Get Adobe Flash player
Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić...

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Nijednom riječju nije Pupi spomenuo da su ta djeca bila žrtve međusobnog...

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

"Pustimo medije neka rade svoj...

Plenković griješi poput Mačeka

Plenković griješi poput Mačeka

Nikakva Hrvatska, ni srbofilska ni liberalna ni europska ne odgovara...

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može...

  • Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:05
  • Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:01
  • Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:56
  • Plenković griješi poput Mačeka

    Plenković griješi poput Mačeka

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:51
  • Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:45

Ekskurzijski posjet pape Franje

 
 
Nitko slobodnouman više nije siguran smije li se papu uopće kritički komentirati, ipak je to papa, i kako je krenulo to bi kod nas uskoro mogao biti verbalni delikt. Brojni su oni koji su razočarani nastupom pape  u Sarajevu, ali šute kako ne bi stradali u stampedu obožavatelja i politikanta.
http://direct.avaz.ba/storage/2015/06/06/55728d6a-353c-471a-ac03-353fb0094cfb-djeca-docek-pape.jpg
Par dana iza posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini, objektivna analiza korskih izjava zaljubljenika u papu dokazuje očevidno glroificiranje.  Zato što je na dan papinog posjeta sunce kao dukat sjalo, neki od svećenika su rekli: To je poklon od Boga. Da je nekim slučajem padala kiša, onda bi rekli: To su Božje suze kojima opominje sve nas u ovoj napaćenoj zemlji. Za nepovjerovat – zato što je papa u poluluk pognut naprijed – valjda zbog svakodnevnog nošenja teškog pastirskog križa – ovih dana neki stručni psihić čak je i to protumačio kao u svijetu još neviđenu poniznost i skromnost velikana?! Moja pokojna baka Marta bila je toliko pognuta da je u hodu nosom dodirivala zemlju i njušila tartufe pa se pitam zar ona po tom kriteriju nije bila još skromnija i poniznija od pape?! Okreni, obrni, zavrti  – kako god uzeli – kad želiš nešto uljepšati, onda u to ime možeš upregnuti čak i s neba padajuće sjekire.

 

Masovnom ushićenju papom „spontano“ su podlegle i šire mase, a ne samo po službenoj dužnosti pripadnici klera, politike i politikantstva. Naime, kad mediji o nekom budućem događaju tjednima prije sračunato u superlativima pišu, onda sve to dobije isti efekat kao i promidžbeni članci uoči koncerta poradi prodaje što većeg broja ulaznica neke pop-rock zvijezde. Tako napravljen umjetni delirij na samom koncertu dovede u ekstazu čak i onu publiku koja nikad ne sluša glazbu tog pjevača, niti kod kuće posjeduje makar jedan njegov CD. Na isti način papinom posjetu udostojili su se, ushićeno i samopromidžbeno, nazočiti čak i pripadnici nepapinskih naroda kojima je do papine poslanice koliko i do lanjskog snijega. Prije nego li papa u povratku sleti u Rim opet će oni nastaviti po staroj unitarističkoj, centralističkoj i secesionističkoj navici.
 
Jedan dio “obožavatelja” iz reda nepapinskog stada obratili su se papi tek kako bi mu nahvalili neke svoje svete pape. Tako je aktualni reis a.s. papi napisao otvoreno pismo u kojem do nebesa hvali humanost i dobrotu osvajača sultana El Fatiha koji je u ISIL-ovoskom pohodu na Vatikan prijevarom odsjekao glavu zadnjem kralju u BiH. Spomenuo je i blagodati vjerskih sloboda u okupacijsko-sužanjskoj Ahdnami, nakon koje je u BiH do temelja srušeno pestotinjak srednjovjekovnih katoličkih crkava i samostana. Njemu se pridružio i jedna njegov imam a.s. uputivši papi otvoreno pismo s veličanjem panislamističke karikature od turskog predsjednika Erdogana, koji je ujedno lider svih sunitskih muslimana na Balkanu.
 
Poradi propagande o „dobrom Bošnji“ predatori jednonacionalne multikulture na stadionu Koševo slikali su povezanu nanu Raziju koja je klicala papi jer ga više navodno voli nego li hodže pa se može pretpostaviti kako nedjeljom redovito ide na svetu misu. Ne znamo jesu li Sarajlije papi poklonile maketu crkve sv. Ante Padovanskog u Bihaću na koju su Ahdnamaši naslonili minaret i pretvorili je u džamiju, baš kao i u primjerima drugih petstotinjak srednjovjekovnih katoličkih crkava u BiH.
 
Na žalost, najveću korist od papinog posjeta imaju ugnjetavači Hrvata koji su svjetski šampioni u prodaji tzv. tolerancije i multikulture, ali samo pred uključenim kamerama i svjetskim facama. Dok dobronamjere političare iz Hrvatske primitivno marškaju kući, i prijete udaranjem po prstima, isti ti velikobosanski i velikobošnjački farizeji s jednakim žarom ljigavo se ulizuju moćnim svjetskim veličinama kojima prodaju vruću toleranciju u papiru za ponijeti kući. Kad posjet prođe, po svojem ustaljenom običaju, farizeji nastave dalje s ugnjetavanjem.
http://www.worldaffairsjournal.org/sites/default/files/styles/full_view/public/field/image/hp.02.12.13.Sarajevo.jpg
SARAJEVO DANAS - Jeruzalem od multikulture jedne nacije 
 
Papine ekumensko-vjerske poruke su standardno uopćene, univerzalne i vrijede za sve višenacionalne i višekofesionalne zemlje bremenite problemima. Tu se nema što zamjerit, ali zbog izlizanosti od silnog kurtoaznog ponavljanja, nema se čemu ni divit. Samo zbog već stotinama puta izrecitiranog ekumenskog stiha, naš inače prezauzeti papa, nije morao potegnuti na put čak u srednjevjekovno udaljenu BiH. Ionako istu tu poruku svake nedjelje čujemo s njegovog balkona u Vatikanu. Šteta velikog organizacijskog truda i uzalud potrošenog novca.
 
Ono malo što je rekao o politici komotno možemo nazvati površno jalovim. Zauvijek će faliti njegove poruke o stvarnom stanju u ovoj zemlji punoj suspregnute agresivnosti i otvorene mržnje. Iako je papa prvenstveno katolički vjerski poglavar, ne smijemo zaboraviti da je on ujedno i državnik države Vatikan pa ipak njegove političke poruke izrečene u Sarajevu nisu na razini odvažnog državnika.  Sračunato izrečene na način da se svide jednonacionalnoj i jednovjerskoj multikulturi Sarajeva, umjesto da se vodio istinom bez obzira koliko je ona u BiH ružna,  papa je sve izrečeno rekao tako da ništa konkretno ne kaže. Zar papa nije upućen da je iz BiH nestalo skoro 50 % njegovih katolika Hrvata? Kad u jednoj državi nestane polovica jednog konstutivnog naroda, i o tome se šuti, kako to drukčije nazvati nego li prešućenim genocidom?! Kardinal Vinko Puljić i banjalučki biskup Komarica tvrde da su papu detaljno inforimirali o završnoj fazi nestanaka katolika Hrvata u BiH pa se normalan čovjek pita, nije li šutnja poradi „viših interesa“ također sudjelovanje u zločinu?!
 
Što znači unaprjeđenje u multietnički i multikonfesionalni Jeruzalem baš onog centra u kojem je zločin nad Hrvatima u BiH planiran, naređen, proveden i još se provodi – ako ne otvorena podrška državi koja poradi hegemonizma jednog naroda, i secesije drugog, sustavno i kontinuirano uništava svoj treći konstitutivan narod? To što je papa žmireći rekao za Sarajevo da je “Jeruzalem” nagrada je Sarajevu za uspješno proveden kulturocid i etnocid nad nebošnjacima i nemuslimanima vidljiv na svakom kutu, u svakoj ulici, javnim poduzećima, TV institucijama, i sl.. Po toj logici, ako ćemo s prozora višekatnice brojati tornjeve crkava i džamija, onda je Jeruzalem i sarajevska blizankinja Banja Luka, dok – vidi čuda – to nisu svi oni veći gradići na Balkanu koji su stvarno multikulturalna središta kao npr. Orašje i Mostar?!
 
Nakon posjete pape tolerancija u bh „Jeruzalemu“ pokazala je svoje pravo ekstremističko lice na zadnjoj nogometnoj utakmici reprezentacija BiH i Izraela u kojem se, vidi paradoksa, nalazi stvarno multikulti Jerzualem. Dobre Bošnje bosanske i dobri Bosanci bošnjački, zaštićeni brojnim nasmijanim sarajevskim policajcima, masovno su klicali Hitleru, gazili i palili izraelsku, i zastavu uz mlataranje nacističkim simbolima uzvikivali – Ubij Židova! Cijeli stadion u Zenici zviždao je izraelskoj himni uz povike Palestina.
 
Isus je čudesno hodao po vodi a papa po crvenom tepihu 
 
Na susretu pape i političara neki od njih nisu se udostojili čak ni kurtoaznim pljeskom pozdraviti njegov govor. Ostali su kao duduk ukočeni s poluosmijehom koji normalni ljudi imaju tek kad ih stisnu tijesne cipele. Nije ni čudo. Čak i zakukuljene papine poruke o stradanjima upirale su prstom u njihov kalifat i Republiku u kojima je ubijeno i protjerano preko 90 % Hrvata! Danas u Posavini, umjesto pšenice i kukuruza, najzastupljenija poljoprivredna kultura je korov i visoka trava jer su vlasnici zemlje protjerani i nema je tko obrađivati. Ionako se plugom ne može zaorati, a da na površinu ne izlete ljudske kosti. Baš kao i u hrvatskim mjestima  u središnjoj Bosni i Uskoplju koja su u ratu okupirali bošnjačka vlast i vojska. Umjesto Hrvata u njihovim devastiranim kućama izraslo je visoko drveće čija krošnja je zamijenila porušene krovove. Ovako nakaradno sklepana dvodjelna Bosna i Hercegovina je slučajna država i najveća masovna grobnica hrvatskog naroda u čitavoj njegovoj povijesti. Zar počinjeno zlo nije dovoljan razlog zbog kojeg bi jedan takav autoritet kao što je papa morao adekvatno i konkretno reagirati?
 
Zašto je papa pri posjetu Bliskom Istoku mogao otvoreno govoriti o nestanku tamošnjih kršćana i zločinima nad njima, ili o pravu Palestinaca na svoju državu, dok se na drugoj strani ni rječju nije osvrnuo na nestajanje Hrvata katolika u BiH, njihovo legitimno pravo na vlastitu teritorijalnu jedinicu i institucionalnu ravnopravnost kao jedini garant opstojnosti?! Isus je po cijnu vlastitog života uvijek jasno i glasno bio na strani ugroženih pa je za očekivati isto i od njegovog ovozemaljskog namjesnika u liku pape.
 
Višestoljetna ženska crna odjeća
 
Zapamtio sam pokojnu majku koja je cijeli život nosila crninnu u kojoj je i umrla. Ovdje u BiH, na braniku kršćanstva i papinskog carstva, crna odjeća već je stoljećima  jedina odjevna nošnja na ožalošćenim Hrvaticama katolkinjama čije su muževe, sinove, braću, očeve i djedove ubijali svi mogući zlotvori koji su se smjenjivali jedan za drugim. Prvo su ih stoljećima ubijali Turci, zatim crveni komunistički fašisti, četničke i muslimanskobošnjačke ubojice, a danas bošnjačko-bosansko institucionalno nasilje uzurpirane države potpomognuto moćnim dijelom međunarodne zajednice. Kad su katolici Hrvati u Bosni i Hercegovini čuli za posjet pape Franje, povjerovali su kako dolazi ponajviše zbog njih – svojih vjernika – i njihove zaštite. Uzalud. Crnina je i daje ostala najčešća hrvatska odjevna boja. Papa je Hrvate katoliko spomenuo tek uzgred kao kad u ogromnom loncu punom graha pliva samo jedan komadić suhog rebra, tek da bi se jelo moglo nazvati grah sa suhim rebrima.
 
Papini papagaji
 
Sve one slatkorječive koji tvrde da nakon papinog posjeta ovdje nikad više neće ništa biti isto kao prije, a pri tomu misle na bogomdane pozitivne promjene, njih je već dan kasnije demantirala surova realnost. U BiH je sve isto kao jučer ili se već promijenilo na još lošije, kao npr. raspad koalicijske vlasti u Federaciji BiH zbog velikih apetita velikobošnjačke i velkobosanske hegemonističke politike. I dalje ova nasilna država ima dva privilegirana naroda i jedan obespravljeni u nestajanju.
http://zeportal.net/wp-content/uploads/2014/07/konu_buyuk_1.jpg
Hercegbosanske Hrvate čeka novi sultan iz Turske
 
Nakon što je Ivan Pavao II. 1997. bio prvi papa u posjetu BiH, među Hrvatima katolicima isti nerealni optimizam frcao je posvuda kao drveno iverje. I što se promijenilo nabolje?! Ništa! U nedostatku konkretnih političkih poruka sad se sveznalice natječu tko će više i bolje tumačiti sve ono što papa nije rekao a oni „pouzdano“ znaju što je mislio?! Iako u ovom tamnom vilajetu ni jedna svjetiljka ne može svijetlit ispada kako je u sarajevskoj tami vidljivo tko što misli ali ne i tko što čini.
 
Superman u bijelom
 
Samim tim što se rimski Superman u bijelom smilovao doći među Hrvate, njima bi vlastiti nestanak morao biti bezbolan i milost Božja. Nema svaki narod toliku sreću da mu u manje od dvadeset godina čak tri puta u posjet dođe adapter za bezbolni nestanak. Dugo pamćenje potvrđuje: Kroz čitavu povijest Papistan je Hrvatima u BiH bio i ostao tek razvikana mitska pomoć, i tu papa Franjo nije iznimka već ustaljeno pravilo.
 
Revijalno – eskurzijski posjet pape dokazuje da je najveća katolička religijska institucija mišlju, djelom, rječju i propustom amputirala glavnu poveznicu s vjernicima i pravdom. Turistička atrakcija od crnog i bijelog dima ne može više sakrit svoju secesiju od temljnih kršćanskih vrijednosti. U suprotnom Vatikan ne bi mogao tolerirati nasilnu politiku međunarodno-domaćih aktera koju u BiH na svojoj koži Hrvati osjećaju kao tešku nepravdu. Današnje kozmetičke promjene jezuitskog generala, isto kao i djelovanje njegovih prethodnika, ništa bitno neće promijeniti. On je samo strojovođa zastarjelog vlaka koji putuje davno zacrtanom rutom.
 
Naš dragi papa morao bi znati – umjesto u malom Ford Focusu provozati se u velikom Mercedesu, BMW-u ili Audiju manji je grijeh, i počinjena šteta, nego li štunja na uštrb istine o ugroženima koji su se ufali u njegovu pomoć kao u zadnju slamku spasa. Zasad se Hrvati u BiH spašavaju tako što jedan po jedan preko Save, Une i Biokova zauvijek odlaze iz svoje domovine iako u sadašnju nepodnošljivu situaciju nisu dospjeli jer su bili kukavice u obrambenom ratu već zato što su ucjenama prevareni za zelenim stolom. Ako ništa drugo, čak i najlošiji ishod po Hrvate ima u sebi i jedno dobro – Za razliku od Vatikana Hrvati u BiH samo sebe nose na duši. Za utjehu ostaje nam jedna pozitivna činjenica: Hrvatima u BiH veće pape od samog pape su etični hrvatski europarlamentarci koji se jedini ne libe reći istinu i javno obznaniti adresu s koje zlo dolazi.
 
Na kraju je ostala jedna dilema: Je li papa došao u Sarajevo zbog ugroženih katolika Hrvata ili su Hrvati masovno došli u Sarajevo zbog pape?! Oprosti nam pape ove istinite riči, možda ih nećeš razumit, jer Tvoj život pape na naše živote ne sliči.
 

Filip Antunović, www.poskok.info

Kod gvardijana

 
 
1640., na zlo naginjuća godina.
Fra Pavao Pelizer iz Rovinja,
u posjetu Hercegovini,
kod svoga učitelja gvardijana
 fra Ante Šimića.
http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20120806/velicina1/herceg_bosna201208061551480.jpg
Fra Pavao:
- Dragi oče gvardijane Ante,
Vi ste vidjeli i živjeli,
uvaženi i mnogopoštovani,
one lijepe krajeve u Italiji.
Što Vas je vratilo u ovu bijedu,
u ove pogibelji,
da Vas nevjernici stalno progone?
Gvardijan fra Ante Šimić:
- Mnogopoštovani oče,
Domovina!
 

Nikola Šimić Tonin

Vildana Selimbegović drugi puta ubija Hrvate

 
 
U Bosni i Hercegovini još nije završen proces „ko je jamio, jamio“. No puno se toga jamilo, i tko je bio  bliže onoga za jamit, tko je bio brutalniji i za rat pripremljeniji, tko je bio brojniji i jači, kome su pomagali strani ratnici, on je i jamio. Naravno najviše su jamili pobjednici u građansko konfesionalnom beha sukobu. Velikosrbi su jamili 49 % šarenog beha prostora, i danas je gotovo sto posto obojili u svoju nacionalnu i vjersku boju. Muslimanima, zapravo Bošnjacima je u Daytonu dat znak da jame ostatak Bosne i Hercegovine i učine s tim dijelom isto onako kako su to napravili Velikosrbi sa jamljenim ćetrdeset i devet postotnim, nekad multi, beha dijelom.
http://bum.ba/wp-content/uploads/2015/04/vildana.jpg
Vildana Selimbegović
 
I to je ono što proces jamljenja u Bosni i Hercegovini još uvijek traje. Bošnjaci do maksimuma koriste to daytonsko odobrenje, i polako ali sigurno jame sve što se jamit može u tom većem dijelu podijeljene zemlje. Jame teritorij na način  prijetnji,  ubijanja i zabrana povratka hrvatskih prognanika. Gotovo su sto posto jamili sva prava u federalnoj tvorevini, te bez ikakva otpora je ostavili u amanet Osmanlijama, najkrvoločnijem carstvu u ljudskoj povijesti. Nezaustavljivi su u jamljenju medija, a kroz medije i istine o građansko-konfesionalnom beha sukobu  za teritorij. Jamljenom istinom prisiljavaju Hrvate na hipoteku rata, i time poriču sve zločine koje su počinili nad hrvatskim narodom, u spaljenoj zemlji kakvom je učinila njihova zločinačka Armija u zajedništvu s mudžahedinima. O toj jamljenoj istini rata u jamljenom „Oslobođenju“ piše 4. 5. 2015. Travničanka, živi svjedok zločina Armije Bosne i Hercegovine Vildana Selimbegović. U jamljenom i duboko bošnjaćiziranom „Oslobođenju“, kakve li samo sramote za te novine što nose to ime, kao što je danas bošnjačizirana Lašvanska dolina, Vildana oslobađa krivnje zločina vojnika svoje Armije s kojima je ratne 1993. razgovarala u travničkoj kasarni. U toj jamljenoj istini, propustom otkriva ono što se znalo i zna, da je agresija Muslimana na Hrvate Lašvanske doline izvršena zbog velikog priljeva krajiških muslimanskih izbjeglica, koji su pobjegli ispred srpske agresije.
 
Taj hrvatski teritorij postao je pretijesan za toliki priljev muslimanskih prognanika. Bio je to, kasnije će se to i vidjeti upravo kroz muslimansku agresiju na Hrvate tih područja, muslimanski plan naseljavanja tih teritorija sa svojim prognanicima. Muslimanski je plan bio agresija na Hrvate i osvajanje tih teritorija. Vildana tako piše: „...u to sam doba prvi puta srela Krajišnike... oni su bili jezičac na vagi koji je pretegnuo u korist ABiH, i spasio Travnik od hercegbosanske sudbine“. Dalje u jamljenju istine u bošnjačkom „Oslobođenju“, koje  je etnički i vjerski čisto muslimansko kao i danas Lašvanska dolina, u kojoj su Hrvati stisnuti u neku svoju „Gazu“ i kao Vildanin muslimanski Travnik, gospođa Selimbegović nastavlja: „...Dok smo razgovarali na proplanku Vlašića jedan po jedan (Krajišnik) je priznavao, ne znam jesu li moji živi.. i ovi su momci kad je počela bitka za Travnik spasili katoličku crkvu i osiguravali svećenika“.
 
Ovoliku laž, ovu isilovsku agresiju na istinu muslimanske agresije na Hrvate u Središnjoj Bosni ne podnosi ni papir na kojem Vildana piše. Ništa ne može papir toliko uprljati koliko laž kad se na njemu piše. Vildanini Krajišnici „spasili su katoličku crkvu“, ali su protjerali sve, ama baš sve Hrvate katolike s tih područja. Ostavili su travničku crkvu kako bi svijetu pokazivali svoju „Ahdnamu“, ali su zato porušili ili oskrnavili sve druge crkve u Lašvanskoj dolini i učinili jedan konfesiocid razmjera kakav su učinile Osmanlije u porobljenoj Bosni. Sjećam se slike crkve u Docu, dva tri kilometra daleko od Travnika. Bila je to slika crkve kakve danas svijet gleda na Bliskom istoku kuda prolaze isilovci. Trebalo je vidjeti poslije nametnutog mira u Daytonu tu fratarsku ljepoticu kakva je izgledala i što su od nje napravili Vildanini Krajišnici i mudžahedini. Kostur od nekada najljepše crkve u Lašvanskoj dolini. Ista je slika bila kao što su danas slike kršćanskih crkava na islamskom Bliskom istoku. Ruševina i zidovi, prozori bez stakala, unutrašnjost bez najljepšeg oltara, kipova svetaca i svih umjetničkih djela kojima je crkva bila obogaćena. Nekoliko godina poslije zaustavljanja muslimanskog genocida i konfesiocida u Lašvanskoj dolini ptice su tijekom mise letjele kroz crkvu i na zidovima gnijezda savijale.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e4/Samostan_i_crkva,_Gu%C4%8Da_Gora.jpg/276px-Samostan_i_crkva,_Gu%C4%8Da_Gora.jpg
Franjevački samostan u Gučoj Gori
 
Da, travnička crkva je malo pošteđena muslimanskog barbarstva, samo da bi se svijetu lažno prikazali islamski genocidisti i konfesiocidisti, kako bi time sakrili sve one isilovske ruševine crkava i vjerskih objekata Hrvata katolika u Lašvanskoj dolini. A svećenika i časnu sestru su spasili na način da su ih odveli u muslimanski konclogor za Hrvate u Gluhoj Bukovici, koji je redovito posjećivao ratni zločinac Alija Izetbegović sa suradnicima, Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem i drugim zlikovcima. Nad hrvatskim zatočenicima u tom zloglasnom konclogoru vršeni su zločini isti onakvi kakve su Turci ćinili nad porobljenim kršćanima u Bosni i Hercegovini.
 
Ne zaustavlja se gospođa Selimbegović u jamljenju istine i obrani muslimanskih zločina u Lašvanskoj dolini te nastavlja: „Prva naredba Rasima Delića, bila je čuvanje i zaštita sakralnih objekata“. I da nije ništa drugo napisala u jamljenom Oslobođenju od ovih laži, gospođa Vildana bi morala odgovarati za skrivanje muslimanskih zločina, jer svako skrivanje zločina je sudjelovanje u istima. A očito se vidi kako gospođa Selimbegović dobro pozna muslimanske zločine nad Hrvatima Lašvanske doline. Zato je i jamila „Oslobođenje“ da bi mogla u njemu pisati svoju istinu, istinu skrivanja muslimanskih zločina nad Hrvatima. I zato hrvatski narod tih prostora traži od gospođe Selimbegović da napiše u jamljenom „Oslobođenju“ gdje je masovna grobnica 36 Hrvata civila iz sela Maljine, da kaže o muslimanskim isilovskim zločinima nad 6 Hrvata civila, među kojima je bio i 17 godišnji dječak u hrvatskom selu Miletiće.
A sigurno da zna i o zločinu svog naroda nad 8 djece u Vitezu koje su poubijali islamski „nenaoružani“ snajperisti dok su se u vrijeme prestanka granatiranja s muslimanskih položaja igrali na viteškom igralištu. Za doprinos izgradnje povjerenja i potrebitog suživota, koji naprosto nema alternativu u Bosni i Hercegovini, gospođa Selimbegović u jamljenom i bošnjačiziranom „Oslobođenju“ trebala bi pisati, budući da je surađivala s pripadnicima zločinačke ABiH i mudžahedinima, o muslimanskim zločinima u hrvatskim selima Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brajkovići, Grahovčići, Pojske, Brdo, Guča Gora, Maljine, Bukovica, Radonjići...
 
Gospođa Selimbegović isilovski brani ratnog zločinca Rasima Delića, a braniti tog zločinca znači izjednačavati se s njim i odobravati njegove zločine. Ratni zločinac Rasim Delić eto štiti kršćanske objekte, civile, žene i djecu. Štitio je taj ratni zločinac Hrvate Lašvanske doline na način da je granatirao i franjevačku crkvu i bolnicu „Doktor fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, u vrijeme kada je bila prepuna žrtava njegove isilovske Armije. Jamljeno i zeleno „Oslobođenje“ pokušava osloboditi krivnje ratne zločince. A zapravo ratni zločinac je i onaj ko brani ratnog zločinca.
 
Vildana duboko žali što taj proces etničkog čišćenja Hrvata nije završen. I stoga se zdušno ukljućila  u njegovo dovršenje pisanjem u jamljenom „Oslobođenju“. Ovo muslimansko pisanje istine beha sukoba, bez obzira što se piše u muslimanskim novinama, zločin je ravan onom koji je Vildanina Armija počinila nad Hrvatima njenog rodnog kraja. Kao Travničanka i dobar poznavatelj muslimanskih zločina nad Hrvatima i njihovim svetinjama, ne piše o strašnom, isilovskom, oskrvljenju gučogorskog samostana, kojeg su kako navodi Rasimovi džihadisti obranili „da se ne pretvori u džamiju“. A slika tog samostana bila je užasna, Biblija do pola spaljena i metkom probijena, kip Svetog Frane u dvorištu crkve izrešetan metcima „nenaoružane“ ABiH, pokradeno i uništeno cijelo jedno umjetničko blago samostana, a crkva pretvorena u zapovijedni centar Rasimove zločinačke Armije. Zbog tih istina, i niz drugi koje čekaju izlazak na svijetlo dana,  stradanja hrvatskog naroda u muslimanskoj agresiji etničkog i vjerskog čišćenja u Lašvanskoj dolini, Hrvatima se brani Televizija na hrvatskom jeziku, pravo na teritorijalni okvir, pravo na medije pisane i elektroničke. Pa čak im se brani pravo i na Bosnu i Hercegovinu, koju su Vildanini Bošnjaci jamili, gotovo u svim njenim segmentima prijeratnog identiteta. I zato proces jamljenja u Bosni i Hercegovini traje, odnosno rat u toj zemlji nije završen.
 
Kako su muslimanski zlikovci „zaštitili“ svećenike i redovnice u travničkom kraju, kojeg Vildana zbog povezanosti s tim teroristima pozna i štiti, najbolje je kazala žrtva tih gnusnih isilovskih barbara dvadesetog stoljeća „na periferiji“ Europe. Na susretu s papom Franjom u čisto muslimanskom Sarajevu gdje je boravio 6. lipnja 2015. sestra Ljubica Šekerija je svjedočila: „u zlostavljanju stranih ratnika s Bliskog istoka, koji su je u Travniku, zajedno s ostalim svećenstvom, zarobili i zavezanih očiju odvezli ih u svoje sjedište u Mehoriće. Uzeli su nam sve stvari, potrgali krunicu. "Uzeli su mi redovnički prsten, što je naša svetinja, tukli su me, nakon premlaćivanja od mene su tražili da im predam križ...“ Te zlikovce brani gospođa Selimbegović u jamljenom „Oslobođenju“. Nije li dovoljno da ju se pozove na sud i sudi joj se za skrivanje ratnih zločina svoga muslimanskog naroda, a Hrvatima da se osigura jednakopravnost kroz teritorijalni entitet, što je jedini način njihove ravnopravnosti i jednakosti sa druga dva beha naroda. Bio bi to put zaustavljanja procesa muslimanskog jamljenja Bosne i Hercegovine, u što su se uključili svi segmenti bošnjačkog društva. Time bi i rat u BiH prestao.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Srijeda, 17/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 994 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević