Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Žrtva okupatorske prošlosti, zatočenik sadašnjosti i gubitnik budućnosti

 
 
Teško je, i čini se sve nemogućim napraviti i jedan korak naprijed u političkom glibu podijeljene daytonske Bosne i Hercegovine, u Daytonu predate srpskim secesionistima i muslimanskim unitaristima. A upravo je daytonski (ne)sporazum olovni lanac oko nogu sva tri beha naroda, koji su žrtve daytonista i onih ekstremista srpsko muslimanskih kojima je zemlja predata na vladanje. Bolje rećeno na ubijanje. Jer, ni jedan od ta tri konstitutivna i suverena beha naroda nije zadovoljan ovim nezadovoljnim daytonskim (ne)uređenjem, koje je postalo svjetski politički raritet, već u toj amričkoj vojnoj bazi osuđen na neuspjeh.
http://21stcenturywire.com/wp-content/uploads/2015/01/1-Paris-Jihad-Hayat-Boumeddiene-Terror.jpg
Svi se stoga beha narodi osjećaju, a to zapravo i jesu, taoci Daytona i žrtve su vremenosti u koju ih Dayton zabetonirao. Stoga je taj daytonski (ne)sporazum svjetski nezabilježeni primjer neuređenosti neke zajednice, koji je učinio i čini sve da narodi koje je silom ugurao u svoj željezni daytonistički okvir, nemaju nikakve mogućnosti napretka, a time ni izlaska iz te nove svjetske ideologije, daytonizam. Glavni daytonisti i dogmatičari te ideologije, ideologije kao neke apstraktne fikcije u ostvarenju određenih ciljeva, nametnute kao zamjena komunizmu na ovim prostorima, ubili su budućnost u prvom redu, hrvatskog naroda, a zatim i drugi  njenih naroda, te na kraju i Bosne i Hercegovine kao fikcije daytonizma.
 
Ubojstvom budućnosti naroda suvremenost su im učinili tragičnom, nesnošljivom, netolerantnom i nepodnošljivom u svakom njenom segmentu. Time su otvorili vrata svim ekstremistima i ekstremizmima, nostalgičarima bliže i dalje kraljevske, režimske, carske i sužanjske beha prošlosti, koje  podjednako glasno zazivaju i hrvatski kroeuropeisti, i srpski secesionisti i bošnjački unitaristi. I neumorno, i neometano, od strane bilo koga, pa ni od svjetskog policajca u Bosni i Hercegovini, čine sve da se svakom od njih vrati ta njihova prošlost, ne samo njihovim narodima već cijelom bosanskohercegovačkom multinacionalnom i multikonfesionalnom društvu. U toj buci poziva prošlosti čuju se oni koji zazivaju hrvatsku kraljevsku prošlost prije osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, moleći Boga da se iz Vječnog Grada vrati kraljevska kruna.
 
Drugi zazivaju prošlost jusrboslavije, i traže otcjepljenje dobivenog beha komada kako bi „svi Srbi živeli u jednoj državi“. Treći pak najglasnije zazivaju na sve moguće načine da se vrati vrijeme Osmanlija i njihov danak u krvi i da Bosna postane kao amanet jedna od 81 osmanske pokrajine. I naravno da u takvoj trosmjernosti u prošlost, nema ni suvremenosti, a još manje tragova i znakova u budućnost, zbog čega sve više u tom nezadovoljstvu žrtava daytonista i daytonizma nestaje i Bosne i Hercegovine.
 
No, na žalost, u nestajanju suvremenosti Bosne i Hercegovine najviše, gotovo jedino raste i širi se vjerski islamski ekstremizam, osmanizam i osmanlijska prošlost kao obećavajuća i bezalternativna budućnost Bosne i Hercegovine. I to kao zajednička budućnost nezajedničke, razjedinjene i Daytonom podijeljene Bosne i Hercegovine. A što sa sobom donosi i kako se brani i širi taj islamski vjerski ektremizam, uz sve slike koje dolaze iz Islamske države, vidjelo se i u terorističkom napadu na slobodu pisane riječi u Parizu 7. siječnja 2015. godine. Svako zazivanje osmanlijske prošlosti u suvremenost beha zbilje zapravo je silazak u mračnu špilju iz koje se više ne izlazi i u koju ni sunce ne navraća niti je obasjava. Zar nije bilo dovoljno pola tisućljeća beha mraka u osmanizmu i pod Osmanlijama. Nezabilježen je primjer da jedan narod zaziva okupatora da se vrati i da ponovno dankom u krvi zavlada. Taj period bosanskohercegovačke prošlosti najcrnji je kakvog je ljudska povijest zabilježila. Pozivati u bilo kom obliku tog okupatora, koji je bio neki oblik preteče suvremenih isilovaca, znači ne samo poistovjećivanje s njim, već ponovno ubijanje tada posve neubijene Bosne i „gašenje svijetla“ u beha krčmi.
 
Okupator se nikada ne mijenja, niti se može promijeniti pozitivno prema svojoj žrtvi, kao što se od tada, od vremena njegove brutalne okupacije, ne mijenja ni to crno vrijeme Bosne i Hercegovine ne može promijeniti ni osvijetliti. Bosna i Hercegovina stoga ne može i ne smije, zbog svojih različitih sastavnica, napose onih koje tog okupatora zovu pravim njegovim okupatorskim imenom, te što ih je strah i samog njegova spomena, biti kompozitna 81. pokrajina tog za one koji ga zazivaju nostalgičnog crnog carstva. Pozivati u bilo kojem obliku i kroz bilo koje načine bilo s kojom namjerom, mada u tim zazivima okupatora zasigurno nema nikakvih dobrih, pozitivnih namjera, niti s jedne strane onih koji ga zovu i onog kojeg se zove beha okupatora samo je sve jače guranje Bosne i Hercegovine u dubine nemira, bijede, straha, obespravljenosti i nesigurnosti onih koji ga ne pozivaju i koji se protive njegovu dolasku i povratku. To je zapravo guranje Bosne i Hercegovine sve do samih granica rata ili u sam rat i terorizam kakav početkom 2015. godine potresa Francusku. Zapravo cijeli slobodni demokratski svijet, koji je u najboljim namjerama tim svojim ubojicama pružio utočište i egzistencijalnu sigurnost.
 
Bosna i Hercegovina je umorna i od okupatorske prošlosti, i do rata i ratova, i od okupatora i okupatora, i od agresora i agresora, pa čak i od ove umiruće sadašnjosti koja je posljedica okupatorske ostavštine. Zemlji je potrebna europska sadašnjost, nikakva sadašnjost u prošlosti okupatora, u kojoj će njeni narodi, svi zajedno bez prisutnosti bilo kojeg okupatora, graditi svoju bosanskohercegovačku budućnost, a nikako prošlost iz koje joj ne daju da izađe ni pola tisućljeća poslije. Bosna i Hercegovina je sve bolesnija od prošlosti, zbog čega je sve umornija i nepokretnija u sadašnjosti, te sve udaljenija od budućnosti. Bosna i Hercegovina je žrtva okupatorske prošlosti, zatočenik sadašnjosti i gubitnik budućnosti.
 
Islamski vjerski teroristički čin hladnog i brutalnog ubojstva 12 nedužnih ljudi u Parizu 7. siječnja 2015., prijestolnici slobode misli i govora, zločin je nad cijelim slobodnim i demokratskim svijetom. Dio je to onoga što je u Bosnu i Hercegovinu, zbog čega joj i prijeti opasnost trajnog nestanka iz društva europskih vrjednota, uvezao muslimanski kvartet Alija i Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić i Mustafa Cerić. Zbivanja, na tragu ovih pariških vjerskih islamskih zločina, koji na žalost slijede i u budućoj Bosni i Hercegovini, izvoznici terorista koji u ime Velikog Alaha ubijaju nedužne ljude, diljem svijeta, činit će oni koje je Mustafa Cerić naručivao i naručio kod bosanskohercegovačkih Muslimanki. Naime, taj vrlo radikalni islamski vođa, koji je Bosnu i Hercegovinu pretvorio u centar za obuku vjerskih islamskih fanatika, a time je i zauvijek istrgnuo iz Europe i europskih vrijednosti, kao poglavar Islamske Zajednice BiH naređivao je da svaka Muslimanka mora roditi najmanje petero djece. Dvoje za sebe kao majku, troje za Bosnu i Hercegovinu, onih troje koji danas ratuju za Velikog Alaha po islamskim zemljama, ubijaju po slobodnom europskom svijetu i bestijalno vode svjetski vjerski rat kojem se kraj ne vidi. A taj kraj kada dođe bit će to kataklizmička slika svijeta kakvu čovječanstvo nije oslikalo u svojoj povijesti.
 
I stoga koliko god su krivi i odgovorni počinitelji tog gnusnog zločina, ništa manje nisu odgovorni ni oni koji su ih naručivali još i prije rođenja. To su i oni koji su Bosnu i Hercegovinu vratili stoljeća unazad s ciljem da je trajno zabetoniraju u prošlosti danka u krvi i prisilne islamizacije. Da tragedija bude još veća ti isti pojedinci u Bosni i Hercegovini moralne su i vertikalne veličine u muslimanskom društvu. A koliko je to društvo vjerski radikalizirano, čast onom europskom dijelu beha Muslimana koji na svu sreću još ima, govori činjenica kako taj teroristički zločin u Parizu na mnogim portalima u BiH podupiru i opravdavaju beha Muslimani. Treba li tražiti odgovor zašto je Bosna i Hercegovina u procesu nestajanja, deeuropeiziranja, islamiziranja, te kao takva najveća opasnost za mir u Europi, pa i u svijetu.
 

Vinko Đotlo

Pravo natjecanja za Književnu nagradu imaju svi državljani BiH

 
 
Na osnovi članka 5. Statuta, Upravni odbor Književne zaklade/fondacije »Fra Grgo Martić«, raspisuje
N A T J E Č A J
za književne nagrade »Fra Grgo Martić«
 
Književna nagrada Fra Grgo Martić dodjeljuje se za: 1) najbolju zbirku poezije, 2) najbolju knjigu proze (roman, priče/novele, putopisi).
U objema kategorijama nagrade iznose po 2.000 KM. Autori nagrađenih rukopisa obvezuju se na ustupanje prava na prvo objavljivanje nagrađenih djela, a Književna fondacija/zaklada obvezuje se na objavljivanje djela u roku od šest mjeseci od objavljivanja rezultata natječaja u nakladi od po 500 primjeraka. Autori, uz novčani iznos, dobivaju i 250 primjeraka knjige.
Nagrade se dodjeljuju za neobjavljena djela (rukopise). Radove ocjenjuje Ocjenjivački sud, kojeg će imenovati Upravni odbor Zaklade/Fondacije.
 
Pravo natjecanja za Književnu nagradu Fra Grgo Martić imaju svi državljani BiH izuzev članova žirija i njihovih obitelji. Natječaj je anoniman. Rukopisi moraju biti napisani na nekom od jezika naroda BiH, a šalju se pod šifrom. Šifra mora biti čitko  ispisana na vanjskoj strani omotnice u kojoj se rukopis šalje, kao i na prvoj stranici rukopisa.
 
Uz rukopis se prilaže i zatvorena koverta na kojoj također mora biti ispisana šifra, a u kuverti priloženi adresa, telefon, kopija osobne iskaznice (lične karte) autora te CD s kompletnim rukopisom. Kuverte s podacima o autorima otvaraju se komisijski, u prisutnosti svih članova Ocjenjivačkog suda, nakon što Ocjenjivački sud donese odluku o najboljim rukopisima.
 
Radovi se šalju na adresu: Književna Zaklada/Fondacija «Fra Grgo Martić», Polje bb (Zgrada Boreasa), 71 260 Kreševo, s naznakom: Za Književnu nagradu „Fra Grgo Martić“.
Obavijest o mjestu i terminu dodjele nagrada, kao i rezultati natječaja, bit će objavljeni na web stranici www.fragrgomartic.com.

Rezultati beogradske srpsko-muslimanske podjele 

 
 
Bošnjaštvo je razorno oružje u rukama muslimansko-centralističko-unitarističkog hegemonizma, jednako ubojito i opasno, rušilačko i otrovno kao i daytonizam u genocidnim rukama memorandumsko SANU-ovskog velikosrpskog secesionizma. Time je ta „jugoslavija u malom“ postala, kako za sebe samu, tako i za svoje sastavnice, pa čak i za Europu, veći problem od „Jugoslavije u velikom“. Čak i zbog toga što nije uspješno obavila svoju zadatu joj, a zbog toga u prošlosti republički i ustrojenoj, zadaću, čuvarica Jugoslavije. Bila je to ideološka varka komunističkog režima, ju „bratstva i jedinstva“, data „Jugoslaviji u malom“, da čuvajući Jugoslaviju u velikom, zapravo, sama sebe razbija, ruši i razgrađuje. Naprosto tom zadaćom namijenili su joj istu sudbinu one koju nije uspjela očuvati. A znalo se da niti je sposobna tako uređena čuvati Jugoslaviju u velikom, i što je najvažnije, ni samu sebe.
http://static.klix.ba/media/images/vijesti/141017079.4_mn.jpg
Rečeno joj je u prošlosti, a to se i danas ponavlja, ako si nisi uspjela, a nije uspjela kao čuvarica očuvati Jugoslaviju u velikom, kako da onda čuvaš i očuvaš samu sebe. I stoga su je i ustrojili u Daytonu tako nakaradno, trokomponentnu stavili je na entitetski dvonožac na kojem dva desetljeća ne može čak ni sjediti a kamoli stajati. Ni strani je čuvari ne uspijevaju čuvati tako nemirnu, ne uspijevaju joj osigurati sigurnost u tolikoj nesigurnosti, ne uspijevaju je usmjeriti u budućnost u suvremenoj bezbudućnosti. Time se ta „Jugoslavija u malom“ našla na morskoj političkoj pučini ostavljena od posade, kao što su od posade, trgovaca ljudskim sudbinama, ostavljeni i današnji brodovi puni jadnika, nesretnika, gladnih i žedniu u Sredozemnom moru. I Bosna i Hercegovina je suvremeni politički brod pun ratnih stradalnika, nevoljnika, gladnih, bosih, kruha i slobode željni predati posadama muslimanskih unitarista, srpskih secesionsta i daytonista.
 
Svi preslici jugoslavenstva i Jugoslavije koje Bošnjaci koriste kao sredstvo očuvanja tog broda bez navigacije i kompasa, pokazuju se sve više neodrživim i neučinkovitijim, jednako kao i oni s kojima su čuvali, a u konačnici razbili Jugoslaviju u velikom. Svaki i svačiji ulazak na taj odbačeni i plutajući brod, u tu „krčmu pogašenih svjetla“ i gledajući je kao neki okvir naroda, teret, a ne gledajući narode na njemu kao njegove sastavnice, kao bogatstvo, nikako i ni u čemu nije dobronamjeran ni za jedan njen narod i njegovu budućnost. Jer Bosna i Hercegovina nikad i nije bila, a niti može biti neki državni ili republički okvir, ili neka škrinja bez sadržaja onakvog kakvim su ispunjene sve suvremene zemlje svijeta. Takav prilaz Bosni i Hercegovini kao nekom državnom okviru bez naroda, okviru koji je sam sebi svrha i cilj, u najmanju ruku znači treba i opravdano je ubiti jedan, u ovom slučaju hrvatski narod, a ako zatreba i sve njene narode, da bi živjela Bosna i Hercegovina.
 
Govoriti i priznavati da je Bosna i Hercegovina nacionalno i vjerski prazna politika Novog svjetskog poretka, da je to zemlja bez nacija i vjera, što opet podsjeća na jugo prošlost, te da je ona kao takva i anacionalna i ateistička i sve to kako bi samo neki pojam Bosne i Hercegovine opstao i da bi se s vremenom u njoj izgradila i izrasla jedna nova nacija, bošnjačka sa svojim i nacionalnim i vjerskim identitetom, znači ubijanje svih njenih drugi i drugačijih sastavnica. I još puno razornija svjetska upletenost u beha problem je ona na daytonski način, kojim je jedna njena, ona hrvatska, sastavnica, na papiru izjedančena s bošnjačkom i srpskom, a u beha prostoru i vremenu marginalizirana, obespravljena do razine nepriznavanja i nepostojanja. U takvom ropskom položaju našla se zbog toga što su daytonskom nepravdom Hrvati izjednačeni s Muslimanima i Srbima, a u Bosni i Hercegovini nisu izjednačeni s Velikosrbima i Velikomuslimanima, kojima su daytonisti i predali beha brod da na njemu voze po tim beha bespućima, olujama i burama hrvatski narod.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2013/09/grabovica-zlocin.jpg
Grabovica kao opomena
 
Na taj daytonski način, kojeg se Srbi drže više negoli Biblije i svih Međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i nacionalnim slobodama, a Bošnjaci ga vide i rade na tome da ostatak te zemlje kloniraju po srpskom uzoru, dva su nacionalizma, bošnjački i srpski, priznati i legalizirani, te čak i nagrađeni. No na isti taj način, koji je obilježio kraj Dvadesetog stoljeća po nepravdi kakva je izmišljena i ozakonita, hrvatski euronacionalizam je nepriznat i ne samo nepriznat već i najoštrije kažnjen, Hrvatima je oduzet teritorij unutar Bosne i Hercegovine, i tako smo postali najnezaštićeniji europski narod. I u tome su daytonisti, uz pomoć Velikosrba i Velikomuslimana, uspjeli da je hrvatski narod danas najobespravljeniji, najnezaštićeniji u svim dimenzijama ljudskih prava i nacionalnih sloboda.
 
Htjelo se reći, a to je povijesna istina, tamo gdje nema naroda nema ni onog pozitivnog nacionalizma. Takav pristup beha nacionalizmima preslik je onog iz vremena jugoslavenstva, kada je hrvatski nacionalizam, kao mirnodopsko, demokratsko i humano sredstvo korišteno u procesu oslobađanja Hrvatske i hrvatskog naroda, smatran rušilačkim i smetnjom u širenju i jačanju srpskoga hegemonističko-osvajačkog nacionalizma. Gasio se hrvatski oslobodilački nacioanlizam, kako bi više plamtio i pržio srpski osvajački nacionalizam, kakav se pokazao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
 
U suvremenoj Bosni i Hercegovini, tvorevini Daytona i tenk pregovarača, te beogradskih srpsko-muslimanskih sudionika podjele  te zemlje, ugašen je hrvatski obrambeni nacionalizam, kako bi se u toj srpsko-muslimanskoj podijeljenosti napravilo prostora za slobodan i neometan rast bošnjačkog unitarističkog i srpskog secesionističkog nacionalizma. I kad ta dva nacionalistička ekstremizma u tronacionalnoj Bosni i Hercegovini uživaju u njima, i to na štetu one treće beha hrvatske strane, zašto i s kojim pravom osim onog broja i brojčane moći kojom se koriste Bošnjaci i Srbi, i Hrvati ne mogu dobiti to pravo da uživaju u svom oslobodilačkom i obrambenom nacionalizmu, istom onakvom u kakvom uživaju svi europski i slobodni narodi. Ako ni u čemu drugom, jer im je sve drugo oduzeto i oteto, onda to pravo imaju u priznatoj im suverenosti i konstitutivnosti.
 
Uz zajamčene i priznate im te vrjednote, nažalost samo na papiru, vrijeme je da se prijeđe i na djelo te bez berlinskih, kineskih ili daytonskih zidova, omeđiti im i priznati i njihov teritorij, prostor, entitet ili republiku kao siguran okvir izjednačenosti s Bošnjacima i Srbima. Političku punoljetnost, a poglavito nacionalnu, hrvatski je narod davno stekao u Bosni i Hercegovini. I to je dovoljno da nas ostave u našem prostoru gdje ćemo se suočiti sami Hrvati sa sobom, te zasigurno biti sretniji i u tom hrvanju između sebe negoli što smo nomadski beskućnici u ta dva daytonska entiteta onemogućeni na sve moguće načine da u političkom hrvanju, po pravilima i normama međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i slobodama izborimo bilo koje pravo jednakosti i ravnopravnosti. Bošnjačko i srpsko euforično uživanje u beha teritorijima, što im ih Dayton i daytonisti ogradili i dodijelili s fašističko-nacističkim odnosima prema Hrvatima glede ostvarenja tog nacionalnog hrvatskog prava na prostor, neki je novi oblik najtežeg šovinizma kakav ne vlada u suvremenoj Europi, pa i šire.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1076 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević