Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Srbija nagrađena za agresiju

 
 
Trideset i prvog ožujka 2016. godine u europskom gradu Haagu povijesno je priznat genocid i nagrađen zločinac, čime je ubijena i pravda i pravednost, te još jednom brutalno pucano u žrtve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Povijesni je to dan od kojeg više Europa sa svojim kršćansko moralno demokratskim stečevinama ljudskih prava i sloboda, prava i pravednosti, više ne će biti ista kao prije. Europa je na taj dan eutanazirala pravdu i pravo, slobodu i ljudska prava, ozakonila genocid i nagradila genocidiste. Sve one vrjednote, vertikalne i horizontalne, što su ih u Europi izgradili milijuni ljudskih žrtava genocida, europski suvremeni moćnici tog su dana degradirali i javno kazali da ne važe više. Rekoše, u Europi  stupa jedno novo vrijeme, legalno i dozvoljeno, vrijeme nekažnjenog zločina i genocida, progona i etničkih čišćenja. Europljani su najavili vrijeme svojih isilovaca, i početak bezakonja, kaosa, straha, nepravde, nesigurnosti, ratova, silovanja i rušenja.
http://image.dnevnik.hr/media/images/644x322/Nov2014/61018355-vojislav-seselj.jpg
Europski suvremenici smješteni u Haagu u Međunarodnom sudu za ratne zločine, ozakonili su i legalizirali ratne zločine i kazali da će u buduće ratni zločinci biti nagrađivani prema počinjenom  zločinu, ne samo tijekom rata već i u miru. Štoviše i brutalnije ubiju nedužnih ljudi, žena i djece, što više prognaju i siluju, što više poruše i spale, što naprave veče etnički i vjerski čiste prostore, to im veče nagrade, odličja i priznanja.
 
Isilizam je Europa osmislila i uspostavila, ozakonila i legalizirala, priznala i u svom domu, poslije onog na Bliskom istoku kojeg su tamo testirali i pokazao im se ućinkovitim u procesu stvaranja Novog svjetskog poretka. Europa je u Haagu tog tragičnog 31. ožujka, ne slučajno izabranog na dan krvavog Uskrsa u Hrvatskoj, izvršila državni udar, u kojem je vlast predata zlikovcima, zločincima, genocidistima, teroristima, ubojicama, interesu i nepravdi. Tom haaškom revolucijom, kao i svim povijesnim revolucijama na europskim prostorima, osuđen je i ubijen čovjek, ponovljen zločin nad žrtvama. Ubijena je Europa u svom kršćanskom identitetu, slobode, demokracije, pravde i pravednosti.
 
U zaslijepljenosti političko-ekonomskih interesa, koji Europi i Europljanima francuske imperijalne politike opravdavaju sva sredstva, iz Haaga nisu vidjeli i prepoznali velikosrpski zločin genocida u Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku, Srebrenici, Sarajevu, granatiranju Zagreba. I zato su ratnog zločinca Vojislava Šešelja, dok im se smijao sa slobode iz Beograda odakle su ispraćani ružama tenkovi na Hrvatsku, nagradili slobodom i pustili ga da se i dalje smije i njima u Haagu, i Europi, i cijelom slobodnom svijetu. Da se smije žrtvama kako onim što ih je poubijao, onim što ih prognao, opkjačkao i silovao, tako i onima na koje će sutra krenuti.  Jer Šešelj kaže ideja Velike Srbije nije propala, ona će biti sa ili bez njega. On je samo mali kotačič te zločinačke fašističke ideologije, koju je  Europa i u njenom početku dozvoljavala, a sada je i priznala, nagradila. I zato su haagisti ratnog zločinca Vojislava Šešelja i oslobodili po svim točkama optužnice, za progone, ubojstva u ratu i miru, mučenja, okrutna postupanja sa zarobljenicima i prognanicima, deportacije, nehumana i nečovječna zlodjela, bezobzirno razaranje  gradova, pustošenja, uništavanje vjerski i kulturni objekata, pljačku. Bio je to velikosrpski isilizam u Hrvatskoj i Bosni i Herecgovini, prije muslimanskog isilizma u Siriji, Iraku, Afganistanu. Znači, svi ti zločini za koje je oslobođen isilist Vojislav Šešelj Europa je u Haagu, kroz usta francuskog sudca, kazala da su dozvoljeni, i da se zločinci ne će kažnjavati.
 
Nacifašizam u najcrnjem obliku oživljen je i legaliziran u Europi. Europa ne može bez ideologija i totalitarizama, ratova i progona, ubijanja i zločina. Na temelju ćega više vjerovati Europi da se bori protiv isilizma, protiv terorista, protiv fašizma, nacizma i komunizma, kada ratne zločince  oslobađa i slobodom nagrađuje. Kod naroda, napose onih malobrojnijih, izgubljena je svaka nada i vjera u Europu, Europu mira, sigurnosti, slobode i pravde. Na haašku oslobađajuću  presudu fašiste Šešelja ne reagiraju komunistički antifašisti u Hrvatskoj. I ne će reagirati, niti će je osuditi. Nisu osuđivali Šešelja ni kada je fašističko-nacističko komunistički ubijao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Šutjeli su ti komunistički ideolozi onda, šute i danas na haašku nagradu slobode fašisti Šešelju. Šute i druge nevladine organizacije u Hrvatskoj, koje se bore za izjednačavanje  velikosrpskog agresorskog rata s Domovinsko-oslobodilačkim u Hrvatskoj.
 
Ne reagira ni „ugroženi“ Milorad Pupovac. U svom raskošnom uredu šuti i haaški tajni svjedok, čovjek koji je pisao i supisao ovu oslobađajuču presudu fašisti Šešelju i osuđujuću Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Sva ta šutnja, a šutnja je znak odobravanja i slaganja, pokazatelj je snažne sprege i suradnje komunističkih antifašista i nevladinih udruga i partija u Hrvatskoj s Haagom i haagistima. Kao što je Haag tom sramotnom presudom dao znak velikosrpskim fašistima da mogu nastaviti tamo gdje ih je Hrvatska Vojska olujno zaustavila i porazila, tako i komunistički antifašisti, tajni haaški svjedok, „ugroženi“ balvan revolucionari, nevladine, odnosno haaške i Sorošove udruge i partije, šutnjom pozdravljaju Šešeljovo oslobađanje, i time opravdavaju njegovu fašističku velikosrpsku ideologiju. Njemačka kancelarka Angela Merkel upozorila je da bi rat na Balkanu mogao biti nastavljen. Haag je to i potvrdio, i fašiste pustio na slobodu da ponovo krenu u fašističke krvave pohode. Fašist Šešelj poručuje hrvatskoj Predsjednici „spremi se, spremi“.
 

Vinko Đotlo

Šerijatska sela: problem Bosne s Islamskom državom

 
 
Gotovo ništa nije preostalo od Ibre. Postoji samo još jedna fotografija iz djetinjstva, slika kovrčavog petogodišnjaka koju je Ibrin otac skenirao kako bi je uvijek mogao nositi sa sobom na mobitelu. Prije nego što je Ibro otišao iz Bosne kako bi se borio na strani Islamske države (IS) 2014., poderao je sve slike sebe koje je mogao naći. Njegovo je tumačenje šerijata uključivalo uvjerenje da su slike ljudi „haram” – zabranjene. (…)
http://www.bh-index.com/wp-content/uploads/2014/10/timthumb-2.jpg
Vehabije u Bosanskoj Bojni
 
Ibro Ćufurović, rođen 1995. godine, jedan je od 200 do 300 islamističkih radikala koji su napustili Bosnu i Hercegovinu kako bi se pridružili IS-u ili Al-Kaidi u Siriji ili Iraku. Među njima su dvojica među najtraženijim teroristima na svijetu: Bajro Ikanović, koji je godinama zapovjednik najvećeg IS-ovog kampa za obuku u sjevernoj Siriji, i Nusret Imamović, vodeći pripadnik Fronta Al-Nusra u Siriji, skupine koja je povezana s Al-Kaidom. Prema američkom stručnjaku za Balkan i bivšem zaposleniku agencije NSA Johnu Schindleru, Bosna „se smatra nečime poput 'utočišta' za radikale”, a sada se u njoj nalazi i stabilna teroristička infrastruktura. Ona nije striktno hijerarhijska i stoga se unutar IS-a smatra „iznimkom”, ali svejedno predstavlja egzistencijalnu prijetnju toj fragmentiranoj republici. Prema izvješćima bosanskog Ministarstva sigurnosti, u napadu na satirički časopis Charlie Hebdo u Parizu u siječnju 2015. koristilo se strjeljivo iz Bosne, a dio oružja koje se koristilo u napadu Islamske države na Pariz 13. studenog 2015. također je bio jugoslavenske proizvodnje.
 
BiH sve više izgleda kao novo utočište za borce IS-a, stratege i agente za novačenje u srcu Europe. U nekim zabačenim selima razvija se zastava IS-a, a razmjerno broju stanovnika, iz Bosne i Hercegovine IS-u se pridružilo više boraca nego iz bilo koje druge zemlje u Europi, osim iz Belgije. Oko 30 Bošnjaka izgubilo je život na bliskoistočnim bojištima, a 50-ak ih se vratilo kući. Potonje su osobe od osobita interesa za istražitelje. Oni koji su se borili na frontu i kojima se odjednom dopusti da se vrate kući nalaze se pod snažnom sumnjom da su dobili naredbe za izvršenje smrtonosnih zadataka. A za povratak kući nema mnogo razloga. Bosna i Hercegovina odgovorila je na tu sumnju strožim kaznenim zakonom pa plaćenike koji se vrate s Bliskog istoka i njihove podupiratelje sada čeka do 10 godina u zatvoru.
 
U studenome, nedugo prije napada u Parizu, jedan je islamist hicima ubio dvojicu vojnika u predgrađu Sarajeva. Početkom prosinca, 37 visoko rangiranih Bošnjaka (muslimanskih građana Bosne i Hercegovine) iskazali su rijetko viđeno jedinstvo i zahtijevali javni otpor teroru: „Osuđujemo svaki poziv na mržnju i nasilje”, stajalo je u njihovu apelu, koji je potpisala i najviše pozicionirana muslimanska figura u zemlji, veliki muftija Husein Kavazović. Samo dva mjeseca kasnije, umjereni klerik i sam se našao na meti. U jednome videozapisu na internetu bošnjački borac za IS zaprijetio je da će Kavazoviću „prerezati grlo”. Otad je veliki muftija pod policijskom zaštitom.
 
Ne spominjući izrijekom Bosnu, europska sigurnosna agencija Europol izvijestila je početkom godine kako su na periferiji EU-a i „u balkanskim zemljama” osnovani IS-ovi kampovi za obuku. Prema izvješću, IS-ove novake „obučava se za specifične tehnike ubijanja, među kojima je odrubljivanje glave”. Njemački istražitelji vjeruju da u Bosni postoji desetak mjesta na kojima salafisti – sljedbenici stroga sunitskog tumačenja islama – okupljaju radikale bez nadzora vlasti. Izvješća o zabačenim „šerijatskim selima”, međutim, niječu Ministarstvo sigurnosti i posebna policijska agencija SIPA. No sarajevski državni tužitelj nadležan za istrage o terorizmu priznaje da postoje mjesta u sjevernom dijelu zemlje gdje čak po 40 islamističkih obitelji živi prema šerijatskom pravu i gdje su otkriveni simboli IS-a.
 
Vjeruje se da je jedno od sumnjivih mjesta na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine: u selu Bosanska Bojna. Šefik, otac sirijskog borca Ibre, dobro poznaje taj kraj. Potraga za tragovima njegova izgubljena sina vodi nas kroz regiju oko sela Velike Kladuše, brežuljkast kraj gdje starije džamije gotovo nestaju u sjeni pretencioznih novih svetišta. Područje oko Velike Kladuše koje se nalazi tik preko granice s Hrvatskom, koja je država članica EU-a, smatra se žarištem džihadističkih boraca, i to posebice zbog gospodarskih teškoće. Čak i danas, 20 godina nakon završetka rata, nezaposlenost je među mladim građanima Bosne i Hercegovine 60 posto.
 
Imamo posla s 'paraliziranom i iznimno nefunkcionalnom državom', kaže politolog Vlado Azinović, koautor istraživanja „Mamac rata u Siriji”, koje se bavi Bosnom i Hercegovinom. Područje Velike Kladuše, ni stotinu kilometara od hrvatskih plaža, moglo bi postati mostom za islamističke teroriste koji žele na sjever, osobito uz pomoć radnika koji su se radikalizirali u Austriji, Njemačkoj ili Italiji. Salafistička zajednica postojala je u okolici Velike Kladuše još početkom ratova u Jugoslaviji ranih 90-ih. Bila je to zajednica koja je osnovana novcem iz Saudijske Arabije i Sudana. „Zapad bi trebao zaboraviti na opasnosti s istoka; prava je opasnost zelena boja islama”, kazao je regionalni radikalni čelnik u to vrijeme, kada se više tisuća mudžahedina iz arapskih i sjevernoafričkih zemalja već bilo pridružilo bosanskim muslimanima u borbi protiv Srba, a kasnije i protiv Hrvata. Taj je aspekt naveo pokojnog američkog diplomata Richarda Holbrookea da, govoreći o paktu sklopljenom iz vojne nužde, opiše taj dogovor kao „savez s vragom”. Konačno, strani borci nisu u sukob unijeli samo oružje. Donijeli su sa sobom i tumačenje islama koje je veselim Bošnjacima bilo strano: strogi saudijski pristup poznat kao vehabizam.
http://www.radiosarajevo.ba/img/w/800/upload/images/gallery/foto/022016/licabhgra%C4%91ananainterpolovimpotjernicama/ibro_cufurovic.jpg
Iznimno pobožni među njima, koji nose dugačke brade i pokrivaju žene pokrivalima, čine malenu manjinu među 3,8 milijuna stanovnika Bosne, od kojih se gotovo polovica identificira kao muslimani. Međutim, oni postoje, a najpobožniji postaju sve uočljivijima, pa i u Šefikovom selu. Jedna od četiri žene propovjednika mržnje Huseina „Bilala” Bosnića dolazi iz jedne od kuća na rubu sela. Tužitelji vjeruju da je Bosnić središnja figura bošnjačkih radikala, a iznimno je dobro umrežen i u inozemstvu. U studenome je Bosnić osuđen na sedam godina zatvora zbog toga što je novačio dobrovoljce za IS i poticao na terorizam. Šefik je bio jedan od svjedoka na suđenju. On krivi propovjednika za nestanak svojeg sina: „Ibro je upoznao Bosnića i ubrzo se preselio k njemu. U ljeto 2014. prošao je vojnu obuku i potom je otišao u Siriju. Moglo bi se do neke mjere kazati da su ga kupili.”
 
Bosnić je nekoć bio borac u 7. mudžahedinskoj bojnoj, a nakon završetka rata postao je putujući propovjednik. Boravio je i u džamiji Al-Baraka u Pforzheimu u Njemačkoj, ali i u džamijama u Italiji i Švicarskoj. Postoje videozapisi na kojima svojim sljedbenicima pjeva „S eksplozivima na prsima utiremo put do raja”. Bošnjaci nisu jedini na Balkanu koji su se odazvali takvim pozivima. Muslimani s Kosova, iz Makedonije i iz Srbije također su među 22.000 imena boraca IS-a koja su otkrivena početkom ožujka. Siromaštvo i manjak državnog uređenja osiguravaju pregršt novaka....
 
Na putu do sela Bosanske Bojne u blizini hrvatske granice, Šefik se zaustavlja pred sivo obojenom kućom. To je dom njegova ožalošćena prijatelja Rifeta. Zajedno su se uputili na osmosatnu noćnu vožnju autobusom do Sarajeva kako bi svjedočili na suđenju Huseinu Bosniću. Zajedno su gledali propovjednika kako odlučno niječe sve optužbe. Rifetov sin zvao se Suad. Pridružio se ratu u Siriji. Danas ga slave kao mučenika na videozapisima na internetu pod ratnim nadimkom „Abu Furkan Al-Bosni”. Poginuo je u Siriji početkom 2015. Jutros vidimo i mučenikova brata: crna brada, crna kapa i izraz lica pun nepovjerenja. Trenutačno je na slobodi, unatoč tome što je kod njega i njegove braće po oružje pronađen arsenal koji je uključivao ručne granate, mine i pištolje, uz zastavu IS-a. Jesu li pripremali napad u blizini hrvatske granice? Mladić nije raspoložen za razgovor. „Ostavite me na miru. Zaplijenili su sve što sam imao.”
 
Vanjska granica EU-a proteže se uz rub Bosanske Bojne. Makadamski put vodi kraj hrđava graničnog prijelaza izravno u Hrvatsku. Oni koji žele krijumčariti ljude, oružje i novac u EU-u teško da mogu pronaći bolje mjesto za to. Postane li Hrvatska uskoro dijelom schengenske zone slobodnog putovanja bez graničnih kontrola, ta bi zabačena pogranična regija istočno od Krajine činila pretežno otvoreno južno krilo Unije.
 
Državni tužitelj u Sarajevu vjeruje da su salafisti kupili osam hektara zemlje od Srba koji su ondje nekoć živjeli, i to uz pomoć donacije od 200 000 dolara iz katarskog emirata. U pravilu fundamentalisti u Bosni kupuju imovinu ondje gdje je jeftino, zabačno i gdje vjerojatno neće imati neželjenih gostiju.
http://reflex.ba/wp-content/uploads/2016/04/%C5%A1erijatska-sela.png
Od kraja rata 1995., Bosna i Hercegovina je političko zgarište gdje se lako skriti. Podijeljena je na dva zasebna entiteta uz treći Distrikt Brčko, samoupravnu administrativnu jedinicu. Postoji 10 kantona. Kako bi došla do salafističkog uporišta u Gornjoj Maoči, primjerice, federalna policija mora ući u autonomnu regiju i javiti se svojim kolegama ondje. „To je sasvim dovoljno vremena,” kaže jedan od istražitelja, „da radikali pospreme svoje zastave IS-a.” Jedinice specijalne bosanske policije SIPA-e, koji češljaju sela u potrazi za onima koji bi se mogli pripremati na putovanje u Srbiju, mjere se prema tome kako odgovaraju na upite: „Postoji niz mjesta u kojima žive ljudi koji su od interesa iz perspektive sigurnosti. No nalaze se pod stalnim nadzorom sigurnosnih službenika.”
 
Igor Golijanin, čovjek košarkaškog profila iz Ministarstva sigurnosti u Sarajevu, nešto je skeptičniji. Kao šef ministrova kabineta, Golijanin kaže da islamističke zajednice privlače „sve više sljedbenika” i da je njihove hermetične mreže teško probiti. „Govorimo o selima u kojima djeca više ne idu u javne škole, nego se radije odlučuju za privatno školovanje u skladu s jordanskim kurikulumom. Govorimo o ljudima sklonima nasilju koji komuniciraju posredstvom tajnih šifri u videoigrama. Govorimo o prikrivanju: ono što se nekoć možda moglo prepoznati kao kamp za obuku danas nestaje pod maskom nevladine organizacije.” To su nevjerojatna priznanja nemoći, i to od predstavnika zemlje koja je od međunarodne zajednice u poslijeratnom razdoblju primila 90 milijardi eura za uspostavu stabilnosti.
 
Još prije tri godine, Međunarodna skupina za krizne situacije kazala je da islamizam i nacionalizam u Bosni plešu „opasan tango”. A oni koji izvlače korist od sporova među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima oduvijek su bili i još su danas tvrdolinijaši svih boja. Nedavno je utvrđeno da se 64 nezakonite muslimanske zajednice sumnjiči za radikalizam. Od 1. ožujka sigurnosne snage su ovlaštene djelovati protiv pobunjenika. Inače bi mogao uslijediti kaos, upozorava Bakir Izetbegović, bošnjački član tročlana predsjedništva Bosne i Hercegovine. Međutim, to upozorenje stiže prekasno za mnoge. Jedan je od njih Ibro Ćufurović. Nedavno se na internetu pojavila nova fotografija s mladim čovjekom slabe plave kose i plavih očiju: bio je to Ibro. Svatko, pa i njegov otac Šefik, može je vidjeti: slika s tjeralice Ibre Ćufurovića objavljena je na internetskoj stranici Interpola od 26. veljače 2016. Optužba protiv mladog Bošnjaka glasi: „Organizira terorističku skupinu povezanu s kažnjivim djelom terorizma.”
 

Walter Mayr, Der Spiegel, Njemačka

Snažno širenje kršćanofobije

 
 
Zasigurno da nema zemlje u svijetu kojoj je toliko potrebna istina o prošlosti i sadašnjosti, temelja mirne i sigurne budućnosti, kao što je ta trajna, bezalternativna vrjednota potrebna današnjoj, na smrt osuđenoj, Bosni i Hercegovini. A upravo zbog te vrijednosti, zbog istine kao poveznice beha razlika, na samrti Bosne i Hercegovine najviše se govori neistina zemlje kakva je bila, kako je prošla kroz rat, kakva je danas i kakva bi trebala biti sutra. Istina se iskrivljuje, ona iz prošlosti, i laže ova u sadašnjosti. Istinu u Bosni i Hercegovini svi eutanaziraju, a tamo gdje je ne mogu ubiti, istina se zapravo ne može nikada i nićim ubiti, tamo je skrivaju, ili kroz svoje nacionalne i vjerske interese filtriraju i šalju je u uporabu.
http://www.bug.ba/wp-content/uploads/2012/06/Foto-Mirza-Balihodzic-www-bug-ba-Zupa-Svetog-Ante-27.jpg
No dok iz njihovih centara današnje političke i vjerske moći, mjereni  interesima na tom „predziđu kršćanstva“ , istina izađe sama se sebe srami u odjeći u koju su je obukli. I stoga ubrzo sa sebe poskida sve ono što joj ne pristaje, i u narodima zasja ljepotom kakva je svaka prava istina. Samo što malo zasja i osvijetli bosanskohercrgovačko političko i ekonomsko  crnilo, njeni kreatori i dizajneri je opet žestoko ubijaju i gonjaju po iskrvavljenim, i masovnim grobnicama preoranim beha prostorima. Stoljećima su je otimali, i otimaju, napose u ovom mirnodopskom ratu, od njenih čuvara, isti onih koji Bosnu i Hercegovinu brane i ćuvaju, i pod cijenu nabijanja na kolac, i žive potkovane, od svih agresora, okupatora, i ideologa. Tako je bilo u prošlosti, tako je i danas. Sve to  pokazuje da su ubojice beha istine i ubojice Bosne i Hercegovine.
 
Bez istine, one koju prihvaćaju sva tri beha naroda, zasigurno nema ni Bosne i Hercegovine. Ne može  Bosna i Hercegovina biti građena na istini koju današnji Bošnjaci, dekretski, nameću nebošnjacima, budući da to nikako, i gotovo ni u čemu, nije bosanskohercegovačka povijesna istina, niti prošlosti a niti sadašnjosti. Nije istina, niti će je kada Hrvati i Srbi prihvatiti, da je Bosna i Hercegovina u vrijeme genocidne osmanlijske okupacije bila multi zajednica, kako to danas govore Bošnjaci. Za vrijeme turske okupacije bosanskohercegovačka istina je da je to bio najstradalniji i najtragićniji period beha povijesti. Bilo je to vrijeme prvog nacifašizma, i snažnog širenja kršćanofobije, na europskim prostorima, iz kojeg su kasnije nicale sve totalitarne ideologije zločina i genocida.
 
Osmanlijska okupacija tog dijela Europe  prvi je genocid i konfesiocid zabilježen, ne samo u Europi već i u svijetu. On se kasnije proširio i na Jermene gdje su Osmanlije, kroz prvi povijesni holokaust u svijetu, smaknuli više od dva milijuna tog naroda. Broj kršćanskih žrtava u petstogodišnjem osmanlijskom danku u krvi u Bosni i Hercegovini,  nažalost, premašuje tu brojku. Ne priznati tu istinu znači i ne priznavanje Bosne i Hercegovine. U to krvavo osmanlijsko vrijeme nema ni govora o mirnom i slobodnom životu, ili suživotu, u nacionalnim, napose ne u vjerskim razlikama. Stoga je, u najmanju ruku, čudno, bez obzira što se papagajski ponavlja s ciljem da se i laž prihvati kao istina, da član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda, Bakir Izetbegović, na Dan grada Sarajeva 6. 4. 2016. bez i malo srama kaže: „BiH je multikulturalna i multietična zemlja koja je tako funkcionirala stotinama godina, te na taj način ona je prethodnica onog što Europa danas pokušava da bude“. No, sama činjenica da je Izetbegović, mlađi, to kazao u gotovo sto postotnom muslimansko bošnjačkom Sarajevu, koje je  izgubilo svaki europski izgled, zapravo porazbijane mu sve europske kockice, kazuje da nije istina to što Bakir govori.
 
Ako Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine nije multikulturalan i multikonfesionalan  grad, a nije, kako onda govoriti da je Bosna i Hercegovina multikulturalna i multietična zemlja. A svakim danom sve je više beha gradova koji se oslikavaju po uzoru na Sarajevo. Islamizacija beha gradova prethodnica je islamiziranja cijele Bosne i Hercegovine. Ne priznati tu stvarnost u sadašnjosti Bosne i Hercegovine, znači širenje laži o beha prošlosti i sadašnjosti, a time i budućnosti. Da se prizna stradalnička istina Bosne i Hercegovine u vrijeme turskog danka u krvi, i sadašnjost bi se živjela na istini, a time bi se i budućnost gradila na toj civilizacijsko kulturnoj vrijednosti, koja je nezamijenjiva, napose je nezamijenjiva u šarenim nacionalno vjerskim društvima kakvo je podijeljeno bosanskohercegovačko.
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/14404664.jpg
Bugojno
 
Ako danas na početku Trećeg tisućljeća ljudske povijesti nema multikulturalni i multivjetrski društava u islamskom svijetu, gdje spada i Turska, a nema ih, onda je nemoguće vjerovati da ih je bilo u vrijeme osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, odnosno da je Bosna i Hercegovina „prethodnica onog što Evropa danas pokušava da bude“. Koji su to tragovi i dokazi da je Bosna i Hercegovina živjela u slobodi nacionalnih i vjerskih razlika i posebnosti u vrijeme Osmanlija? Tih dokaza naprosto nema, i svaki govor o multikulturalnosti i multietičnosti u islamskim zemljama negira današnja Turska, zemlja u kojoj pa gotovo nema više ni kršćana, ni tragova kršćanstva. Ako je danas Turska etnički i vjerski čista zemlja na ulasku u Treće tisućljeće, a jest, zar je onda moguće da je u prošlosti u okupiranim zemljama i narodima tolerirala nacionalne i vjerske razlike. Kako je tolerirala, i kako su živjeli kršćani u Bosni i Hercegovini zabilježili su nam svojim žrtvama bosanski fratri, čuvari Bosne i Hercegovine i kršćanstva.
 
A u kakvoj se sadašnjosti gradi, navodno, multikulturalna buduća Bosna i Hercegovina pokazuje slučaj književnice Jasne Šamić. Naime ta književnica u zemlji slobode govora, kakva  Bosna i Hercegovina, „prethodnica Europe“, želi da bude, u intervjuu Danima kazala je, između ostalog, za Kuran da je to: „knjiga puna nejasnoća, nedorečenosti, a naročito strašnih prijetnji...“ I taj govor, koji nema ništa uvrjedljivo ili podrugljivo, napali su čuvari islama u Bosni i Hercegovini, oni koji korak po korak uvode šerijatsko pravo u multikulturalnu, multietičnu, multikonfesionalnu, beha zajednicu. Iz „multi“ Sarajeva protiv književnice je izdata fetva od profesora Tefsira na Fakultetu islamskih nauka dr. Džemaludina Latića i njegova kolege dr. Almira Fatića. Profesori u fetvi kažu, „to je nedopušteno grubo klevetanje i vrijeđanje islama i muslimana“.
 
O Kuranu u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim islamskim zemljama ne smije se imati svoje mišljenje, i zbog toga bošnjačka profesorska gospoda traži kaznu za književnicu, kao i za novinarku koja ju je inrevjuirala. Podsjeća to na položaj kršćana u Pakistanu, Saudijskoj Arabiji, Iranu, Kuvajtu, gdje ih se kamenuje „kada  Alahovo ili Muhamedovo ime uzmu  u ispraznost“. U Pakistanu, kako piše novinar Večernjeg lista Hassan Haider Diab, „zbog pripadnosti kršćanstvu suprug i supruga mogu javno biti spaljeni na ulici pred očima svoje djece“. Tu tešku sudbinu kršćanima u Bosni i Hercegovini najavio je Alija Izetbegović u Bugojnu kada je kazao za crkvena zvona „zvona su za hajvan“. I takvom vjerskom islamskom radikalisti odaje se državna počast na Dan grada Sarajeva. Tog Dana ni spomena o žrtvama Hrvata katolika koji su branili grad. To je ostavština Osmanlija, i to je istina vladavine iz njihova vremena, ali i istina da to krvavo beha razdoblje zazivaju Bošnjaci. O tim istinama se mora pisati i učiti, jer bez istine nema ni  Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Ponedjeljak, 26/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1786 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević