Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Bosnu i Hercegovinu treba oprati od Pilata

 
 
Današnja Bosna i Hercegovina žrtva je daytonskog priznanja genocidnog manjeg velikosrpskog entiteta i velikobošnjačkog pilatovskog pranja ruku, kako za grijehe zločina počinjenih u ratu tako i za grijehe zločina u ratu i one poslije rata prema hrvatskim povratnicima i hrvatskom pravu, je svjetski povijesni fenomen kojeg navodno međunarodna zajednica čuva na životu, a zapravo čini sve da nestane. I to da nestane u najtežim, raspadajućim mukama, kao najveći zlikovac osuđen za najstrašnije zločine. Ne će da priznaju da je nemoguće tu tvorevinu održati na tako neodrživim temeljima, na kojima akteri njenog uništenja, velikomeđunarodna, velikosrpska i velikobošnjačka  zajednica, svi zajedno peru svoje krvave ruke, kako zbog početka tako tijeka i poslije rata.
http://www.rasunetul.ro/sites/default/files/styles/galleryformatter_slide/public/articole/2010/04/apilat-main.jpg?itok=CJ5Li9lx
Oprati krvave ruke poslije tolikih počinjenih ili supočinjenih zločina može samo priznanje počinjenja, ili supočinjenja istih, koji dva desetljeća vape za istinom - i otkrivanje masovnih grobnica svih žrtava. Nema tako teškog i velikog kamena koji može zauvijek skrivati tajne masovnih grobnica, razasutih diljem bosanskohercegovačkih bespuća. I stoga je licemjerno pranje ruku današnjih beha Pilata, kako onih što predstavljaju međunarodnu zajednicu tako i onih iz reda brojnijih bosanskohercegovačkih naroda, kao dobitnika u Daytonu i pobjednika na terenu. Svi peru ruke za rat koji su započeli, vodili i vode, te odgovornost svaljuju na druge, a još uvijek čvrsto brane ciljeve za koje su rat poveli. Znači rat traje. Ne znači ako se oružje ne ćuje da mir vlada. Peru pilatovski ruke za genocid koji su počinili, a i dalje, gotovo genocidom, dograđuju genocidnu tvorevinu, u Daytonu krštenu pod imenom Republika Srpska. Brane svim nedozvoljenim sredstvima povratak prognanih Hrvata i Bošnjaka, i čupaju im svaki nacionalni i vjerski znak. Genocidna tvorevina je jednobojna građevina srpstva i pravoslavlja.
Pilatovski peru krvave ruke i daytonisti, koje predstavlja Visoki predstavnik Međunarodne zajednice. Za neprovođenje  Aneksa VII. Daytonskog sporazuma krivi su drugi. Krivi su oni koji se ne mogu i ne smiju vratiti, a oni koji se vrate  kasnije budu ubijeni. Najkrivlji su Hravti koji se vrate u svoja u žbunje zarasla sela, i kasnije mučki budu ubijeni, kako u Republici srpskoj tako, možda još više u Federaciji. I za te hrvatske žrtve povratnika daytonisti peru svoje sugenocidno okrvavljene ruke.
 
Bošnjaci pilatovski peru svoje krvave ruke za zločine nad Hrvatima Srednje Bosne. Pilatovski ne znaju za masovnu grobnicu maljinskih i bugojanskih Hrvata. Ne znaju za zločine nad hrvatskim povratnicima u Ovnaku, Dolcu, Kaknju, Konjicu, Travniku... Ne znaju ni za zločine genocida i konfesiocida svojih suratnika mudžahedina, koji su bestijalno sijekli glave zarobljenim Hrvatima u Miletićima, Križanćevu Selu, Buhinim Kućama, Grahovčićima, Brajkovićima... Peru ruke i za zločine nad zarobljenim časnim sestrama i svećenicima mučenim u konclogoru u Gluhoj Bukovici. Bošnjački Pilati peru ruke i za ubijanje, jednim hitcem, osmero hrvatske djece na viteškom igralištu, kao i za ubijene fojničke fratre. Peru bošnjački Pilati svoje do ramena krvave ruke i za mučko ubitstvo generala Hrvatskog Vijeća Obrane Vlade Šantića. Zločinac koji ga ubio, ili koji zna koje ga ubio i gdje je pokopan, general zločinačke Armije BiH, heroj je u svom narodu, jer je ubio generala protivničke vojske.
 
Svako pilatovsko pranje ruku je sve veća kazna za Bosnu i Hercegovinu i njen opstanak. Svi ti silni i veličanstveni Pilati, suvremeni sudci Bosne i Hercegovine pranjem krvavih ruku produbljuju beha provalije, i dižu sve više međunacionalne i međuvjerske zidove u zemlji. Ne može pilatovski ruke prati muslimansko vodstvo za isilovsko rušenje katoličkih crkava u Docu, Putićevu, rešetanje kipa Svetog Frane, i Biblije, u gučogorskom samostanu. Ako za te genocidno-konfesiocidne zločine nije, navodno, znalo političko i vjersko vodstvo Muslimana, kako onda da se danas u Haagu, ali i u Bosni i Hercegovini, sudi po zapovjednoj odgovornosti samo Hrvatima. Je li vojno vodstvo Hrvatskog Vijeća Obrane moglo znati za zločine pojedinaca, ako to nije moglo znati  muslimansko i srpsko.
http://www.thechristianmail.com/wp-content/uploads/2015/02/pope-francis.jpg
Mudžahedini, kao i oni iz reda muslimanskog naroda Bosne i Hercegovine nikako nisu mogli zločine činiti bez znanja, i zapovijedi, Alije Izetbegovića, Ejupa Ganića, Harisa Silajdžića, Atifa Dudakovića, Dževada Mlaće..., cijelog vojnog zapovijedništva, pa i vjerskog koje ih je poticalo na zločine raznim brošurama. Ne mogu ti Pilati ruke prati, jer previše je hrvatskih žrtava, i masovnih grobnica i konclogora, da bi svi danas govorili, ja nisam znao. Svako bošnjačko pilatovsko pranje ruku stoga je još jedna smrtna osuda hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini i to nikako nije u službi izgradnje pomirenja, suživota i tolerancije. Zbog tog opće bošnjačkog pranja ruku zločinci slobodno hodaju, hrvatski povratnici se i dalje ubijaju, i na Bosnu i Hercegovinu se navaljuje sve težii kamen, i zemlja je gotovo na izdisaju. Posljedice tog pilatovskog pranja ruku su i rast mržnje u beha društvu, nepravde, netolerancije, nesigurnosti i manjak dijaloga.
 
Pilatovsko pranje ruku kod sva tri beha naroda, znak je da rat u zemlji nije stao. Pokazatelj je to i postojanja unaprijed osuđene hrvatske raje, kao najstradalnije ratne komponente u beha građansko vjerskom sukobu, čiji sudci svoju odgovornost za nepravednu osudu otkajavaju pranjem ruku. Za budućnost Bosne i Hercegovine ne trebaju Pilati prati svoje krvave ruke, već Bosnu i Hercegovinu treba oprati od Pilata, na način zaslužnog kažnjavanja za počinjene i supočinjene, planirane i zapovjedne zločine. Jednako za one poćinjene u ratu i činjene poslije rata u daytonsko vrijeme bezvremenske i bezteritorijalne, bezdržavne Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo, Švicarska

Budi spreman za Dom mrijeti

 
 
Od srca mi k srcu tvome
Brate, vruća želja leti,
U čast rodu hrvatskome
Budi spreman za Dom mrijeti.
Za Dom! Za Dom! Pozdrav stari
Nek odjekne do nebesa,
Grudi plamen nek ražari,
Neka tuđin drhti s bijesa.
Hrvatske su Zemlje sini
Vjerni svetoj Domovini.
Iz duše mi k tvojoj duši
Razmilje se poklik djeda,
Tvoje nek ga čuju uši,
Nek se riječca brisat ne da.
Za Dom! Za Dom! Braćo, spremni,
Zagrmimo kano trublja!
Čemu život ovozemni
Bez žrtve i domoljublja?
Stijeg uzdigni, mrtve slavi,
Budi crven, bijeli, plavi.
 
Za Dom spremni, za slobodu,
U čast Zrinjskom, Frankopanu,
Za pravicu u narodu,
Za slobodu Bogom danu
Nek se naša slože grla
Kano grla pradjedova,
Nek odjekne pjesma vrla
Stvoritelju od vjekova:
Čuvaj Bože Kroaciju,
Sinke što no za Dom mriju!
 
Za Dom, za Dom, za junake
Na Blajburgu umorene,
Za premnoge grozne rake,
Zarad krvi prolivene,
Nek nam stari pozdrav ori
Nek mu spomen vječno traje
Nek istina hrabro zbori
Učeć mlade naraštaje
Da ponosne Zemlje sini,
Mriju, pojuć Domovini.
Za Dom spreman budi i ti,
Nek hrvatstvo ime kiti.
 

Marija Dubravac, Brisbane

Danas je izgleda najvažnije javno se deklarirati antifašistom

 
 
Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega predalo je obiteljima tijela dvojice ekshumiranih partizana s područja Dubrovnika koji su poginuli na širem području grada Širokog Brijega u borbama u siječnju 1945. Naime, kada je u travnju 2012. godine Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega obavilo u Ljubotićima ekshumaciju posmrtnih ostataka dvojice partizana s područja grada Dubrovnika, nitko nije mogao predvidjeti da će točno četiri godine kasnije, u travnju 2016. godine, cijela priča dobiti takav 'happyend'. A u cijeloj toj priči bila je samo jedna loša karika: SUBNOR Dubrovnik pokazao je teško shvatljivu nebrigu i sramotnu nezainteresiranost, doslovno se osramotio.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fit,f_auto,h_480,q_60,w_640/2_18569528.jpg
U ožujku 2012. godine Slavko Galić - Plenković u ime MZ Ljubotići podnio je zahtjev Povjerenstvu za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg za ekshumaciju tijela dvojice partizana koji su pokopani u njihovom groblju Sunčenjak, a prema službenoj evidenciji Povjerenstva radi se o grobištu br. 5. Između ostalog u zahtjevu Galić je tada naveo da se radi o dvojici partizana: Luki Bujaku i Ivi Duperu. Iako svi podaci iz sjećanja svjedoka iz sela Ljubotića, koje je objedinio i predočio Slavko Galić, nisu bili sasvim točni, ipak su se pokazali neprocjenjivim jer su na kraju na temelju njih pronađene obitelji dvojice poginulih dubrovačkih partizana, kojima su i predana njihova tijela 4. travnja.
 
Povjerenstvo je sukladno svom Pravilniku o postupanju (policijsko osiguranje, nazočnost članova Povjerenstva, arheologa i forenzičara itd.) pripremilo ekshumaciju na Sunčenjaku te je 11. travnja 2012. godine istu i obavilo, pri čemu je pronašlo dva tijela, potpuno u skladu s opisom iz zahtjeva MZ Ljubotići. Provjerom na službenom 'Popisu poginulih boraca 2. dalmatinske proleterske udarne brigade u okolici Širokog Brijega' Povjerenstvo je utvrdilo radi o dvojici partizanskih boraca, obojica s područja grada Dubrovnika:
 
1. pod rednim brojem 723. Luko (Miha) Bujak (rođ. 1911.), Majkovi, (današnja) općina Dubrovačko Primorje, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 21. prosinca 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Bujakovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 37);
2. pod rednim brojem 1332. Ivo (Ivana) Duper (rođ. 1925.), Krstac – Mlini, (današnja) općina Župa Dubrovačka, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 7. rujna 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Duperovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 36.).
 
Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svog ujaka Luke Bujaka Mirjana Popović i Luce Čučić dale su zajedničku izjavu: „Naš dundo (ujak) Ivan – Ivo Duper poginuo je u Širokom Brijegu u siječnju 1945. godine, s nepunih 20 godina. Bio je to veliki gubitak za obitelj u kojoj je bio najstarije dijete, hranitelj i oslonac majci udovici koja do kraja svog života nije mogla prihvatiti da ga je tako mladog izgubila, a najviše ju je mučila činjenica da mu ni grob ne može obići jer ne zna gdje je pokopan. Priče i tugu naše babe, njegove majke, skoro smo i zaboravili, pa su nas poziv sa Širokog Brijega i vijest o pronalasku i ekshumaciji njegovih posmrtnih ostataka više nego ugodno iznenadili. Izuzetno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji su bili uporni u traženju nas, potomaka pokojnog dunda Iva, njima nepoznatog čovjeka, kao i svima koji su omogućili, kako ekshumaciju, tako i prenošenje njegovih posmrtnih ostataka u našu obiteljsku grobnicu na groblje svetog Ilara u Mlinima. Sada će konačno počivati u miru Božjem uz svoje najmilije, odnosno uz one koji su ga najviše voljeli!
 
Stoga ovom prigodom želimo najiskrenije zahvaliti našoj općini Župa Dubrovačka na pomoći koju su nam pružili u pripremi i prenošenju posmrtnih ostataka našega pokojnog dunda Iva. Ali posebnu i iskrenu zahvalnost dugujemo i izražavamo svim članovima Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta 2. svjetskog rata i poraća iz Širokog Brijega na čelu s predsjednikom Perom Kožulom. Želimo im svako dobro i uspjeh u velikom i humanom poslu kojeg su se prihvatili i kojeg izuzetno predano obavljaju!“
 
Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svoga daljeg rođaka Ive Dupera Ivo Lopina je kazao: „Ja nisam bliska rodbina, ali sam htio pomoći da posmrtni ostaci pokojnog Luke Bujaka. Od bliže rodbine u Gradu živi samo jedan Bujakov rođak, nećak Ivo Bujak. Ivo je pokušao stupiti u kontakt sa SUBNOR-om Dubrovnik, ali je i on naišao na hladan prijam i nezainteresiranost, kako je sam rekao. No bez obzira na sve, na kraju će posmrtni ostaci Luke Bujaka ipak stići kući u Majkovo, gdje će konačno naći vječni smiraj. Zahvaljujem Vama dobri ljudi iz širokobriješkog Povjerenstva za sve što ste činili i što činite.“ Jedini koji ama baš ništa konkretno nije uradio oko prijenosa posmrtnih ostataka svoga člana, naglašavam svoga člana, osim prosipanja zavidne količine isprazne demagogije, jest SUBNOR Dubrovnik ili kako oni sebe pretenciozno nazivaju Udruga antifašista Dubrovnik, u par kontakata zastupana po 'bezimenoj' ženskoj osobi i tajniku, izvjesnom Marinku Vlašiću. Osim beskonačnih objašnjenja tko su oni, kako rade, što mogu, a što ne mogu, konkretno ama baš ništa nisu poduzeli osim što su ponudili svoju kosturnicu za pokop posmrtnih ostataka ovih dvojice svojih članova, iako bi mogli, trebali ili čak morali znati da danas ni onaj tko nema svoju vlastitu grobnicu, neće dopustiti da ga ukopaju u tamo nekakvu SUBNOR-ovu partizansku grobnicu.
 
Ne praveći nikakvu razliku među žrtvama po bilo kojoj osnovi širokobriješko Povjerenstvo navedenu je ekshumaciju pripremilo, obavilo i dokumentiralo, kao i svaku drugu koju je dosad obavilo ili koju će u budućnosti obaviti. Povjerenstvo je posredno pronašlo i obitelji ekshumiranih žrtava, organiziralo i dogovorilo sve detalje i evo obavilo primopredaju tijela dvojice partizanskih vojnika poginulih na Širokom Brijegu. U isto vrijeme organizacija kojoj bi to trebao biti temeljni zadatak osim isprazne demagogije, nije bila u stanju ništa konkretno poduzeti ili napraviti. Sve ovo o čemu pišemo, o ignorantskom odnosu SUBNOR-a Dubrovnik, potvrdile su nam i poprilično razočarane obitelji prilikom preuzimanja posmrtnih ostataka svojih poginulih članova.
 
Nakon uspješno obavljene još jedne zadaće, predsjednik Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg Pero Kožul kazao je: „Zadovoljan sam, kako ne bih bio zadovoljan. Još dvije ratne žrtve, bez obzira što su pripadale vojci koja je počinila jezive zločine na Širokom Brijegu, odlaze kući gdje će, nadam se, njihove duše naći vječni smiraj. Bio bih nepošten kad ne bih naglasio indicije prema kojima se u slučaju ovih dvojice dubrovačkih partizana radilo o prisilno mobiliziranim zemljoradnicima, o priprostim ljudima, koji vjerojatno nikome nisu počinili nikakvo zlo. Zapravo, tako tvrde njihove obitelji i ja želim vjerovati da je to istina. I ovaj slučaj dvojice dubrovačkih partizana po tko zna koji put pokazuje i potvrđuje da širokobriješko Povjerenstvo za grobišta Drugoga svjetskog rata ne pravi nikakve razlike među žrtvama, ma koje ili ma čije one bile. Nažalost ne mogu, a da se ne dotaknem SUBNOR-a Dubrovnik ili kako oni sebi samozaljubljeno tepaju Udruga antifašista Dubrovnik. Kakva su vremena došla, na sve strane lebde antifašisti: otvoriš paštetu, i iz nje iskaču antifašisti! Sudeći po ponašanju u ovome konkretnom slučaju, prije će biti da je to Udruga jada i čemera Dubrovnik. Danas je izgleda najvažnije javno se deklarirati antifašistom, a što si učinio i kakva djela stoje iza tebe, to je najmanje bitno.“
Široki Brijeg, 3. travnja 2016.

 

Velimir Mabić, član Povjerenstva za obilježavanje grobišta II. svjetskog rata i poraća; http://www.abcportal.info/clanak/ekshumacija-dvojice-partizana-poginulih-davne-45-u-okolici-sirokog-brijega

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 28/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1642 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević