Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Sva pomoć u Bosnu stizala je preko Zagreba, a ne Beograda

 
 
Od svega što se moglo čuti u danima obilježavanja dvadesete obljetnice “Oluje”, najvažnijim mi se čine jedno pitanje i jedan zaključak. Pitanje je jesu li Amerikanci znali baš sve detalje ili ih je Franjo Tuđman preduhitrio da Hrvatsku skroje po nekom “daytonskom” šnitu (Plan Z-4)? Zaključak je, pak, da je „Oluja“, u kojoj je Hrvatska početkom kolovoza 1995. munjevito, “blitzkriegom”, za svega 84 sata, vratila pod kontrolu Kninsku krajinu, spriječila da Bihać postane nova Srebrenica.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2015/08/oluja-bihac-d-05082015-600x352.jpg
Sklapanje istinitog historijskog mozaika od posebnog je značaja za BiH, jer zemlja je još u fazi inertnog i dirigiranog semantičkog kaosa; za razliku od Hrvatske, gdje minuli rat nazivaju Domovinskim, rat protiv Bosne još nije dobio svoje ime. Doduše, dali su mu nadimak “nemili događaj”!? A (pogrješna) semantika je, tvrde ispravno lingvisti, u izvoru svakog konflikta. Nasreću, neke grješke je moguće popraviti.
 
Oslobodilačka akcija „Oluja“, kako to tvrde i Amerikanci, spriječila je da Ratko Mladić u Bihaću pobije čak 40.000 ljudi, dakle, pet puta više nego u genocidu u Srebrenici. Toga se ovih dana prisjeća i bivši američki veleposlanik u Zagrebu Peter Galbraith, koji je o tome u srpnju 1995. u Washington slao upozoravajuće depeše. Zato se Hrvatska, čak ni ona Tuđmanova, ne može nazivati agresorom na BiH, onako kako to govorimo o Srbiji. Ne samo što nije spriječila genocid u Srebrenici, Srbija je lokalnim Srbima osiguravala glavnu vojnu i političku logistiku u ratu protiv BiH. A da nije bilo Hrvatske, možda bi najveća evropska masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata danas bila u Bihaću. Samo preko zagrebačkog, a ne beogradskog aerodroma, Bosni je, kada je to bilo najpotrebnije, stizala najvažnija pomoć. Bez ikakvog cinizma, aktualni hrvatski premijer (Zoran Milanović), kao nijedan prije njega, nije bio vikend ratnik u BiH!
 
Galbraith u srponju 1995. u Washington slao upozoravajuće depeše
 
Bez obzira što je Bakir Izetbegović “slobodno” prošetao beogradskim sokakom (Knez Mihajlovom), za mnoge Bosance i danas, 20 godina kasnije, nije isto hodati Zagrebom i Beogradom. Iz srbijanske, a ne hrvatske prijestonice, još stižu i Interpolove potjernice protiv onih koji su branili Srebrenicu ili Sarajevo. Uistinu, „Oluja“ je slomila kralježnicu velikosrpskom projektu, zaustavila rat i omogućila da krenu mirovni pregovori u BiH - do Dejtona; sve ostalo su nijanse. Toliko što se tiče američkog učešća i lingvističke preciznosti!
 
No, bilo je i tragičnih grješaka u vezi s “Olujom“ kada se radi o hrvatskoj strani. Međunarodni faktor se također nije proslavio, pa se, nakon svega, još posipa pepelom po glavi. Kad je, dakle, riječ o egzodusu 220.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti - to su ljudi koje je nacionalistički Beograd predugo indoktrinirao i politički upotrebljavao. A onda proglasio “poplašenim zečevima” koji bježe. Upravo tako ih je nazvao Slobodan Milošević!
 
Pripisivati samo Zagrebu njihov ništa manje olujno-ekspresni odlazak iz vlastite domovine, nije puna istina; niti je korisno za pomirenje. Pobjednici su tek bili razbili mit o “nepobjedivosti” svesrpske armade (naoružanog naroda), pa nisu uspjeli odmah zajamčiti njihova građanska prava. Organizatori “balvan revolucije” godinama su, pak, spremali zbjegove vlastitom narodu, da bi na koncu pokušali izjednačiti agresore i branitelje. I da bi se pokušali izvući nekažnjeno!

 

O tome mi je 2010. u intervjuu za “Avaz” govorio prvi američki veleposlanik u Zagrebu Galbraith. Pitao sam ga zašto Amerikanci nisu dozvolili da udružene bh. i hrvatske snage u ljeto 1995. godine oslobode Banju Luku i tako konsolidiraju cijeli teritorij BiH. Rekao mi je kako je Washington strijepio da bi se cijela Banja Luka mogla pretvoriti u izbjegličku kolonu i da bi tih 200 do 300 tisuća ljudi regiju opet gurnulo u “jedno kaotično stanje…”
- U jednu ruku, mislili smo, ako Banja Luka padne, to bi bio značajan poraz za fašiste, masovne ubojice, imali bismo drukčiji mir u kojem ove dvije kategorije ne bi uzele sudioništvo. Nešto slično kao u Njemačkoj, u kojoj nije dozvoljeno nacistima da budu dio mirovnog procesa - rekao mi je. I priznao da je strah od posljedica neke nove “oluje” pravdu gurnuo u drugi plan.
 
Žali li danas zbog toga, da Bosna i Hercegovina nije postala normalna zemlja, pitam ovog dobro obaviještenog Amerikanca.
- Čak ni danas nemam odgovor na to pitanje. Mislim da bi krajnji rezultat (rata) u Bosni bio mnogo bolji da su RS, mislim Karadžić i Mladić, bili potpuno poraženi.
Galbraith mi je pričao i kako su Amerikanci, bez puno kolebanja natjerali Hrvate i Bosance da zaustave vojni pohod na Banju Luku: “Veoma je teško ocjenjivati historiju po principu “šta bi bilo da je bilo”, ali mogu Vam ovdje priznati da mi je od svih stvari koje sam radio u životu taj razgovor između Holbruka i mene i Tuđmana i Šuška najteže pao. Jer, nema sumnje da je taj naš razgovor promijenio tok historije na vrlo značajan način”. Možda bi Amerikanci dva puta razmislili da su znali da će 20 godina kasnije BiH postati poligon za ruski obračun sa Zapadom u ovom dijelu Europe!

 
Erol Avdović, Dnevni avaz

Pristran i selekcioniran pristup žrtvama rata

 
 
Svatko onaj koji piše i govori samo o jednoj, onoj muslimanskoj Srebrenici, a ne piše, ne govori i ne priznaje i druge, napose najstradalnije hrvatske Srebrenice diljem Bosne i Hercegovine, što ih napravili Srbi i Muslimani po Srednjoj Bosni - Maljine, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brdo, Vitez, Bugojno, Fojnica, Travnik, Zenica, Doljani..., taj uistinu ne samo da ne želi mir Bosni i Hercegovini nego priprema novi vjerski sukob u toj zemlji. Prije samo dvadesetak dana beha javnost, a i svjetska bila je zatrpana sasvim opravdano pisanjem i govorom o srpskom genocidu nad Muslimanima u Srebrenici. No, sav taj bošnjački trud oko istine srpskog genocida u Srebrenici bosanskohercegovačka i svjetska javnost bi doživjela i prihvatila uvjerljivijom i istinitijom, a time bi bila još tješnje na bošnjačkoj strani, ali i na strani jedinstvene Bosne i Hercegovine, da se ovih dana isto tako piše i govori o hrvatskoj Srebrenici, muslimanskom genocidu nad Hrvatima na Stipića livadi kod Doljana.
http://i.ytimg.com/vi/1J2FPMDU2Zg/hqdefault.jpg
Dževad Mlaćo
 
Tolika nepravda prema žrtvama građansko vjerskog beha sukoba za teritorij, ne može nikako biti stabilan temelj neke jedinstvene, za sva tri njena konstitutivna i suverena naroda prihvatljive Bosne i Hercegovine. Uvijek je nepravda temelj novoj nepravdi, jer jedna vuče drugu za sobom. Jedna nepravda razlog je drugoj. Gotovo pa sve u Bosni i Hercegovini, obučenoj u luđačku košulju u Daytonu, počiva i gradi se na nepravdi. Nepravda učinjena prema hrvatskom narodu u Daytonu, gdje je kao suveren i konstitutivan narod do ropstva obespravljen i deteritorijaliziran, svakim danom se sve više podebljava u postdaytonskoj tvorevini, uređenju kakvo još nije zabilježeno u povijesti čovječanstva. Bosna i Hercegovina cjelovita zemlja, ali iz dva dijela,  podijeljena s jedne strane bošnjačkim isilovskim centralizmom i unitarizmom, te s druge srpskim fašizmom i secesionizmom, s priznata tri suverena i konstitutivna naroda, s dva etnički i vjerski, srpska i muslimanska, čista entiteta. Kažu i galame da je multi zajednica, a u stvarnosti  s dvije nacionalno vjerski čiste, srpske i bošnjačke, zajednice. Ne dozvoljavaju joj da se federalizira na cijelom svom teritoriju, a federalizirali je na većem, u Daytonu  podijeljenom, entitetu.
 
O neuređenosti i nakaradnosti, nepravdi i sramoti svjetske zajednice koja ju je ovako neodrživu ustrojila, te o onima koji je održavaju ovako neodrživom, Srbima i današnjim Bošnjacima, pišu se knjige za budućnost, u kojoj zasigurno ovakva Bosna i Hercegovina ne će i ne može biti. Ono što sigurno jamči da ovakva Bosna i Hercegovina na će i ne može biti u budućnosti, nije samo nakaradnost te tvorevine, i sramota onih koji su je takvu sklepali, već pokušaj Srba i Bošnjaka da joj ovako neuređnoj ne daju da se uredi po želji i pravu i trećeg njenog hrvatskog stanovnika. Toliki giga nered u konačnici guta i one koji ga održavaju, i koji se u takvom neredu pobjednički osjećaju. Ne mogu oni koji danas likuju na hrvatskoj obespravljenosti, koja ih sve više potiskuje na margine beha društva i čini ih narodom drugog i trećeg reda, trajno biti zadovoljni nezadovoljstvom Hrvata. Pristran i selekcioniran pristup žrtvama beha rata, prebrojavanje je krvnih zrnaca preživjeli, a to nikako nije način izgradnje međusobnog povjerenja i snošljivosti, kao temelja zajedničke budućnosti u beha razlikama i posebnostima.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fill,f_auto,h_350,q_60,w_660/grafit.jpg
Ubojstvo s predomišljajem, što će reći planski i jednog pojedinca je zločin, kao da je ubijeno stotine ili tisuće ih. Upravo se u Srednjoj Bosni gdje je muslimanska strana vodila, pa gotovo isilovski rat, najbrutalniji vjerski sukob za teritorij, poćinjen je muslimanski zločin s predomišljajem, te planski pobijeno tisuće i protjerano stotine tisuća Hrvata katolika. Taj muslimanski zločin nad Hrvatima, kojeg danas niti priznaju, niti daju da se o njemu piše i govori, a niti otkrivaju masovne grobnice tih žrtava, po broju ubijenih, po obimu porušenosti crkava i vjerskih katoličkih objekata, te po brutalnostima mudžahedina kao pripadnika ABiH, i domaći vjerski terorista u konclogoru u Gluhoj Bukovici zapravo je genocid i konfesiocid što ga počinila muslimanska, današnja bošnjačka strana u beha ratu nad Hrvatima.
 
Ne reći i ne priznati tu istinu ne znači samo nepriznavanje žrtava već i nepriznavanje preživjelog hrvatskog naroda, kojeg je svjetska zajednica poput vremena kada su Židovi uguravani u konclogore ugurala u federalni okvir nestanka. Stoga Bakir Izetbegović, koji zasigurno zna za sve muslimanske zločine nad Hrvatima u Srednjoj Bosni, koju je njegov otac Alija bio obećao izbjeglim Krajišnicima i mudžahedinima koji te zločine na Staljinov način skriva pobjedonosno na svaki hrvatski legalni zahtjev novog entitetiziranja Bosne i Hercegovine uzvikuje: „Nema daljnje podijele zemlje“. To pak znači da ono kako su Muslimani i Srbi tajno podijelili Bosnu i Hercegovinu u Beogradu je konačno riješenje neriješenog problema. Zato se i skrivaju masovne grobnice Hrvata u Srednjoj Bosni, kao i muslimanski zločin na Stipića livadi kod Doljana. No u isto vrijeme se na veliko i na široko piše i govori o svakoj pa i jednoj muslimanskoj žrtvi više negoli o tisućama hrvatskih.
 
Tko pravi nacionalnu i vjersku razliku između žrtava, taj radi još veće i opasnije podjele između živi. Muslimanski seperatizam prema žrtvama beha rata, nastavak je srpske priče iz Drugog svjetskog rata. To je zapravo priča koja se na ovim prostorima provlači nekoliko desetljeća, što je i bila jedan od razloga velikosrpske agresije na republike i narode bivše države. Desetljećima su Srbi stostruko uveličavali svoje žrtve, te isto toliko puta umanjivali hrvatske. Tu priču, nažalost, koriste današnji Bošnjaci i žrtve računaju na svoje i njihove, te taj materijal razjedinjenosti ugrađuju u zajedničku i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Muslimanski separatizam prema hrvatskim žrtvama razlog je što nitko od muslimanskih počinitelja zločina nije još procesuiran i nije odgovarao za zločin. A počinitelji se znaju, kao što se zna koje i naredio taj genocidni zločin nad 39 hrvatskih žrtava na Stipića livadi. Kao što se zna za Dževada Mlaću egzekutora bugojanskih Hrvata, tako se zna i za muslimanske zlikovce koji su poubijali maljinske, miletičke, travničke, fojničke i sve druge Hrvate.
 
Zbog tog bošnjačkog političkog pravosuđa koje procesuira sve druge samo ne svoje i koje kada i osudi nekog svog brzo ga pomiluje i oslobodi Srbi uzimaju pravom na referendum o nepriznavanju bosanskohercegovačkog pravosuđa. No sve te srpsko bošnjačke igre igraju se s namjerom što deblje diobe zemlje. Igre sa žrtvama bilo brojem, vjerom ili nacijom nestabilan je kamen temeljac bilo kakvom zajedništvu, napose bosanskohercegovačkom koje je i bez bilo kakvih dioba po žrtvama duboko podijeljeno živima, što tu zemlju čini najpodijeljenijom u Europi. Bosna i Hercegovina je podijeljenija negoli sama Europa.
 

Vinko Đotlo

Džafer-beg Kulenović: Bosanski muslimani kao cjelina su Hrvati, dio hrvatskoga naroda

 
 
Činjenicu da je Hrvatska bila stvorena i u Domovinskom ratu obranjena zaslugom i žrtvama svih državotvornih Hrvata, treba uvijek i svugdje isticati, ne samo zbog budućnosti i jedinstva hrvatskoga naroda, već i zbog same istine. Većina bosansko-hercegovačkih Hrvata, kako u domovini tako i u svijetu, uz žrtve i doprinose u obrani Bosne i Hercegovine, uložili su također i ogromne žrtve u stvaranju i obrani današnje države Hrvatske. “Na žalost šira javnost premalo zna o događajima u BiH tijekom 90-ih godina i ulozi Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu. Medijski prostor u Hrvatskoj zatrovan je brojnim dezinformacijama o sudjelovanju i ulozi Hrvata i Hrvatske u ratu u BiH, koje sežu čak do optužbi da je Hrvatska agresor na BiH… Prema podatcima koji dolaze iz relevantnih krugova 64 % poginulih branitelja iz Oružanih snaga RH podrijetlom su iz Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da bi navedene podatke trebalo svakako i znanstveno verificirati.” (Prof. Ilija Vučur: Doprinos Hrvata iz Bosne i Hercegovine u stvaranju i obrani hrvatske države, 18. prosinca 2014.).

http://www.svjetlopis.web44.net/zivotopisi/kulenovic-dzaferbeg_files/image002.jpg
Džafer-beg Kulenović
 
Bosansko-hercegovački Hrvati su uvijek, a posebno u najtežim životnim trenucima, ostali vjerni Hrvatskoj i matičnom hrvatskom narodu. U agresiji Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, početkom devedesetih godina, mnogi od njih su vidjeli opasnost i prijetnju svim Hrvatima, a u slobodnoj i suverenoj državi Hrvatskoj vlastitu životnu opstojnost i sigurnost. Znali su da bez slobodne i suverene Hrvatske ne može biti slobodne ni suverene Bosne i Hercegovine. Tu njihovu odanost i privrženost hrvatskoj državotvornoj ideji i svomu narodu, Alija Izetbegović nikada nije mogao shvatiti, ni prihvatiti.  Što više, on i njegovi tadašnji sljedbenici naivno su, a neki i zlobno, tumačili to kao nijekanje bosansko-hercegovačke državne suverenosti i cjelovitosti. Već 1991. godine, dakle u samom početku, kada su četnički dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, uz podršku JNA, krenuli protiv hercegovačkih Hrvata, Izetbegović, koji je trebao biti predsjednik svih građana u BiH, izjavom, “ovo nije naš rat,” okrenuo je leđa tom, za njega i njegove vjerske fundamentaliste, nepoželjnom dijelu sugrađana. Odričući se njih, Izetbegović se je defacto odrekao cjelovitosti i suverenosti Bosne i Hercegovine. To je bio jedan od glavnih razloga za kasnija nepovjerenja i ratne sukobe između bosansko-muslimanske i hrvatsko-katoličke strane u Bosni i Hercegovini. Pogriješku koju je napravio Alija Izetbegović nikada ne bi učinili pravi politički predstavnici bosansko-hercegovačkih muslimana, ljudi poput dr. Džafer-bega Kulenovića, o kojemu je hrvatski povjesničar, franjevac, dr. Dominik Mandić napisao: “Godine 1920. bio je izabran za zastupnika u ustavotvornoj skupštini u Beogradu u kojoj je glasovao protiv vidovdanskog ustava. Za ustavne debate rekao je: ‘Pitate me, čija je Bosna i Hercegovina? U prvom redu nas Bosanaca i Hercegovaca. A provedite slobodne izbore, pa ćete vidjeti, da je BiH hrvatska.’ Nakon smrti dr. Mehmeda Spahe (29. V. 1939.), kada je bio izabran predsjednikom jugoslavenske, muslimanske organizacije u BiH, dao je načelnu izjavu koju je novinarima u tri navrata ponovio: “Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalist... I ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalista nego su i bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskoga naroda…” (Dr. o. Dominik Mandić: Etnička povijest Bosne i Hercegovine”, Rim 1967., str. 422.). Ante Starčević, te braća Stjepan i Antun Radić smatrali su bosansko-hercegovačke muslimane dijelom hrvatskoga naroda i zato “nisu svojatali Bosnu i Hercegovinu kao područje, nego su u prvi red stavljali narod u tim pokrajinama i jedinstvo u etničkom smislu potkrepljivali su povijesnim, državotvornim argumentima.” (Dr. Ivo Korsky)
 
Velikosrpska politika prema muslimanima
 
Srpska politika prema bosansko-hercegovackim muslimanima bila je potpuno drukčija od hrvatske. Muslimani su u očima Srba bili glavna prepreka priključenja Bosne Srbiji i zato je srpski cilj bio potpuno iskorijeniti muslimane iz Bosne i Hercegovine. Za vrijeme jednog sastanka između Srba i Hrvata u Nici 1916. godine, netko je upitao sprskog ministra Protića što će biti s muslimanima, a on je odgovorio: „Prepustite to nama. Mi imamo rješenje. Kada naše trupe dođu na Drinu dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da se vrate u pradjedovsku vjeru. One koji se ne budu pokrstili, zaklat ćemo na isti način kao što smo to već uradili u Srbiji."
 
Partizansko-četnički progoni i pokolji bosansko-hercegovačkih muslimana u vrijeme Drugog svjetskog rata bili su odraz i nastavak velikosrpske politike iz stare Jugoslavije, čiji je cilj bio potpuna eliminacija muslimanskog življa. Pokolj nedužnih muslimana u Srebrenici 1995. godine bio je nastavak te sulude politike i velikosrpskog plana. Dr. Smail Čekić s pravom ističe da je pokolj nad muslimanima u Srebrenici bio rezultat kontinuirane srpske i crnogorske politike, koja je “razrađena i uobličena u Njegošovom Gorskom vijencu, Garašaninovom Načertaniju iz 1844, politici kraljevske Srbije, jezičnom nacionalizmu Vuka Karadžića, materijalima Krfske deklaracije 1917, nacionalističkim programima srpskih građanskih krugova, koje je najasnije izražavao Srpski kulturni krug i razna srpska društva, udruženja i Srpska pravoslavna crkva, genocidnom programu četničkog pokreta Draže Mihaolovića od rujna 1941. i njegovoj Instrukciji od 20. prosinca iste godine o istrebljenju muslimana, zaključcima četničke konferencije u Šehovcima (početkom siječnja 1943.), programskim dokumentima SANU-a, historiografskim, filozofskim i književnim radovima Vase Čubrilovića, Dobrice Ćosića, Milorada Ekmečića, Veselina Đuretića, Vasilije Krestića, Mihajla Markovića i dr.; strateškim planovima vojnog vrha SFRJ i državnog političkog rukovodstva Srbije...” (Smail Čekić: Uzroci, ciljevi i razmjeri agresije na Bosnu i Hercegovinu 1991.-1995., VKBI, Sarajevo, 1995., str. 22.)

Mehmed Spaho
 
Svijest bosansko-hercegovačkih muslimana o nacionalnoj pripadnosti hrvatskomu narodu bila je dobro poznata srpskim intelektualcima i političarima. U tom smislu Svetozar Pribičević u knjizi “Diktatura kralja Aleksandra” je napisao: “Njihovi intelektualci su u ogromnoj većini hrvatskog pravca i narodne mase u svim političkim akcijama slijede slijepo intelektualce. Tu se ne treba varati... Srpski političar koji o toj činjenici ne bi vodio računa ne bi se mogao smatrati ozbiljnim političarem.” (str. 24.)
 
Odbacimo Titu i njegovo jugoslavenstvo
 
Prihvaćajući Titinu i Kardeljevu politiku iz 1961. godine o postojanju muslimanske nacije, Alija Izetbegović i njegovi istomišljenici na muslimanskoj, bošnjačkoj strani, te Hrvati jugoslavenske orijentacije na hrvatskoj strani, prekinuli su prirodni proces nacionalnog razvoja i suradnje bosansko-hercegovackih muslimana i katolika, koji je počeo s politikom Ante Starčevića. Današnja “Republika srpska”, koja obuhvaća 49 % teritorija u Bosni i Hercegovini, rezultat je nepovjerenja i ratnih sukoba između bosansko-muslimanske i hrvatsko-katoličke strane, odnosno Titine i Kardeljeve politike iz 1961. godine. Ta jugoslavenska politička praksa “divide et impera”, nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, neslužbeno je nastavljena u Hrvatskoj otvorenom hajkom protiv Hrvata (katolika) iz Bosne i Hercegovine. Njihove zasluge u stvaranju i obrani države odjednom su nekima u Hrvatskoj postale upitne i nevažne, dok su mnogi od njih u službenim hrvatskim medijama proglašeni običnim lopovima i švercerima.  Hrvatski branitelji, kako oni iz Hrvatske tako i oni iz Bosne i Hercegovine, preko noći su postali teret države, nacionalni mlinski kamen, kojeg se trebamo osloboditi. Mnogi od njih, posebno branitelji, pod težinom konstantnih medijskih napada, izgubili su svaku nadu. Hrvatskim braniteljima, te djeci poginulih i nestalih branitelja, Hrvatska je dužna pružiti moralnu i materijalnu pomoć.
http://test.chicagoraja.net/wp-content/uploads/2010/11/Professor_Smail_Cekic.jpg
Dr. Smail Čekić
 
Hrvati diljem svijeta trebaju stati u njihovu obranu, jer su u pitanju pravda i istina. Djeca poginulih i oboljelih branitelja nemaju vremena za hrvatsko čekanje. Hrvatska im to duguje. U protivnom, može li se od te djece, posebno onih koji žive u BiH očekivati da jednoga dana, ako ustreba,  pokažu prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu istu ljubav i spremnost, koju su pokazali njihovi očevi? Oni koji u javnosti pokušavaju stvoriti sliku o bosansko-hercegovačkim Hrvatima kao o ljudima izvan zakona, švercerima i mafijašima, te ih smatraju viškom i teretom, svjesno ili nesvjesno potiču rastakanje i podjelu hrvatskog naroda i time nanose veliku štetu Hrvatskoj. Tu lažnu i iskrivljenu sliku o bosansko-hercegovačkim Hrvatima treba suzbijati istiniom i činjenicama. Nepobitna je činjenica da bez pomoći i žrtava bosansko-hercegovačkih Hrvata ne bi bilo današnje držve Hrvatske a niti Bosne i Hercegovine i zato bi bilo logično da svi ponovo budemo jedinstveni u odbacivanju Titove protuhrvatske politike koju danas putem javnih medija šire njegovi štovatelji, kao što smo početkom devedesetih godina bili jedinstveni u odbacivanju i rušenju Jugoslavije i stvaranju današnje hrvatske države. Gadljivo je danas slušati i čitati izjave i pisanje onih koji uspostavu komunističke Jugoslavije opravdavaju spašavanjem Hrvatske i hrvatskog naroda.
 
“Vrijedno je spomenuti kako su i Starčević i Radić osjetili da je jugoslavenstvo zlo. Starčević genijalno uočava inferiornost jugoslavenske teze, te ističe prirodnu, državnu, i stoga superiornu tezu naroda. Radić jedini protestira godine 1918. kad hrvatski političari plivaju u Jugoslaviju i konačno bude ubijen usred Beograda u ime jugoslavenstva kao afirmacije velikosrpstva. U borbi za spašavanje Hrvatske Hrvati se opredjeljuju u dva smjera: u borbu za potpunu nacionalnu nezavisnost i u 'borbu' za postizavanje ravnopravnosti unutar Jugoslavije.“ (Prof. Ivan Oršanić: Oslobođenje i sloboda, 1979., str. 105.)
 
Jugoslavija je zakazala u svakom pogledu. Ona je bila Titin eksperiment uništavanja starih nacija i stvaranja nove jugoslavenske nacije i kao takva nije mogla uspjeti ni opstati. Pomisao na nju i na njezina tvorca treba zauvijek odstraniti iz hrvatske svijesti. U devedesetim godinama Titova politika za Hrvatsku je bila puno opasnija od Miloševićeve. Tito je, a ne Milošević, bio  razlog i oslonac velikim silama za isticanje i čuvanje cjelovitosti Jugoslavije. Oslanjajući se na Titu i njegovu politiku general Kadijević je poveo JNA u ratno razaranje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok su im velike sile nametnule embargo. Odbacivanjem Tite i njegove politike Hrvati će posvjedočiti da zaslužuju državu protiv koje se Tito borio svim silama, a uzajamnim prihvaćanjem, pomaganjem i obranom jedni drugih, bez obzira iz kojih smo hrvatskih krajeva, posvjedočit ćemo hrvatsko jedinstvo i dokazati da smo jedan i isti narod.
 

Šime Letina

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Utorak, 21/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1005 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević