Get Adobe Flash player
Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Svjedočenje vlasnika Agrokora u DORH-u 7. lipnja...

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca...

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Oberschnell-ovska revizija titoizma!     „Ako...

I politička trgovina ima vijek trajanja

I politička trgovina ima vijek trajanja

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na...

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Komedijaška predstava s pokušajem tobožnjeg utvrđivanja...

  • Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:36
  • Rada-Lambada protiv hrvatske države

    Rada-Lambada protiv hrvatske države

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:27
  • Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:27
  • I politička trgovina ima vijek trajanja

    I politička trgovina ima vijek trajanja

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:22
  • Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:18

Način brojenja stanovništva određuje njihov broj

 
 
Metodologija određivanja rezidentnog stanovništva je različita i uglavnom ovisi o kriterijima koje usvoje statističke institicije države, a u BiH o tome do sada nije bilo moguće postići dogovor. Prema izvorima bošnjačkoga Dnevnog avaza iz Sarajeva predstavnici tzv. Republike srpske zagovaraju primjenu najoštrijih kriterija čijom bi se primjenom ukupan broj stanovnika BiH smanjio za više od 437 tisuća. Uz takvu metodologiju, koja iz popisa uglavnom briše osobe koje su tijekom rata prognane ili izbjegle a do danas nisu trajno riješile svoj status te dio vremena provode u inozemstvu, broj stanovnika BiH bio bi manji za 233 tisuće Bošnjaka, gotovo 87 tisuća Hrvata i 102 tisuće Srba.
http://tuzlanski.ba/wp/wp-content/uploads/2013/05/bosnia%20and%20herzegovina.jpg
Na temelju takve redukcije došlo bi se do konačne brojke od 3.356.073 stanovnika BiH, koliko ih je ta zemlja kao nekadašnja republika u sastavu SFRJ imala 1965. godine. Uz primjenu ove metodologije konstatiralo bi se kako u BiH živi 1,67 milijuna Bošnjaka ili 49,78 posto, Hrvata bi bilo nešto više od 507 tisuća odnosno 15,12 posto a Srba oko milijun i pedeset tisuća ili 31,39 posto, dok bi pripadnika drugih etničkih skupina ili neopredijeljenih bilo oko 124 tisuće ili 3,71 posto. Prema popisu provedenom 1991. godine BiH je imao 4,37 milijun stanovnika. Najviše je bilo onih koji su se tada izjašnjavali Muslimanima i to 1,9 milijuna ili 43 posto. Hrvata je tada u BiH bilo nešto više od 760 tisuća odnosno 17,4 posto a Srba 1,36 milijuna ili 31 posto.
 

Vid Hinković

Protiv federalizma ili konfederalizma, a za unitarizam i osmanizam

 
 
Bosna i Hercegovina je sve umornija od silnih neuspjeha koji se događaju u svakom segmentu njenog društva, napose na polju izgradnje pomirenja, tolerancije i suživota, vrjednota na kojima počiva svaka zemlja u demokratskom svijetu. Svaki njen korak zapravo je stoga korak unazad. Svi pokušaji pravljenja malih koračića naprijed od strane malobronijeg njenog naroda, onog kojeg su dva brojnija beha naroda ratom Daytonom, i poratnom politikom  isključila iz procesa ponovne izgradnje Bosne i Hercegovine, zaustavljani su velikim i snažnim barijerama Bošnjaka i Srba beogradskih tajnih pregovarača diobe zemlje bez Hrvata, odnosno ubijanja Bosne i Hercegovine.
http://static.ba.n1info.com/Picture/20045/jpeg/aa_picture_20150314_4778157_high.jpg
Rušenje Bosne i Hercegovine na onom većem dijelu koji je u Daytonu bio zamišljen kao nova federalna zajednica na cijelom beha teritoriju, pod političkim udarcima Bošnjaka je koji ne mogu nikako da prihvate nacionalno i vjersko šarenilo zemlje kakvo je bilo prije rata. Naprosto, Bosna i Hercegovina politikom bošnjačko-islamsko-deklaracijskog vodstva koje ima potporu u bazi u narodu, nikako ne smije niti hoće da izađe iz prošlosti rata. Iz tog tragičnog razdoblja u kojem je ubijen bosanskohercegovački identitet i potrgana šarena beha iskaznica,  zemlji ne daju da uđe ni u sadašnjost kao proces izgradnje mira, a kamoli da krene u budućnost. A u budućnost Bosna i Hercegovina ne može krenuti sve dok ne imadne svoju sadašnjost. I ne bilo kakvu sadašnjost, već onu koju će prihvatiti sva tri njena naroda. Sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine je zapravo zajednička sadašnjost i budućnost Bošnjaka, Srba i Hrvata. I obrnuto, zajednička sadašnjost i budućnost Bošnjaka, Srba i Hrvata je sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine. Na žalost, ta stanja ti procesi, jer sadašnjost kao i budućnost i nisu stanja to su procesi koje imaju svi narodi svijeta su još daleko, toliko daleko da se čini da ih nikada i ne će biti u Bosni i Hercegovini i njenim narodima. One zajedničke sadašnjosti i budućnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata, takav beha hod se ne čuje ni iz prošlosti ni iz sadašnjosti.
 
Ugrađivati u suvremenost Bosne i Hercegovine u Daytonu zaustavljeni građansko-vjerski rat za teritorij i sve njegove tragične posljedice, genocid, progon, etnička čišćenja, rušenja bogomolja beha konfesionalnih zajednica, znači držati zemlju u ratu i ubrzavati njen nestanak. Na žalost, to i jest cilj dobitnika u tim ubijanjima i progonima od strane Bošnjaka i Srba. Zadržavanje i betoniranje posljedica rata za bošnjačku i srpsku stranu znači i konaćno dovršenje podjelje zemlje na dva, ratnodaytonska, dijela. Što pak u konačnici znači potpuno ignoriranje i nepriznavanje treće, hrvatske, strane u participiranju u beha vlasti, i u izgradnji buduće bosanskohercegovačke zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata.
http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/images/stories/novosti/2011/vares_fasada_crkve.jpg
Vareš
 
Kao etnički čistač hrvatskih teritorija bošnjačka strana svaki hrvatski korak u federalizam ili konfederalizam vraća za desetke koraka unazad u unitarizam i osmanizam. Ni europska upozorenja viđenja Bosne i Hercegovine kao federalno uređene zajednice tri nacionalna entiteta, što zapravo i nema alternativu u suvremenosti regionaliziranja europskih država, bošnjačka strana isilovski ne prihvaća i džihadistički negira kao mogućnost. Na raskršću između europskog federalizma i bošnjačko unitarističkog osmanizma, odnosno „ahdnamiziranja“ beha suvremenosti, Bosna i Hercegovina ne samo da je sve umornija već je sve manje i ima. Stoga više u Bosni i Hercegovini i nije sudar samo Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno osmanizma, velikosrpstva i eurohrvatstva, već je daleko jači sudar europskih vrijednosti demokracije, ljudski prava i sloboda sa velikobošnjačkom osmanlijskom nostalgijom osvajanja Europe i sa srpskim načertanijskim secesionizmom stvaranja Velike Srbije. Takvo stanje je zapravo bosanskohercegovački hod po oštrici rata, koji bi je mogao zauvijek razdijeliti na bošnjački dio prošlosti osmanizma, srpski dio sadašnjosti genocidnog secesionizma, te hrvatski dio budućnosti europeizma na tom perifernom dijelu Starog kontinenta. A da Bosna i Hercegovina postaje sve crnja točka u Europi, a time i ratna opasnost za Stari kontinent, upozorio je i austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz. Naime, pri posjetu Bosni i Hercegovini 18. lipnja 2015. godine Austrijanac, čija zemlja je u samo 40 godina vladavine, od Osmanlija oslobođenom Bosnom i Hercegovinom, zemlju izgradila i obnovila vrativši joj oteti i gotovo uništeni europski identitet, upozorio: „na islamističke trendove u Bosni i Hercegovini, kao i na rastući utjecaj Saudijske Arabije, zbog čega je potrebno odlučno djelovanje protiv islamista“. Austrijanac gotovo ništa novo nije kazao od onoga što stalno govore beha Hrvati, žrtve tog „saudijoarabijskog utjecaja“ na Bosnu i Hercegovinu i njeno deuropeiziranje i islamiziranje.
 
Saudijoarabiziranje Bosne i Hercegovine je opasnost po cijelu Europu, i zbog toga ministar vanjskih poslova zemlje osloboditelja Bosne i Hercegovine od polutisućljetnog osmanlijskog ropstva, a čija je zločinačka vojska došla i pod glavni grad njegove Austrije, upozorava na „opasni rast salafizma, izgradnju džamija u Bosni i Hercegovini (i Europi), i financiranje hodža u inozemstvu“. Sve su to opasnosti na koje hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ukazuje već dva desetljeća, i ne samo riječima već i žrtvama koje su svakim danom sve veće, ubijanjem hrvatskih povratnika, zabranama prava Hrvatima na označeni entitetski teritorij, na škole i medije elektroničke i pisane na hrvatskom jeziku, bošnjačko blokiranje rada federalnih institucija. Dio je tih opasnosti s kojima se susreće i živi, i Austrija na svom teritoriju na kojem danas postoji i Gornja Maoča, ista onakva kakva  je u svom entitetu danas u Bosni i Hercegovini.
 
Bosanskohercegovačka Gornja Maoča genocidna tvorevina, treći postojeći beha entitet, zlodjelo je ne samo financiranih islamista od strane Saudijske Arabije, već i muslimanskog ratnog vodstva, koje je genocidom i etničkim čišćenjem sudjelovalo u njegovoj gradnji, i ograđivanju isilovskim neprohodnim zidom. Taj isilovski entitet, Gornja Maoča, država je u Bosni i Hercegovini izgrađena financijskom pomoći Saudijske Arabije i čuvana bošnjačkom politikom. To je entitet ograđen zidom, ne četiri metra visokim kakav kani graditi Mađarska da bi se zaštitila od priljeva saudijoarabijskih plaćenika koje šalje na Europu, već stometarski visokim preko kojeg nema prolaza u taj mudžahedinsko bošnjački entitet ni Europi ni europskim vrijednostima.
 

Vinko Đotlo

Gluha Bukovica je Auschwitz kojeg su stvorili Muslimani za kršćane na "europskoj periferiji"

 
 
Ništa ne može ostati trajno sakriveno. Sve se jednoga dana namjerno ili ne, svjesno ili ne, iz straha ili ne, ispred progona svajesti ili ne, zbog ovog ili Onog otkrije u svom pravom licu i u svojoj istini. Jer istina pobjeđuje. Ona ne može biti trajno zakopana. Što je se više zakopava ona sve više viri ispod naslaga vremena, i laži koja se na nju bacala i baca. I onda kada progonitelji i ubojice, krivotvoritelji i zatrpači istine pomisle da su posao obavili uspješno, i da je istina zauvijek i duboko zatrpana, dešava se „slučajnost“ koja je otkriva i otkrivenu cijelom svijetu predaje.
http://www.medjugorje-info.com/images/_SLIKE_VIJESTI/Sestra-Ljubica-Sekerija.jpg
Istina je izašla iz crnila laži, kleveta, krivotvorenja, nepriznavanja i skrivanja. Trebalo je ćetvrt stoljeća da istina hrvatskog stradanja u muslimansko  barbarskom vjerskom ratu za teritorij, izađe na svijetlo dana. Znala je se ona među hrvatskim žrtvama i hrvatskim narodom u cjelini, ali joj zločinci, teroristi, genocidisti, konfesiocidisti, nisu dali da se otkrije i svijetu pokaže. Da se ta stradalnička istina prije otkrila zasigurno bi današnja Bosna i Hercegovina izgledala sasvim drugačije, mir bi bio pravedan, rat bi uistinu prestao, a zemlja bila jednako podijeljena između svojih nacionalnih i vjerskih sastavnica. Rezultati Daytona bili bi pravedni, i jamčili trajan mir u nemirnoj Bosni i Hercegovini. Od strane Muslimana u okupiranim medijima, ubojitim sredstvima modernog ratovanja, stradalnička hrvatska istina se nije smijela ni pojaviti, nije se smijela i još uvijek ne smije pisati i memoirati. Uz muslimansko zatrpavanje hrvatske istine sodomsko gomorskog stradanja, cvala je u bošnjačiziranim tiskovinama, na televiziji i na radiju, laž negiranja i nepriznavanja, još uvijek vidljivog hrvatskog mučeništva u muslimanskim konclogorima za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Napose se duboko skrivala i zatrpavala istina stradanja Hrvata u središnjoj Bosni.
 
Četvrt stoljeća su „euro“ Muslimani, i Bošnjaci, zatrpavali i potrpavali ono što se ne može nikad ni zatrpati ni potrpati. Jer previše je strašna, tragična i za budućnost ne samo Bosne i Hercegovine već i čovječanstva u cjelini, opasna ta istina vjerskog rata kojeg su Muslimani vodili protiv kršćana u Bosni i Hercegovini. Posljedice i strahote tog muslimanskog vjerskog rata u Bosni i Hercegovini, koji je bio preteča svemu ovome što danas čine džihadisti diljem kršćanskog svijeta, napose na Bliskom istoku, vidljive su i danas na hrvatskim povratnicima, koje Bošnjaci gotovo isto brutalno ubijaju na kućnom pragu, pred crkvama ili uoči velikih kršćanskih blagdana. U četvrt stoljeća muslimanskog skrivanja i nepriznavanja istine hrvatskog stradanja, a time i istine svojih krvoločnih zločina počinjenih u ime „Velikog Alaha“, za kojeg su etnički i vjerski očistili prostore Hrvata Lašvanske doline, Bošnjaci su ugradili laž u temelje buduće Bosne i Hercegovine. A takva tvorevina, u čijim temeljima je laž, zasigurno nema budućnosti. I ne može je nikada imati. Svjesni su toga Bošnjaci, te je i ostavljaju u amanet zločincu koji je u prošlosti počinio iste takve zločine nad kršćanima u Bosni i Hercegovini. Na „periferiji“ Europe u nekim vremenskim intervalima zločini se ponavljaju, s ciljem trganja svakog korijena kršćanstva i europejstva. I ponavljat će se, na žalost, sve dotle dok prvi zločinac na tim prostorima, Turska, ne bude kažnjena i ne plati svu materijalnu štetu poćinjenu u pola tisućljeća okupacije. Dakako i moralnu, suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine za janjičarenje kršćanske djece i prisilnu islamizaciju porobljenog kršćanskog naroda. Zločini ne zastarjevaju.
 
U skrivanju te tragedije hrvatstva i katoličanstva, izazvane muslimanskom agresijom osvajanja teritorija, koristili su se iskustvom Osmanlija iz njihova zločinačkog razdoblja danka u krvi. Danka koji se u Bosni i Hercegovini nad kršćanima katolicima ponovio i 1993. petsto i trideset godina poslije prvog, koji je trajao gotovo pola tisućljeća. O strahotama tog ponovljenog  zločina, tog vremena kada je Turčin prisilno spavao prvu noć sa udatom katolkinjom, vremena kada su mnoge crkve u Bosni i Hercegovini doživjele sudbinu crkve Svete Sofije 1453. godine u Carigradu, svjedočila je u Sarajevu 6. lipnja 2015. pred papom Franjom časna sestra Ljubica Šekerija.
http://www.rijaset.ba/images/stories/2minaVijesti/gluhabukovica.jpg
Naime, u „krčmu pogašenih svjetla“ gdje ima još uvijek nekih „soba“ u koje ne smije ući europska i svjetska civilizacija, okićena crnim zastavama i išarana napisima „Alah u ekber“, došao je Sveti Otac, papa Franjo. Iz Vječnog grada nije sa sobom donio povjerenu mu hrvatsku kraljevsku krunu Bosne i Hercegovine, ali je donio svjetlo istine koje je pred cijelim svijetom upalila časna sestra Ljubica, žrtva islamskog vjerskog terorizma. A to svjetlo istine stradanja katolika u muslimanskoj krvoločnoj isilovskoj agresiji, više se nikada ne smije ugasiti, jer je i Sveti Otac kazao dirnut tom istinom: „Narod koji zaboravlja svoju prošlost, nema pravo na budućnost“.
 
No, zbog te istine što je posvjedočila časna sestra koja je do svog zatočeništva u muslimanskom konclogoru u Gluhoj Bukovici radila na dobro svih beha naroda bez obzira na vjeru, pod tim svjetlom što ga upalila pred Svetim Otcom, svjetska zajednica bi morala tražiti novo,  pravedno uređenje Bosne i Herecgovine u kojem će i žrtva, hrvatski narod, biti svoj na svome. Zar se smije i pomisliti na zaborav te prošlosti, zar se više može, i s kojim razlozima, ignorirati hrvatsko pravo na jednakost i ravnopravnost sa druga dva beha naroda, nakon istine koju je u muslimanskom Sarajevu izrekla žrtva te prošlosti, časna sestra iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi, Ljubica Šekerija.
 
„Na svetu Tereziju Avilsku, 15. listopada 1993. godine, oko jedanaest sati prije podne u travničku župnu kuću, u kojoj sam pripremala ručak za svećenike, upala su petorica naoružanih stranih ratnika. Prisili su me da pođem sa njima. Morala sam uz fizičku prisilu popeti se na kamion. Okruženje kamiona ispred župne kuće ćinili su Travničani nekršćani (Muslimani) koji su uz glasno smijanje i uz pljesak odobravali ponašanje stranih ratnika“. Stradalnička istina časne sestre Ljubice, koja je sa drugim tog dana zarobljenim Hrvatima, svećenicima završila u muslimanskom konclogoru za Hrvate u Gluhoj Bukovici, stradalnička je istina oko 15 tisuća hrvatskih žrtava, i 300 tisuća prognanih Hrvata u muslimanskoj agresiji vjerskog rata. „Smijali su se i pljeskali“ Muslimani i Muslimanke poniženju jedne časne sestre, što je bila njihova praksa ponašanja i ponižavanja prema zarobljenim civilima, ženama, djeci, vojnicima, časnim sestrama i svećenicima. A ono što se kasnije događalo sa tim zarobljenicima to se od sramote i nije moglo reći pred svijetom, ali se zna i zasigurno će doći za Hrvate bolja i sigurnija vremena kada će moći slobodno sve reći na svom i u svom entitetu unutar svjetske tvorevine Bosne i Hercegovine.
 
Konclogor u Gluhoj Bukovici, zlodjelo ratnog zločinca Alije Izetbegovića, zajedno sa cijelim prostorom Lašvanske doline, zapravo je „Srebrenica“ kroz koju su prošli, i kroz koju još uvijek prolaze Hrvati. Trebao je doći papa Franjo da bi se ta druga  beha Srebrenica u kojoj su Muslimani počinili i genocid i konfesiocid nad Hrvatima katolicima, ono što su Srbi počinili nad njima u Srebrenici, i poslije one što su Turci napravili u prvoj i uništili svaki trag katoličanstva, svijetu otkrila i pokazala. Tom otkrivenom istinom otkrila se i poznata činjenica kako se isilovski pokret stvarao i stvorio u Bosni i Hercegovini, nad Hrvatima usavršavao i usavršio svoje zločine koje danas ćine po Bliskom istoku.
 
Kao što su te džihadiste pomagali travnički Muslimani i Muslimanke „smijući se i pljeskajući im“, tako ih i danas pomaže, kao znak zahvale, bošnjačko vodstvo u njihovom entitetu Gornjoj Maoči. Gornja Maoča je zapravo isilovska država u Bosni i Hercegovini, koju je suizgrađivao i izgradio muslimanski narod koji je „pljeskao i smijao se“ džihadistima koji su se iživljavali nad časnom sestrom. Bosna i Hercegovina je morala nestati da bi na njenom teritoriju zaživjela Isilovska država. Gluha Bukovica je Auschwitz kojeg su stvorili Muslimani za kršćane na „europskoj periferiji“, koju je 6. lipnja 2015. posjetio papa Franjo i na kojem je mjestu svijetu otkrivena brutalnost muslimanskog vjerskog rata u Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Ponedjeljak, 17/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1100 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević