Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Kao što su Srbi ubili Jugoslaviju »nepravednim pravom« i »nemirnim mirom«, tako su i Bošnjaci ubili BiH

 
 
Jugoslavija je nestala, Bosna i Herecgovina nestaje. Majka i kći, po svemu sudeći iste su tragične sudbine. Genetsko naslijeđe. Blizanske sličnosti. Ni u čemu im se ne vide razlike. Jer ih i nema, kao kod jednojajčanih blizanki. I stoga sve se čini da i Bosna i Hercegovina doživi njezinu sudbinu. Ubijaju je kao i Jugoslaviju najviše oni koji se u nju zaklinju. Ubijaju je oni koji su najbrojniji, pa valjda misle da imaju pravo na to. Srbi su ubijali i ubili Jugoslaviju, Bošnjaci ubijaju i, na žalost, ubit će Bosnu i Hercegovinu. Kao što su Srbi ubili Jugoslaviju nepravednim pravom i nemirnim mirom, tako isto čine i Bošnjaci s Bosnom i Hercegovinom. Nepravedno pravo koje Bošnjaci, na temelju broja kojeg imaju unutar beha nacionalnog stanovništva, uzimaju na Bosnu i Hercegovinu, videći je jedino onakvom kakvom je samo oni zamišljaju. Nemirni mir koji traje više od dva desetljeća, sredstvo je u rukama Bošnjaka za osvajanje Bosne i Hercegovine, pa i pod cijenu jugoslavenske sudbine.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTT1Df-QjuPHzfw7CxC6wflDLrKEziXFz8SUqWyn_aVa6vd_2KEhttp://s6.faceinhole.com/12/3/21/c58aa7dc315162e343cc.jpg
IZDAJICA DO IZDAJICE - Emir Nemanja Kusturica i Željko Nermin Komšić
 
Velike srpsko-bošnjačke sličnosti, zapravo istovjetnosti borbi za ono što se, dakle, ničim ne može obraniti, na duže vremensko razdoblje, počivaju na manifestima što su ih napisali velikosrpski i velikomuslimanski ideolozi Jugoslavije Jugoslavena i Bosne i Hercegovine. Velikosrbi su branili, i ne obranili Jugoslaviju „Načertanijom“ Ilije Garašanina, Bošnjaci pak brane i ovakvom politikom zasigurno ne će obraniti Bosnu i Hercegovinu, koje je svakim danom sve manje i manje „Islamskom deklaracijom“ Alije Izetbegovića. Suština oba nacionalističko ideološka manifesta, za bošnjački bi se moglo reći da je prepisan iz srpskog u tome da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi, Jugoslaviji, i da svi Bošnjaci moraju također živjeti u jednoj unitarizirano-centralističkoj državi Bosni i Hercegovini. Odnosno, to pak znači da Srbi i Bošnjaci mogu i moraju živjeti samo u etnički i vjerski čistim entitetima, te da nikakva izmiješanost s drugima i drugačijima nije moguća i nije održiva. To je razlog velikosrpske unitarizacije Jugoslavije, i velikobošnjačke unitarizacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga su velikosrbi bili protiv konfederacije Jugoslavije, a velikobošnjaci protiv i konfederacije i entitetizacije Bosne i Hercegovine.
 
Konfederiranjem Jugoslavije, što bi bilo uvod u demokratizaciju, velikosrbi su gubili nepravedno prisvojeno pravo da svi Srbi žive u jednoj državi, Jugoslaviji. Bošnjaci konfederiranjem, ili entitetiziranjem Bosne i Hercegovine, također gube nepravedno prisvojeno pravo da svi Bošnjaci žive u jednoj državi, Bosni i Hercegovini. Ni „Načertanije“ Ilije Garašanina ne dozvoljava da i jedan Srbin živi kao malobrojniji narod u nekoj konfederalnoj republici, i  niti „Islamska deklaracija“ Alije Izetbegovića dozvoljava da i jedan Musliman živi u jednom beha entitetu kao malobrojniji. Takve politike nisu ništa drugo nego unitarističko-centralističke, koje su spremne na samoobranu i pod cijenu raspada i konfederacije i entitetirizacije. Srpsko neprihvaćanje konfederacije dovelo je do raspada Jugoslavije, a time i do toga da svi Srbi žive u jednoj državi. I bošnjačko neprihvaćanje konfederiranja ili entitetiziranja Bosne i Hercegovine vodi raspadu te zemlje, i k tomu da tim raspadom svi Bošnjaci žive u jednom entitetu.
 
Nemirni mir u Bosni i Hercegovini kojeg održavaju Bošnjaci je zapravo proces nemirno mirnodopskog etničkog čišćenja Hrvata u  beha Federaciji što vodi k etnički i vjerski čistom bošnjačkom entitetu, čime se ostvaruje sadržaj „Islamske deklaracije! Svi Muslimani u jednom entitetu. Broj naroda koji se uvijek koristi u multinacionalnim zajednicama najubojitije je oružje te iste zajednice. Zbog toga je taj broj kojim brojniji federalni narod uvijek pokušava obespraviti i pokoriti malobrojnijeg federalnog partnera, razlog neodrživosti federalnih zajednica, kao demokratskih, slobodnih, ravnopravnih, suverenih i konstitutivnih sastavnica. Uvijek kada se kroz institucije međunarodnih organizacija i kroz konvencije o ljudskim i nacionalnim pravima naroda na jednakost i ravnopravnost, znači na mirnodopski način, suprotstavi malobrojniji narod kao način zaštite ugroženih nacionalnih i vjerskih interesa, brojniji narod to definira agresijom na suverenost zajednice.
http://serbianna.com/blogs/bozinovich/wp-content/uploads/2011/06/bosnian_wahabis.jpg
I nerijetko u takvim odnosima mirnodopske agresije brojnijeg i mirnodopskom obranom malobrojnijeg naroda rat počima. To znači da je brojniji narod rat već (is)planirao i u miru pripremao. No, jednako tako znači da se i u miru vodi rat. Poglavito je, stoga, mir u multizajednicama, kakva je bila Jugoslavija, i kakva je njezina kopija Bosna i Hercegovina, ispunjen ratovima. Za multizajednice neuređene na demokratskim načelima prisilom umjesto dobrovoljnog i slobodnog pristanka federalnih partnera, a što je preduvjet jednakosti i ravnopravnosti, može se reći da su to društva trajnih nemira i ratova. Te heterogene zajednice u koje su narodi silom ugurani da žive u njezinim okvirima, nerijetko su i razlozi svjetskih sukoba i ratova. U njima nikada ne vlada mir, sloboda, jednakost, pravo i pravednost kakvi vladaju u homogenim društvima u svijetu. Naprosto, u društvima na nepravdi uređenim kakvo je bosanskohercegovačko, gdje se prava i slobode uživaju po broju koliko kojeg naroda ima, ne znači kada mir vlada da se rat ne vodi. Ili u nešto boljem slučaju, mir je priprema za rat. Jer nije rat samo onaj dio vremena vatrenog sukoba. Rat je i obespravljenost, marginalizacija i potlačenost malobrojnijeg naroda u miru, i kada kroz nadglasavanje malobrojnijeg naroda više ne postoje nikakvi mehanizmi zaštite vitalnih nacionalnih interesa koja uključuju ljudska prava i slobode.
 
Jer, da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini jednakopravan i ravnopravan, suveren i konstitutivan s druga dva beha naroda, tada zasigurno ne bi bošnjački zet Željko Komšić mogao prijetiti ratom samo zbog toga što Hrvati mirnim i demokratskim putom najavljuju realizaciju tih prava i sloboda, jednakosti i ravnopravnosti, koje su moguće jedino kroz novi ustroj neustrojene Bosne i Hercegovine. Samo novo, pravedno uređenje neuređene Bosne i Hercegovine u kojoj će hrvatski narod slobodno uživati sve blagodati kakve uživaju Bošnjaci i Srbi, Bosna i Hercegovina ima budućnost i ne može doživjeti sudbinu raspadnute Jugoslavije.
 
Zar je moguće da u toj iskrvavljenoj i izmučenoj zemlji, poslije svih ratnih bura i oluja, kada sva tri naroda žive na rubu egzistencije, a gotovo 50 posto mladih je nezaposleno, ima ratnika, i zagovornika rata, onih koji pozivaju okupatora da se vrati samo zato što je njihovog naroda više, što su brojniji. Ima ih, na žalost, i to su najbrutalnije ubojice Bosne i Hercegovine. I stoga malobrojniji hrvatski narod ima pravo na svoj entitetski prostor, te na tom svom dijelu čuvati i očuvati Bosnu i Hercegovinu sa svim dostignutim i življenim europskim vrjednotama slobode, demokracije, ljudskih sloboda i nacionalnih prava. Hrvatsko pravo na svoj beha entitet daleko je veće i jače nego li bošnjačko pravo na zazivanje okupatora i ostavljanje Bosne i Hercegovine tom istom okupatoru u amanet.
 

Vinko Đotlo

'Bošnjaci, ako žele opstati, moraju ići skupa s Hrvatima'

 
 
Čitavo stado na polju ugiba od šuge i svraba jednog krmka!
(Narodna poslovica)
 
Na Veliki petak, na Križnom putu u Stocu, gradu na Bregavi okupilo se više o 2500 vjernika, koji su u molitvama od križa do kraža nosili svoj križ i molili se Razapetom Isusu da im pomogne u njihovim mukama. Većina njih su se molili za nekog svoga, koji je u nevolji, ili je napustio ovu dolinu suza, da ih Isus pribavi k sebi kao i onoga koji je visio na križu pokraj Njegai i molio da ga se sjeti u Kraljevstvu nebeskom. Netko je u noći s Velikog Petka na Veliku subotu razbio 12 od 14 betonskih postilja u koje se stavlja križ. Ako uzmemo u obzir materijalnu štetu, koja je velika, ali ona druga šteta je neizmjerna, jer je uzrokovana mržnjom naspram hrvatskog naroda i katoličke vjere. Kome je to smetalo na golom brdu gdje raste drača, kupine i kuke? Vjerojatno nema osobe u Stocu, a niti u BiH, Hrvatskoj koji ne bi mogli upriti prstom u počinitelje ovog vandalizma, čak bismo rekli i zločina.
http://www.mostarlife.com/assets/images/02_Crna/520x290/stolac_krizni.jpg
Policija je u traganju za razbijačima, jer je riječ o većoj skupini, koja se je jako pripremio na rušenje postolja, jer su im trebale teške mace i čekići da razbiju onako debelu cimentnu podlogu. Dakle, rijeć je o većem broju zlobnika. te stog neće biti teško pronaći počinitelje, ma gdje god oni otišli. Naime, nije tajna ako za zanju dvije osobe, a ovdje je bilo desetak bandita, pa će s vremenom jedan od njih izletiti iz tajnosti i iznijeti imena rušitelja križnih postolja. S duge strane, počinitelji su poznati njihovim roditeljima, užoj obitelji i najvjerojatinije i - muftiji, pa će i ste strane procuriti imena počinitelja i razloge koji su ih na to ponukali. Vjerujem da počinitelji ovog vandalizma nisu ni svijesni, da križ nije samo kršćansko obilježje, jer križ je izumljen za mučnu smrt mnogo prije nego je Isus bio razapet na križu. U povijesti su poznata 42 križa: od lationskog križa (crux eapitata) do  križa četeri evanđelja. U ovoj se gupi nalazi i kukasti križ (svastika), kao i mnoštvo drugih križeva: grčki, ruski, jeruzalemski, egipatski i drugi, ali nema - hrvatskog križa! Ali, Hrvati imaju Bleiburg, Križni put - kolonu smrti.
 
Očito je bila nakana počinitelja ovog gnjusnog čina provocirati hrvatske kršćane, kako bi došlo do sukoba, za kojeg su oni već pripravni. Ljudi su se sabraili i preporučili Uskrsnom Kristu, da istjera sotonu iz Stoca, iz BiH i RH, jer zloduh je uhvatio maha, podržavanje islamskog terorizam, koji su već davno ubacili sjeme mržnje među narod, koji je na tim prostorima živo stoljećima u dobrom susjedstvu (komšiluku), a sada se gledaju kroz puščane cijeci ili ''pozdravljaju'' sa nožem u džepu koji svakog časa može biti zabijen u nečija leđa ili prsa.
 
Kako riješiti ovaj problem?
 
Jednostavno! Muslimanska (bošnjačka) zajednica u Stocu, čiji su sinovi srušili postolja, trebaju se dogovoriti i opraviti, vratiti u prvobitno stanje, svih 12 postolja, te na toma mjestu pozvati vjerske predstavnike iz grada i narod, da se zajednički pomole Bogu i Alahu, da se više nikad takav čin ne ponovi, ne samo u Stocu, nego nigdje u Bosni i Hercegovini. To bi bio civilizirani pothvat i temelj za dobrosusjedske (komšijske) odnose u gradu i u državi. To je demokracija na djelu.
 
Roditelji znaju čiji su to sinovi i kćeri koji su razbili temelje križa, pa kad su imali toliko hrabrosti, snage i mržnje, da to učine, neka sada pokažu dobru volju i poprave nanašenu štetu. Roditelji su odgovorni za svoju djecu, te ako oni ovaj vandalizam prešute, ili mu daju podršku, onda su oni svoju djecu uputili na stranputicu i eventualno na drugi zločin, i poslali ih u sigurnu smrt, samo je pitanje vremena. Dapače, ovaj vandalizam učvrstio je hrvatsku i katoličku zajednicu još jače i odlučnije, pa bi se u sljedećim sličnim pokušajima moglo nekoga koštati glave. Onda će roditelji shvatiti, da nisu svoju djecu uputili na pravi put, put ljudske snošljivosti, križni put na kojemu svaki čovjek nosi svoj križ, pa bio jedan od onih 42 križa, ili si izdelja svoj vlastiti, pod kojim će jednog dana posrnuti, pasti pod teretom i umrijeti.
 
Hrvati ne mrze bosanskohercegovačke muslimane, ili Bošnjake, nego osuđuju zločin koji se u njihovo ime čini i baca blato na sveukupno pučanstvo, od kojih većina nema ništa zajedničkog s bilo kakvim zločinom ili terorom. Političarima  i medijima je u interesu da izazivaju nerede, jer jedni i dugi od toga žive. Političari - pale i gase, pa se tako javno ističu kao slobodoljubivi predstavnici građana , i tako  stiču povjerenje naroda; mediji pak žive od ovakvih senzacija, jer slike i riče zločina na naslovnim stranicamna prodaju tisak i reklame. Mali ekrani, radio postaje i portali bukte ubojstvima, prostitucijom i kriminalom, kao da se u državi drugo ništa i ne zbiva.
http://www.jabuka.tv/wp-content/uploads/2015/04/stolac_postaje_2-375x195.jpg
U budističkoj tradiciji, problemi su prihvaćeni kao važan čimbenik u životu. Tibećani ustvari mole za njih.''Daj mi da ja dobijem potrebnu teškoće i muke na ovom putu tako da moje srce bude u istinu uzbuđeno i moja čežnja za oslobođenje i univerzalnu skladnost bude dosljedno ispunjena.'' Dakle, problem nije uvijek problem, nego ljudi od problema prave nesnošljive poteškoće. Ljudi koji shvate da su problemi sastavni dio života, lakše će podnositi poteškoće koje će ih ojačati za život i dati im izdržljivost u životu. Prije nego se odlučite na svađu ili osvetu, pokušajte sa protivničke strane shvatiti njihov problem, jer samo tako se čovjek može osloboditi od nepotrebnog stresa i zločina. Ne čini drugom zlo, jer Besmrtni bogovi su doduše spori ali sigurni osvetnici roda ljudskog.
 
Ovo se ne smije zaboraviti
 
Bošnjački počasni vod u Savskoj: 'Ovdje smo da branitelji, naša braća, mogu otići sa svojim obiteljima proslaviti Uskrs!' Istu su stvar pripadnici ovog voda učinili i za Božić. ''Danas smo došli izraziti solidarnost našoj braći. Nismo se u Domovinskom ratu dijelili, pa se ne možemo dijeliti ni sada - rekao je Fahrudin Jašarević, 70-postotni ratni vojni invalid, iz počasnog voda Bošnjka Republike Hrvtske.. Poginulo ih je 1187 i to je nešto što se ne zaboravlja. Jer, mi Bošnjaci i Hrvati dijelimo jednu povijesnu muku, a to je dokazano ne samo kroz Domovinski rat, nego i kroz prijašnje ratove i stradanja. Kako bi bilo jasnije, citirat ću riječi muftije Džemaludina Čauševića, koji je još 1938. kazao: ''Bošnjaci, ako žele opstati, moraju ići skupa s Hrvatima''. I to je, smatram, čista istina, kazao je Jašarević koji sebe rađe naziva 'muslimanskim Hrvatom', nego li Bošnjakom.'' (dnevno.hr)
 
Dolazi nam 10. travnja, pa u prigodnom sjećanje 74. obljetnice uspostave Nezavisne države Hrvatske, treba se prisjetiti da su pod vodstvom Poglavnika dr. Ante Pavelića, kao i po učenju Oca Domovine Ante Starčevića, muslimani i katolici bili smatrani kao jedan narod - hrvatski naroda, sa dvije vjerske opredijeljenosti. Ta ideologija bila je najveća opasnost srbo-komunistima i jugo-četnicima, stoga je Tito, da bi udovolji Srbima, podijelio Hrvatsku u dvije ''republike'' i jednu ''pokrajinu'', - Vojvodinu, koju je dao Srbiji na ''čuvanje'', Milošević je pola BiH naslonio na Srbiju, a Boka osta Crnoj Gori u amanet.
 
Nije čudo što se sada u BiH pojavljuju incidenti između Bošnjaka i Hrvata, jer su Bošnjaci na skučenom prostoru, a ne mogu od Srba oduzeti onu Daytonsku polovicu BiH, pa se sukobe sa Hrvatima u mjestima gdje je izmješano pučanstvo, ali malo-malo odoše u Hrvatsku, kao hrvatski građani. Nešto će se ipak promjeniti u BiH kad se u RH promijene vlast. Hrvaticama i Hrvatima katoličke i muslimanske vjeroispovijesti, koji se osjećaju pripadnicima hrvatskog naroda, želimo sretan Deseti Travanj, blagoslovljenu i berićetnu ovu godinu! Budimo uvijek - Za dom spremni!
   

Rudi Tomić

Najveći muslimansko-bošnjački zločini nad Hrvatima događaju se oko Božića i Uskrsa

 
 
Svakim danom sve je politički prljavija i neprohodnija, Bosna i Hercegovina, te sve ubrzanije nestaje u tom glibu kojeg prave, uz već stare muslimanske ratne i novonastale bošnjačke političke partije, poput one Željka Komšića, DF (Desničarski fundamentalizam). Bošnjački izbor za hrvatskog člana tronacionalnog beha Predsjedništva, u dva prošla mandata, predsjednik je DF-a, jednonacionalne bošnjačke partije, zamotane u multi omot iz kojeg svaki dan curi politička prljavština desuvereniziranja i dekroatiziranja, deteritorijaliziranja i obespravljivanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pod Titinom slikom, uz parolu „bratstvo i jedinstvo“, koje zagovara kroz centraliziranje i unitariziranje Bosne i Hercegovine, DF je, uz drugu bošnjačku partiju SDA, glavni kočničar u traženju novog, za beha Hrvate pravednijeg uređenja neuređene zemlje.
http://www.zenit.ba/wp-content/uploads/2013/03/131.jpg
Kao ogranak Stranke Demokratske Akcije, Komšićev DF je i najočitiji primjer novih janjičara, koji su daleko brutalniji prema hrvatskom pravu na teritorij, kao temeljno pravo svakog naroda i narodnosne zajednice. Ratno iskustvo protiv Hrvata Željko Komšić koristi u miru, te svaki hrvatski pokušaj za postizanje jednakopravnosti s druga dva beha naroda, iz rova DF-a topnički se odbija. I ne samo da politički odbija, već najveće prijetnje novim ratom dolaze upravo iz Komšićeve bošnjačke partije. Komšić i komšićevci, kao Izetbegović i izetbegovićevci, nikako da izađu iz ratnih rovova i vide da je rat ipak prestao, te da se ratom ne rješava beha problem, a time ni suvereno pravo Hrvata na teritorijalni dio beha zemlje kakav imaju Bošnjaci i Srbi. Hrvatsko pravo na teritorij nije ništa ni veće ni manje od onog istog prava kakva su u Daytonu dobili Muslimani i Srbi i stoga čudi tolika Komšićeva prijetnja ratom ukoliko se to pravo i realizira.
 
Još više čudi kako tim bošnjačkim ratnicima i njihovim ratnim politikama, svjetska zajednica kao tvorac daytonske Bosne i Hercegovine ne kaže da je rat je stao, da smo rat zaustavili i neriješeni beha problemi se moraju rješavati dijalogom, zajamčenim pravima i slobodama. Zaustavljen je onaj rat kojim se nije riješio beha problem i stoga vrijeme je da se taj zavezani čvor odvezuje u miru, i da ga zajedno odvezuju sva tri njezina naroda, bez obzira na njihova ratna osvajanja i ratne gubitke i broj koliko kojeg naroda ima. Čvor zavezan prije više od pola tisućljeća i stezan gotovo cijelo to vrijeme od strane okupatora, a kasnije i od ideologa, treba odvezivati u miru koji nema alternativu i koji je jedini put Bosne i Hercegovine u sigurnu, za sva tri njezina naroda, slobodnu i europsku budućnost.
 
Mir se ne gradi Komšićevo-Izetbegovićevom političkom agresijom na deteritorijalizirani hrvatski narod, na njihovo legitimno pravo na javnu Radio televiziju na hrvatskom jeziku, što je uz potrebiti novi teritorijalni ustroj Bosne i Hercegovine glavni jamac ostanka i opstanka Hrvata u toj svojoj zemlji. Deteritorijalizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini razlog je svake druge njihove obespravljenosti i marginalizacijeu beha društvu, kojeg te dvije bošnjačke partije, SDA i DF, sve više radikaliziraju i deeuropeiziraju, odnosno dekroatiziraju i dekristijaniziraju. Jednakopravnost Hrvata u sada nejednakopravnoj Bosni i Hercegovini, ne znači bosanskohercegovački nestanak, a još manje bilo kakvu opasnost za Bošnjake i Srbe glede njihova položaja unutar te tronacionalne i trovjerske beha zajednice. Naprotiv, jednakopravnost hrvatskog naroda, u prvom redu kroz novi teritorijalni ustroj zemlje, u kojoj bi tri nacionalna entiteta bili sigurnost bosanskohercegovačke cjelovitosti, znači opstanak Bosne i Hercegovine u njezinoj povijesnoj multi šarolikosti.
 
Svaki oblik zabrane hrvatskog prava na teritorijalni dio Bosne i Hercegovine, zapravo, je kršenje temeljnih ljudskih i nacionalnih prava i sloboda, pa čak i onih koje Hrvatima jamči Daytonski sporazum. Ako je Daytonski sporazum dokinuo Herceg Bosnu, a jest, to ne znači da je dokinuo i pravo Hrvata, kako na teritorij, tako i na RTV na hrvatskom jeziku, kao i škole za hrvatsku djecu na materinjem im jeziku. Dayton koliko god je dokinuo Herceg-Bosnu, gotovo je jednako tako dokinuo i Bosnu i Hercegovinu, kako kroz diobu na dva entiteta, tako i kroz oduzimanje joj atributa-republika. Ali dokidanje Bosne i Hercegovine nije čak na tome ni stalo, ono je nastavljeno i u postdaytonskom vremenu, onom u kojem je najviše dokidaju upravo Izetbegovićevi SDA-eovci i Komšićevi DF-ovci. Nije stoga bilo teško daytonistima da nametnu zastavu Bosne i Hercegovine, koja nema ama baš nikakvih povijesnih beha znakovlja, što jasno pokazuje kako ni te dvije najveće bošnjačke političke partije, SDA i DF, kao i sami daytonisti, ne priznaju postojanje Bosne i Hercegovine prije Daytona. Naprosto za njih Bosna i Hercegovina počima tek od Daytona, to je zemlja bez prošlosti, zbog čega joj ne daju da ima sadašnjost, a kad nema sadašnjosti ne može imati ni budućnosti. I nema je, u ovakvoj bošnjačkoj politici isključivosti, koja se isključivo bavi što većim obespravljivanjem i marginaliziranjem Hrvata, naroda koji bosanskohercegovačku povijest gradi i priznaje u tisućljetnoj prošlosti, daleko starijoj i od samog američkog grada Daytona.
http://s6.faceinhole.com/12/3/21/c58aa7dc315162e343cc.jpghttp://images.junostatic.com/full/CS2548346-02A-BIG.jpg
Uz nametnutu zastavu slijedilo je nametanje i beha valute, imenom vezane za Njemačku, ali ne za Bosnu i Hercegovinu, jer oni tu zemlju jednostavno ne priznaju. A kad ne priznaju zemlju i njezinu povijest, njezinu prošlost, onda su nametnuli registarske pločice i himnu bez riječi, što će reći da ne priznaju ni jezik. Sve su to žestoki udarci na Bosnu i Hercegovinu i njezino dokidanje, daleko opasnije i ubojitije od traženja Hrvata novog teritorijalnog ustroja zemlje na formuli tri naroda - tri entiteta. Zbog toga, zbog Izetbegovićeve i Komšićeve šutnje na svjetsko dokidanje Bosne i Hercegovine, i ratom prijetnje Hrvatima koji traže svoj dio beha zemlje, Bosne i Hercegovine je sve manje i gotovo je nema. Ne može je ni biti, a niti će je biti, sve dok je dvojac Izetbegović-Komšić brane od Hrvata a izdaju tuđincima.
 
U nestajućoj Bosni i Hercegovini, onoj kakvu grade Izetbegović i Komšić politikom desuvereniziranja suverenog hrvatskog naroda, opet je na snazi vladavina zakona po onoj turskoj „kadija te tuži, kadija te sudi“. Naime, nakon što je Alija Izetbegović oslobodio i nagradio isilovske ubojice fojničkih fratara, započeo je proces isiliziranja Bosne i Hercegovine i turske vladavina pod geslom „kadija te tuži kadija te sudi“. Tim zakonima Županijski sud u Zenici oslobodio je 6. travnja 2015. odgovornosti muslimanskog ubojicu dvoje hrvatskih staraca. I ne slučajno sud u Zenici, gradu u kojem su u crkve tijekom Mise upadali isilovci i uzvikivali „Allahu uekber“, rekao je za ubojicu koji je sam priznao zločin „nema dokaza“, „slobodan si“, a sada je na Izetbegoviću mlađem da te nagradi kako je i ubojice fojničkih fratara nagradio njegov otac Alija. Tom oslobađajućom presudom u „nedostatku dokaza“ za počinjeni zločin, sud je poručio svim drugim prognanim Hrvatima koji se misle vratiti u svoja sela, svoje domove i na svoje njive. Ne vraćajte se, čeka vas sudbina ubijenog 74-godišnjeg Nikole Crepulje i njegove 79-godišnje nevjenčane supruge Marice Kristić. Čeka vas sudbina i ubijenog Joze Kafadara na Ovnaku kod Viteza, ubijenog Karla Jurčevića u Dolcu kod Travnika, ubijenog hrvatskog policajca u Travniku, ubijenog doministra Joze Leutara u Sarajevu, ubijene obitelji Anđelić kod Konjica i svih drugih koji su se vratili na svoje i u svoje opustošene domove. 
 
Ne bore se Izetbegović i Komšić protiv onih „nepoznatih“ koji su u noći između Velikog petka i Velike subote  2015. oštetili i porušili 12 od 14 postaja Križnog puta u Stocu. Ne bori se taj muslimansko-bošnjački dvojac ni protiv onih „nepoznatih“ koji su također između Velikog petka i Velike subote, na crkvi Svetog Ignacija u Sarajevu velikim slovima ispisali „Allahu uekber“. Ne traže oni da se sruši džamija izgrađena u Travniku na uzurpiranoj odnosno okupiranoj, hrvatskoj zemlji. Ali dvojac se isilovski bori protiv hrvatskog prava na teritorij, prava na Hrvatsku televiziju...
 
Samo ti najnoviji bošnjački zločini nad Hrvatima i njihovim svetinjama, dovoljan je razlog da se prizna, a time i realizira njihovo pravo na entitet, budući da samo teritorijalni suverenitet im može jamčiti sigurnost i jednakopravnost. Najveći bošnjački zločini nad Hrvatima događaju se oko Božića, ubojstvo obitelji Anđelić kod Konjica, muslimanski zločin u Križančevu Selu i oko Uskrsa, kao što je ovo oslobađanje ubojica i pisanje prijetećih poruka po zidovima crkava. Zasigurno to nije slučajno i to potvrđuje poznatu činjenicu kako je rat u Bosni i Hercegovini bio vjerski sukob za teritorij.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Petak, 17/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 948 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević