Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Atif Dudaković i njegovi jataci osumnjičeni za mučko ubojstvo Vlade Šantića

 
 
Zločin ne zastarijeva i ne može nikad zastariti. Nema te vojne, političke ili ljudske moći koja može zauvijek skrivati i sakriti zločin. Žrtva vapi do neba i diže svaki poklopac sa sebe da bi izašla na vidjelo i zločinca pokazala. Nezastarijevanje zločina civilizacijska je stečevina slobodnog i demokratskog svijeta. To je temelj njegova svekolikog razvitka, i njegove egzistencije.
https://www.kurir.rs/data/images/2018/04/27/12/1472531_h-99442817_ls.jpg
Atif Dudaković s Alijom Izetbegovićem
 
Svako skrivanje zločina i zločinaca dvostruki je teret i bol koja se žrtvi nameće. I ne samo žrtvi, već i njenoj  preživjeloj obitelji. To je, zapravo, nastavak zločina. Za razliku od kršćansko slobodnih, demokratskih zemalja u kojima zločin ne zastarijeva, gdje se ne skriva i priznaje, u islamskom svijetu zločin se svim i svačim skriva i zatrpava, on se ne priznaje i ne osuđuje. Za muslimane u svijetu zločinac iz njihova naroda, bez obzira na težinu i obim, broj, zločina, je uvijek heroj. Napose je nacionalni heroj ako je počinio zločin nad kršćanima. Ti zločinci su za muslimane uzori, i nedodirljivi od bilo koga i od bilo koje sudske ili državne institucije. Oni su sami država. Takvi zločinci, oni koji su počinili zločine nad kršćanima, su neki oblik institucije, moralna, nacionalna te iznad svega vjerska vertikala. I što im je zločin bio brutalniji, obuhvatniji, oni su u svom narodu bili veći, zaslužniji, zaštićeniji i nedoriljiviji. To življeno pravilo potvrđuje muslimansko-bošnjački odnos, kako političkog tako i vjerskog čelništva, prema zlocincima iz reda svoga naroda, iz vremena građansko vjerskog beha sukoba za teritorij.
 
Četvrt stoljeća muslimanska strana uspješno skriva i štiti najokorjelije svoje zločince iz tog beha povijesnog perioda. Nezabilježen je, zbog toga, primjer bošnjačkog procesuiranja ratnih zločinaca iz svog naroda. I ako je neki pojedinačni slučaj i bio to je zasluga Svjetske zajednice koja ih prisilila na to. Koliko su šutljivi prema svojim zločincima, još više su bučni prema onima iz reda druga dva beha naroda, napose prema hrvatskim braniteljima. Daytonsko primirje je, stoga, obilježeno uhičćenjima hrvatskih branitelja jednako progonjenih i u genocidnom manjem velikosrpskom i, gotovo njemu jednakom velikomuslimanskom većem entitetu. Pokazalo se da su hrvatski branitelji od velikosrpske i velikomuslimanske agresije najnezaštićenija i najprogonjenija kategorija beha društva, pa i šire europskog, a u isto vrijeme srpski i muslimanski zločinci najzaštičeniji i nedodirljivi kao sveta krava.
 
Daytonsko vrijeme je neograničena sloboda srpskih i muslimanskih ratnih, dijelom i poratnih, zločinaca, i otvoreni zatvor ograničene i skrivane slobode kretanja hrvatskih branitelja. Da nepravda bude još veća, i hrvatski branitelji poniženiji, obranu srpski i muslimanskih ratnih zločinaca plaća hrvatski narod kroz razne oblike harača, nameta, poreza i danka u krvi. Povijesno dvostruko ubijanje hrvatskih žrtava. Jednom oružjem u sukobu, drugi put pljačkom i otomačinom za zaštitu i obranu njihovih ubojica, srpskih i muslimanskih ratnih zločinaca. Bošnjaci su raritetirali Bosnu i Hercegovinu učinivši je prostorom sigurnim za islamske teroriste i zločince i zatvorom za kršćanske žrtve.
 
Ovih zadnjih travanjskih dana 2018. u Bihaću je, pod pritiskom Međunarodne zajednice zadužene za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini, i pod teretom kršćanskih žrtava koje nemaju mira dok se zločin ne kazni, uhićen muslimanski ratni zločinac, general zločinačke muslimanske ABiH, Atif Dudaković. Isilovac koji je mučki ubio generala Hrvatskog Vijeća Obrane, Vladu Šantića, izmamivši ga u zamku pripremljenu u hotelu punom muslimanskih isilovaca. Isilovski zločin Atifa Dudakovića, i da je samo na generalu hrvatske obrane prevelik je, najcrnja je slika i vojnog i ljudskog kukavstva zločinačko terorističke vjerske muslimanske A BiH. Crnja je i kukavičnija tim više što taj, i slijepcima vidljiv zločin, muslimanska strana skriva četvrt stoljeća, a zločinca brani i štiti na slobodi.
 
Uhićenje dokazanog i sa njim dokazanih zločinaca povod je bošnjačkom hezbolahu da proglasi radikalno vjersku intifadu na toj europskoj periferiji i najavi džihad svima onima koji su se usudili uhititi muslimanske teroriste, ratne zločince. Mučko, nevojničko, s vjerskim motivom, Dudakovićevo ubojstvo generala hrvatske obrane,
 
u napravljenoj mu zamci, nepobitan je dokaz planiranih zločina od strane muslimanskog političkog vrha kojem je na čelu bio ratni zločinac Alija Izetbegović, nad Hrvatima katolicima. Te planske zločine potvrđuje činjenica, da su i dan danas od političkog i vjerskog bošnjačkog vrha skrivani, a zločinci na slobodi.
 
Natječu se bošnjački portali i novine u veličanju ratnih zasluga uhićenog ratnog zločinca generala Dudakvića. U jednim od njih naslov: "Hapšenje generala Dudakovića je udar na branioce Bosne i žrtve agesije i genocida". U ovom naslovu vidljive su nebesko zemaljske razlike ciljeva borbe zaračenih beha strana, u prvom redu cilj muslimanskih ratnih zločinaca, islamska, kalifatska BiH. Stoga su za ondašnje muslimanske i današnje bošnjačke vođe svi oni koji su se borili protiv kalifatske BiH, kakvu ubrzano dograđuju i završavaju, pa i obranom ratnih zločinaca, svi su protivnici BiH, a oni, muslimani bošnjaci, branioci.
 
No zar je moguće u Europi, i svijetu izvan granica islamskih država naći branitelja kalifata, branitelja radikalnog islama, islamskog entiteta, koji silom i terorom prolijeva krv nedužnih kršćana po Europi. Naravno i po BiH. Zasigurno da takvih nema, osim Dudakovića i onih koji ga brane, kao i onih u Gornjoj Maoči i pozelenilom Sarajevu. Nazivatibraniocima Bosne ratne zločince, one koji su u ime kalifata i zelene Bosne počinili strašne zločine nad protivnicima tog planiranog vjerskog muslimanskog zločina, znači ne odustajanje od cilja islamske Bosne. Bosne u kojoj kršćani nemaju temeljna ljudska i vjerska prava i slobode, u kojoj je zabranjeno točenje alkohola i prodaja svinjskog mesa, i u kojoj se prekida nastava i ispiti u školama i na fakultetima, prestaje rad u tvornicama i državnim institucijama da bi muslimani mogli klanjati. Za takvu Bosnu se borio zločinac Dudaković i sa njim drugi uhićeni, i oni koji su još uvijek na slobodi, a protiv takvih su se borile hrvatske žrtve Dudakovića, Genjca, Mlaće, Ugljanina, Izetbegovića.
 
Upravo je to nikad više premostiv jaz kojeg su iskopali muslimanski zločinci s jedne i hrvatske žrtve s druge strane zauvijek podijeljene Bosne i Hercegovine. Beha zid koji obvezuje hrvatski narod na mirnu i ustrajnu borbu za svoj teritorijalni dio Bosne i Hercegovine, i progon svih muslimanskih Dudakovića koji u slobodi hodanja po zemlji ubijaju i onaj mali ostatak ostataka Hrvata u kalifatskom federalnom entitetu.
 

Vinko Đotlo

Jak i hladan vjetar na ulazu u Vjetrenicu posebno je moćan ljeti

 
 
Kada se pitamo čime je sve bogata Hrvatska sjetimo se ljudi, kulturne i povijesne baštine, geopolitike, reljefa i zemlje, vodâ, poljoprivrede, gastronomije svačega samo ne spilja! Ovaj puta ne ćemo ići do okolice Karlovca, u Istru ili Konavle već ćemo se pozabaviti zapadnim dijelom Popova Polja u jugoistočnoj Hercegovini (država BiH) spiljom Vjetrenicom koju spominje već rimski prirodoznanac Plinij. Bave se njome dubrovački plemići Sorgo i Gozze (koji je prvi opisao endemsku ribu gaovicu), do čuvenoga češkog istraživača krša Absolona, te Skleta, Maleza, entomologe Verhoeffa i Carla grofa Attemsa koji je posvetio život proučavanju stonoga. Meni te prozirne „baje“ često zakržljalih ili „izvitopernih“ organa ne znače puno, ali zaljubljenik u krš i autor prekrasne monografije o Vjetrenici (pogled u dušu zemlje) Ivo Lučić (zajedno sa Skletom) smatra Vjetrenicu podzemnim Galapagosom sa bioraznolikošću od preko 200 vrsta, od čega preko 40 endema, a te baje znakom čistoće vode; neke od njih filtriraju vodu i sprječavaju širenje štetnih bića.
https://static.klix.ba/media/images/vijesti/140118031.6_mn.jpg
Imena tih baja su domišljata: rogonjić, srndačić, lažišti pavac, baldahinski pauk, bičerepac, grinjaš, Haronov kiklopić, dinarija, Hercegovačka spiljska kuglašica, noćnik, dvojenoga, hadžija, kamenarka, trčak… Jak i hladan vjetar na ulazu u Vjetrenicu posebno je moćan ljeti, temperatura unutarnja je svega 11°C, a vjetar puše ispod stropa prodirući kroz pukotine u zemlji. Za razliku od Viline špilje iznad Omble koja jest izrazito bogata špiljskim nakitom, ali teško prohodna (speleolozi i alpinisti za mene su vrsta manijaka) Vjetrenica je široka i lako prohodna za „gosparski“ obilazak, poznato nam je 6 km hodnika; dokazano je da njena voda utječe u more kod otoka Šipana u dubrovačkim Elafitima. Tu su živjeli spiljski medvjedi, a nađen je i kostur leoparda (panthera pardus), koji je propao valjda kroz strop u spilju?
 
Klima se u prošlosti mijenjala, te su lavovi i nosorozi dosezali Njemačku, ali opet u ledenom dobu (20.000 godina prije nas) flora i fauna Španjolske i Skandinavije bile su slične! Blizu je i vrlo lijepa  na hrvatskoj strani spilja na Gromači, ali nije za amatere, napominjem da odgovarajuća oprema i suglasnost policije je neophodna za vrlo složenu i opasnu igru istraživanja podzemlja koja lako može postati tragična!
 
Nakon lutanja po Vilinoj spilji ponad Omble nije mi tako teško pao izlazak iz mraka u dijamantne boje Mediterana koliko mi se čak i šum udaljene rječice činio poput zvuka Zračne luke. Jung i Heidegger su smatrali da čovjek mora razmišljati u mraku i tišini makar sat dnevno; čudni ljudi. Čovječja ribica goluždrava i kože nalik ljudskoj može živjeti preko 100 godina. Smatra se da može živjeti 10 godina bez ozbiljnog obroka, diše plućima i kožom, ali zadržava škrge. Ako se iznese izvan podzemlja oči ne odumru, već se razviju, ali ona ugine. Cijeli život ostaje ličinka, pa se i razmnožava neobično; na temperaturama nižim od 15°C rađa žive mlade, inače liježe jaja.
 
U svojoj knjizi dr. Ivo Lučić spominje i svjedočenje učenog kaluđera Pamučine o zloglasnom Hadžibegu, razbojniku i ženskaru koji je kaluđeru zaprijetio smrću od sablje ukoliko ne prestane znanstveno tumačiti zvukove u špilji uslijed strujanja zrake. Hadžibeg je odmetnik od sultana i svojih rođaka, znalac s eksplozivnim napravama koji se u pubertetu pridružio vjerskim fanaticima (Al-Qaida onog doba), da bi poslije surađivao s frankomasonima napoleonskim, imao je privatnu vojsku od katolika i pravoslavaca dalmatinskih koje su Francuzi oslobodili iz zatvora. Pravoslavni samostan je oslobodio od dijela nameta i darivao je djecu nakon posjeta špilji gdje se izgleda dobro prestrašio, kao praznovjerna osoba.
 
Ostavimo tursko doba i pravoslavni manastir u etnički miješanom selu Zavala pored čisto hrvatsko katoličkog gradića Ravnog u blizini kojega je Orahov Dol, rodno mjesto oca slavnog znanstvenika i isusovca Ruđera Boškovića (po majci Bettera), koji je sebe smatrao Dalmatincem, a Hercegovinu po običaju onoga vremena zvao turskom Dalmacijom (što i jest!). Trebinjska biskupija je najstarija katolička biskupija u BiH, ali katolici su preživjeli samo u zapadnom dijelu polja. Zatekao sam dr. Vladimira Sokola i kolegicu mu Snježanu Vasilj kako istražuju na brdu iznad Zavale (i iznad Vjeternice) temelje romaničkih crkvica sv. Petke i sv. Petra. Ornamenti su u trebinjskom muzeju, a grobovi su već u srednjem vijeku opljačkani. Paralele treba tražiti u romanici Vidoštaka kod Stoca (lik Gospe), te istočnojadranskoj (hrvatskoj prije svega) i talijanskoj ornamentici, smatram tu najozbiljnijim dr. Vinicija Lupisa.
 
Benediktinci su djelovali u Zavali i Čičevu kraj Trebinja. Sv. Vasilije Ostroški, vrlo štovan u Crnoj Gori je zaređen u pravoslavnom samostanu Zavala. Danas u Zavali živi nekoliko ljudi, hrabri otac i majka HDZ-ovog političara Tea Andrića (koji se pokazao kao odličan domaćin) su se vratili u zavičaj, ona ima 83 a on 85 godina!!! Sreli smo i slikaricu Anamariju Kriste s kojom se uvijek šalim da njene pčele ulaze u Hrvatsku i koriste primorsko cvijeće. U Trebimliji (postoji i češći izraz Trebinja, ali zvuči isto kao Trebinje, grad na istočnom rubu Popovog Polja) smo obišli crkvu sv. Roka iz XV. stoljeća, izgleda kao i dalmatinske crkvice, jedino su „slijepi“ pročelni prozori malo orijentalizirani. Ispred crkvice je tragičan popis mještana izginulih u Drugome svjetskom ratu i Domovinskom ratu, mladi ljudi u naponu snage! Najviše ih je stradalo na kraju rata i po završetku rata! Najstarija džamija u ovom dijelu svijeta je djelo Muje Kotizlije iz katoličkoga sela Kotezi, danas pustoga, sa miješanim stanovništvom (bilo je i pravoslavaca).
 

Teo Trostmann

Među prosvjednicima ima nekažnjenih ratnih zločinaca, isilovaca, vehabija, mudžahedina...

 
 
Što se više pokušava demokratskim putevima i sredstvima doći do izmjene izbornog zakona, koji bi bio velik korak beha društva prema demokratskom procesu, a time Bosni i Hercegovini osiguravao i sigurniju, svim narodima mirniju i prosperitetniju budućnost, u zemlji je sve više, od bošnjačke strane planiranih, protivničkih demonstracija i prosvjeda protiv tog bezalternativnog zajedničkog iskoraka svih političkih aktera u polako, ali sasvim sigurno ako do toga slučajno ne dođe, nestajućoj Bosni i Hercegovini.
https://www.radiokakanj.co.ba/wp-content/uploads/2018/04/873x400-1.jpg
Planeri tih uličnih prosvjeda, plaćenih prosvjednika, koji blokiraju i onako u svemu blokiranu zemlju, protivnici njene europeizacije i demokratizacije, multietničnosti i multikonfesionalnosti, povijesnih temeljaca njene opstojnosti, kako bi suprotnu, hrvatsku, stranu što više zaplašili, na ulice su poslali pripadnike ratne, velikim dijelom i zločinačke, ABiH, među kojima ima i nekažnjenih ratnih zločinaca, isilovaca, vehabija i mudžahedina. I što su izbori bliže, a kako bi se utjecalo na njihove rezultate, marširanja ratnih boraca, za hrvatski narod zločinačke muslimanske Armije Bosne i Hercegovine zasigurno će biti i sve više, izrežiranih slika sukoba policije i prosvjednika, a svjetska, i beha javnost će gledati možda i sa slikama krvi, ako su redatelji tih predstava tako zamislili. Nažalost i sudjelovati u ponovnom prolijevanju krvi, u krvi natopljenoj zemlji.
 
Bošnjačko čelnistvo ne odustajući od ratnog cilja čiste islamske, kalifatske Bosne i Hercegovine na put do njegove realizacije izvelo je, koga drugog već ratnike, neke nekažnjene ratne zločince, u čijim redovima su i mnogi mudžahedini i vehabije, pa i neki isilovci povratnici s ratnog Bliskog istoka. Marširaju beha ulicama i blokiraju promet, u vremenu kad zemljom, pa gotovo, vlada glad među svim narodima, napose u  bošnjačkom narodu. No u takvoj dobro izrežiranoj političko ratnoj situaciji, koja odjekuje i prijetnjama na rat, velike žrtve su Hrvati, koji su više od dva desetljeća taoci bošnjačkog  radikalnog unitarizma, s dimenzijama isilizma. Naprosto, što je više povratnika isilovaca u Bosnu i Hercegovinu, tim više bošnjačkih  prijetnji ratom.
 
Povici demonstranata iz vremena rata „Alah uekber" jasno kazuju tko i zašto, s kojim namjerama i u ime kojih ciljeva blokira, ionako težak i mučan, život u Bosni i Hercegovini, i tko je i zašto protiv izmjene Izbornog zakona. U rukama demobiliziranih, i „demobiliziranih“ boraca muslimanske ratne ABiH vide se slike osuđenih ratnih zločinaca (Hanefije Prijića Parage iz Bugojna) koji su im u ratu bili zapovjednici, i pod čijim zapovijedanjem su počinjeni strašni zločini nad hrvatskim narodom. Noseći sliku tog ratnog zločinca šalje se poruka Hrvatima da se masovna grobnica hrvatskih bugojanskih žrtava ne će nikad otkriti, i glavni akter tog nekažnjenog ratnog zločina Dževad Mlaćo nikad kazniti. Među prosvjednicima zasigurno su i neki nekažnjeni muslimanski ratni zločinci. Plaćeni su to putujući ratnici, nažalost i novcima hrvatskih poreznih obveznika.
 
Nije teško u tim uličnim prosvjedima vidjeti Sarajevo i Bugojno, i pisce Izetbegovića i Mlaću, tih uličnih scenarija demobiliziranih muslimanskih boraca. Ono što je u tim muslimansko-bošnjačkim politički planiranim, u pravo predizborno vrijeme, prosvjedima opasnije od njih sami su ubačeni lažni elementi „bratstva i jedinstva",  do istrjebljenja jučer zaraćenih pripadnika muslimanske ABiH na jednoj, i pripadadnika HVO na drugoj strani. U hrvatskom narodu je, stoga, velik strah od te laži zbog spoznaje krvavog i brutalnog raspada jugoslavenskog „bratstva i jedinstva". Spremaju li Bošnjaci tim novim „bratstvom i jedistvom", odnosno bošnjačkom „balvan revolucijom“, dovršetak ratnog cilja, čista muslimanska Bosna i Herecgovina. Barem onoliki dio koliki je muslimanski narod tražio od Alije „uzmi Alija pa makar ko avlija“.
 
Sa tim, i bez tog muslimanskog „bratstva i jedinstva" koje se širi uzvikivanjem Alah uekber boraca ABiH po prosvjedima i blokadama prometnica, Bosna i Hercegovina je uistinu Jugoslavija u malom. I u Jugoslaviji u velikom pripadnici njene, srpske, JNA pred rat su pjevali bratstvo i jedinstvo, i bratstvom jedinstvom je ubili i pokopali, ubivši na desetke tisuća Hrvata. Znači li to da i ovim prosvjedima, ovom uličnom „balvan revolucijom“ pripadnika, za hrvatski narod, zloglasno terorističke vjerske muslimanske ABiH Bošnjaci planiraju krvavi raspad i beha Federacije, i nestanak Hrvata, kako je pred srpsku agresiju govorio Karadžić da će u beha  nestat jedan narod. Zar se u tim prosvjedima, koji u svemu podsjećaju na one velikosrpske pred agresiju na Hrvatsku, ne vide velikomuslimanske ciljeve nastavka agresije na beha Hrvate i njihove prostore. Da, upravo je to cilj prosvjeda pripadnika ABiH po beha ulicama i gradovima, u kojima koriste lažne i plaćene pripadnike HVO-a, kao pokriće za planirane zločine koji slijede poslije. Takvom taktikom su se služili i u vrijeme agresije na Hrvate, kada su svijetu govorili da je njihova muslimanska Armija, multietnička vojska. A ta multietničnost je bila sastavljena od Arapa, Iranaca, Afganistanaca, Turaka, Iračana i Muslimana.
 
Nakon hrvatske političke naivnosti „hoda ko guske u maglu" i prijeratno hrvatsko-muslimansko vezanje zastava, nakon čega je slijedio muslimanski udarac noža u leđa Hrvata, teško, zapravo nemoguće je vjerovati da u muslimanskim prosvjedima pod kapom bratstva i jedinstva sudjeluju istinski pripadnici HVO-a. Poput svih drugi bošnjački čisti etnički i vjerski manifestacija i organizacija, udruga i partija, zasigurno je i ovaj marš beha ulicama samo pripadnika ABiH i vehabija, mudžahedina i isilovaca. Mnogi od njih zasigurno znaju za masovne grobnice Hrvata, Maljine, Bugojno, Miletići... i poznaju ubojice hrvatskih povratnika, Jurčević, Kafadar..., te ako ni zbog čega drugog a onda neka u ime „bratstva i jedinstva" otkriju ih kako bi ih rodbina dostojno sahranila. U predizbornu kampanju koju Bakir usijava, aktivno su se uključili pripadnici muslimanske ABiH i bošnjački dijelovi Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Znak da rat u Bosni i Hercegovini traje.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1267 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević