Get Adobe Flash player
Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

SDP-ov čelnik loše govori hrvatskim standardnim...

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Države imaju obvezu poštovati pravo na priziv savjesti svakoga...

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane...

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Podržavajući navijačke udruge, kao supkulturu, podržao je izljev najnižih...

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Ništa od Radne skupine za decentralizaciju i regionalni preustroj...

  • Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    četvrtak, 21. lipnja 2018. 08:09
  • Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:10
  • Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:05
  • Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:01
  • Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    nedjelja, 17. lipnja 2018. 09:36

Opasan priljev muslimana u Europu

 
 
Slike muslimanskih imigranata koje viđamo ovo ljeto 2015-e na granicama europskih zemalja, u koje ne više mirnim putem kao ljudi koji traže pomoć i sigurnost, već silom i prijetnjama, rušenjem i kaosom, navaljuju i upadaju, pomalo zastrašuju domaćine kojima nenajavljeno dolaze. Svakim novim danom, i novim tisućama mladi migranata sposobni za obranu ostavljene domovine, i ognjišta, koja su vjerojatno nekome ostavili na čuvanje, slika je strašnija, a iza njih pustoš veća.
http://www.drukciji.ba/uploads/clanak/22202/glavnaslika/velikasbk-karta.jpg
Nisu to, stoga, više slike imigranata, već slike ratnika, kakve se viđale, i viđaju u ratnim pohodima agresora i okupatora. Već na samim granicama zemalja u koje marširaju ne drže do zakona i reda, normi ponašanja i kulture, o vjeri da i ne govorimo, domaćina, već gotovo nasilnički nameću svoj mentalitet života, kulturu ponašanja i vjeru ispovijedanja. Nisu više rijetke slike tih vjerskih imigranata  da se vide kada uđu u neku europsku zemlju da liježu na cestu i zemlju te klanjaju. Ne šalju li time poruku, i znak, šta će tražiti u budućnosti u zemlji koja ih prima i zbrinjava, i kakva će vjerska slika zemlje domaćina biti u kratkom vremenu. Dodatni je to razlog večeg, opravdanog, straha Europe i Europljana, jer bujice tih mladi ljudi nose sa sobom svega i svaćega, kao i svaka bujica koja poplavi neke prostore.
 
Iz ti njihovih, gotovo nasilničkih ponašanja, iz kojih se iscrtavaju vrlo opasne namjere izmjene, i promjene, vjerske slike Starog kontinenta, da se zaključiti kako su to vrlo dobro isplanirani i plaćeni pohodi na Europu. Nije zabilježeno ni u največim svjetskim ratovima tolika „izdaja“ i „veleizdaja“ doma i domovine od mladi, za rat sposobni, kao što je to sa ovim imigrantskim pohodom na Europu. Kako vjerovati da ovako mladi ljudi tako lako ostavljaju domovinu. To se ne može vjerovati, već se puno jače vjeruje da su ih ostavili zbrinute, vjerski čiste bez traga i znaka kršćana i kršćanstva. Je su li umorni od rata u kojem je istrgnut svaki znak kršćana i kršćanstva u zemljama iz kojih dolaze, da li mnogi od njih planiraju to svoje ratno iskustvo vjerskog čišćenja kršćana prenijeti i pokazati u Europi. Pitanja su to na koja sami ne će odgovoriti, a Europa to ne može, budući da ih prima bez ikakve kontrole i provjere, gdje su bili, protiv i za koga su ratovali, i zbog ćega uistinu dolaze. 
 
I tvrtke kada primaju nove radnike prave kontrole, i provjeravaju njihovu prošlost, a ovdje države Europe ih ne će, iz njima poznatih razloga. To još više navlači sumnju da europski političari surađuju sa centrima iz kojih se emigranti šalju. Ili možda ne smiju vršiti kontrole zbog neki izvikani, a u stvari neživljenih ljudski prava i sloboda većine, u kojima se našao suvremeni Europljanin. Upravo nekontrolirani i nićim provjereni ulazak muslimanskih emigranata najgrublje je kršenje ljudski prava i vjerski sloboda većine, od strane manjine u zemljama u koje ulaze. Ovoliki priljev imigranata nije li znak njihove suradnje, i onih koji ih primaju bez ikakvih kontrola i provjera  sa isilovcima kako bi ti teroristi što lakše, i bez ikakva otpora širili svoju genocidnu državu.
 
Kako bi se shvatila sva opasnost neograničenog i ničim kontroliranog priljeva izbjeglica, emigranata i vidjele posljedice tog emigrantskog osvajanja teritorija, dovoljno je vidjeti današnju, iz temelja izmijenjenu vjersku, kulturnu i nacionalnu sliku Bosne i Hercegovine. Naime, tijekom srpske agresije na muslimanske prostore u Bosni i Hercegovini, kada su također svi mladi za obranu doma sposobni Muslimani tih područja, kao i ovih danas iz islamskih zemalja, napuštali svoje kuće i teritorij, ogroman broj tih ratnika slio se u Srednju Bosnu, Lašvansku dolinu.
 
Poticaj za to masovno izbjeglištvo davao im je i njihov predsjednik Alija Izetbegović riječima „svaka osvojena hrvatska kuća, vaša je kuća“. Nakon što se izmijenio nacionalni i vjerski odnos snaga u toj beha kotlini, u korist Muslimana, počeli su zveckati oružjem, i dovoditi mudžahedine, te prijetiti riječima „za rat protiv Srba nismo bili spremni, ali jesmo za rat protiv Hrvata“. I zaista su bili spremni. Pokazali su to u krvavom procesu etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata katolika. Sada daleko brojniji, za zločine obučeni od islamskih džihad ratnika, sa istih prostora sa kojih danas dolaze u Europu, isilovski udaraju nož u leđa Hrvatima.
 
Muslimanska agresija je krenula sa svom žestinom i brutalnostima, kakve sada svijet gleda u isilovskom procesu genocida nad kršćanima Bliskog istoka. Prvo, kao „nenaoružani“, granatiraju, ruše i oskvrnjuju vjerske objekte Hrvata katolika, što unosi još veći strah kod, puno malobrojnijeg i sada slabije, hrvatske žrtve. Grade konclogor u Gluhoj Bukovici, i prvi zatvorenici, prve žrtve su svećenici i časne sestre, u tom muslimanskom Auschwitzu za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Ubijaju  fratre, crkve i samostane pretvaraju u komandne centre zločinačke islamske vjerske Armije BiH. Zatvaraju sve puteve izlaska Hrvata, i ulaska bilo kakve pomoći, u taj pakao kojeg su stvorile muslimanske izbjeglice. Hrvatima se na najbestijalniji mogući način plaća to što su domaćinski, dobrosusjedski, humani, i ljudski prihvatili muslimanske izbjeglice. U veoma kratkom  periodu muslimanske izbjeglice, i islamski pridošli emigranti, džihad ratnici, progonima i ubijanjima u potpunosti mijenjaju vjersku,  nacionalnu, i kulturnu  sliku Srednje Bosne.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2015/06/gluhabukovica.jpg
Iz te kolijevke hrvatstva i katoličanstva, branjeno i obranjivano pola tisućljeća od prisilne islamizacije što je  provodio osmanlijski okupator, gotovo je nestalo svakog njihova traga. Korijen su mu istrgle muslimanske izbjeglice, i islamski emigranti, kao hvala za ljudski, kulturni i humani prihvat i spas od srpskog zločina. Čeka li to i Europu u nekoj bližoj budućnosti. Po ovom beha primjeru moglo bi se reći da. Potvrđuju to i slike nasilja i kaosa što ih emigranti slikaju na granicama zemalja u koje dolaze. Vrijeme je stoga da europski političari, a iz Europe su kretali, i u Europi su se vodili i europski i svjetski ratovi, emigrantsku bujicu nazovu pravim imenom. Bio bi to i početak neke, s pravom, obrambene politike prema opasnosti koja dolazi, i koju pripremaju emigranti na europskom tlu. Može li se Europa pretvoriti u neki svoj Bliski istok, sa svim strahotama koje dolaze sa tih terena, opravdani je strah  svakog Europljanina.
 
Europski političari nemaju pravo, to im narod ni jedne zemlje nije dao, ušutkati svoju nacionalnu većinu, da bi dolazeća, sad manjina, bila glasnija, pa čak i vladajuća. To nikako nije obrana ljudski prava i vjerskih sloboda. Ne mogu se kršiti te vrjednote  prema svome narodu, prema većini, da bi, sada još, emigrantska manjina  koristila ih u izobilju, pa čak i zloupotrebljavala. Ne mogu selektivizmom ljudski prava i vjerski sloboda prisilno mijenjati europski identitet. Središnja Bosna tragičan je primjer izbjegličkog vala Muslimana, u kojoj je izmijenjena nacionalna i vjerska slika tih područja, i gotovo nestalo onih, Hrvata katolika, koji su primili i ugostili muslimanske  izbjeglice. Središnja Bosna opominje, ne će se moći kazati, nismo znali. Ne znamo, a ne ćemo nikada ni znati, da li je i jedan od tih emigranata spasio i zaštitio život kršćana u susjedstvu, ili koliko ih je poubijao i protjerao sa njihovih ognjišta. Stoga je potrebno sve mlade emigrante sposobne za obranu domovine vratiti, a njihove roditelje, žene i djecu primiti, te kad rat stane vratiti ih u zemlje iz koji su došli.
 
Da je ovo vrlo opasan plan radikalnih islamskih zemalja potvrđuju obećanja vođa Saudijske Arabije, Kuvajta i Emirata, kako su oni spremni istog momenta izgraditi 300 džamija u Njemačkoj. Ko ima pravo, tko smije šutiti na ovu islamizaciju koja prijeti miru i sigurnosti u Europi. Ako su navedene islamske zemlje spremne izgraditi 300 džamija u Njemačkoj, nije li bolje taj novac uložiti u prihvatne centre za te imigrante, negdje u blizini njihova doma i domovine  kako bi se jednog dana brže vratili po završetku sukoba. Vrlo je dobro razrađen taj plan mirnodopske izmjene vjerske, kulturne, i civilizacijske slike Europe. U taj posao, vrlo opasnih namjera, uključio se i jedan muslimanski miljarder tražeći od Italije i Grčke da kupi otoke za svoje emigrante.
 
Neke hodže iz islamskih zemalja poručuju imigrantima, kako se čita na nekim portalima, „samo idite i okupirajte zapadne kršćanske zemlje“. Sve su to vrlo opasni znaci budućnosti koja dolazi. I dok, već sada, milijunska brojka muslimanskih emigranata nadire u Europu, nije li vrijeme barem ovog momenta  se upitati, što je s kršćanima sa tih prostora. Gdje su nestali, i zbog ćega im je istrgnut korijen na tim teritorijima. U ime ljudski prava i sloboda, nitko ne smije pitati, kao što se ne smije pitati zašto su muslimanske izbjeglice protjerale više od 250 tisuća Hrvata iz Bosne, napose iz Lašvanske doline. I stoga Središnja Bosna opominje. A Bosna je opominjala Europu i onda kada su je pogazile Osmanlije, i prislinom islamizacijom iz temelja joj promijenila vjersku sliku. Šutila je i onda, kao što je šutila na muslimanski progon Hrvata katolika u vrijeme etničkog čišćenja Lašvanske doline. Šuti na  taj krvavi proces etničkog čišćenja Hrvata u Lašvanskoj dolini koji traje  i danas na način muslimanske zabrane povratka prognani i izbjegli, i ubijanjem oni Hrvata koji imaju hrabrosti da se vrate.
 
No, kao i svaka dosadašnja upozorenja da se traži neki drugi način zbrinjavanja imigranata, i ukazivanje na opasnosti koje dolaze, i ovo će pisanje biti ocijenjeno „govorom mržnje“. A upravo oni koji to govore je, zapravo, najveći govor mržnje, jer to u većini slučajeva  govore trgovci sudbinama tih nesretanika, i oni koji na njihovo tragediji politički profitiraju. Znači li to da je svaka mirnodopska obrana govor mržnje, a prisilno mijenjanje slike Europe u cjelini, govor o ljudskim pravima i vjerskim slobodama. Pred čime su nestali kršćani u islamskim zemljama, pred govorom mržnje, ili pred mačem islamista. Zbog svega toga potreban je jedan globalni svjetski dijalog između kršćanstva i islama, između kršćana i muslimana, koji bi bio temelj mira, snošljivosti, tolerancije i suživota u razlikama.
 

Vinko Đotlo

Rusmir Prohan će svakako uhititi počinitelja!

 
 
''Kazneno djelo se dogodilo u utorak prijepodne, oko 10 sati i 20 minuta, a izvršitelj je nepoznat''. U utorak prijepodne, 15. rujna prijavljeno je oštećenje kipa koji se nalazi pokraj lokalnog puta u Novoj Bili, izvijestlo je Ministarstvo unutarnjih poslova Srednjobosanske županije.''Vatrenim je oružjem oštećen kip koji se nalazi u Novoj Biloj, u ulici Ante Vlaića. Riječ je o kaznenom djelu izazivanja opće opasnosti i u tijeku je kriminalistička obrada'', potvrdio je za Drukčiji radio Rusmir Prohan glasnogovornik MUP-a SBŽ.
http://www.bljesak.net/Thumb/502x339/kipnovabila.jpg
Radi se o tri ispaljena hica za koje su pronađeni tragovi te dokazi koji služe za dokumentiranje i daljnje postupanje u istrazi. ''Kazneno djelo se dogodilo u utorak prijepodne, oko 10 sati i 20 minuta, a izvršitelj je nepoznat'', dodao je Prohan. Kako Drukčiji radio navodi, riječ je o kipu koji su izgradili mještani okolnih kuća i već su ga, samoinicijativno poslije završenog policijskog uviđaja, obnovili. Nadaju se kako će počinitelj uskoro biti uhićen i procesuiran. (http://bljesak.info/rubrika/vijesti/clanak/tri-metka-u-gospin-kip/132957)

Nastavlja se skrivanje masovnih grobnica

 
 
Svi su važni svjetski i međunarodni dani u Bosni i Herecgovini isti kao i svaki drugi obični dani u tjednu. Čini se stoga da Bosnu i Hercegovinu ne može više ništa zaustaviti u njenom nestajanju, koje je sve brže i brže kako koji međunarodni dan prođe u tom društvu i tim prostorima. Težina i važnost tih dana, što se obilježavaju u svijetu kako bi ga učinili boljim, sigurnijim, pravednijim i jednako podnošljivim svakom pojedincu ove nemirne kugle zemaljske, nije tako ni težak, ni važan u Bosni i Hercegovini jer ta zemlja ima svoj hod, ne u budućnost, već u prošlost. Prošlost nemira, ratova, mržnje, progona, etničkih i vjerskih čišćenja, kao i prošlost okupatora u koju je vode njena dva brojnija, srpski i bošnjački, narod.
http://www.banjaluka.com/wp-content/uploads/2013/03/sarajevo-575x381.jpg
Kao što ti Međunarodni dani u Bosni i Hercegovini nisu važni, jer im se od odgovornih pridaje neka selektivna, težina i važnost, političari ih zato i ne priznaju zajedničkim, napose ne priznaju njihove međunarodne poruke i značenja, zbog kojih su i utemeljeni od Ujedinjenih naroda. I stoga, zbog te nacionalno-vjerske selektivnosti koja im se u Bosni i Hercegovini pridaje, a osnažuje se brojem pojedinog naroda, ti dani i ne prave neke pozitivne promjene u nestajućoj zemlji Bosni i Hercegovini. Moglo bi se stoga reći, niti ti Međunarodni dani nešto znače za Bosnu i Hercegovinu, niti Bosna i Hercegovina nešto znači njima. To su dva svijeta nebesko zemaljskih razlika, koji se ne poznaju i prolaze jedni kraj drugih, čak i bez onog kurtoaznog međusobnog pozdrava. O međusobnom upoznavanju tih svjetova kroz susrete nema ni govora. Bosna i Hercegovina je za važne Međunarodne dane, koji svojim porukama i značenjima pozitivno mijenjaju suvremeni svijet, zbog toga i jesu utemeljeni, nepristupačna i zatvorila im vrata, svojom negativističkom suvremenosti, koja više i nije teret sama sebi, već i cijelom slobodnom i demokratskom svijetu.
 
Bosna i Hercegovina ima svoj život u zatvorenosti od svijeta, zatvorenosti koja je jedino otvorena osmanlijskoj prošlosti, koju Bošnjaci zazivaju i na Dan sjećanja na nestale osobe. Zatvaraju je mržnjom, netolerancijom, nesnošljivošću i predrasudama prema drugom i drugačijem. Gotovo međutim da i ne čudi takvo, za beha narode nesnošljivo stanje, budući da se na tako malom zemljopisnom prostoru sudaraju tako veli nacionalne, civilizacijske i vjerske silnice. Zbližavanje i približavanje tako snažno različitih silnica nemoguće je čak i u svakom pogledu naprednijim društvima, negoli je politički tako trusno i ekonomski siromašno bosanskohercegovačko.
 
I zato ti važni Međunarodni dani različito se i tumače u dimenzijama razlika beha naroda u toj zemlji. Tri beha naroda, tri nacije, tri kulture, tri vjere, tri prošlosti, tri sadašnjosti, tri budućnosti, tri Bosne i Hercegovine i naravno tri Međunarodna dana jednog te istog značenja i poruke. Ako se govori, a govori se stalno o beha šarolikosti, koja se pokušava bošnjačkim unitarizmom i centralizmom izbrisati i koju političko i vjersko vodstvo tog naroda čak i ne priznaje, onda i ne čudi šaroliko obilježavanje Međunarodnog dana nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. Vidjela se ta šarolikost obilježavanja i ovog 30. kolovoza 2015. kada su Bošnjaci obilježavali na svoj način tražeći samo svoje nestale, Srbi svoje i Hrvati svoje. To šarenilo, te razlike, baš u svemu i po svemu, pa i pristupu nestalim osobama, dakako da ne gradi samo još uvijek malo šarena Bosna već to gradi i to šarenilo obilježavanja istog svjetskog dana povećava i međunarodna zajednica koja protektira Bosnom i Hercegovinom na Bildt-Petritsch-Ashdownovom dekretskom načinu.
http://www.politickimeridijan.com/wp-content/uploads/2014/12/Zelena-Transverzala-720x340.png
Međunarodni dan nestalih osoba, 30. kolovoz proglašen od Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini je obilježen 2015. na bosanskohercegovački način. Vrlo različito kao što je i Bosna i Hercegovina sastavljena od velikih razlika, koje čak ni Bildt-Petritsch-Ashdownova diktatura ne može da ujedini i zbliži. Svaki beha narod na svoj je način obilježio taj Međunarodni dan i tražio svoje najmilije nestale i poubijane u građansko-vjerskom prisustvom stranih islamskih terorista i svjetskih globalnom sukobu za teritorij.
 
Kao što se i snaga demokracije mjeri pravima i slobodama  malobrojnijeg naroda u beha slučaju je taj malobrojniji hrvatski narod suveren i konstitutivan, tako isto se i važnost Međunarodnih dana u slojevitoj Bosni i Hercegovini mora mjeriti pozitivnim učincima koji oni donose tom malobrojnijem, hrvatskom, narodu. Nije dovoljno samo na papir napisati za neki narod da je suveren i konstitutivan, potrebno je tu njegovu suvrenost i konstituvnost, njihova prava i slobode pokazati u praksi. No, očito je da hrvatskom narodu u ova dva desetljeća daytonske tvorevine, troglave Bosne i Hercegovine, ti Međunarodni dani nisu donijeli ništa pozitivno. Bilo je stoga ludo očekivati da će im i ovogodišnji Međunarodni dan nestalih osoba osvijetliti putove do masovnih grobnica, koje isilovski krije bošnjačka strana u Federaciji i srpska u genocidnoj Republici srpskoj. A nalogodavci i počinitelji tih genocidnih zločina nad najmalobrojnijim, suverenim i konstitutivnim hrvatskim narodom se znaju.
 
Znaju se na ovaj 30. kolovoz 2015. Međunarodni dan nestalih osoba, koje roditelji, braća, sestre i supruge, hrvatskih žrtava, traže po Maljinama, Zenici, Trusini, Fojnici, Bugojnu... muslimanske ubojice tih nedužnih ljudi, civila i zarobljenih hrvatskih branitelja. Nalogodavci kao islamski heroji slobodno šetaju po tim masovnim grobnicama hrvatskih žrtava. Za te nestale Hrvate, za njihove masovne grobnice, znaju i Bakir Izetbegović i ratni zločinac Dževad Mlaćo, Sefer Halilović, muslimanski mozgovi konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici Haris Silajdžić, Ejup Ganić. Jednako tako za te masovne grobnice Hrvata iz sela Maljine, među kojima je bilo i od rođenja bolesnih dječaka, zna i novinarka „Oslobođenja“, koja je sa tih prostora, Vildana Selimbegović, koja je pratila svoje vojnike i mudžahedine u ubijanju i progonu Hrvata u Srednjoj Bosni te pisanjem ih ohrabrivala i poticala na zločine.
 
Proći će, na žalost, još puno 30-ih kolovoza i njegovih sjećanja na nestale osobe, a da se ne će otkriti masovne grobnice hrvatskih žrtava u Maljinama, Bugojnu i diljem beha prostora kroz koje je prošla isilovska Armija BiH. Za bošnjačku stranu žrtve rata, nestale osobe, su samo one njihove muslimanske. Zar je onda to politika zbližavanja beha razlika. Zasigurno ne. To je politika dijeljenja i razdvajanja iz koje se vidi kakav i koji je bošnjački cilj s Bosnom i Hercegovinom i u Bosni i Hercegovini. Nije li onda daleko bolje ovakve Međunarodne dane u Bosni i Hercegovini proglasiti nacionalno-vjerskim danima sjećanja na nestale Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zasigurno da jest, jer tako se i obilježavaju u toj podijeljenoj zemlji. Zapravo tako su ga proglasile dvije brojnije nacionalne i vjerske beha strane, bošnjačka i srpska, budući da ga tako i obilježavaju. I kad je sve u Bosni i Hercegovini podijeljeno, a podijeljeno je, zašto ne bi i taj dan, te svi drugi Svjetski i Međunarodni dani, koje slobodni i demokratski svijet obilježava, bili podijeljeni. Sve dok bošnjačka strana ne otkrije masovne grobnice Hrvata, koje je poubijala njihova zločinačka Armija, Međunarodni dan nestalih osoba nema razloga da se ikako obilježava kao zajednički dan nestalih. Time bošnjačka strana nema  razloga, ali ni prava, da govori o održivosti cjelovite, multikulturalne, multinacionalne i multireligijske Bosne i Hercegovine.
 
Zbog toga se hrvatski narod, koji je prepolovljen, u srpskoj a zatim i muslimanskoj agresiji, tajno dogovorene u Beogradu, ne će sijećati ni ovog 30. kolovoza 2015. kao što se ne sjeća ni toliko prošlih. Čuvari čistoće islamsko-deklaracijske Alijine zeleno-transverzalne Bosne i Hercegovine, Međunarodni dan nestalih osoba uspješno čiste od svih njegovih univerzalnih vrijednosti i poruka kao što su etnički i vjerski očistili i čiste. Bosnu i Hercegovinu od Hrvata katolika. Sve dok se ne otkriju masovne grobnice, svih beha žrtava, za rat u Bosni i Hercegovini se ne može reći da je prestao. Skrivanje masovnih grobnica, ubijanje je njihovih preživjelih i najmilijih koji ih traže.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1059 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević