Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Danas je izgleda najvažnije javno se deklarirati antifašistom

 
 
Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega predalo je obiteljima tijela dvojice ekshumiranih partizana s područja Dubrovnika koji su poginuli na širem području grada Širokog Brijega u borbama u siječnju 1945. Naime, kada je u travnju 2012. godine Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega obavilo u Ljubotićima ekshumaciju posmrtnih ostataka dvojice partizana s područja grada Dubrovnika, nitko nije mogao predvidjeti da će točno četiri godine kasnije, u travnju 2016. godine, cijela priča dobiti takav 'happyend'. A u cijeloj toj priči bila je samo jedna loša karika: SUBNOR Dubrovnik pokazao je teško shvatljivu nebrigu i sramotnu nezainteresiranost, doslovno se osramotio.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fit,f_auto,h_480,q_60,w_640/2_18569528.jpg
U ožujku 2012. godine Slavko Galić - Plenković u ime MZ Ljubotići podnio je zahtjev Povjerenstvu za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg za ekshumaciju tijela dvojice partizana koji su pokopani u njihovom groblju Sunčenjak, a prema službenoj evidenciji Povjerenstva radi se o grobištu br. 5. Između ostalog u zahtjevu Galić je tada naveo da se radi o dvojici partizana: Luki Bujaku i Ivi Duperu. Iako svi podaci iz sjećanja svjedoka iz sela Ljubotića, koje je objedinio i predočio Slavko Galić, nisu bili sasvim točni, ipak su se pokazali neprocjenjivim jer su na kraju na temelju njih pronađene obitelji dvojice poginulih dubrovačkih partizana, kojima su i predana njihova tijela 4. travnja.
 
Povjerenstvo je sukladno svom Pravilniku o postupanju (policijsko osiguranje, nazočnost članova Povjerenstva, arheologa i forenzičara itd.) pripremilo ekshumaciju na Sunčenjaku te je 11. travnja 2012. godine istu i obavilo, pri čemu je pronašlo dva tijela, potpuno u skladu s opisom iz zahtjeva MZ Ljubotići. Provjerom na službenom 'Popisu poginulih boraca 2. dalmatinske proleterske udarne brigade u okolici Širokog Brijega' Povjerenstvo je utvrdilo radi o dvojici partizanskih boraca, obojica s područja grada Dubrovnika:
 
1. pod rednim brojem 723. Luko (Miha) Bujak (rođ. 1911.), Majkovi, (današnja) općina Dubrovačko Primorje, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 21. prosinca 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Bujakovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 37);
2. pod rednim brojem 1332. Ivo (Ivana) Duper (rođ. 1925.), Krstac – Mlini, (današnja) općina Župa Dubrovačka, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 7. rujna 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Duperovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 36.).
 
Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svog ujaka Luke Bujaka Mirjana Popović i Luce Čučić dale su zajedničku izjavu: „Naš dundo (ujak) Ivan – Ivo Duper poginuo je u Širokom Brijegu u siječnju 1945. godine, s nepunih 20 godina. Bio je to veliki gubitak za obitelj u kojoj je bio najstarije dijete, hranitelj i oslonac majci udovici koja do kraja svog života nije mogla prihvatiti da ga je tako mladog izgubila, a najviše ju je mučila činjenica da mu ni grob ne može obići jer ne zna gdje je pokopan. Priče i tugu naše babe, njegove majke, skoro smo i zaboravili, pa su nas poziv sa Širokog Brijega i vijest o pronalasku i ekshumaciji njegovih posmrtnih ostataka više nego ugodno iznenadili. Izuzetno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji su bili uporni u traženju nas, potomaka pokojnog dunda Iva, njima nepoznatog čovjeka, kao i svima koji su omogućili, kako ekshumaciju, tako i prenošenje njegovih posmrtnih ostataka u našu obiteljsku grobnicu na groblje svetog Ilara u Mlinima. Sada će konačno počivati u miru Božjem uz svoje najmilije, odnosno uz one koji su ga najviše voljeli!
 
Stoga ovom prigodom želimo najiskrenije zahvaliti našoj općini Župa Dubrovačka na pomoći koju su nam pružili u pripremi i prenošenju posmrtnih ostataka našega pokojnog dunda Iva. Ali posebnu i iskrenu zahvalnost dugujemo i izražavamo svim članovima Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta 2. svjetskog rata i poraća iz Širokog Brijega na čelu s predsjednikom Perom Kožulom. Želimo im svako dobro i uspjeh u velikom i humanom poslu kojeg su se prihvatili i kojeg izuzetno predano obavljaju!“
 
Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svoga daljeg rođaka Ive Dupera Ivo Lopina je kazao: „Ja nisam bliska rodbina, ali sam htio pomoći da posmrtni ostaci pokojnog Luke Bujaka. Od bliže rodbine u Gradu živi samo jedan Bujakov rođak, nećak Ivo Bujak. Ivo je pokušao stupiti u kontakt sa SUBNOR-om Dubrovnik, ali je i on naišao na hladan prijam i nezainteresiranost, kako je sam rekao. No bez obzira na sve, na kraju će posmrtni ostaci Luke Bujaka ipak stići kući u Majkovo, gdje će konačno naći vječni smiraj. Zahvaljujem Vama dobri ljudi iz širokobriješkog Povjerenstva za sve što ste činili i što činite.“ Jedini koji ama baš ništa konkretno nije uradio oko prijenosa posmrtnih ostataka svoga člana, naglašavam svoga člana, osim prosipanja zavidne količine isprazne demagogije, jest SUBNOR Dubrovnik ili kako oni sebe pretenciozno nazivaju Udruga antifašista Dubrovnik, u par kontakata zastupana po 'bezimenoj' ženskoj osobi i tajniku, izvjesnom Marinku Vlašiću. Osim beskonačnih objašnjenja tko su oni, kako rade, što mogu, a što ne mogu, konkretno ama baš ništa nisu poduzeli osim što su ponudili svoju kosturnicu za pokop posmrtnih ostataka ovih dvojice svojih članova, iako bi mogli, trebali ili čak morali znati da danas ni onaj tko nema svoju vlastitu grobnicu, neće dopustiti da ga ukopaju u tamo nekakvu SUBNOR-ovu partizansku grobnicu.
 
Ne praveći nikakvu razliku među žrtvama po bilo kojoj osnovi širokobriješko Povjerenstvo navedenu je ekshumaciju pripremilo, obavilo i dokumentiralo, kao i svaku drugu koju je dosad obavilo ili koju će u budućnosti obaviti. Povjerenstvo je posredno pronašlo i obitelji ekshumiranih žrtava, organiziralo i dogovorilo sve detalje i evo obavilo primopredaju tijela dvojice partizanskih vojnika poginulih na Širokom Brijegu. U isto vrijeme organizacija kojoj bi to trebao biti temeljni zadatak osim isprazne demagogije, nije bila u stanju ništa konkretno poduzeti ili napraviti. Sve ovo o čemu pišemo, o ignorantskom odnosu SUBNOR-a Dubrovnik, potvrdile su nam i poprilično razočarane obitelji prilikom preuzimanja posmrtnih ostataka svojih poginulih članova.
 
Nakon uspješno obavljene još jedne zadaće, predsjednik Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg Pero Kožul kazao je: „Zadovoljan sam, kako ne bih bio zadovoljan. Još dvije ratne žrtve, bez obzira što su pripadale vojci koja je počinila jezive zločine na Širokom Brijegu, odlaze kući gdje će, nadam se, njihove duše naći vječni smiraj. Bio bih nepošten kad ne bih naglasio indicije prema kojima se u slučaju ovih dvojice dubrovačkih partizana radilo o prisilno mobiliziranim zemljoradnicima, o priprostim ljudima, koji vjerojatno nikome nisu počinili nikakvo zlo. Zapravo, tako tvrde njihove obitelji i ja želim vjerovati da je to istina. I ovaj slučaj dvojice dubrovačkih partizana po tko zna koji put pokazuje i potvrđuje da širokobriješko Povjerenstvo za grobišta Drugoga svjetskog rata ne pravi nikakve razlike među žrtvama, ma koje ili ma čije one bile. Nažalost ne mogu, a da se ne dotaknem SUBNOR-a Dubrovnik ili kako oni sebi samozaljubljeno tepaju Udruga antifašista Dubrovnik. Kakva su vremena došla, na sve strane lebde antifašisti: otvoriš paštetu, i iz nje iskaču antifašisti! Sudeći po ponašanju u ovome konkretnom slučaju, prije će biti da je to Udruga jada i čemera Dubrovnik. Danas je izgleda najvažnije javno se deklarirati antifašistom, a što si učinio i kakva djela stoje iza tebe, to je najmanje bitno.“
Široki Brijeg, 3. travnja 2016.

 

Velimir Mabić, član Povjerenstva za obilježavanje grobišta II. svjetskog rata i poraća; http://www.abcportal.info/clanak/ekshumacija-dvojice-partizana-poginulih-davne-45-u-okolici-sirokog-brijega

Uvijek kada su na predziđu kršćanstva bili ušutkani i porobljeni Hrvati u BiH, bila je ušutkana i porobljena Europa

 
 
Sve se više rasplamsava svjetski rat vjera i civilizacija. Što je suvremeni kršćanski svijet miroljubiviji, islamski je ratoborniji. Što sve više kršćanstvo pruža ruku mira, islam tu istu ruku više odsjeca. Što kršćani više nastoje spustiti ratnu loptu na zemlju, muslimani je više ispucavaju u ratne visine. U visine dok hirošimsko-nagasakijski ne eksplodira. I čini se da im je to cilj.
http://www.dw.com/image/0,,5937257_4,00.jpg
Jedanaesti rujan 2001. danas se ponavlja gotovo svaki dan, samo na drugom mjestu kršćanskog svijeta. I gotovo da nema dana a da se taj crni početak svjetskog rata vjera i civilizacija ne ponovi. Zapravo nikad više nije ni prestao budući da su islamisti uspjeli kršćane zatvoriti, ušutkati, i u neviđeni strah utjerati. Više nema slobode kretanja u kršćanskom svijetu, nema ni slobode govora, jer svaki govor o tom vjerskom ratu, govor o nezabilježenoj kršćanofobiji,  je zabranjen. To je islamofobija. Taj nametnuti islamski rat Europu je vratio u prošlost najcrnji diktatura, i porušio sve europske stečevine, slobode, demokracije, ljudskih prava. Europljani su ušutkani, kako od islamista tako i od svojih nacionalnih vođa, više negoli ikada u prošlosti.
 
Poslije Amerike koja je poražena toga crnog 11. rujna 2001. islamisti atomskom mržnjom agresiraju na Europu, kolijevku ljudskih prava i sloboda, demokracije i tolerancije. Na Europu koja je poslije Drugog svjetskog rata udomila milijune muslimana, no koji je nikada nisu prihvatili domovinom sa njenim vrijednostima i bogatstvima suživota u razlikama. Danas je razaraju terorističkim akcijama, a sutra i atomskim oružjem ako im dođe u ruke. Nažalost, ne će se dugo čekati dan kada će islamisti upotrijebiti i oružje za masovno ubijanje u ratu protiv kršćana, budući da iza njih stoje neke islamske zemlje. Neće se ustručavati upotrijebiti ga, dapaće sa velikim užitkom koristit će ga u islamiziranju svijeta, u kojem kako ih se uči nema mira dok cijelim svijetom ne zavlada islam. Desetine i stotine mrtvih je po europskim gradovima koje su islamisti osvojili, i u koje gotovo pa i ne smije zalaziti policija tih gradova, i u kojima ne važe zakoni tih zemalja. Potvrđuje se kako je desetine i desetine Gornji Maoča u Europi. Europa je po  vjerskim islamskim terorističkim akcijama ubijanjima i razaranjima sve sličnija Iraku, Siriji, Afganistanu, što i jest cilj islamista.
 
Dva milijuna islamskih emigranata, među kojima je vrlo velik broj vjerskih terorista, ušlo je bez ikakvih graničnih kontrola u Europi. Pod zaštitom, i na poziv njemačke kancelarke Angele Merkel, vojska islamista rasporedila se po europskim gradovima, i ubijanje, razaranje, i sijanje straha je krenulo. Nakon što su im Europljani pružili ruku dobrodošlice i razumijevanja, primili ih pod prijetnjom deeuropske i dekršćanske politike aktualne njemačke vlasti, islamisti su jedanaestorujanskim zločinom masovnog ubijanja udarili i na glavni grad Europe - Bruxelles. Nije slučajno izabran taj grad. Terorističkim udarcima na Bruxelles 22. ožujka 2016. islamisti su udarili na cijelu Europu, na svih 28 članica čime su rat učinili svjetskim, europskim. Udarili su time i na Njemačku koja ih pozvala, i koja je u njihovu zaštitu ušutkala sve druge članice,  te čak zaprijetila i ratom na Balkanu ako se blikora emigrantska ruta kroz zemlje kojima prolaze do Angele Merkel. Moćna i svemoćna Njemačka, podsjeća na neku svoju crnu prošlost, ćije posljedice i danas osjećaju neke njene žrtve.
 
I nije to neko iznenađenje da islamisti mučki udare i na one koji su ih primili i nahranili. Osjetila je to Hrvatska kada je primila gotovo pola milijuna Muslimana, koji su je kasnije osuđivali kao agresora na Bosnu i Hercegovinu. Osjetili su to i Hrvati Srednje Bosne koji su također primili stotine tisuća, ispred velikosrba prognanih, Muslimana, koji su im kasnije udarili nož u leđa i prognali ih zauvijek sa prostora Lašvanske doline. Ostaje, stoga, pitanje za budućnost koja će morati odgovoriti, zašto je njemačka kancelarka uvela toliki broj islamista bez ikakvih kontrola, i zašto je primorala, gotovo, sve članice Europske Unije da sudjeluju u tom terorističkom procesu islamiziranja Europe.
 
Sve je više dokaza nezahvalnosti, bahatosti i drskosti u ponašanju emigranata. Kako pišu portali u Njemačkoj je zabranjeno radnicama i radnicima koji rade sa emigrantima da javno iznose svoja teška iskustva rada sa tim ljudima. A ona su čak i nepodnošljiva, jer teško je u okvirima europskih vrijednosti zamisliti toliku drskost, toliku bahatost, toliku nezahvalnost, koja prelazi u agresiju emigranata, koji su navodno pobijedili od rata. Prije bi se moglo reći da je najveći broj njih došao u rat, u rat protiv Europe i europskih stećevina, u prvom redu kršćanskih.
http://wp.patheos.com.s3.amazonaws.com/blogs/hindtrospectives/files/2012/11/hijab-france-300x184.jpg
Treća, pa čak i četvrta generacija muslimana koja živi u europskim zemljama, statistika kaže, nije se htjela, ne će i ne može integrirati u europska društva. Čak ima slučajeva, sve više i više, da su mlade muslimanske generacije rođene i odrasle u Europi, u kršćanskom svijetu, sve radikaliziranije i za europsku budućnost opasniji. Ukazivati na muslimansku antieuropsku i antikršćansku praksu danas je vrlo opasno u Europi. I gotovo zabranjeno. Pokazatelj europske ušutkanosti pod čizmom muslimanske porobljenosti. Turski predsjednik, koji se doživljava kao Sulejman Veličanstveni, obnovitelj krvavog i genocidnog osmanlijskog vremena, i ne skriva pobjedu svoje zemlje nad Europom, koju mu je izdala njemačka kancelarka Angela Merkel. Europa je na koljenima. Bruxelles je samo nastavak islamskog terorizma, onog iz Engleske, Španjolske, Francuske, te seksualnog zlostavljanja, što je također teroristički zločin, po Njemačkoj. Nastavka kojem se kraj ne vidi. A ne vidi se zbog toga što se islamski teroristi rađaju i odgajaju za zločine u Europi. U Europi koju nikada ne će prihvatiti u njenom identitetu. I o toj muslimanskoj mržnji prema kršćanskoj Europi, u kojoj žive i uživaju sve europske blagodati, ne smije se također glasno govoriti i javno pisati. Svako ukazivanje na te zločinačke akcije okarakterizira se kao islamofobija. Odnos islamista prema Europi jednak je onom bošnjačkom prema Bosni i Hercegovini. Naime, kao što suvremeni islamski emigranti, i oni davno došli, Europu vole i cijene onoliko koliko je islamska i islamizirana, to isto ćine i Bošnjaci prema Bosni i Hercegovini. Vole je i bore se za nju onoliko koliko je muslimanizirana i otomanizirana, i sve izvan tih okvira je protiv i Bošnjaka i Bosne. Sve izvan tih okvira Bosna nije Bosna.
 
Bivši poglavar IZ BiH, čovjek najviše zaslužan za deeuropeiziranje, dekristijaniziranje i vehabiziranje Bosne, Mustafa Cerić, kaže: „Nisam očaran europskom poviješću, niti što dugujem Europi“. I govori to dan poslije isilovskog udara na Europu, čime šalje poruku islamistima, ako mu beha muslimani nismo u petsto godina života u Europi prihvatili je u njenom identitetu, zašto bi je vi prihvatili i bili očarani njenim vrijednostima. Ako on, a time i svi beha muslimani koje je godinama  predstavljao, nemaju razloga biti zahvalni Europi za petsto godina dug slobodan život u svom muslimanskom identitetu, ako se je on kao bivši poglavar IZ BiH uspio oduprijeti europeizaciji i integraciji u europsko društvo, nemate pravo ni vi, poručuje im Mustafa Cerić.
http://cdn4.spiegel.de/images/image-39017-panoV9free-abcd-39017.jpg
Kao što je Bosna i Hercegovina puna Cerića i islamskih terorista koji ubijaju  po Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Kaknju, Rajlovcu... i Europa ih je puna po Parizu, Madridu, Bruxellesu... Islamski radikalizam ima svoj početak u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj imaju svoj nedodirljivi i za beha zakone neprolazni, entitet. No, zato Hrvati nemaju svoj entitet, nemaju svoj javni RTV servis, nemaju pravo provratka. Svaki govor Hrvata u Bosni i Hercegovini o pravu na svoj entitet, na svoj javni RTV servis, svaki povratak prognani Hrvata na svoja ognjišta, od strane Bošnjaka se naziva islamofobijom, dok sve te bošnjačke opstrukcije i zabrane Hrvatima nije kršćanofobija. I to je dio globalnog svjetskog i vjerskog rata koji se vodi u Europi. U Bosni i Hercegovini je započeo Prvi, te ne ćčudi što je u njoj polazište i Trećeg svjetskog i vjerskog rata. Uvijek kada su na predziđu kršćanstva bili ušutkani i porobljeni Hrvati u Bosni i Hercegovini,  bila je ušutkana i porobljena i Europa. Povijest se ponavlja.
 

Vinko Đotlo

Alija Šunje sanja bošnjački Mostar

 
 
U mnogim beha gradovima je neriješen ratni ishod zbog čega Bošnjaci i najavljuju nastavak sukoba. Bosanskohercegovački građansko-konfesionalni rat za teritorij, za sela, za gradove, te u konačnici za cijelu Bosnu i Hercegovinu zaustavljen je u Daytonu, ali nastavljen i traje u Bosni i Hercegovini za svaku stopu teritorija, za svako selo, za svaki grad i gradić. Traje neki vjersko-gerilski rat osvajanja u građansko-vjerskom sukobu neosvojenog. To se nije krilo, to se ne krije, i ne može sakriti, jer stanje u Bosni i Hercegovini sve  više to razoktriva, i otkrivaju se namjere i ciljevi zaraćenih strana, napose onih koje više nemaju strpljenja čekati za oružani nastavak, kojima na poseban način smetaju gradovi i sela u kojima je rat zaustavljen neriješenim rezultatom.
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2012/10/herceg_bosna201210281020430.jpg
Mostarski grafiti
 
Naprosto ono zbog čega je beha rat i započeo, zbog svega se tako brutalno vodio, zbog toga se vodi i danas, i zbog toga najavljuju njegov otvoreni nastavak. Beha rat stoga i nije svjetska iznimka svih povijesni građansko vjerski, teritorijalno osvajačkih, ratova. Kada je riječ o ratu onda je Bosna i Hercegovina dio svjetski ratnih zbivanja, zbog čega je još uvijek nedovršen, zbog čega je i svjetski i vjerski. Pa gotovo globalni. No, ono što beha nedovršeni rat čini sve više opasnim i opasnijim od nekih drugih svjetskih vjerskih ratova je činjenica ogromnog broja vanjskih sudionika u njemu s terorističkim akcijama. Uz to i načini današnjeg vođenja vjerskih ratova koje unose islamske terorističke organizacije, skupine i radikalne islamske države. Zbog toga beha građansko-vjerski rat za teritorij, za selo, za grad, i za Bosnu i Hercegovinu, sve  je više brutalniji, s terorističkim dimenzijama, za kakve se vjerovalo da su neponovljiva prošlost u Europi.
 
Četvrt stoljeća koliko i dalje traje beha sukob Bosnu i Hercegovinu pretvara u europski Bliski istok trajnog nemira, nestabilnosti i rata. Beha rat će zbog toga trajati sve dok zaraćene strane ne osvoje zacrtane teritorije, sela i gradove u kojima je sukob neriješen, ili cijelu Bosnu i Hercegovinu, kako bi je pridružili islamskim zemljama koje ih ideološko vjerski podupiru, i financiraju u tim vrlo opasnim krvavim terorističkim nakanama. Jer, ni jedan rat koji se vodio, a koji će se i voditi nije mogao biti zaustavljen kao neriješen rezultat. Ratovi se ne vode da završe neriješeno. Ne bi se onda ni započimali i vodili. A u Bosni i Hercegovini planeri rata, Muslimani i Srbi, nisu ga ni jedan od njih završili pobjednički, i za obje strane je beha sukob u Daytonu zaustavljen neriješenim rezultatom. Ni jedna strana nije u ratu ostvarila ono što je prije rata planirala. I zato je beha rat nastavljen, i zato se vodi do konačne pobjede jedne od tri zaraćene strane. Tamo gdje je jedna strana apsolutni ratni pobjednik, ne u ovom ratu što je u Daytonu zaustavljen, već kroz cijelu ratnu beha  prošlost, na tom teritoriju, u tom gradu, u tom selu, beha sukob je zaista i stao. Završen je. No, to su samo male kockice ratne Bosne i Hercegovine koje je vrlo lako uvuči u finish sukoba koji slijedi, što znači da ipak još ništa nije završeno.
 
Kazao je to najjasnije potpredsjednik mostarske ratne muslimanske partije SDA Alija Šunje. A kad neki Alija, to se zna iz krvavog ratnog beha iskustva, kaže onda zaista dolazi tragično krvavo ratno vrijeme u Bosni i Hercegovini. Svaki Alija prije rata kojeg pripremi smijestiti svoju obitelj na sigurno i tada može započeti krvava igra. Alija Izetbegović je prije rata kazao „spreman sam žrtvovati i 250 hiljada Muslimana za (islamsku) Bosnu i Hercegovinu“, čime je zamišljao da bi beha sukob bio završen muslimanskom pobjedom na cijelom beha području, u svakom selu i u svakom gradu. Na svu sreču nije uspio izdati i poubijati toliki broj svog naroda, za svoju islamsko-deklaracijsku Bosnu i Hercegovinu. Zbog toga njegov imenjak Alija Šunje govori da je beha sukob neriješen, odnosno da se nastavkom koji traje mora riješiti.
 
Alija Šunje počima ratom za gradove u kojima je ostao neriješen, za razliku od Alije Izetbegovića koji je rat započeo za cijelu, unitarno centralističku Bosnu i Hercegovinu. Alija Šunje bi beha rat nastavio za Mostar i uredio ga kako je Izetbegović uredio Sarajevo. Za Aliju Šunje rat u Mostaru nije završen, te kaže: „Mostar ne može imati tretman kao Čapljina zato što je rat u Mostaru neriješen, dok su u Čapljini rat dobili Hrvati“. Najjasnija potvrda onoga što se znalo i zna među beha sukobljenim stranama, pa i šire, ali što se javno ne govori. Alija Šunje je to javno priznao i najavio nastavak beha rata do pobjede. Ne smije biti neriješenog rezultata, ne smije ostati ni jedan beha grad multikulturalni, multireligijski, onda bi to značilo da je rat neriješen.
 
Jiři Dienstbier, ondašnji  posebni izvijestitelj UN-a o stanju ljudskih prava u BiH i Hrvatskoj, kazao je: „U Bosni i Hercegovini svako selo je imalo svoj građanski rat“. Alija Šunje to danas i potvrđuje. Razlika je samo u tome što je Jiri kazao da je svako selo imalo svoj građanski rat, a Alija kaže i svaki grad je imao svoj građanski rat, pa i Mostar u kojem rat nije završen jer je neriješen rezultat. Stoga se rat nastavlja, kaže Šunje.
 
Mostar ne može biti neriješenim ratnim ishodom, on mora doživjeti sudbinu kakvu su doživjela hrvatska sela u Lašvanskoj dolini. Opustošena i spaljena, u nekima ni traga hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta, zarasla u žbunje, putevi preorani, od kuća samo kosturi (Miletići). Tu su Muslimani apsolutni pobjednici, i tu je rat završen. Ako rat nije završen zbog neriješenog ratnog rezultata u Mostaru, a nije kaže potpredsjednik ratne SDA, onda nije završen ni u Travniku, ni u Bugojnu, ni u Zenici, ni u Kaknju, ni u Fojnici, pa čak ni u Sarajevu u kojem još uvijek ima mali broj nemuslimana. Za Bošnjake beha rat je završen u gradovima i selima u kojima više nema ni jednog nebošnjaka, u kojim su porušeni svi nacionalni i vjerski znaci kršćana. Moglo bi se, na tragu te bošnjačke ratne politike reći da u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine rat nije završen. Tko onda može govoriti rat u Bosni i Hercegovini je završen i Dayton je sukob okončao. Dayton je zapravo završio samo prvo ratno poluvrijeme, i čeka se nastavak kojeg Bošnjaci najavljuju, i za koje se pripremaju. Nastavak drugog ratnog poluvremena vodit će se, po riječima visokih dužnosnika SDA, u svakom beha gradu, selu, a u konačnici na cijelom beha terenu. Jer, u mnogim beha gradovima je neriješen ratni ishod, zbog čega Bošnjaci i najavljuju nastavak sukoba.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Nedjelja, 27/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1688 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević