Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Ubrzan proces islamizacije Europe

 
 
Da su islamski emigranti koji preplavljuju pokorenu Europu opasan plan radikalnih islamskih zemalja znalo se to i dosad, ali nitko u Europi ne smije to javno i reći njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, koja prihvatom emigranata skuplja oko 700 tisuća glasova muslimana koji žive u Njemačkoj i imaju pravo glasa. Moćnoj, najmoćnijoj ženi u svijetu ne smije se ukazati na veliku opasnost u budućnosti od ove nekontrolirane bujice islamista, koji već danas mijenjaju vjersku i kulturnu sliku Starog Kontinenta. Ne smije joj se reći ni onda kada to priznaje najradikalnija islamska zemlja, ona koja i u najvećoj mjeri financira tu milijunsku rijeku emigranata, najveći financijaš islamskog terorizma u svijetu, Saudijska Arabija. Ta zemlja izvoznik vjerskog islamskog terorizma vrlo je aktivna u gradnji muslimanskih vjerskih objekata po Bosni i Hercegovini, gdje se u mnogima od njih pripremaju budući teroristi. Da je samo mali dio uloženog novca u gradnju vjerskih islamskih objekata u Bosni i Hercegovini Saudijska Arabija uložila u gradnju novih tvornica i otvaranje novih radnih mjesta, tisuće ljudi našli bi posao, koji se u Bosni i Hercegovini dobiva teže negoli dobitak na lutriji. Dakako, ta silna saudijskoarabijska upletenost u multireligioznoj beha zajednici ne bi bila moguća da nemaju potporu od bošnjačkog političkog i vjerskog vodstva, napose od bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića, koje je u najvećoj mjeri i zaslužno za deeuropeiziranje i islamiziranje Bosne i Hercegovine.
http://media.worldbulletin.net/news/2015/06/15/ayvazdede.jpg
Iako bi mogla puno učiniti i za zbrinjavanje emigranata, bilo na slobodnim teritorijima zemalja iz kojih izlaze, bilo kod sebe ili u  bližem susjedstvu, Saudijska Arabija to ne želi budući da ona ima sasvim jedan drugi, vrlo opasni plan s tim mladim ljudima. Planira migrantima osvojiti, a zatim i islamizirati Europu. Izmijeniti joj njen tisućljeće stari kršćanski identitet. Zbog toga, zapravo u ime toga, na pitanje jednog novinara zašto njegova zemlja ne prihvaća muslimanske izbjeglice iz susjedstva, saudijski dužnosnik odgovara: „dovoljna je pomoć ta što je Saudijska Arabija spremna financirati i izgraditi 300 džamija u Njemačkoj“. Eto odgovora tko stoji iza tih vjerskih emigranata, tko ih financira i s kojim ciljem. 
 
To više Saudijska Arabija i ne skriva, budući da se već sada osjeća pobjednikom s ovom milijunskom brojkom mladih ratnika. No i dalje će Njemačka kao zagovornica i surealizator tog opasnog plana, šutjeti na te prijetnje ubojstva njemačkog a zatim i europskog identiteta. Proces islamizacije Europe nije, ipak, započeo emigrantskom okupacijom, on je daleko prije toga, u vremenu kada je Stara Dama počela uvoziti Turke kao radnu snagu. Turci su začetnici tog procesa koji traje. Njihovo odbijanje prihvaćanja zakona, kulture i pravila ponašanja u životu zemlje domaćina, kamen je temeljac islamiziranja Starog Kontinenta. S vremenom su u gradovima Njemačke izgrađene muslimanske četvrti u koje Nijemci ne smiju zalaziti i u kojima ne važe njemački zakoni ponašanja i življenja. Na tim njemačkim prostorima ubrzano je rastao muslimanski obićaj života i islamska kultura. Nakon osvajanja tih dijelova i islamiziranja istih, išlo se dalje u izmjenu vjerske i kulturne slike Njemačke. Ta muslimanska metoda stvaranja države u državi prenesena je i u Bosnu i Hercegovinu, u kojoj danas slobodno egzistiraju dva islamsko-vehabijska entiteta u kojima ne važe beha zakoni i u kojima je zabranjen svaki prilaz drugima i drukčijima. A to je dovoljno da su od strane bošnjačkog političkog i vjerskog vodstva postali zaštićeni centri u kojima se novače i obučavaju džihad ratnici, vjerski islamski teroristi kakvi su pred Božić 2015. pohvaćani po beha gradovima i vjerskim muslimanskim objektima koje grade islamske zemlje. Iste one koje najavljuju i gradnju 300 džamija u Njemačkoj.
http://www.independent.mk/media/images/2015-04/photo_verybig_16962.jpg
A zašto se te džamije grade, vidljivo je po ovima izgrađenim u Bosni i Hercegovinu u kojima se pripremaju islamski teroristi, i ratnici isilovci. Ta metoda mirnodopskog osvajanja Europe prenesena je u sve druge europske zemlje u koje su došli Turci kao radnici, uvijek gladnom materijalističko potrošačko hedonističkom Zapadu. Ta dobro isplanirana i uveliko realizirana metoda danas dobiva potporu i od emigranata, koji bez ikakvih kontrola ulaze u zemlje Europske unije. Ubrzano se grade džamije, što obećava još više ubrzati i Saudijska Arabija. Mnogi muslimani se aktiviraju kroz političke stranke zelenih, što im je samo smokvin list za pokrivanje opasnih planova i ciljeva. Uspijevaju kroz te partije izmijeniti mnoge kršćanske običaje, što se gradili i izgradili kroz dugu europsku prošlost. Danas izmjenjuju i stari naziv Božićnih večera što ih poslodavci u Europi organizirali za svoje djelatnike uoči Božića. Naprosto je danas zabranjeno, argumentima da to vrijeđa vjerske osjećaje muslimana u Europi, i tu večeru zvati božićna, te je nazivaju poslovnom ili prazničnom. Čak se u nekim kršćanskim zemljama ne smije zvati ni blagdanska. U školama je skinut križ sa zidova jer vrijeđaju osjećaje muslimanske djece koja ih pohađaju. Iz švicarskih vojnih kamiona uklonjen je bijeli križ, što je stoljećima bio obješen na sredini kabine i sjajio na suncu kazujući kršćanski identitet najbogatije i najuređenije europske zemlje.
 
Proces islamizacije Europe ubrzala je i globalizacija, kao nova svjetska ideologija deidentificiranja, denacionaliziranja, i dekristijaniziranja suvremenog europskog čovjeka. Globalizacija je nametnuti proces kojim se ruši stari temelj Europe, što ima za posljedicu to da je jedini svjetski kontinent gdje je legalizirana eutanazija, homoseksualnost, lezbijstvo. Sve te nametnute „globalne“ vrjednote sudionice su u procesu islamiziranja Starog Kontinenta. Europu čeka budućnost kakva je sadašnjost Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Majka Anica Jurić u jednom danu izgubila muža i tri sina

 
 
Za vukovarsku majku, sada pokojnu Katu Šoljić znala je cijela Hrvatska. Za Anicu Jurić koja je u samo jednom danu izgubila tri sina i supruga, malo je tko čuo... Već duže vremena zaboravljena je od svih. Tako bi se u najkraćem mogao opisati život Anice Jurić, koja je u samo jednom danu ostala bez tri sina i supruga.
http://www.vecernji.ba/media/cache/5b/ce/5bce5433d0634ce84e7cecb9f1fd591a.jpg
Naime, tog 13. lipnja ratne 1993. godine na kućnom pragu u selu Grmače kod Kaknja pred njezinim očima trojicu sinova i supruga ubili su pripadnici Armije BiH. - Najstariji Stjepan imao je 25 godina kada je ubijen. Mlađi Ljubomir 21, a najmlađi Dragan samo 20. Istog dana ubijen mi je i suprug Jure. Iza Stjepana ostala mi je dvogodišnja unuka Lidija, a iza Ljubomira petomjesečni unuk Ivo. I sinovi i suprug ubijeni su pred mojim očima, a nevjesta i ja bile smo ranjene i potom zarobljene, ispričala nam je svoju potresnu priču unatoč velikoj tragediji hrabra Anica Jurić. Dvoje unučadi, danas mladić i djevojka, Anici su jedina radost u životu. Žena kojoj je rat oduzeo sve, osim ljudskog dostojanstva i spremnosti da ponese najveći teret koji život može dati, skrasila se u bratovoj kući u Busovači. Povremeno posjeti nevjeste i unučad koji su u Čapljini, a u Kakanj, odnosno mjestašce Grmače u blizini Kaknja, navrati samo da bi obišla grobove svojih najmilijih. O povratku u Kakanj, kako kaže, i ne razmišlja. - Nikad nisam razmišljala o povratku. Ne želim sresti ubojice svojih sinova i supruga koji su još uvijek na slobodi, kaže nam Anica.
 
Ova hrabra žena bila je jedan od svjedoka obrane na suđenju Dariju Kordiću u Haaškom sudu. Haaški su suci ostali nijemi i gluhi na njezinu životnu tragediju, isto kao i bosanskohercegovačko pravosuđe koje u ovom slučaju dosad ništa nije poduzelo. Za ove zločine nikada nitko nije odgovarao niti je itko procesuiran. Međutim, tomu se ne treba čuditi, kako je rekla, s obzirom na to da su je i političari, pa i hrvatski - zaboravili. “Ništa ja od njih ne očekujem. Tek ponekad lijepu riječ i nešto više od pukog polaganja vijenaca na godišnjicu pada Kaknja. Čak se ni tada ne udostoje progovoriti nekoliko riječi o tragediji koja je pogodila mene i naš narod u ovom kraju, ispričala nam je Anica Jurić, majka za koju je, usprkos činjenici da je u ratu ostala bez tri sina i muža, malo tko čuo i skoro joj nitko ne pomaže.
 
Anica Jurić 1993. god. izgubila je tri sina i supruga. Njihove ostatke uspjela je sahraniti nekoliko godina poslije. Bili su zakopani u zajedničkoj grobnici s još 18 ubijenih civila.

Za vukovarsku majku, pokojnu Katu Šoljić, znala je cijela Hrvatska. Anica Jurić isto kao i Sarafina Lauš iz zeničkog sela Čukle koja je proživjela istu tragediju - ubijena su joj tri sina i suprug - zaboravljene su od svih. Jesmo li uistinu svi pomalo zaboravili svoje žrtve, pitanje je koje sebi svakog dana postavi Anica Jurić. Odgovor je za nju, nažalost, potvrdan, barem su to tako doživjele i na svojoj koži osjetile ove hrabre žene.
 

Hrvatsko žrtvoslovno društvo, http://www.viktimologija.com.hr/index.php/priopcenja/1186-u-jednom-danu-izgubila-muza-i-tri-sina-ubojice-su-u-kaknju

Bošnjačka federacija žestok je protivnik ljudskih prava i nacionalnih sloboda suvremenog svijeta

 
 
Budući da nam povijest nije zabilježila dug život federalnih zajednica, a jest zapisala krvav njihov raspad, onda ostaje nejasno i bez ikakva argumentirana odgovora sve do njihovih raspada, pitanje s kojim namjerama i ciljevima je svijet stvarao i stvara federacije. Napose je pitanje bez ikakva odgovora zašto je, nakon podjele Bosne i Hercegovine u Daytonu svijet jedan njen dio federalno uredio, i kakav crni kraj joj je predvidio i isplanirao. A da bude pitanje još zagonetnije, i naravno teže zašto i zbog čega, kojim vodiljama svjetske politike se vodili daytonisti, kada su uredili beha Federaciju kao nikad do sad u svijetu. I zaista je nezabilježen primjer federalnog uređenja ovakvog kakva je današnja Federacija Bosne i Hercegovine. U tu, ni u kom državničko federalnom ustroju nedefiniranu zajednicu, svijet je pod prijetnjom najnovijeg američkog oružja za masovno ubijanje ugurao dva naroda. I to protiv svake, ama baš svake njihove volje, što pokazuje i današnje nepodnošljivo stanje mirnodopskog, daytonskog, etničkog čišćenja hrvatskog federalnog partnera u toj tvorevini.
http://vijesti.ba/storage/2015/12/22/thumbs/56798d1d-9ea8-4075-af42-3e3f0a0a0a80-akcija-rez-700x402.jpg
Svaka federacija, ako nije slobodan izbor federalnih partnera, a to do sada ni u jednom slučaju tih tvorevina nije bilo tako, je velika suprotnost demokracije i prava naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje. Time je, dakle, federacija žestok protivnik ljudskih prava i nacionalnih sloboda suvremenog svijeta. Jer svaka, ili gotovo svaka, federacija, napose ova bosanskohercegovačka samo na jednom dijelu podijeljene zemlje, bez ocrtanih teritorija federalnih naroda, je zapravo velika i duboka jama najstrašnijeg totalitarizma brojnijeg bošnjačkog naroda nad malobrojnijim hrvatskim.
 
Dvadesetogodišnje umjetno održavanje, uz pomoć svjetskih multiproletera, što je također dokaz o diktaturi totalitarizma brojnijeg nad malobrojnijim, potvrđuje poznatu činjenicu da su prisilne federacije i neodržive i nesigurne i bez budućnosti. Kako drugačije reći za federaciju stvorenu daleko izvan federalnih prostora, i protiv volje Hrvata, pa i protiv volje Muslimana, te još k tomu i nedefiniranog im omeđenog teritorija, osim da je to Prva postaja malobrojnijeg hrvatskog naroda na njegovom dugom, i krvavim znojem natopljenom, križnom putu. Kad je u svakom segmentu društva, napose u političkom, spojena zloća i mržnja prema drugom i drugačijem sa nepravdom, jedino što se može očekivati i što nastaje iz tog spoja, su osude na smrt tog slabijeg, malobrojnijeg, a u borbi za slobodu pravednijeg federalnog partnera. Taj slabiji, malobrojniji, nezaštićeniji, i sa svih strana udaraniji, partner u federalnoj tvorevini, tim sredstvima nepravde, nejednakosti, neravnopravnosti, i marginaliziranosti, uistinu je osuđen na neki oblik smrti. Jer, daleko teže i bolnije od same smrti je proces umiranja. A upravo taj proces hrvatskog umiranja u Bosni i Hercegovini traje sve od tog Daytona, koji s vremenom dobiva izgled nekog logora iz nacističko, fašističko, komunističkog vremena.
 
U ovako nesređeno uređenoj daytonskoj Bosni i Hercegovini, u kojoj dva brojnija naroda, Bošnjaci i Srbi, okupatorski prisvajaju daytonske entitete kao čiste nacionalne države, zaista nema nikakvi institucionalnih okvira, osim onih prazni na papiru, u kojima i po kojima su Hrvati uistinu ravnopravna nacionalna skupina sa ta dva beha naroda. Napose, a to i jest najvažnije i najsigurnije budući da samo taj okvir jamči sigurnost i opstojnost jednom narodu, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije teritorijalno ravnopravan i jednakopravan, suveren i konstitutivan, sa bošnjačkim i srpskim. O nezamijenjivoj sigurnosti teritorijalne suverenosti i konstitutivnosti beha naroda govori i činjenica bošnjačke politike osvajanja beha teritorija unitarizmom i srpske politike secesioniziranja genocidom osvojenog beha teritorija.
http://www.dnevnevesti.rs/wp-content/uploads/2015/12/sarajevo-hapsenje-e1450814934126.jpg
I dok svijet te dvije, za suvremeno čovječanstvo vrlo opasne, politike isključivosti gotovo opravdava, i šutnjom legalizira, treću, hrvatsku, beha politiku uključivosti osuđuje i ne priznaje, što je svjetski povijesni presedan u procesu razvitka ljudskih sloboda i nacionalnih prava. Svjetski nepravedni odnos prema nepravedno podijeljenoj i ispregrađivanoj Bosni i Hercegovini jasno potvrđuje da je beha sukob, uz građanski i vjerski bio i jest rat za teritorij. Teritorij etnički i vjerski čistih prostora, kakva je danas genocidna Republika srpska, i kakva se gradi na beha ostatku u okvirima daytonske federacije, kao entitet Bošnjaka i Arapa koji, bilo kao zaslužni ratnici ili kupci bosanskohercegovačke zemlje naseljavaju taj veči dio Bosne i Hercegovine.
 
Institucionalna i teritorijalna nezaštićenost beha Hrvata dio je procesa etničkog i vjerskog čišćenja, koji ne prestaje sve od nepravedno nametnutog primirja nad tim narodom u Bosni i Hercegovini. Strah koji ih pritišće u toj nepravdi i teritorijalnoj neoznačenosti, prisiljava Hrvate da sve više prodaju očevinu i djedovinu arapskim državljanima. Ta prisila, povećana i stalnim ubojstvima hrvatskih povratnika, zabrana televizije na hrvatskom jeziku, te isilovska zabrana na treći hrvatski entitet dio je zapravo etničkog čišćenja, kako onog iz rata kada su dovođeni mudžahedini tako i onog u Daytonu kada su deteritorijalizirani na vlastitom teritoriju.
 
Teško je, zapravo nemoguće je vjerovati u dobronamjernost međunarodni asocijacija koje govore o pravima naroda, a ne govore i ne jamče im pravo na teritorij. Pravo naroda bez prava na teritorij sintagma je osvajača i okupatora. Nepriznajući pravo naroda na teritorij, ne priznaje se ni taj narod. Deteritorijaliziran narod je zapravo i denacionaliziran i desuvereniziran. Narod bez označenog i priznatog im teritorija, je onaj kojem se ne priznaje ni njegov nacionalni ni vjerski identitet. Ne priznaje se njegova sloboda i pravo. Teritorij je prostor na kojem narod gradi i izgrađuje svoj identitet. Identitet se ne gradi u zraku. Teritorij je dio identiteta, identitet je dio teritorija. Identitet naroda i teritorij su cjelina, jedno bez drugog nikako ne može. Ne može se nikako jedno priznavati a drugo ne. Nepriznavanjem teritorija jednog naroda je isto kao da se nekome ne priznaje njegova kuća u kojoj živi. Narod bez priznatog teritorija je stoga na neki način podstanar u zemlji koja mu to ne priznaje. Rasprodaja beha teritorija arapskim muslimanima dio je ratne politike izmjene nacionalne i vjerske slike Bosne i Hercegovine. Tempom prodaje zemljišta Arapima u Bosni i Hercegovini, demografska slika te zemlje u korist muslimana i islama bit će ubrzo izmijenjena. Ovo više nije prodaja, već rasprodaja sa nesagledivim demografskim posljedicama za taj dio Europe.
 
Dok Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini desetljećima čeka povrat otete zemlje i vjerskih objekata, zbog zakona kakvi jesu, a to govori i o položaju Hrvata katolika, muslimani iz arapskog svijeta po nekim drugim njima prilagođenim zakonima kupuju zemljišta na koja samo prstom upru. Ne kupuju samo šeici i emiri, već i oni arapski državljani koji su sredstvo osvajanja Bosne i Hercegovine i plana izmjene njene nacionalne i vjerske slike. Je li arapska kupovina zemljišta u Bosni i Hercegovini stvaranje trećeg, arapskog entiteta na štetu zabranjivanog i osporavanog hrvatskog, vrijeme će ubrzo pokazati. No, na žalost bit će kasno kao što je svaki europski ulazak u tu zemlju kasnio.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 766 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević