Get Adobe Flash player
Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Konrád: Naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije...

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Provokativnoga skitnicu hrvatska policija neka otprati u njegov...

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Debilni uradak protiv zdrave pameti     Opskurni lik...

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Postaje sve jasniji ovaj kaos kojega neki nazivaju obrazovnom...

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Primjeri kršenja prava od strane nacionalnih...

  • Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    utorak, 17. rujna 2019. 18:38
  • Duhačeku odličje Ante Tomića!

    Duhačeku odličje Ante Tomića!

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:14
  • Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:32
  • Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    srijeda, 18. rujna 2019. 19:01
  • Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    srijeda, 18. rujna 2019. 18:54

Turska pomaže izgradnju autoceste od koje će najveću korist imati Republika srpska

 
 
Turski predsjednik Reçep Tayyip Erdoğan namjeravao je krajem kolovoza doći u posjet Srbiji, u okviru kojeg je trebao zajedno s predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, svečano označiti početak radova na izgradnji autoceste Sarajevo-Beograd. Međutim, veleposlanstvo Turske u Beogradu priopćilo je kako turski predsjednik ne će doći u Srbiju zbog “usuglašavanja termina“.
https://www.geopolitika.news/wp-content/uploads/2019/08/karta-bosna1.jpg
Ideja o povezivanju Srbije i Bosne i Hercegovine autocestom postoji već dugo, da bi ju aktualizirala Turska 2016. godine, predloživši povezivanje dvaju glavnih gradova, Sarajeva i Beograda, kako bi relaksirala napete odnose između BiH i Srbije, a ujedno ojačala svoj utjecaj u regiji. Srbija je u relativnom kratkom razdoblju donijela odluku o trasi prometnice koji prolazi kroz njezin teritorij. S druge strane, entitetske vlasti u BiH, kao i u većini slučajeva, nisu su se uspjele dogovoriti kojom dionicom bi povezale dva glavna grada. Pri tome se Republika srpska zalagala za povezivanje Sarajeva i Beograda preko Višegrada, a Federacija BiH preko Tuzle i Bijeljine. Uskočila je Turska predloživši izgradnju „prstena cesta“ koji bi obuhvatio obje predložene trase kroz BiH.  Tako će se u sklopu megaprojekta „Put mira“, kako ga je nazvao turski predsjednik Erdoağan, Sarajevo i Beograd povezati s dvije rute, jednom preko Tuzle, a drugom preko Višegrada. Preciznije, sjeverna trasa bi autocestom Sarajevo i Beograd spojila preko Tuzle i Bijeljine. Južni krak u dijelu koji prolazi kroz BiH, između Sarajeva i Višegrada gradit će se u profilu brze ceste, a u Srbiji se nastavlja na autocestu Beograd – Užice. U sklopu južnog kraka, prije Višegrada, izgradio bi  se i odvojak za Goražde.
 
Ukupna duljina sjevernog kraka  iznosi 335 km, od čega je već izgrađeno 135 km. Južni krak je nešto dulji od sjevernog (oko 390 km), a izgrađenost prometnica na trasi je nešto manja (103 km). U Srbiji glavnina prometnica na trasi već postoji, a izgradnja prvih kilometara novih dionica počela je ovog ljeta. S druge strane, u BiH od svih segmenata ceste jedino je izgrađena dionica autoceste od Sarajeva do Zenice u duljini od oko 70 km. Izgradnja novih dionica još nije počela jer se odužio izbor nove vlade. Inače, riječ o jednom od najambicioznijih infrastrukturnih projekata na Balkanu što potvrđuje ukupna vrijednost projekta od oko 4 milijarde eura. No Turska, koja je najavila financiranje autoceste, dosad još nije predstavila detaljan plan tko će i na koji način osigurati sredstva za ovaj projekt. Zbog neviđene i pomalo bizarne odluke o gradnji prstena trasa, posprdno nazvanog „kružni tok“, nameće se pitanje, jesu li u pozadini gradnje autoceste Sarajevo – Beograd geopolitički ili gospodarski interesi?
 
Autocesta Sarajevo-Beograd – o čemu je zapravo riječ?
 
Prije svega valja istaknuti kako, očigledno, ovaj projekt, pretencioznog naziva autocesta Sarajevo-Beograd, nema nikakve veze s povezivanjem spomenutih gradova. Cesta koja bi spajala Sarajevo i Beograd zasigurno bi prolazila znatno kraćom trasom, nego gore spomenute. Najpovoljnija i najkraća cestovna veza između dva grada ide rutom: Sarajevo – Sokolac – Han Pijesak – Vlasenica – Zvornik – Loznica – Šabac – Beograd. Ukupna duljina ove rute je oko 260 kilometara, a izgradnjom autoceste po njoj prepolovilo bi se putovanje od Sarajeva do Beograda, sa sadašnjih pet, na samo dva i pol sata. Zapravo će se u sklopu projekta izraditi mreža autocesta i brzih cesta koje su vlasti oba entiteta ionako planirale izgraditi, i koji će sada samo dobiti novo pompozno ime: Autocesta Sarajevo Beograd. Od Sarajeva do Beograda – prema gospodarskim ili geopolitičkim kriterijima?
 
Odluka o pokretanju projekta u javnosti je općenito naišla na odobravanje čemu je svakako pridonijela informacija da je Turska spremna financirati izgradnju. Pa ipak postoje oni koji tvrde da je riječ o samo još jednom utopijskom projektu, tako karakterističnom za Balkan. Kritičari projekta zamjeraju nedostatak jasnih informacija o načinu financiranja projekta, kao i nedefinirano razdoblje za obavljanje radova. Posebno je snažne kritike izazvala najava izgradnje južnog kraka. Oponenti izgradnje ove trase tvrde kako promet vozila jednostavno nije dovoljan da bi opravdao izgradnju ceste. K tome, težak i nepristupačan reljef bitno otežava i poskupljuje izgradnju ceste na ovoj trasi. Iako Milorad Dodik tvrdi kako će se „stavljanjem trase od  Bosanske Gradiške preko Doboja prema Sarajevu i Višegrada u funkciju autoceste put od Ljubljane do Soluna skratiti za 200 kilometara“ iluzorno je očekivati da ova trasa može biti konkurencija autocesti Zagreb-Beograd. Razvidno je kako se prilikom određivanja trase planeri nisu vodili (isključivo) ekonomskim kriterijima. Stoga, kako bismo shvatili zašto prometnice idu baš određenom rutom potrebno je razlučiti interese uključenih sudionika.
 
Srbijanski interes
 
Primarni srbijanski interes po pitanju ovog projekta je što bolje prometno povezati Republiku srpsku koja je prometno izolirana. Poglavito je to posljedica bizarnog oblika teritorija, o čemu najbolje svjedoči podatak da se geografski centar RS-a nalazi izvan njezinog teritorija. Republika srpska se sastoji od dva dijela, zapadnog koji se pruža u smjeru istok-zapad, te istočnog – meridijalnog usmjerenja. Između njih se ispriječio brčanski koridor, uspostavljen u prostoru bošnjačko/hrvatske većine, koji ima životno značenje za funkcioniranje RS-a.
 
Sve ostale veze između dijelova RS-a vode preko teritorija FBiH, što lideri RS-a smatraju strateškom slabosti. Još jedan pokazatelj prometne izoliranosti RS-a je podatak da kroz nju ne prolazi nijedan međunarodni prometni pravac. Za srpske političke predstavnike, nepovoljna je i okolnost da se Republika srpska tek manjim dijelom naslanja na maticu Srbiju. Pri tome, Podrinje najvećim dijelom razdvaja RS od Srbije, a tek se na području nizinskog semberijskog ruba RS-a otvara ka Srbiji. Trasa sjevernog kraka poklapa se sa srbijanskim interesima jer bi bila sastavni dio planirane autoceste Banja Luka – Beograd koja bi ujedno povezala  zapadni i istočni dio RS-a. Očit je to primjer izgradnje prometnica u političke svrhe. Naime, s prometnog aspekta izgradnja autoceste nema smisla jer ide usporedno s Autocestom Zagreb-Lipovac u Hrvatskoj, na koju je, uostalom, Banja Luka spojena preko Gradiške.
 
Izgradnja južnog kraka projekta povezala bi pasivne i izolirane dijelove RS-a (Romanija, Podrinje) sa Srbijom. Također koridor 11 (Beograd-Požega) koji trenutno ne vodi nigdje prestao bi biti „slijepa ulica“ te bi Srbiji omogućio spoj na koridor Vc. Iz svega navedenog očito je kako će upravo Republika srpska od projekta imati najveće koristi.
 
Bošnjački interes
 
Bošnjački lideri u ovom projektu prvenstveno vide mogućnost povezivanja dva najveća bošnjačka centra, Sarajeva s Tuzlom. Trenutno je Tuzla prometno izolirana budući da ju zaobilazi međunarodni prometni pravac Vc. Bošnjacima je zanimljivi i južni krak jer omogućuje prometno povezivanje Sarajeva i Goražda, najvećeg bošnjačkog središta u Podrinju. Također, izgradnjom južnog kraka u budućnosti se otvora mogućnost spajanja Sarajeva s Novim Pazarom, središtem Sandžaka, kojeg dominantno naseljava muslimanski živalj. Za razliku od bošnjačkih političara koji ne skrivaju oduševljenje projektom, među dobrim dijelom bošnjačkih intelektualca prema njemu postoji zadrška.  Kritičari projekta smatraju kako u BIH postoje isplativije dionice koje trebaju biti prioritet. Prije svega se to odnosi na koridor Vc koji je od životne važnosti za Bošnjake i čitavu BiH. Riječ je međunarodnom prometnom pravcu koji ide od Budimpešte preko Osijeka, Zenice, Sarajeva i Mostara do luke Ploče. Izgradnjom prometnica na njegovoj trasi BiH bi se integrirala u europske ekonomske tijekove. Protivnici projekta kao prioritetniju navode i brzu cestu od lašvanske doline prema Jajcu i Bosanskoj Krajini.
 
Turski interes
 
Dolaskom Erdoğana na vlast Turska se ponovno pozicionirala kao regionalna sila na Balkanu, kojeg smatra tradicionalnom sferom svojega utjecaja. Iz turskog gledišta, balkanske države imaju iznimno tranzitno značenje budući da preko njih prolazi najkraća i najpovoljnija veza Turske s bogatim tržištem zapadne Europe. U tom kontekstu, strateški je interes Turske dobro prometno povezana i stabilna jugoistočna Europa. Stoga su turske aktivnosti na Balkanu uglavnom usmjerene u ulaganja u velike infrastrukturne projekte poput izgradnje cesta, luka ili željezničkih pruga. Upravo je Turska financirala izgradnju autoceste u Albaniji, Kosovu i Makedoniji. Dakle, izgradnju autoceste između Sarajeva i Beograda treba promatrati samo kao dio napora što ih službena Ankara poduzima s ciljem harmonizacije  osjetljivih odnosa između BiH i Srbije, ali i kako bi ujedno ojačala svoju poziciju  u regiji.
 
Zaključak
 
Povezivanje gradova i država modernim prometnicama bitan je preduvjet gospodarskog razvoja. Posebno ako je riječ o važnim trgovinskim partnerima kao što su Srbija i Bosna i Hercegovina. Međutim iskustvo nas uči da se na Balkanu trase prometnica nerijetko definiraju u skladu s političkim motivima, nauštrb ekonomskim pokazateljima. Posljedica toga su prometnice koje se slabo koriste ili je njihova izgradnja pretjerano koštala. Eklatantan primjer je izgradnja autoceste Sarajevo-Beograd. Umjesto da se glavni gradovi dviju država povežu jednom najisplativijom i najbržom rutom, gradit će se dva kraka prometnica, sjeverni preko Tuzle i Bijeljine, a južni preko Višegrada. S aspekta isplativosti, posebno je problematična izgradnja južnog kraka koji prolazi kroz rijetko naseljen prostor, gdje, k tome ,reljefne prepreke značajno poskupljuju izgradnju. Doduše, gradnju autocesta ne treba promatrati jedino kroz prizmu ekonomske isplativosti, jer one se ne grade isključivo kao komercijalni, već kao razvojni projekt. Uostalom, brojna istraživanja su pokazala kako izgradnja autocesta ima pozitivan učinak na čitavu ekonomiju. Međutim, razvoj prometne mreže vođen primarno političkim motivima neće značajnije pridonijeti poboljšanju prometne povezanosti. Ostaje nam za vidjeti u kojoj mjeri će se ovaj projekt realizirati i kakvi će biti njegovi učinci, međutim dosta argumenata govori kako je riječ o još jednoj promašenoj investiciji. Da ne spominjemo kako će provođenje ovog projekta usporiti ili onemogućiti izgradnju nekih drugih – prioritetnijih prometnica.
 

Mislav Stjepan Čagalj, https://www.geopolitika.news/analize/mislav-stjepan-cagalj-od-sarajeva-do-beograda-i-natrag/

Muslimanima su kršćani najveći - "neprijatelji"

 
 
Svaka šutnja, bilo svjetske zajednice kao protektora u Bosni i Hercegovini, bilo Hrvata, Srba ili Drugi bosanskohercegovačkih  nemuslimana na bošnjački usplamsali nacionalizam i vjerski fundamentalizam, snaga je bošnjačkih radikalista koji svakim danom Bosnu i Hercegovinu čine manjom europskom, manjom kršćanskom i sve većom islamskom. Šutjeti na tu, u suvremenom svijetu najopasniju prijetnju ne samo eurokršćanskoj Bosni i Hercegovini, već i demokratskom slobodnom svijetu u cjelini, nije samo znak poraza europski i demokratskih vrijednosti Zapadne civilizacije, već i neki vid suicida naroda, kulture, i vjere na koji se usmjerio militantni islamizam.
https://i.ytimg.com/vi/s8al2SiI8jc/maxresdefault.jpg
Enver ef. Alić
 
Tragedija Europe nije samo u nemoći u Merkeličinoj zabrani obrane od najezde tih vjerskih ratnika, već više u tome što one europske zemlje koje svojom politikom otvorenih vrata brane svaki oblik obrane svom narodu, ali i onim malobrojnijim zemljama članicama, sad već zbog takve politike propadajuće Europske Unije. Prvi vidljivi vojni uspjeh islamskih migrantskih invazionista je nestabilnost, nesigurnost i početak kraja Europske unije.
 
Svaki današnji oblik bošnjačke otimačine Bosne i Hercegovine  nemuslimanima, sutrašnja je akcija na nekom drugom europskom dijelu. A otimačina traje i traje, kraj joj je kad i zadnju stopu beha zemlje osvoje, pa čak i onu koja je natopljena krvlju katoličkih žrtava otomanskog genocidno konfesiocidnog carstva. Vrijeme tog turskog zločina genocida i konfesiocida suvremenim Bošnjacima je oružje u rukama, u procesu dovršetka onoga u čemu su Osmanlije zaustavljene. Uvijek i svugdje u kontinuitetu sve od turske kapitulacije ne prestaje muslimanska otimačina Bosne i Hercegovine kršćanima i Europljanima. Podjednako je otimaju, i katoličke svetinje u njoj, kao u Jajcu, Uskoplju, Bugojnu, Fojnici, Travniku i na svim dijelovima koje im je zacrtao ratni zločinac Alija Izetbegović u svom vjerskom manifestu Islamska deklaracija.
 
Jedan u dugom nizu imam Enver Alić, poput onih vjerskih muslimanskih vođa  što su bili na čelu muslimanske ABiH u vrijeme agresije na Hrvate i hrvatski teritorij, u svom obraćanju na skupu izlaska na Via Paša kaže: „Bosna i Hercegovina, naš toprak jedan i jedini, stoji na četiri stuba, a ti stubovi su: NAROD, ČISTA VJERA ISLAMSKA, KULTURA I TRADICIJA". Još jedna javna potvrda kontinuiteta muslimanske brutalne okupacije i islamizacije Bosne i Hercegovine. Najveća  je to opasnost za zemlju, za njen malobrojniji narod  kada na njih vjerski vođa, imam, šalje ratnike i prisvaja je svojom. Je li moguće u Dvadeset i prvom stoljeću na europskoj periferiji  ovakva vjerska muslimanska otvorena agresija na jedan europski dio. Očito da jest.
 
Europa se još davno, čak u vrijeme turske najezde na Staru damu i njene vrijednosti oglušila na početak gubljenja svojih prostora. To je pokazala i po drugi put u vrijeme muslimansko-mudžahedinske agresije na beha kršćane, napose žestoke i brutalne na Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini. Europska šutnja, kako u prošlosti tako i danas, sugovornik je ovih osvajački govora muslimanskih imama u Bosni i Hercegovini. Reći da je Bosna i Hercegovina  toprak, teritorij, koji stoji na muslimanskom narodu, da je na tom teritoriju samo čista vjera islamska, kultura i tradicija, znači bošnjačko proglašenje Bosne i Hercegovine čistim muslimanskim entitetom. Pobjednički bošnjački uzvik koji ima velike sličnosti sa isilovskim uzvicima kada su ualzili u okupirane i spaljene kršćanske  gradove i sela na Bliskom istoku.
 
Tako brutalnu agresiju potpunog osvajanja Bosne i Hercegovine  nikada nisu mogli proglasiti ni turski genocidisti i konfesiocidisti, što imana Alića svrstava u daleko većeg, brutalnijeg i krvoločnijeg okupatora Bosne i Hercegovine  i od samih Osmanlija. Ono što ovaj imamov govor čini uistinu nacifašističkim i isilovskim, je nepriznavanje ni u kojem obliku kršćana, katolika i pravoslavaca u BiH. Podsjeća to na govore ajatolaha u islamskim zemljama, koji u svojim govorima o kršćanima ne govore samo za to što ih nema, što su ih pobili i protjerali, već i za to što je za njih grijeh spomenuti riječ kršćanin. I to je razlog zašto su islamske zemlje čiste muslimanske, kako se nikada i ni u kojoj prilici ne bi izgovorio toliki grijeh, kršćanin. Imam Alić za to i kaže, da je Bosna i Hercegovina  muslimanski toprak, teritorij, koji stoji na četiri, islamska stuba, narodu, vjeri, kulturi i tradiciji. Ovo je jedan od najbrutalnijih udaraca na Bosnu i Hercegovinu  i njenu multireligioznost i multinacionalnost. No jednako tako, ovo je i poziv beha kršćanima da se ujedine, budući da samo ujedinjeni mogu se obraniti od dosad najveće opasnosti koja im prijeti.
 
U četvrt stoljeća muslimanske i bošnjačke agresije na Bosnu i Hercegovinu rijetko su, barem javno, ispucavani tako ubojiti metci na kršćane. Bez obzira na činjenicu da su beha kršćani, napose katolici, ostavljeni na nemilost brutalnog isilizma, ipak na ovakvu nacifašističku izjavu jednog vjerskog vođe svijet bi morao, zbog svoje vjerodostojnosti žestoko reagirati. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog stalno ponavljanih fraza ljudskih prava i vjerskih sloboda, zbog jednakosti i ravnopravnosti kao europskog temelja.
 
Ne reagira li slobodni demokratski svijet, u prvom redu europski budući da se taj zločin genocida i konfesiocida, imamov govor je u svim svojim dimenzijama genocidan i konfesiocidan, bit će to, ne samo kraj Bosne i Hercegovine, već i kraj tog i takvog europskog svijeta, europske kulture i civilizacije, te napose kraj kršćanske vjere na Starom kontinentu. Imamovo prisvajanje Bosne i Hercegovine, i islamiziranje na ta četiri stuba, opravdava Dodikov separatizam, i tvrdnju  da je ovakva kakvu prisvajaju i vide u budućnosti muslimani Bošnjaci, Bosna i Hercegovina zaista neodrživa. Da je neodrživa drugim riječima je to kazao i imam Alić. Jer Bosna i Hercegovina, treba to znati i bošnjački narod napose oni koji su mu na čelu, politički, još više vjerski lideri,  da Bosna i Hercegovina  stoljećima stoji, sve od prisilne turske islamizacije, na tri nacionalno vjerska različita stuba, na bošnjačko muslimanskom, hrvatsko katoličkom i srpsko pravoslavnom. Na svakim drugim stubovima, napose ne na jednonacionalnim i jednovjerskim, fundamentalističkim islamskim, Bosna i Hercegovina je neodrživa i zauvijek propali projekt.
 

Vinko Đotlo

Kao što je radikalni islam prijetnja Izraelu, isto je tako bošnjački radikalni islam prijetnja cijeloj Europi

 
 
Dva muslimansko-bošnjačka snajperista, oba s ratnim iskustvom iz vremena građansko-vjerskog sukoba etničkog i vjerskog čišćenja u cilju stvaranja čiste muslimanske BiH, zauzetim položajima u beha Predsjedništvu, kojeg također etnički i vjerski čiste od nemuslimana Bošnjaka, između sebe se natječu koji će više ispaliti snajperskih zrna na hrvatski narod. Ništa drugo i ne zanima te profesionalne snajperiste, političke, ratne i obavještajne ubojice, osim broja žrtava. Hrvatski narod kao meta koju su označili, još čak i prije otvorene agresije, tamo u Alijinoj Islamskoj deklaraciji kao ideološko-vjerskom manifestu ratnog zločinca Izetbegovića, i dalje je nezaštićen pred tim, u ratu fizičkim a danas u daytonskom nemiru, političkim muslimansko-bošnjačkim ubojicama.
Slikovni rezultat za 2 snipers muslim army
Političkim nacionalnim i vjerskim izborima u beha Predsjedništvu likvidiraju hrvatskog predstavnika, čime se stabiliziraju na snajperskim položajima, s kojih prate i vide svaku izabranu hrvatsku žrtvu, potežući okidač na svaki njihov politički korak koji ih vodi k jednakosti i ravnopravnosti unutar bošnjačko-hrvatsko-srpske beha zajednice. Poput svih ratnih snajperista, a ova dvojka je s velikim iskustvom, ne spavaju, budni su, i čak kada hrvatska žrtva i miruje oni je prisiljavaju da izađe na nišan, kako im ne bi bilo dosadno čekati. Kako bi opravdali povjerenje muslimansko-bošnjačkih glasača koji su im dali glas i izabrali ih, sad već gotovo etnički čisto muslimansko-bošnjačko beha Predsjedništvo, iskustveni snajperisti proširuju svoj teren i na Hrvatsku, napose na njenu Predsjednicu, koja hrabro, državnički pokazuje i ukazuje svijetu na ozbiljnu opasnost vjerskog islamskog terorizma koji sve deblje i šire pokriva i ukorjenjuje se u bošnjački korpus, kojeg predstavljaju dva političko-vjerska snajperista u dvonacionalno vjerskom beha Predsjedništvu, tri suverena i konstitutivna beha naroda.
 
O, i u BiH ne smije nitko reći istinu, jer za muslimansko-bošnjačke snajperiste istina je samo ono što oni kažu. I kad oni kažu da je taj Alijin amanet Turskoj multi-kulti zajednica, kao teheranizirano Sarajevo, onda je to nedodirljiva istina, i svatko ko bi rekao za BiH i Sarajevo to što jesu, zeleni muslimanski grad i teritorij u kojima Bošnjaci, uz zaštitu uvijek budnih snajperista, prebrojavaju krvna zrnca nemuslimana, zbog čega postaju snajperska meta za odstrjel, zasigurno je sljedeća meta vjerske islamske policije, čuvara islama, vjere koja se i na taj način silom nameće nemuslimanima. Muslimansko-bošnjački snajperisti iz okupiranog beha Predsjedništva suvremeni su kreatori i izvršitelji prisilne islamizacije ostatka beha kršćana. Smeta im stoga kada ta kršćanska „raja" kaže da se beha društvo, ubrzano iranizira, da je zemlja okupirana desetinama tisuća islamskih radikalista, da se grade džamije na hrvatskoj zemlji, da se migrantski isilovci smještaju u okupirana hrvatska sela na granici Hrvatske i Europe.
 
O tim nepobitnim istinama čuvari Islamske revolucije u BiH, dva člana Predsjedništva jedan kao iskusni obavještajac, drugi ništa manje iskusan ratnik u progonu i ubijanju Hrvata, ne daju da se priča, i na svaki njihov spomen, bilo u BiH ili svijetu, iz bošnjačkog Predsjedništva dva snajperista ispale ubojite hitce, iste onakve kakvima su pucali po nemuslimanima, napose po Hrvatima tijekom brutalne agresija stvaranja čisti muslimanskih teritorija u BiH. Nakon što su do ropstva obespravili i porobili hrvatski narod u sad devedeset postotno zelenoj Federaciji, i ojačali s desetcima tisuća najradikalnijih isilovaca, kojima je BiH postala vojarna za obučavanje daljnjeg marširanja na Europu i kršćanstvo, dva muslimansko-bošnjačka snajperista iz beha Predsjedništva isilovski udaraju na Predsjednicu Hrvatske, kako bi je ušutkali u širenju istine o opasnosti radikalnog islama koji se utaborio u BiH, postajući najveća prijetnja Europi.
 
Kao što je radikalni islam prijetnja Izraelu, isto je tako bošnjački radikalni islam prijetnja, ne samo Hrvatima u BiH i Hrvatskoj u čijoj blizini ih snajperisti iz beha Predsjedništva smještaju, već i Europi. Jer svaka prijetnja islamista iz BiH beha Hrvatima i Hrvatskoj, prijetnja je zapravo i EU-u, ali i NATO-u. Ne čuva samo Izrael svijet i Europu od islamskog terorizma, već ih, čak u većoj mjeri zbog punopravnog članstva u tim dvjema globalnim demokratskim asocijacijama, čuva i brane beha Hrvati i Hrvatska. Stoga je njena dužnost, i eurounijsko natovska obveza, ukazivati svijetu na opasnost koja dolazi iz BiH, europskog Irana, koji je zemlju politički i vjerski ideološki okupirao čak više i od Erdogana, kojem je Alija BiH ostavio u amanet. Čak zbog te iranske nadmoći u BiH se širi tursko-iranski sukob utjecaja.
 
Ne zaustavi li svijet i ovu dvojicu muslimansko-bošnjačkih snajperista iz beha Predsjedništva, BiH bi mogla ubrzo biti pretvorena u teren islamskih snajperista, kojih je svakim danom sve više i više. A to je samo jedan u nizu drugi, znak da Bosnom i Hercegovinom vlada militantni islam, iranskih dimenzija, isti onaj koji prijeti uništenjem Izraela kao što bošnjački militantni islamisti prijete uništenjem  hrvatskog naroda, kako u BiH tako i u Hrvatskoj. Da je istina ono što je hrvatska Predsjednica rekla u Izraelu o BiH i njenim radikaliziranim i militantnim muslimanima, koji su prijetnja Europi i slobodnom demokratskom svijetu, ako je to rekla, da su uistinu takvi, da su pod iranskom kontrolom, pokazali su i potvrdili sve to sami njihovi predstavnici, dva člana beha Predsjedništva, Džaferović i Komšić.
 
Radikalno teroristički način reakcije dvojice bošnjačkih snajperista sa zabarikadiranog i osvojenog  položaja u muslimanskom Predsjedništvu zaista potvrđuju, i bez govora hrvatske Predsjednice, da je BiH „nestabilna zemlja koju su preuzeli ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama", te kako je ta zemlja uistinu, bez argumenata poricanja „pod kontrolom militantnog islama". Jer ako su tako militantni vođe Bošnjaka muslimana, kao ajatolah u Iranu, onda je u takvim društvima sasvim normalno da je i narod, vjerovati je ne cijeli, isto tako vjerski radikalan, spreman za Velikog Alaha i cijeli svijet uništiti, ako nije pod njihovom kontrolom. Činjenica da u beha Predsjedništvu sjede dva bošnjačka člana, AID-ov obavještajac Džaferović i pripadnik zločinačke muslimanske ABiH sa zlatnim ljiljanom, zbog ubijanja i progona Hrvata, Komšić, potvrđuje ono, što je navodno rekla hrvatska Predsjednica u Izraelu, a ako ona to nije rekla onda su to kazali oni sami, dva bošnjačka snajperista koji komuniciraju na način militantnog islama.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Je li prijevara globalni prosvjed za zaštitu klime?

Subota, 21/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 857 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević