Get Adobe Flash player
Iza Šešelja uvijek je Vučić

Iza Šešelja uvijek je Vučić

Beogradska skupština - mjesto stradanja Hrvata i...

Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

Hrvatska politika izgubljena u vremenu i...

Zna da mrzi sve hrvatsko

Zna da mrzi sve hrvatsko

Za Dubravku Ugrešić hrvatska kultura od 1991. je –...

Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

Komu to i zašto treba prazna Hrvatska? Koga će tu naseliti? Čiji je...

110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

Trinaesti travanj 2018. zabilježen kao jedan od najsramnijih dana u...

  • Iza Šešelja uvijek je Vučić

    Iza Šešelja uvijek je Vučić

    četvrtak, 19. travnja 2018. 14:50
  • Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

    Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

    četvrtak, 19. travnja 2018. 14:48
  • Zna da mrzi sve hrvatsko

    Zna da mrzi sve hrvatsko

    ponedjeljak, 16. travnja 2018. 13:18
  • Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

    Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

    ponedjeljak, 16. travnja 2018. 13:23
  • 110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

    110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

    četvrtak, 19. travnja 2018. 14:42

Nekažnjeni zločin genocida se uvijek ponavlja

 
 
Sve tješnja suradnja Rusije i Turske, znači i sve podijeljenija te za daytoniste koji su nametnuli nepravedni mir izgubljenija Bosna i Hercegovina, a za hercegbosanske Hrvate sve nesigurnija zemlja. Nije samo hrvatska strana u takvim odnosima rusko-turskih interesa gubitnik u toj vrlo prljavoj političkoj igri radikalnoga srpskog secesionizma kojeg podupire Rusija i bošnjačko-islamskog fundamentalizma iza kojeg stoji Turska, već je u toj beha diobi veliki politički gubitnik i Amerika koja je mir nametnula i Europa koja ga pokušala očuvati. Takvim odnosom snaga, gdje rusko turske političke nastupe u Bosni i Hercegovini ujedinjuje američko povlačenje iz Bosne i Hercegovine i europska politička lutanja u toj zemlji, ipak najveći gubitnici su oni koji su najviše dali za bosanskohercegovačko crtanje na suvremenoj karti svijeta. Gubitnici su Amerikanci koji su rat zaustavili i nepravedan mir nametnuli, kao i Europa koja je milijarde i milijarde eura poreznih obveznika svojih zemalja uložila u tu rasušenu kacu  koja curi na sve strane. Veliki i gotovo najveći gubitnici, i to kao najzaslužniji za beha međunarodno priznanje i njezino pozicioniranje na karti svijeta, su beha Hrvati. U velikim dimenzijama, u prvom redu političkim, krivci su sami zbog izlaženja na referendum koji je osigurao međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Ipak, kao jedina svjetska velesila i čuvar demokracije, ljudskih prava i sloboda diljem svijeta, ipak najveći dio krivnje za današnje obespravljeno stanje beha Hrvata, a zbog čega i nisu uključeni u srpsko-bošnjački proces diobe Bosne i Hercegovine snose Amerika i Europa.
http://www.inquisitr.com/wp-content/uploads/2011/12/genocide.jpg
Američko-europska krivnja za isključenost beha Hrvata u nastavku srpsko-bošnjačkog procesa diobe Bosne i Hercegovine jednaka je onoj današnjoj rusko-turskoj umiješanosti crtanja novih karata i zidova na tom jugoistočnoeuropskom. Crtanje novih granica i zidanje novih zidova uvijek su u povijesti a i na svakom dijelu svijeta bile krvave radnje umiješanih strana što potvrđuje i ova suvremena rusko-turska nazočnost u Bosni i Hercegovini.
 
Srpska strana, iza koje stoje opasni ruski interesi ponavljanja neke nove Jalte na ovim područjima, beha zidove gradi materijalom secesionizma. U tom vrlo prljavom, ali ništa manje i opasnom građenju novih zidova u Europi, uz rusku potporu, šutnjom i političkim lutanjem pomaže im i Amerika i Europa. No, ipak najveću pomoć u procesu secesionizma Republici srpskoj pruža bošnjački islamski radikalizam, kojeg na ekonomskom dijelu podupire Turska, a na vjerskom prostoru ga podržavaju radikalne islamske zemlje. U prvom redu one koje iz temelja mijenjaju vjersku sliku Bliskog istoka gdje se iz korijena čupa kršćanstvo.
 
Beogradska srpsko-muslimanska dioba Bosne i Hercegovine se nastavlja uz nazočnost Rusije i Turske, zbog čega ima sumnji kako je upad isilovca u policijsku postaju u Zvorniku s povicima Alahu ekber i ubojstvo jednog policajca, neki zajednički srpsko-bošnjački odnosno rusko-turski materijal u zid podijeljene Bosne i Hercegovine. Olakšavajuća okolnost tim crtačima novih granica i zidova u Europi, je i apsolutna isključenost i marginaliziranost; zapravo nepriznavanje treće beha strane hrvatske u tom poslu. Bosna i Hercegovina je stoga sve dvodjelno podijeljenija zemlja i izgubljeniji slučaj za sve one aktere koji su na bilo koji način pokušavali održati je cjelovitom u razlikama. Jedini način koji bi je mogao zadržati cjelovitu u srpsko-bošnjačko-hrvatskim dijelovima je rješenje hrvatskoga teritorijalnog pitanja. Protiv tog bezalternativnog, jedino pravednog ali i trajnog rješenja, ne čudi što su bili srpsko-muslimanski tajni pregovarači diobe zemlje u Beogradu, već više čudi da je bila i jest Amerika, koja je savezna zemlja pedeset država i državica, kao i vodeće europske zemlje koje su duboko regionalizirane i savezirane od više dijelova nego li je nacionalnih i vjerskih posebnosti u Bosni i Hercegovini. Ne govori li i ta činjenica o opasnim namjerama Amerike i Europe dvodijelne diobe Bosne i Hercegovine kako bi se udovoljilo ruskim staljinistima i turskim osmanistima koji su duboko umarširali u Bosnu i Hercegovinu.
 
Kako ništa u politici nije slučajno, tako ni ovo srpsko-bošnjačko, odnosno rusko-tursko rušenje Bosne i Hercegovine kao zajednice razlika nije slučajno. Za ovo beha nestajanje pod čizmama srpsko-bošnjačkih ekstremista, rusko-turskih nostalgičara, sa sigurnošću se može reći da je dobro razrađeni proces etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata katolika. To je zapravo isilovski softwar gradnje etničkih i vjerskih čistih entitetskih država, kakve su mnoge pravoslavne i islamske zemlje u svijetu.
 
U stotoj obljetnici prvog genocida u povijesti čovječanstva što ga počinila Turska nad milijun i pol armenskih kršćana, Bosna i Hercegovina odjekuje od srpskih poziva Rusiji i bošnjačkih Turskoj da se vrate na te prostore. Iako je to prljav i ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za Europu opasan put u prošlost, srpsko i bošnjačko političko i vjersko vodstvo i dalje pozivaju one koji nisu odgovarali i bili kažnjeni za genocid u Staljinovoj Rusiji za preko 25 milijuna smaknutih nevinih žrtva i cijelih naroda, i u Turskoj za genocid nad Bosnom i Hercegovinom i njezinim narodom u polutisućljetnoj okupaciji i Armencima iz 1915. godine. Nekažnjeni zločin genocida se uvijek ponavlja, ili na istom mjestu ili nad istim narodima.
 

Vinko Đotlo

Zaštita franjevačkog ratnog skiloništa

 
 
Devetnaestoga svibnja započeli su na Širokom Brijegu radovi na zaštiti franjevačkog ratnog skloništa izgrađenog tijekom Drugog svjetskog rata zbog tadašnjih propisa o školstvu, jer su franjevci vodili glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju. No, 7. veljače 1945., nakon što su jugokomunisti osvojili samostan, postalo je to mjesto gdje su ubili 12 franjevaca iz samostana i potom ih zapalili. Njihovi zemni ostatci izvađeni su i pokopani u samostansku crkvu, uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega, 1. srpnja 1971. Ubrzo je ugušeno Hrvatsko proljeće, pa je opet sve palo u dugu, olovnu šutnju do Domovinskog rata.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/05/ratno-skloni%C5%A1te-%C5%A1iroki-brijeg-1-333x227.jpg
Grobnicu ovih pobijenih hercegovačkih franjevaca i svih drugih pobijenih franjevaca pokopanih u samostanskoj crkvi, njih 24, te ratno sklonište, svakodnevno posjećuju hodočasnici iz raznih zemalja svijeta, naravno i domaći puk Božji. Oni se na tom mjestu mole za zagovor »širokobriškim mučenicima« a i pale svijeće u znak zahvalnosti za žrtvu koju su ovi franjevci podnijeli za svoju vjeru i narod.

Kako se pod utjecajem vremena i prirodnih procesa ratno sklonište ne bi urušilo, pristupilo se njegovoj neophodnoj zaštiti. Nakon što bude uređena njegova unutrašnjost, pristupit će se uređenju i okoline. Olakšat će mu se pristup te omogućiti fratrima iz samostana i svim ljudima dobre volje moliti se i odmarati u miru i tišini.
 

Ivana Karačić

Povijesna zadaća Europe i Amerike je teritorijalno rješenje Hrvata

 
 
Svakim danom sve je prljavija bošnjačka igra turciziranja Bosne i Hercegovine. Zapravo ta ratna bošnjačka igra je dvadesetogodišnji muslimanski proces unitariziranja i islamiziranja, turciziranja i otomaniziranja multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice. U taj krvavi ratni proces, kojeg ni Dayton nije uspio zaustaviti, a po uzoru islamskih radikalnih zemalja koje mijenjaju vjersku i nacionalnu sliku Bliskog istoka pa i šire, Bošnjaci sve dublje uvlače i djecu. I ne samo ono troje  djece koje su Muslimanke rodile za Bosnu, kako im je naredio Mustafa Cerić, već i ono dvoje  koje su rodile za sebe. Naime, u travnju 2015., tamo u blizini mjesta gdje je fra Anđeo Zvizdić u svom fratarskom habitu izašao pred turskog osvajača i zamolio ga za slobodu vjere svojih kršćana u Zenici su bošnjačka djeca proslavila, istog tog turskog osvajača praznik djeteta. Oko 6 tisuća bošnjačke djece iz 86 škola osnovnog i srednjeg obrazovanja, nešto njih dobrovoljno a nešto prisilno, a ta prisila podsjeća na tursko vrijeme janjičarenja kršćanske djece, došlo je i dovedeno, nadati se ne u sepetima na konjima, u Zenicu slaviti praznik bosanskohercegovačkog okupatora. Dobrovoljno i prisilno, jer neki roditelji nisu ni bili upoznati kamo im djecu odvode, njih šest tisuća slavilo je turski praznik u Bosni i Hercegovini.
http://newsinfo.inquirer.net/files/2015/04/bosnia-shooting.jpg
Još je nejasno je li među tom bošnjačkom djecom bilo i hrvatske djece koja idu u zajedničke škole i jesu i ona bila prisiljena po Zenici nosati turske zastave. To pitanje je dodatni razlog za odvojene škole u Bosni i Hercegovini, jer tko ima pravo tjerati hrvatsku djecu da uče povijest svog osvojača i da slavi njegove praznike. Sada bi svi zagovornici zajedničkih škola u Bosni i Hercegovini morali zašutjeti, i ispričati se svim onim prisilama s kojima su hrvatsku djecu gurali u zajedničke beha škole. Prisila hrvatske djece da uče povijest najvećeg agresora svoje zemlje, gotovo je ravna tom zločinu kojeg su Osmanlije počinile u Bosni i Hercegovini.
 
Bez obzira jesu li djeca slavila praznik zemlje agresora i brutalnog okupatora dobrovoljno ili prisilno, to je svjetski presedan. Troškove slavlja tih mališana i onih koji su došli dragovoljno kao učenici turskog jezika, i onih što su dovedeni kao djeca janjičari, platili su i hrvatski i srpski porezni obveznici u iznosu od 250 tisuća eura. Zbog takvi slavlja tuđinaca hrvatska djeca nemaju pravo na svoje škole, jer eto kažu organizatori „nema novca“.
 
Vijorile su se turske zastave po Zenici i šire, te promatračima svjetske zajednice u Bosni i Hercegovini govorile o njihovoj nemoći izvlačenja zemlje iz političko-vjerskog zagrljaja Turske kojoj je veleizdajnik Alija Izetbegović ostavio u amanet, govoreći da su crkvena zvona u Bosni i Hercegovini „za hajvan“. Prkosili su roditelji djece, oni koji su ih doveli na slavlja i Srbima i Hrvatima i Židovima i svim nemuslimanima. Samo poneka beha zastava vidjela se u crvenilu turskih nacionalnih boja, što su djeca njima mahala i s kojima je grad bio okićen. Nije više samo nogometna utakmica Turske razlog okićenosti turskim zastavama i bojama beha prostora i gradova. Sada se turski praznici u Bosni i Hercegovini više slave negoli bosanskohercegovački.
 
Znak je to kako ni današnji Bošnjaci ne priznaju zemlju u kojoj žive. Takvim već uobičajenim slavljima turskih praznika Bošnjaci kazuju svijetu, u prvom redu Europi i Americi koje su se u Daytonu obvezali beha Muslimane dodatno europeizirati, uzdignut prst kao znak zahvale za sve ono što su učinili i čine za njih i za Bosnu i Hercegovinu. I ne samo da su digli prst Europi i Americi već i Hrvatima i Srbima, Židovima i nemuslimanima, te svim drugima koji nastoje Bosnu i Hercegovinu zadržati u Europi i europskim vrijednostima.
http://i.ytimg.com/vi/_pAhrFADryU/hqdefault.jpg
Proces deeuropeizacije Bosne i Hercegovine je zapravo proces  turcizacije i otomanizacije multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice. U tom procesu kojeg turski predsjednik kani braniti sa sto milijuna Turaka, koji je stoga neki oblik isiliziranja tog europskog prostora vidi se giga opasnost za beha budućnost, budući da u njemu sudjeluju i bošnjačka  djeca. Stoga ovaj bošnjački proces turciziranja i otomaniziranja Bosne i Hercegovine nije samo turciziranje i otomaniziranje beha sadašnjosti već i budućnosti jer u njemu sudjeluje budućnost te zemlje djeca.
 
Prisiljavati djecu da slave praznik zemlje okupatora, znači otimati  budućnost i toj djeci i zemlji u kojoj žive. A ako je u toj proslavi bilo i prisile da djeca u tome sudjeluju, neki roditelji govore da nisu bili upoznati kamo im djecu odvode, onda ta slika ima velike sličnosti s vremenom kada je ta ista okupatorska zemlja čiji praznik slave, njihove vršnjake otimala iz naručja majki i silom ih odvodila u Tursku na prisilnu islamizaciju. Otetu djecu, pretežito mušku, za kojima su kršćanski roditelji plakali i u glavu im dozivali „sine Ilija ne zaboravi majku i vjeru kršćansku“, Turci su prisilno preveli na islam, a zatim od njih spremali najveće i najhrabrije osvajače diljem kršćanskog svijeta. Slali su ih kasnije u krvave ratne pohode u zemlje iz kojih su ih doveli, te time ih prisiljavali da ubijaju i  pokoravaju ne samo narod iz svoje Bosne, već i svoje roditelje koje su zaboravili. Ova dječja slavlja turskih praznika gotovo su ista tim prošlim genocidnim otomanskom vremenom, s razlikom što se sada djeca janjičare u Bosni i Hercegovini a ne u Turskoj. Za veliku Tursku to je velik trošak i bolje je da taj trošak plate roditelji djece i Hrvati i Srbi, čime to janjičarenje obuhvata opet sve kršćane i nemuslimane u Bosni i Hercegovini. Opet tim turskim povratkom u Bosnu i Hercegovinu beha raja, i kroz 250 tisuća eura, financira svoje buduće ubojice i osvajače.
 
Pored svih tih vrlo opasnih bošnjačkih političko-izdajničkih aktivnosti i bratske odanosti majčici Turskoj, najvećoj ubojici Bosne i Hercegovine i nemuslimana u njoj, postavlja se pitanje na koji odgovor očekuje i europska i svjetska zajednica kao jamci bosanskohercegovačke budućnosti, te Hrvati i Srbi kao i svi drugi nebošnjaci u toj zemlji. Naime, ako su danas prisiljena neka bošnjačka djeca slaviti turske praznike u Bosni i Hercegovini čeka li to sutra i djecu Hrvata, Srba, Židova i ostalih. Ako danas bošnjačka djeca kite beha gradove turskim zastavama, a kite ih, zar to isto pravo nemaju i hrvatska djeca da beha gradove kite, ne okupatorskim već svojim  hrvatskim zastavama. Ili kako to da se Hrvatska, pa i Srbija, miješaju  u beha problem, odnosno da nemaju prava na to, a ima ga Turska, zemlja koja je počinila i genocid i kulturocid i konfesiocid u Bosni i Hercegovini.
 
Također se postavlja pitanje i odgovornosti Alije Izetbegovića s kojim pravom je izdao Bosnu i Hercegovinu i ostavio je u amanet Turskoj. Cijela ta turska tiha okupacija Bosne i Herecgovine, stoga, traži veću i odgovorniju umiješanost svjetske zajednice u procesu traženja mirnog i trajnog riješenja beha problema, prije nego li „Bosna šaptom padne“. A to znači povijesna zadaća Europe i Amerike je teritorijalno riješenje Hrvata, odnosno stvaranje hrvatskog entiteta budući da su Hrvati, svojim ropskim i obespravljenim položajem u toj zemlji, prisiljeni da financiraju bošnjačku djecu na proslavama turskih praznika u Bosni i Hercegovini. Stvaranje i priznavanje hrvatskog entiteta jedini je način da cijela Bosna i Hercegovina ne postane „Zvornik“, te time sodomsko-gomorska opasnost za Europu, Ameriku i cijeli neislamski svijet.
 
Povijest koju je Turska ispisala u Bosni i Hercegovini uči nas da su prisilno poturčena djeca, janjičari, bili najnemilosrdniji i najbrutalniji ratnici Otomanskoga imperija. Nešto kao danas što su isilovci. A bošnjačka djeca koja danas slave turske praznike u Bosni i Hercegovini, nažalost, mogli bi biti budući  ratnici za Tursku i njene interese, oni koji će još možda sutra upadati u beha Zvornike, Bugojne, Zenice, Travnike, Konjice, Sarajeva... s uzvicima „Alah u ekber“. A kakve su slike poslije  tih uzvika svijet je vidio u Zvorniku, Bugojnu, Sarajevu, Mostaru, Konjicu, te na cijelom Bliskom istoku.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Petak, 20/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 922 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević