Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Glavni krivci su Nikola Koljević i Lucia Stental

 
 
Banjolučki biskup Franjo Komarica još jednom je upozorio na izuzetno slab povratak Hrvata koji su prije rata živjeli na prostorima Republike srpske, navodeći frapantan podatak kako se tek oko tri posto hrvatskog stanovništva vratilo u mjesta u kojima su živjeli prije rata na području te biskupije.
http://narod.hr/wp-content/uploads/2014/09/komarica-biskup.jpg
Franjo Komarica
 
Biskup Komarica ističe kako su Hrvati  navedene biskupije, uslijed politike zastrašivanja, masovnih progona te onemogućavanja povratka, nakon rata svedeni na skupinu koja broji tek nešto više od četiri tisuće ljudi, a ta činjenica predstavlja potvrdu legalizacije strašnih zločina počinjenih po nalogu vlasti bosanskih Srba.
- Sve dosadašnje garniture političara iz RS-a i BiH, ali i iz Hrvatske te predstavnici međunarodne zajednice, nisu mnogo marili za sve potpisivane dogovore i mirovne sporazume, kao ni za međunarodne konvencije o ljudskim pravima. Sve do danas nitko nije htio omogućiti ogromnom broju prognanika i izbjeglica, katolicima i nekatolicima, da ponovo dođu u posjed jednog od neupitnih ljudskih prava – prava na rodni kraj i svoju domovinu, kazao je biskup Komarica.
 
On je održao konferenciju za medije povodom dvadesete obljetnice nasilnog istjerivanja preostalih katolika s područja Banjolučke biskupije pod kontrolom bosanskih Srba (područje banjolučkog, prijedorskog, kotorvaroškog, gradiškog i prnjavorskog kraja). Biskup Komarica jasno je kazao kako je katoličko stanovništvo napustilo prostor banjolučke regije prije 20 godina, nakon dogovora o nesmetanom odlasku civilnog stanovništva koji su potpisali tadašnji potpredsjednik RS-a Nikola Koljević i Lucia Stental iz Međunarodnog odbora Crvenog križa.
- Uz ovu dvadesetu godišnjicu početka definitivnog izgona katolika iz ovog dijela moje biskupije dužnost nam je podsjetiti na gorku i bolnu istinu ozakonjenja jednog fašistoidnog i genocidnog projekta etničkog čišćenja od strane mnogih naših suvremenika koji su tijekom ovih 20 godina bili na odgovornim političkim pozicijama, kategorički je poručio biskup Komarica. Naime, upravo prije 20 godina tisuće Srba stigle su na područje Bosanske krajine napuštajući svoje domove u Hrvatskoj pa su Hrvati u tom dijelu BiH bili  izloženi novom valu masovnih progona.
 
Egzodus Hrvata
 
U konačnici je od 14. kolovoza počeo egzodus u kojemu je više od dvadeset tisuća Hrvata i Bošnjaka bilo prisiljeno napustiti Bosansku krajinu i utočište potražiti u Hrvatskoj. Sve je to dovelo do činjenice da je od 63 tisuće Hrvata-katolika koliko ih je do 1992. godine živjelo u župama Banjolučke biskupije, kraj 1995. godine tamo dočekalo njih svega 7400. Biskup Komarica kazao je kako je upućivao brojne dopise na razne adrese, protiveći se odlasku katoličkog stanovništva. Istaknuo je kako su o odlasku katolika iz banjolučke regije uglavnom šutjeli, ne samo predstavnici domaćih vlasti već i međunarodne zajednice i međunarodnih organizacija koje su, kako kaže, to znale i odobrile. Nažalost i nakon toga broj Hrvata na području Banjalučke biskupije nastavio se smanjivati pa ih je 1999. godine bilo tek nešto više od šest tisuća, a po posljednjim crkvenim evidencijama sada ih je tek 4054.
 

Dnevni list, Mostar

Bez dijaloga triju naroda nema izlaska iz pat pozicije

 
 
Ubojito i razarajuće oružje razvoja dijaloga u multinacionalnim i multikonfesionalnim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko, je bahatost govora, i nespremnost slušanja brojnijeg beha naroda, govora i prijedloga, alternativa i rješenja koja dolaze od strane malobrojnijeg hrvatskog federalnog partnera. U takvom dijaloško-političkom mraku  ne primjećuje se i ne vidi ona druga strana toga slojevitog beha društva. Istina, pravo, pravednost, sloboda, jednakost, demokracija i dijalog, kao bezalternativni temelji takvih zajednica nikako se na taj bošnjački način ne grade u različitostima, već je to „kultura dijaloga“ unitarističko-centralistički, diktatorsko vjerskih fundamentalističkih uređenja brojnijeg bošnjačkog naroda. A to znači da u Bosni i Hercegovini nema nikakva dijaloga između njenih sastavnica, a pak tamo gdje nema dijaloga u različitostima tamo zapravo nema ni slobode, ni  istine, ni prava, ni pravde, ni jednakosti, ni pravednosti, ni demokracije.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/02/04/05/karta_ndh.jpg
Budući da svaki rat počima u miru, to pak znači da i mir nije uvijek bez rata, te zbog toga rat se najbrže spriječava i zaustavlja u miru. Način kako zaustaviti to najveće ljudsko zlo upravo je i kultura dijaloga, uvažavanje drugog i drugačijeg. Stoga ova politika brojnijeg beha naroda prema malobrojnijem hrvatskom, na neki je način rat u miru ili priprema za neki novi, ili početak drugog rata u toj ratnoj zemlji. A kad krene rat kao najsramotnije zlo ljudske civilizacije i kulture, kada započnu ta međusobna ubijanja, mučenja i progoni, njegovo zaustavljanje je dugo, a mir koji slijedi, koji zapravo mora slijediti jer mir nema alternativu, je gotovo uvijek nepravedan, nestabilan i nesiguran. Nerijetko i ne duga vijeka. Nema istinskog i pravednog mira ako poslije sukoba ima pobjednika i poraženih, brojnijih i malobrojnijih, krivih i nedužnih dobitnika i gubitnika, čuvara i branitelja na jednoj te rušitelja i agresora na drugoj strani. Rat nikom nije brat, iako se to obično kaže, a to je i prošlost pokazala u kojoj se vodilo gotovo 15 tisuća ratova sa 3,5 milijarde ljudskih žrtava, jer u ratu su svi gubitnici i zasigurno u ratu nema pobjednika. I ako bi se htjelo krenuti od te povijesne činjenice, a moralo bi se krenuti, morale bi krenuti sve beha strane bez obzira na njihovu snagu nacionalnog i vjerskog broja, nije li onda bolje bosanskohercegovačku cjelovitost, njezin međunarodno priznati državni okvir ispuniti njezinim označenim entitetskim sastavnicama, negoli se stalno prebrojavati i međusobno ne priznavati. Bio bi to daleko čvršći, za multinacionalne zajednice nezamijenjivi temelj njezine sigurnosti, negoli ovakav rat u miru, u cjelovitosti jedinstva, kojeg zapravo i nema, u kojem su svi beha narodi gubitnici.
 
Kultura dijaloga, kultura uvažavanja i međusobnog priznavanja u svim svojim posebnostima i razlikama nema alternativu mira u Bosni i Hercegovini. Kultura dijaloga, u koju spada i kultura kompromisa daleko je jača od svakog nacionalnog i vjerskog broja u Bosni i Hercegovini. Naime, Bosna i Hercegovina ni u kakvom obliku cjelovitosti, pa čak ni u konfederalnom, ne može i ne smije biti iznad ili ispred svojih nacionalnih i vjerskih sastavnica. Ona ni po čemu i ni u čemu, nije tvorac svojih razlika i posebnosti, svojih nacionalnih i vjerskih brojeva, kako to vole govoriti brojniji, u prvom redu bošnjački narod, već su one njeni graditelji i sugraditelji. Cjelovitost  nikako i nikada nije izgradila i učinila sastavnice i razlike, već su one izgradile i čine cjelovitost Bosne i Hercegovine, i ne samo te zemlje nego svih zemalja svijeta.
 
Zbog toga cjelovitost Bosne i Hercegovine ne jamči sigurnost, slobodu i ravnopravnost što potvrđuje beha suvremenost, svojim sastavnicama, svojim narodima već naprotiv sastavnice, narodi u svojim slobodama, pravima, jednakostima, garantiraju njezinu cjelovitost. To bi trebala biti politička misao vodilja svih sudionika koji traže rješenje beha neriješenog problema. Bosna i Hercegovina ne može, niti će ikada i biti, važnija od svojih sastavnica, bez obzira što bošnjačko vodstvo misli i vodi politiku prioriteta Bosne i Hercegovine nad nebošnjacima. Takva politika isključivosti osuđena je na propast, kao i bosanskohercegovačka cjelovitost ako se bude branila obespravljivanjem nebošnjaka, u prvom redu Hrvata kao nezaštićene beha sastavnice, ostavljene na milost i nemilost onih koji svakim danom prebrojavaju krvna nacionalna i vjerska zrnca u tom politički vrućem „bosanskom loncu“.
http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20120615/velicina1/herceg_bosna201206151559270.jpg
Nije bošnjački interes samo vladati Bosnom i Hercegovinom, neuređenom i nedorečenom daytonskom tvorevinom. Glavni cilj bošnjačke političko-vjerske koalicije, što je praksa svih islamskih zemalja je s vremenom zavladati i ovladati s onima koji nisu njihovi, bilo politički, nacionalno ili vjerski. To je srž svakog političko-vjerskog apsolutizma, pa i bošnjačkog, koji s točke broja koliko ih je u toj slojevitoj zemlji odbijaju svaki hrvatski pokušaj i prijedlog demokratskog i entitetskog uređenja zajedničke Bosne i Hercegovine. Tako dubok odlazak u nacionalističku politiku isključivosti, gdje su sve više drugi i drugačiji, slabiji i malobrojniji u oba beha entiteta marginalizirani, a marginalizacijom i nepriznati, bošnjačkom i, jednako tako i srpskom vodstvu nije ni jasno kakav zločin čine prema Hrvatima, no ništa manje opasan i za opstanak Bosne i Hercegovine. Držati se s drugim i drugačijim ne znači i biti na istoj političkoj ravni, već je to znak prihvaćanja prava na razlike, posebnosti, što je put razvijanja kulture dijaloga.
 
Multinacionalnost i multikulturalnost pojmovi su izašli iz kuhinje „bratstva i jedinstva“, odnosno iz ideologije komunizma i velikosrpskog hegemonizma, koju bošnjačko vodstvo nameće istim sredstvima i načinima u Federaciji BiH. No, ta ideja na takvim temeljima je neostvariva čak i u puno demokratski i ekonomski razvijenijim društvima nego li je suvremeno bosansko-hercegovačko. Jer ti pojmovi, te političke homogenizirane i ideologizirane tvorevine su protivne temeljnim ljudskim pravima, nacionalnim i vjerskim slobodama, budući da su ideološke i nacionalističke naravi brojnijeg naroda. Stoga te tvorevine nikada i nisu duga vijeka. One su već u samom osnutku osuđene na propast i njihova starost je programirana od samih osnivača. Kao što se zna vrijeme njihova ustroja, a to je uvijek poslije rata, i temelj na kojima počivaju nepravda, tako se već tada zna i do kada će biti, i s kojim ciljem. Federalna starost je programirana od osnivača, a osnivači federacija nikada nisu i federalni partneri.
 

Vinko Đotlo

Počeo proces proglašenja blaženim vlč. Jurja Gospodnetića

 
 
Hrvatski konzul gérant iz Banja Luke Dragan Matijević nazočio je obilježavanju 152. obljetnice obnovljene katoličke župe i komemoraciji Hrvata u Bosanskom Grahovu. Dana 19. srpnja u Bosanskom Grahovu održana je proslava sv. Ilije zaštitnika te župe kao i cijele Bosne. Misno slavlje je predstavio, uz domaćeg župnika (Drvar, Grahovo i Ključ), mons Franjo Komarica. Mjesni dužnosnici iz redova Hrvatskog naroda izrazili su zadovoljstvo suradnjom s GK RH  kao i Vladinim uredom za Hrvate izvan RH.
http://photos.wikimapia.org/p/00/03/97/63/47_big.jpg
Katolička crkva sv. Ilije u Obljaju
 
Biskup Komarica je posebno apostrofirao situaciju u Drvaru (konzularno područje GK RH Banja Luka), gdje se unatoč načelnoj potpori lokalnih i entitetskih vlasti već predugo očekuje dopuštenje za obnovu crkve koja je porušena. Brojni raseljeni Hrvati nazočili su svečanosti, kao  i predsjednik Vlade Hercegbosanske županije (Livno, Tomislavgrad, Grahovo, Drvar). U ovoj župi (de facto prigradska župa Obljaj jer u Grahovu nema crkve) 8. kolovoza biskup Komarica svečano je otvorio proces proglašenja blaženim vlč. Jurja Gospodnetića, koji je mučki ubijen krajem srpnja 1941. kada je i započeo progon Hrvata. U župnoj crkve nalazi se i spomen ploča Hrvatima koji su ubijeni iz mržnje, u srpnju 1941. a među kojima je dosta malene djece.(v.h.)

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Subota, 25/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1543 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević