne smije ostati ni jedan beha grad multikulturalni, multireligijski, onda bi to značilo da je rat neriješen.
 
Jiři Dienstbier, ondašnji  posebni izvijestitelj UN-a o stanju ljudskih prava u BiH i Hrvatskoj, kazao je: „U Bosni i Hercegovini svako selo je imalo svoj građanski rat“. Alija Šunje to danas i potvrđuje. Razlika je samo u tome što je Jiri kazao da je svako selo imalo svoj građanski rat, a Alija kaže i svaki grad je imao svoj građanski rat, pa i Mostar u kojem rat nije završen jer je neriješen rezultat. Stoga se rat nastavlja, kaže Šunje.
 
Mostar ne može biti neriješenim ratnim ishodom, on mora doživjeti sudbinu kakvu su doživjela hrvatska sela u Lašvanskoj dolini. Opustošena i spaljena, u nekima ni traga hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta, zarasla u žbunje, putevi preorani, od kuća samo kosturi (Miletići). Tu su Muslimani apsolutni pobjednici, i tu je rat završen. Ako rat nije završen zbog neriješenog ratnog rezultata u Mostaru, a nije kaže potpredsjednik ratne SDA, onda nije završen ni u Travniku, ni u Bugojnu, ni u Zenici, ni u Kaknju, ni u Fojnici, pa čak ni u Sarajevu u kojem još uvijek ima mali broj nemuslimana. Za Bošnjake beha rat je završen u gradovima i selima u kojima više nema ni jednog nebošnjaka, u kojim su porušeni svi nacionalni i vjerski znaci kršćana. Moglo bi se, na tragu te bošnjačke ratne politike reći da u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine rat nije završen. Tko onda može govoriti rat u Bosni i Hercegovini je završen i Dayton je sukob okončao. Dayton je zapravo završio samo prvo ratno poluvrijeme, i čeka se nastavak kojeg Bošnjaci najavljuju, i za koje se pripremaju. Nastavak drugog ratnog poluvremena vodit će se, po riječima visokih dužnosnika SDA, u svakom beha gradu, selu, a u konačnici na cijelom beha terenu. Jer, u mnogim beha gradovima je neriješen ratni ishod, zbog čega Bošnjaci i najavljuju nastavak sukoba.
 

Vinko Đotlo

Daytonski sporazum ne samo da je mrtvo slovo na papiru, već je i sâm mrtav

 
 
Suvremeno ratno-mirno stanje u Bosni i Hercegovini koje traje sve od nametnutog daytonskog nesporazuma, jasno kazuje da američke namjere u toj zemlji na periferiji Europe nikako nisu bile dobronamjerne. U Daytonu je rat zaustavljen, a u Bosni i Hercegovini nije završen. Bošnjačko-srpsko-hrvatski sukob, kroz bošnjački unitarizam, srpski secesionizam i hrvatski legalni teritorijalizam u obliku vlastitog nacionalnog entiteta, ili republike, svakim danom se sve više rasplamsava. Time niti države u Bosni i Hercegovini, niti od Bosne i Hercegovine države. Ne samo da u postdaytonskom periodu nije napravljena nikakva beha država, nego je i onaj mali ostatak zemlje  potpuno razrušen, s namjerom da se više nikada ni komadić bivše republike ne može ugraditi u neki temelj nove, zajedničke Bosne i Hercegovine.
http://www.army.mil/e2/c/images/2015/03/13/385444/size0.jpg
Američki vojnici u Bosni i Hercegovini
 
Sasvim normalno, jer da su tenk daytonisti htjeli neku novu Bosnu i Hercegovinu ne bi tako hirošimski rušili staru, i dijelili je genocidnim zidovima velikosrpstva, velikomuslimanstva i veliko eurohrvatstva. Jednako u tom prljavom poslu sudjeluju i američki daytonisti, i srpski genocidisti, i bošnjački osmanlijaristi. Naprosto, rat se održava mirom, ili mir se brani nezavršenim ratom. Nije li stoga Dayton osmišljen za same američke daytoniste koji eksperimentiraju na narodima i sa narodima, a nikako nije u službi Bosne i Hercegovine i njenih naroda. Daytonisti, u prvom redu tenk pregovarač je kroz Dayton izgradio svoju političku karijeru, i potvrdio je svjetskom kroz beha žrtvu. A tu žrtvu  evo već dva desetljeća polako ali  sigurno sahranjuju. Sprovod Bosne i Hercegovine je, zasigurno, najduži sprovod nekog mrtvaca, neke zajednice. Ni povijesne imperije, a i Bosna i Hercegovina je svojevrsna imperija zla, nepravde, mržnje, netolerancije, nesnošljivosti, nisu tako dugo umirale i nestajale, tako dugo sahranjivane.
 
Cijeli svijet se okupio oko njena odra, svatko iz neki svojih interesa poslao svog izaslanika kako bih čuo oporuku umrlog. No koliko god čekaju da konačno izdahne, kako bi ostavštinu podijelili, pa čak i ono što je Alija Izetbegović ostavio Turskoj u amanet, toliko joj i ne daju da skonča. Valjda zbog toga ako Bosna i Hercegovina skonča i nestane, skončat će i nestati i sami daytonisti. Jer to je njihovo zlodjelo, zlodjelo u kojem su jednoj strani priznali i nagradili je  genocidom, drugu  sukobljenu stranu nagradili s teritorijem daleko više negoli je unijela u daytonske pregovore, treću deteritorijalizirali. Zbog toga  daytonisti ne žele da Bosna i Hercegovina nestane, jer njenim nestankom moglo bi doći i do njihove političke odgovornosti pred međunarodnim sudovima, jer su  priznanjem  genocidne srpske tvorevine počinili mirnodopski zločin genocidni dimenzija.
 
Ili joj daytonisti ne daju da skonča sve dotle dok se ne vidi crno na bijelom, da se tijekom mirnodopskog rata iscrtaju granice bošnjačkog entiteta kojeg je Alija Izetbegović ostavio Turskoj u amanet. Je li to prijeratna, ratna, daytonska Bosna, ili neki apsolutno etnički i vjerski čisti muslimansko bošnjački entitet po uzoru na sve islamski čiste zajednice. Vrlo je važno to znati. Možda je još to  neznanje o izgledu  Alijinog  amaneta Turskoj  drži na nekom mirnoratovskom okupu prije negoli izdahne.
http://archive.defense.gov/dodcmsshare/newsphoto/1996-01/960113-A-7433C-007.jpg
Bivši američki presjednik za posjeta američkim vojnicima u BiH
 
Tvorevina nezabilježena u teoriji uređenja države, postaje i svjetski primjer održivosti neodrživog. Na kraju kojeg su sami daytonisti i isplanirali, bit će sav trud uzalud. Oni zapravo i nisu dali nikakva truda za beha opstanak. Svjesni su toga bili i u Daytonu da je ovako sklepano nesklepanu, na neodrživim temeljima nepravde kakvu prošlost nije zabilježila, da će biti kratka vijeka i bolna umiranja. Što brže kroz daytonski zločinački plan u Bosni i Hercegovini nestaje Hrvata, jednako tako brzo nestaje i Bosne i Hercegovine.
 
Nikakvoj Bosni i Hercegovini, bez obzira  ko bi je u budućnosti krojio i krpao, pa čak ni oni koji sve ćine  na istrjebljenju  hrvatskog naroda, nema budućnosti u dvonacionalnom srpskom i bošnjačkom entitetu. Bosna i Hercegovina je u svom korijenu u znaku tri, u tom logu je rasla i izrasla. Bosna i Hercegovina je daleko starija od Daytona, od Osmanlija, od velikobošnjaka i velikosrba. Ako bi nestalo Hrvata u Bosni i Hercegovini, što je cilj daytonista, velikobošnjaka i velikosrba, srpski secesionista i bošnjačkih unitarista, hrvatskim krajem bio bi početak nestanka i jednog od dva ostala beha naroda, Srba ili Bošnjaka. Bosna i Hercegovina je građevina koja se ruši izbijanjem samo jednog njenog trokutnog kamena temeljca. Taj kamen se najbrže, no i najgrublje izbija svekolikim opstruiranjem povratka prognani i izbjegli.
 
Najveći, najglasniji, talibansko-isilovski protivnici Aneksa VII. Daytonskog sporazuma su okupatori u ratu, i dobitnici u Daytonu, Srbi i Bošnjaci. No jednako tako i daytonisti koje je predvodio američki tenk pregovarač. Zbog neispunjavanja tog ključnog dogovora u Daytonu, povratak svih prognanika na svoja ognjišta, Daytonski sporazum ne samo da je mrtvo slovo na papiru, već je i sàm  mrtav. A ako je Daytonski sporazum zbog toga mrtav, a jest, znači i Bosna i Hercegovina je mrtva, nepostojeća, u svim segmentima neodrživa. Jedini lijek tom umirućem bolesniku, kojem svi do sad ne daju pravu, ili daju pogrješnu, dijagnozu u liječenju, je Eurodayton. No nikako  kontinuitet amerodaytona, jer bi to značilo kontinuitet daytonske nepravde, priznanje i legaliziranje genocida i etničko vjerskog čišćenja. Eurodayton  morao bi imati veliki odmak od Amerodaytona, i zemljopisno, i u svom sadržaju ispravljanja nepravde svoga prethodnika, te ispunjen vrijednostima prava čovjeka na dom, na teritorij, na domovinu. Te temeljne, vertikalne  vrijednosti suvremenog čovječanstva daytonska Bosna i Hercegovina nema. Napose je Hrvatima oduzeto to pravo, oduzet im je dom i domovina. To je bilo moguće samo zato što im je u Amerodaytonu oduzet teritorij, čime su postali, prvi u Europi, nomadski  narod.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 29/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1543 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević