Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Zločin nad Hrvatima u Krnjuši i okolici dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941.

 
 
Povodom 74. godišnjice ubojstva župnika don Krešimira Barišića i pokolja više od 240 Hrvata žitelja Krnjeuše, kod Bosanskog Petrovca, danas je održana sveta misa zadušnica koju je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica.
http://prvi.src.ba/Media/prvi.tv/2015/08/10/ST_655x391/komarica.jpg
Komemoracija je održana na otvorenom, na opustošenom katoličkom groblju “Kod Križa“ između Vrtoča i Krnjeuše. Zločin u Krnjuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.
Točan broj ubijenih Hrvata nikada nije utvrđen.
 

B. E. http://www.bhrt.ba/vijesti/religija/prva-katolicka-misa-u-krnjeusi-nakon-74-godine/

Sva pomoć u Bosnu stizala je preko Zagreba, a ne Beograda

 
 
Od svega što se moglo čuti u danima obilježavanja dvadesete obljetnice “Oluje”, najvažnijim mi se čine jedno pitanje i jedan zaključak. Pitanje je jesu li Amerikanci znali baš sve detalje ili ih je Franjo Tuđman preduhitrio da Hrvatsku skroje po nekom “daytonskom” šnitu (Plan Z-4)? Zaključak je, pak, da je „Oluja“, u kojoj je Hrvatska početkom kolovoza 1995. munjevito, “blitzkriegom”, za svega 84 sata, vratila pod kontrolu Kninsku krajinu, spriječila da Bihać postane nova Srebrenica.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2015/08/oluja-bihac-d-05082015-600x352.jpg
Sklapanje istinitog historijskog mozaika od posebnog je značaja za BiH, jer zemlja je još u fazi inertnog i dirigiranog semantičkog kaosa; za razliku od Hrvatske, gdje minuli rat nazivaju Domovinskim, rat protiv Bosne još nije dobio svoje ime. Doduše, dali su mu nadimak “nemili događaj”!? A (pogrješna) semantika je, tvrde ispravno lingvisti, u izvoru svakog konflikta. Nasreću, neke grješke je moguće popraviti.
 
Oslobodilačka akcija „Oluja“, kako to tvrde i Amerikanci, spriječila je da Ratko Mladić u Bihaću pobije čak 40.000 ljudi, dakle, pet puta više nego u genocidu u Srebrenici. Toga se ovih dana prisjeća i bivši američki veleposlanik u Zagrebu Peter Galbraith, koji je o tome u srpnju 1995. u Washington slao upozoravajuće depeše. Zato se Hrvatska, čak ni ona Tuđmanova, ne može nazivati agresorom na BiH, onako kako to govorimo o Srbiji. Ne samo što nije spriječila genocid u Srebrenici, Srbija je lokalnim Srbima osiguravala glavnu vojnu i političku logistiku u ratu protiv BiH. A da nije bilo Hrvatske, možda bi najveća evropska masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata danas bila u Bihaću. Samo preko zagrebačkog, a ne beogradskog aerodroma, Bosni je, kada je to bilo najpotrebnije, stizala najvažnija pomoć. Bez ikakvog cinizma, aktualni hrvatski premijer (Zoran Milanović), kao nijedan prije njega, nije bio vikend ratnik u BiH!
 
Galbraith u srponju 1995. u Washington slao upozoravajuće depeše
 
Bez obzira što je Bakir Izetbegović “slobodno” prošetao beogradskim sokakom (Knez Mihajlovom), za mnoge Bosance i danas, 20 godina kasnije, nije isto hodati Zagrebom i Beogradom. Iz srbijanske, a ne hrvatske prijestonice, još stižu i Interpolove potjernice protiv onih koji su branili Srebrenicu ili Sarajevo. Uistinu, „Oluja“ je slomila kralježnicu velikosrpskom projektu, zaustavila rat i omogućila da krenu mirovni pregovori u BiH - do Dejtona; sve ostalo su nijanse. Toliko što se tiče američkog učešća i lingvističke preciznosti!
 
No, bilo je i tragičnih grješaka u vezi s “Olujom“ kada se radi o hrvatskoj strani. Međunarodni faktor se također nije proslavio, pa se, nakon svega, još posipa pepelom po glavi. Kad je, dakle, riječ o egzodusu 220.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti - to su ljudi koje je nacionalistički Beograd predugo indoktrinirao i politički upotrebljavao. A onda proglasio “poplašenim zečevima” koji bježe. Upravo tako ih je nazvao Slobodan Milošević!
 
Pripisivati samo Zagrebu njihov ništa manje olujno-ekspresni odlazak iz vlastite domovine, nije puna istina; niti je korisno za pomirenje. Pobjednici su tek bili razbili mit o “nepobjedivosti” svesrpske armade (naoružanog naroda), pa nisu uspjeli odmah zajamčiti njihova građanska prava. Organizatori “balvan revolucije” godinama su, pak, spremali zbjegove vlastitom narodu, da bi na koncu pokušali izjednačiti agresore i branitelje. I da bi se pokušali izvući nekažnjeno!

 

O tome mi je 2010. u intervjuu za “Avaz” govorio prvi američki veleposlanik u Zagrebu Galbraith. Pitao sam ga zašto Amerikanci nisu dozvolili da udružene bh. i hrvatske snage u ljeto 1995. godine oslobode Banju Luku i tako konsolidiraju cijeli teritorij BiH. Rekao mi je kako je Washington strijepio da bi se cijela Banja Luka mogla pretvoriti u izbjegličku kolonu i da bi tih 200 do 300 tisuća ljudi regiju opet gurnulo u “jedno kaotično stanje…”
- U jednu ruku, mislili smo, ako Banja Luka padne, to bi bio značajan poraz za fašiste, masovne ubojice, imali bismo drukčiji mir u kojem ove dvije kategorije ne bi uzele sudioništvo. Nešto slično kao u Njemačkoj, u kojoj nije dozvoljeno nacistima da budu dio mirovnog procesa - rekao mi je. I priznao da je strah od posljedica neke nove “oluje” pravdu gurnuo u drugi plan.
 
Žali li danas zbog toga, da Bosna i Hercegovina nije postala normalna zemlja, pitam ovog dobro obaviještenog Amerikanca.
- Čak ni danas nemam odgovor na to pitanje. Mislim da bi krajnji rezultat (rata) u Bosni bio mnogo bolji da su RS, mislim Karadžić i Mladić, bili potpuno poraženi.
Galbraith mi je pričao i kako su Amerikanci, bez puno kolebanja natjerali Hrvate i Bosance da zaustave vojni pohod na Banju Luku: “Veoma je teško ocjenjivati historiju po principu “šta bi bilo da je bilo”, ali mogu Vam ovdje priznati da mi je od svih stvari koje sam radio u životu taj razgovor između Holbruka i mene i Tuđmana i Šuška najteže pao. Jer, nema sumnje da je taj naš razgovor promijenio tok historije na vrlo značajan način”. Možda bi Amerikanci dva puta razmislili da su znali da će 20 godina kasnije BiH postati poligon za ruski obračun sa Zapadom u ovom dijelu Europe!

 
Erol Avdović, Dnevni avaz

Pristran i selekcioniran pristup žrtvama rata

 
 
Svatko onaj koji piše i govori samo o jednoj, onoj muslimanskoj Srebrenici, a ne piše, ne govori i ne priznaje i druge, napose najstradalnije hrvatske Srebrenice diljem Bosne i Hercegovine, što ih napravili Srbi i Muslimani po Srednjoj Bosni - Maljine, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brdo, Vitez, Bugojno, Fojnica, Travnik, Zenica, Doljani..., taj uistinu ne samo da ne želi mir Bosni i Hercegovini nego priprema novi vjerski sukob u toj zemlji. Prije samo dvadesetak dana beha javnost, a i svjetska bila je zatrpana sasvim opravdano pisanjem i govorom o srpskom genocidu nad Muslimanima u Srebrenici. No, sav taj bošnjački trud oko istine srpskog genocida u Srebrenici bosanskohercegovačka i svjetska javnost bi doživjela i prihvatila uvjerljivijom i istinitijom, a time bi bila još tješnje na bošnjačkoj strani, ali i na strani jedinstvene Bosne i Hercegovine, da se ovih dana isto tako piše i govori o hrvatskoj Srebrenici, muslimanskom genocidu nad Hrvatima na Stipića livadi kod Doljana.
http://i.ytimg.com/vi/1J2FPMDU2Zg/hqdefault.jpg
Dževad Mlaćo
 
Tolika nepravda prema žrtvama građansko vjerskog beha sukoba za teritorij, ne može nikako biti stabilan temelj neke jedinstvene, za sva tri njena konstitutivna i suverena naroda prihvatljive Bosne i Hercegovine. Uvijek je nepravda temelj novoj nepravdi, jer jedna vuče drugu za sobom. Jedna nepravda razlog je drugoj. Gotovo pa sve u Bosni i Hercegovini, obučenoj u luđačku košulju u Daytonu, počiva i gradi se na nepravdi. Nepravda učinjena prema hrvatskom narodu u Daytonu, gdje je kao suveren i konstitutivan narod do ropstva obespravljen i deteritorijaliziran, svakim danom se sve više podebljava u postdaytonskoj tvorevini, uređenju kakvo još nije zabilježeno u povijesti čovječanstva. Bosna i Hercegovina cjelovita zemlja, ali iz dva dijela,  podijeljena s jedne strane bošnjačkim isilovskim centralizmom i unitarizmom, te s druge srpskim fašizmom i secesionizmom, s priznata tri suverena i konstitutivna naroda, s dva etnički i vjerski, srpska i muslimanska, čista entiteta. Kažu i galame da je multi zajednica, a u stvarnosti  s dvije nacionalno vjerski čiste, srpske i bošnjačke, zajednice. Ne dozvoljavaju joj da se federalizira na cijelom svom teritoriju, a federalizirali je na većem, u Daytonu  podijeljenom, entitetu.
 
O neuređenosti i nakaradnosti, nepravdi i sramoti svjetske zajednice koja ju je ovako neodrživu ustrojila, te o onima koji je održavaju ovako neodrživom, Srbima i današnjim Bošnjacima, pišu se knjige za budućnost, u kojoj zasigurno ovakva Bosna i Hercegovina ne će i ne može biti. Ono što sigurno jamči da ovakva Bosna i Hercegovina na će i ne može biti u budućnosti, nije samo nakaradnost te tvorevine, i sramota onih koji su je takvu sklepali, već pokušaj Srba i Bošnjaka da joj ovako neuređnoj ne daju da se uredi po želji i pravu i trećeg njenog hrvatskog stanovnika. Toliki giga nered u konačnici guta i one koji ga održavaju, i koji se u takvom neredu pobjednički osjećaju. Ne mogu oni koji danas likuju na hrvatskoj obespravljenosti, koja ih sve više potiskuje na margine beha društva i čini ih narodom drugog i trećeg reda, trajno biti zadovoljni nezadovoljstvom Hrvata. Pristran i selekcioniran pristup žrtvama beha rata, prebrojavanje je krvnih zrnaca preživjeli, a to nikako nije način izgradnje međusobnog povjerenja i snošljivosti, kao temelja zajedničke budućnosti u beha razlikama i posebnostima.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fill,f_auto,h_350,q_60,w_660/grafit.jpg
Ubojstvo s predomišljajem, što će reći planski i jednog pojedinca je zločin, kao da je ubijeno stotine ili tisuće ih. Upravo se u Srednjoj Bosni gdje je muslimanska strana vodila, pa gotovo isilovski rat, najbrutalniji vjerski sukob za teritorij, poćinjen je muslimanski zločin s predomišljajem, te planski pobijeno tisuće i protjerano stotine tisuća Hrvata katolika. Taj muslimanski zločin nad Hrvatima, kojeg danas niti priznaju, niti daju da se o njemu piše i govori, a niti otkrivaju masovne grobnice tih žrtava, po broju ubijenih, po obimu porušenosti crkava i vjerskih katoličkih objekata, te po brutalnostima mudžahedina kao pripadnika ABiH, i domaći vjerski terorista u konclogoru u Gluhoj Bukovici zapravo je genocid i konfesiocid što ga počinila muslimanska, današnja bošnjačka strana u beha ratu nad Hrvatima.
 
Ne reći i ne priznati tu istinu ne znači samo nepriznavanje žrtava već i nepriznavanje preživjelog hrvatskog naroda, kojeg je svjetska zajednica poput vremena kada su Židovi uguravani u konclogore ugurala u federalni okvir nestanka. Stoga Bakir Izetbegović, koji zasigurno zna za sve muslimanske zločine nad Hrvatima u Srednjoj Bosni, koju je njegov otac Alija bio obećao izbjeglim Krajišnicima i mudžahedinima koji te zločine na Staljinov način skriva pobjedonosno na svaki hrvatski legalni zahtjev novog entitetiziranja Bosne i Hercegovine uzvikuje: „Nema daljnje podijele zemlje“. To pak znači da ono kako su Muslimani i Srbi tajno podijelili Bosnu i Hercegovinu u Beogradu je konačno riješenje neriješenog problema. Zato se i skrivaju masovne grobnice Hrvata u Srednjoj Bosni, kao i muslimanski zločin na Stipića livadi kod Doljana. No u isto vrijeme se na veliko i na široko piše i govori o svakoj pa i jednoj muslimanskoj žrtvi više negoli o tisućama hrvatskih.
 
Tko pravi nacionalnu i vjersku razliku između žrtava, taj radi još veće i opasnije podjele između živi. Muslimanski seperatizam prema žrtvama beha rata, nastavak je srpske priče iz Drugog svjetskog rata. To je zapravo priča koja se na ovim prostorima provlači nekoliko desetljeća, što je i bila jedan od razloga velikosrpske agresije na republike i narode bivše države. Desetljećima su Srbi stostruko uveličavali svoje žrtve, te isto toliko puta umanjivali hrvatske. Tu priču, nažalost, koriste današnji Bošnjaci i žrtve računaju na svoje i njihove, te taj materijal razjedinjenosti ugrađuju u zajedničku i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Muslimanski separatizam prema hrvatskim žrtvama razlog je što nitko od muslimanskih počinitelja zločina nije još procesuiran i nije odgovarao za zločin. A počinitelji se znaju, kao što se zna koje i naredio taj genocidni zločin nad 39 hrvatskih žrtava na Stipića livadi. Kao što se zna za Dževada Mlaću egzekutora bugojanskih Hrvata, tako se zna i za muslimanske zlikovce koji su poubijali maljinske, miletičke, travničke, fojničke i sve druge Hrvate.
 
Zbog tog bošnjačkog političkog pravosuđa koje procesuira sve druge samo ne svoje i koje kada i osudi nekog svog brzo ga pomiluje i oslobodi Srbi uzimaju pravom na referendum o nepriznavanju bosanskohercegovačkog pravosuđa. No sve te srpsko bošnjačke igre igraju se s namjerom što deblje diobe zemlje. Igre sa žrtvama bilo brojem, vjerom ili nacijom nestabilan je kamen temeljac bilo kakvom zajedništvu, napose bosanskohercegovačkom koje je i bez bilo kakvih dioba po žrtvama duboko podijeljeno živima, što tu zemlju čini najpodijeljenijom u Europi. Bosna i Hercegovina je podijeljenija negoli sama Europa.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Subota, 25/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1217 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević