Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Džungla virusa i respiratora širi se zemljom

 
 
U svijetu osmanističko-nacističke, komunističko-fašističke nepravde, koja se pokazuje u najcrnjem obliku u Bosni i Hercegovini nad hrvatskim narodom, i koja se nameće kao vrijednost suvremenog čovječanstva zbog čega više, gotovo, da i nema nikakva ispravljenog i vidljivog orijentira, po kojem bi svjetska zajednica koračala u sigurnu i mirnu budućnost. Zapravo sve je više naznaka i dokaza da svijetu nepravde i jeftinih dnevno političkih interesa koje Visoki predstavnici javno demonstriraju u beha zajednici, nikako i nije stalo do budućnosti prava i pravde, slobode i pravednosti, nezamjenjivih stubova sigurnosti u miru, i mira u sigurnosti.
https://tuzlanski-tuzlanskiba.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2020/03/sebija-maska.jpg
AFERA RESPIRATORI - Sebija Građević Izetbegović
 
Giga nepravda prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, a nepravda je uzrok svih apokaliptičnih zala koja su svijet vraćala na nove početke, i koja će ga zasigurno opet vratiti, očiti je znak da sve četiri najcrnje i najtragičnije povijesne ideologije, osmanizam, nacizam, fašizam i komunizam nikada nisu bile, a niti jesu pobijeđene i izbrisane iz glava svakogodišnjih dolazećih osmanista, nacista, fašista i komunista. Svi oni čekaju u nekim snajperskim skrovištima i položajima spremni ne pitajući za cijenu svojih zloslutnih nauma ispaliti smrtonosni hitac na milijune slučajnih prolaznika, ovom dolinom suza, pretvarajući je u dolinu krvi.
 
U svakom periodu ljudske povijesti na vidik dana, kao heroj toga vremena i bosanskohercegovačkog prostora na kojem se očuvali, izađe neki osmanista poslije nekažnjenog i nedotučenog osmanizma, nacista poslije memoiranog nacizma, fašista poslije plitko zakopanog fašizma, komunista poslije nepobijeđenog, samoskrivajućeg komunizma. Dakako svi se oni vraćaju u nekoj novoj ideološkoj odori, s novim oružjem prilagođenim danom trenutku i prostoru, novim imenom, i uvijek sa istim ciljem, svijet, napose Bosnu i Hercegovinu, zaustaviti na putu u mirnu i sigurnu budućnost i vratiti ga, vratiti je, u nemirnu i nesigurnu prošlost. Naprosto, ispod promijenjene dlake ostajala je uvijek zloćudna, krvoločna ćud, proširena iskustvom iz prošlosti svojih ideoloških prethodnika. Jer na ne istrgnutom korijenu povijesni totalitarističkih režima i ideologija izrasla su nova otrovna stabla globalizma, erdoganizma, kršćanofobizma, putinizma, vučićizma, izetbegovićizma, komšićizma, džaferovićizma, mlaćizma… te niz drugih lokalnih i svjetskih izama koji u tragedijama, nepravdama, zločinima i terorima, obilježavaju početak dvadeset i prvog stoljeća suvremene civilizacije.
 
Svi ti danas već vidljivi, i oni koji se još uvijek skrivaju u raznim ogrtačima, izmi vjerojatno bi svijet i uveli u neku apokalipsu da ih, na trenutak, nije zaustavila koronapandemija. No poslije ovog prisilnog i za ljudsku povijest kratkog, zastoja, nažalost dolazi do nekontroliranog i nemirnog buđenja svih tih ideologija, potomaka i nasljednika stari nepobijeđenih. Sa daleko pogubnijim i katastrofičnijim posljedicama od onih za koje se mislilo da su pobijeđene, a zapravo su se bile samo primirile i reorganizirale, presvukle u nove ideološke crne uniforme, izetbegovićizam, komšićizam, džaferovićizam, isilizam, turkovićizam i kršćanofobizam. I najnoviji koji Bosnu i Hercegovinu guši milijunima maraka poreznih obveznika u vrijeme korona pandemije, respiratorizam, odnosno autokracizam, kojim bošnjačka strana, uz pomoć visokih predstavnika vlada u Federaciji BiH Bosna i Hercegovina je postala izvor strašnih virusa, koji se razmnožavaju kao nigdje drugdje u svijetu. Velik je broj prijenosnika virusa i onih koji ih zalijevaju i potiču na širenje i rast, prijeteći i širem okruženju, napose Europi.
 
U džungli tih virusa, uz korona, respirator, Asim, te već niz godina širi se virus zemljom i čista muslimanska Armija, pod maskom Bosne i Hercegovine. Povijesno je poznato da se ne može i ne smije u beha zajednici armija samo jednog beha naroda zvati Armija Bosne i Hercegovine. To je najgrublja okupacija zemlje od Bošnjaka, i nepriznavanje drugih beha naroda. Napose ne može to biti muslimanska armija kada je imala, i ima, stranih ratnika, isključivo jedne vjere, islamske, u svojim redovima, teroristički vrlina, i iskustava, kakvih je bilo u Alijinoj armiji. Upravo ta čista nacionalna i vjerska bošnjačko-muslimanska armija borila se isključivo za ciljeve islama i islamsku Bosnu i Hercegovinu. To je dokaz da u takvoj armiji nije niti moglo biti mjesta za vojnike druge nacije, napose ne druge vjere. Neki mali, zanemarivi broj pripadnika drugi beha naroda u muslimanskoj armiji BiH, bili su pojedinci iz miješanih brakova, ili oni pojedinci koji su živjeli u potpunom, tadašnjem muslimanskom okruženju i bili primorani ući u njene redove, nakon čega su slani na prvu crtu bojišnice, ili kao živi štit muslimanskim agresorskim ratnicima.
 
Kao nacionalno, što je manje tragično od vjerski čiste sa islamskim ratnicima u svojim redovima, a što je takozvana ABiH i bila, takva vojska nikako ne može biti, a to je povijest armija potvrdila, u službi svjetskih vrijednosti slobode za sve, pravednosti i jednakosti. A time ne može biti, niti je bila kao antifašistička armija. Prosvjedi koje su njeni pripadnici organizirali u Sarajevu 16. svibnja 2020. protiv Katoličke Crkve, Hrvata, katolika i njihovih vjerskih dostojanstvenika, prijetnje, uzvici i parole tih ratnika, pokazali su sve osim antifašističkih vrijednosti. Zapravo daleko više je bilo fašizma negoli antifašizma, osmanizma od antiosmanizma, isilizma od antiisilizma. Zločine koje je počinila nad hrvatskim narodom, zajedno sa mudžahedinima i vehabijama, ocjenjuju je u mnogim dimenzijama fašističkom. Samo primjeri strašnih zločina nad Hrvatima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Maljinama, Miletićima, Čifluku,  konclogor za časne sestre, svećenike i zarobljene Hrvate u Gluhoj Bukovici. Terorističko ubojstvo fojničkih fratara, dovoljan je i nepobitan dokaz fašističkog djelovanja te i takve armije. I takvoj armiji, njezin pripadnik Komšić čestita "Dan pobjede nad fašizmom, a ujedno i Dan Europe i Dan zlatnih ljiljana". Bila je to zapravo Komšićeva čestitka samom sebi, jer zlatnim ljiljanima, čiju bjelinu je okrvavila upravo njegova armija, okitio ga je ratni zločinac, tvorac konclogora za hrvatski narod, ubojica hrvatske djece u Vitezu i fratara u Fojnici, Alija Izetbegović.
 
Zato mu se na takvim danima i klanja na grobu, umjesto da ga i službeno proglasi najvećim izdajnikom Bosne i Hercegovine kada ju je ostavio u amanet petstogodišnjem najkrvoločnijem okupatoru. Budući da je u Bosni i Hercegovini sve izokrenuto i sve civilizacijske europske vrjednote, tumačeći ih na svoj, vrlo radikalan bošnjački način kao put u centralizirano unitariziranu, šerijatsku Bosnu i Hercegovinu, a kako je to bošnjački proces koji traje, više i ne čudi to papagajsko bošnjačko ponavljanje, zapravo laž o "multi" muslimanske armije BiH. Zbog toga, nažalost, Bosna i Hercegovina ne može ni ostati ni opstati, budući da je ubija, momentalno, najbrojniji njezin narod i njegova armija. Pripadnici te armije u funkcijama članova beha Predsjedništva i premijera federacije sada su je priključili na respiratore, svjesno neispravne i skupo plaćene, kako bi što prije nestala, a oni zaokružili ono što je narod tražio od Alije, „uzmi Alija pa makar k'o avlija“.
 

Vinko Đotlo

Islamisti više ni ne kriju cilj, niti sredstva pomoću kojih planiraju ostvariti ga

 
 
Bosna i Hercegovina postaje puno opasnija za mir u Europi i od  "tempirane bombe" kako ju je ocijenio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Stoljećima od islamista osvajana, i nikad kao predziđe kršćanstva osvojena, do danas, kada gubi bitku, i svijet je svojim licemjerjem, interesima i izdajama predaje u ruke zlikovaca koji su zločinima i terorom mijenjali i, gotovo, izmijenili sliku svijeta.  Više islamisti i ne kriju niti cilj, niti sredstva sa kojima planiraju doći do njega. Ujedinili se svi segmenti muslimanskog društva na tom putu, i to je razlog da su mu sve bliže. Nikada, vjerojatno, cilj nije tako homogenizirao islamski svijet u osvajanju ostatka svijeta, u njegovu islamiziranju kao danas. Europska ekonomska moć, i kršćanska humanost, dodatna je snaga islamistima u osvajanju bez otpora. Do maksimuma zlorabe obje te vrjednote kršćanske civilizacije.
https://i2.wp.com/www.middleeastmonitor.com/wp-content/uploads/images/article_images/middle-east/ISIS-rebels-new02.jpg?resize=1200%2C800&quality=85&strip=all&ssl=1
Osmanlije su tijekom polutisućljetnog stravičnog danka u krvi nad kršćanima, Bosnu i Hercegovinu izgradili u krvava vrata osvajanja i ulaska u Europu. Sve od tada su uvijek otvorena islamistima, koji ulaze kroz njih i ispunjeni vjerskom mržnjom prema kršćanima terorom, zločinima silovanjima, prijetnjama, ubijanjima, kockicu po kockicu mijenjaju staru sliku europskog kršćanskog mozaika.
Bosna i Hercegovina im je postala centar za pripreme, odmor, tabor pod kojim čekaju zapovijed nasljednika Osmanlija, onih koji su tu zemlju već u prvoj okupaciji 1463. godine trajno pretvorili u "tempiranu bombu", spremni da svaki trenutak izvuku iz nje upaljač i zapale cijelu Europu. Bez ikakve kontrole i otpora povećava se broj tih džihadista na bosanskohercegovačkoj okupiranoj zemlji, čime je ta bošnjačko-hrvatsko-srpska zajednica sve zelenija, islamiziranija, radikaliziranija, a time i sve veća i opasnija "tempirana bomba" opasna za europsku budućnost.
 
Nakon tisuće i tisuće umarširanih mudžahedina i vehabija u građansko-vjerski beha rat, kao velike pomoći Muslimanima u osvajanju Bosne i Hercegovine, i boraca za Velikog Alaha, slijedio je njihov ostanak u zemlji i stvaranje vehabijskih centara, kao priprema za slijedeći veliki val džihadista u bujici planirane migrantske invazije. Paralelno s nadirućom islamskom migrantskom invazijom, ne odmah na Europu već prvo osvajanje i islamiziranje Bosne i Hercegovine koja treba da postane neki oblik „ljudskog skladišta" iz kojeg će se ratnici izvlačiti i slati na bojišnice diljem kršćanske Europe, odvijala se i vojna priprema muslimanske djece, Askera, za vjerski rat koji slijedi.  Kao i u ostatku islamskog svijeta i u bosanskohercegovačkoj nacionalno vjerskoj zajednici muslimani Bošnjaci koriste djecu i kao ratnike, i kao živi štit pred džihadistima koji jurišaju iz svih pravaca, poput komadića eksplodirane „tempirane bombe" što ju je, do sad jedini europski državnik vidio i imao hrabrosti nazvati pravim imenom. Onim što ona jest, što je potvrdila i 11. rujna 2001, terorističkim udarom na Zapadnu kršćansku civilizaciju i identitet.
 
Proširuje se islamska okupacija Bosne i Hercegovine. Planski i vrlo koordinirano povećava se broj islamskih boraca u ratu koji i dalje traje u bosanskohercegovačkoj zajednici. Uz bošnjačke askere koji se obučavaju po bosanskohercegovačkim bespućima, raste i broj radikalnih isilovaca. Sprema se krvavi pohod osvajanja Bosne i Hercegovine od strane onih koji su potomci Osmanlija. A kada se najavljuje vrijeme genocidno konfesiocidnih Osmanlija onda uopće nije teško zamisliti u kakvoj boji će biti, i ćime sve ispunjeno. Ono je vidljivo i u ostatcima koji se nisu mogli asimilirati i europeizirati ni stoljeća poslije propasti te krvožedne, u ljudskoj povijesti najbrutalnijeg imperija.
 
Začuđujuća je činjenica nepopravljivosti, neke političko kulturne, civilizacijsko demokratske, turske ostavštine na tim europskim prostorima. Građansko vjerski beha rat, kojeg su Muslimani sa mudžahedinima i vehabijama pretvorili u agresiju na hrvatski narod, i stavili mu predznak svjetskog vjerskog rata, ogolio je te potomke Osmanlija, što je bilo dovoljno da sami potvrde sve one brutalnosti turske okupacije Bosne i Hercegovine. U ulasku desetine tisuća islamskih političkih, vjerskih i ratnih migranata, te povratkom stotine i stotine, pa čak i tisuće, isilovskih zlikovaca sa zadatka biološkog istrjebljenja kršćana u bliskoistočnim zemljama kolijevkama kršćanstva, kršćanima u Bosni i Hercegovini se sprema ista sudbina iz vremena turske prisilne islamizacije, i suvremenog isilovskog genocida, konfesiocida i kulturocida u zemljama iz kojih se vraćaju u beha zajednicu. A uvijek tamo u vremenu i na prostorima na koja su dolazili islamisti i islam za trajno je nestajalo i prisilno odlazilo kršćanstvo i kršćani.
 
Ta sudbina nestajanja kršćanstva i kršćana ima svoj početak upravo u Bosni i Hercegovini, kada su u dimenzijama najkrvoločnijih kršćanofobista Turci kao okupatori, zlikovci, ubojice, teroristi došli 1463. godine u Bosnu a otišlo kršćanstvo i kršćani. Došao islam otišlo kršćanstvo, došli muslimani otišli kršćani. Nažalost, ta povijesna istina koja se potvrđuje uvijek i svugdje gdje su islamisti došli, ubrzano će se potvrđivati, opet, u Bosni i Hercegovini povratničkim dolaskom boraca ISIL-a iz Sirije. Za početak kao najiskusnije ubojice, i zlikovci sa najkrvavijim rukama do iznad lakata, u europski centar ISIL-a, u Bosnu i Hercegovinu je došla, zasigurno ne slučajno pred Božić 2019. grupa od 25 isilovaca.
 

Vinko Đotlo

Sarajevski "antifašisti" slavili ubijanje Hrvata 1945.

 
 
Subotnje mahanje zastavama raspalih KPJ i SFRJ te maršalanje slikama mrtvog maršala po središnjoj sarajevskoj ulici, nije ništa dugo doli jedna tragikomična kombinacija bolesne nekrofilije i neobjašnjiva mazohizma. I, dakako, croatofobije.
https://static.kupindoslike.com/VOJNICKA-KAPA-JNA-ZIMSKA-SA-PETOKRAKOM_slika_O_16505885.jpg
Izjava sarajevskog redatelja Dine Mustafića u slavu tzv. mirne šetnje tzv. sarajevskih antifašista, a, u biti, koronaignoranata i zapjenjenih croatofoba, zapravo je objasnila dosta toga, ponajprije ono što je i sam vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić detektirao još uoči svete mise za žrtve Bleiburške tragedije. Sjećajući se svojih prvih svećeničkih  iskustava iz komunističkog doba, prepoznao je - izložen čak i prijetnjama smrću - isto ono ozračje kroz koje je prošao pred komunističkim isljednicima na tzv. „ispitima savjesti“. O istoj je, dakle, metodi riječ o – hajci! I onda i – sada! A onda je Mustafić, dok su još Titinom ulicom vihorile jugoslavenske i pokoja komunistička partijska zastava a (specijalna) policija skrbila da svećenici i dvadesetak vjernika, što su molili za duše pokojnika kojima se uvjerljivoj većini ni za grob ne zna, živi i zdravi stignu doma, kazao: „Sarajevo je pokazalo da je antifašizam svjetonazor, odgoj, da je u DNK svakog pravog Sarajlije.“
 
Uznemirujuća je to izjava, jer (ne)izravno sugerira kako je kontramitingu nazočila sljedba onih koji su '45. razoružanim vojnicima, djeci, ženama i starcima sudili metkom u potiljak, ili naprosto gurajući ih u jame po austrijskim, osobito slovenskim i hrvatskim šumama. Znači li to da bi i ovi deenkaovci danas - da policija nije, svjesna opasnosti, područje oko katedrale Srca Isusova proglasila „zabranjenim gradom“ - postupili slično?! Titovke  s petokrakom - usred toga sarajevskog mraka - na glavama i sveopća histerija „pravih Sarajlija“, govore kako tu opasnost ne treba isključiti. Za ubuduće…
 
Uz to, subota kada je umro europski Jeruzalem, pokazala je i kako su biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, ipak, bili preveliki optimisti kada su u povodu 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata, 3. svibnja 1995., u Pismu crkvenoj i društvenoj javnosti kazali: „Uvjereni smo da će doći vrijeme kada će se moći zabilježiti sva tragedija koja je učinjena nevinu čovjeku bez obzira koje vjere ili narodnosti bio.“
Vidjeli smo, međutim, da to vrijeme još nije došlo u grad u kojemu se „tako lijepo susreću Istok i Zapad“. Štoviše, ozračje je u toj još ratnoj '95. bilo je bolje, ljudskije od ovoga današnjeg u kojem antiterorističke postrojbe „pripremaju“ sarajevsku prvostolnicu za svetu misu zadušnicu, a iz državnog vrha kardinalu Vinku poručuju da odustane od molitve.
 
A jedan od tih političkih prvaka što, zahvaljujući glasovima drugog naroda, ispod Brozove slike po treći put stoluje (kao) hrvatski član Predsjedništva BiH, samopromovirajući se kao kardinalov savjetnik, upućivao ga je da se sjeti i zločina Crne Legije, Jasenovca i Gradine. Slijedom čega se treba još jednom vratiti u svibanj '95. „Ne molimo“, pišu bh. biskupi u rečenom Pismu, „samo za Hrvate katolike, biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i tolike vjernike – nego molimo i za sve nevine žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnog vihora… U tom duhu molimo za sve nevine žrtve ovog stoljeća na našim prostorima. Žalimo nad svim učinjenim nepravdama i zlima. Želimo da svaki čovjek može proživljavati svoje ljudsko dostojanstvo, svoj vjerski i nacionalni identitet u slobodi i miru, tuđe poštujući, a svojim se ponoseći. Neka naše ljudsko i vjersko pomirenje sa svima drugima bude zalogom trajnog mira“, poručili su biskupi prije četvrt stoljeća u ratnim okolnostima.
 
A danas - usred mira - Alijin partizan iz Titine 16 javno na jednoj lokalnoj televiziji okreće mitraljez prema (zapadnom) Mostaru, a skupa s rečenim Mustafićem, bivšim - još iz Lagumdžijina doba - esdepeovskim (dvorskim) redateljem, vratio bi i kardinala i sve svećenike u sakristiju. I zatvorio. Vratio bi ih, ali i sve nas, u doba na koje je podsjetila sarajevska sramotna subota sa svim onim petokrakama i Titinim slikama. A dobio je kardinal Vinko još jednog savjetnika. Također, dakako, iz Titina šinjela. Tragajući (i) za Hrvatom koji bi se mogao uključiti u aktualnu hajku kojoj se kraj još ne nazire, sarajevski su mediji pokucali na vrata gotovo zaboravljenog Brozova poklonika. I širom otvorenih ruku dočekao ih je Ivo Josipović. Bivši hrvatski predsjednik savjetuje vrhbosanskog nadbiskupa da se pomoli i za „cvijet hrvatske mladosti, Dalmatince, većinom katolike, izginule na Sutjesci“.
 
Jasno, nije Josipović čitao biskupsko Pismo iz '95. Ipak, dao mi je dobar šlagvort, podsjetio, naime, na svjedočanstvo partizana Ivana Gugića, sačinjeno 1953., a objavljeno u glasilu Hrvatskog informativnog centra Dom i svijet (tek) 2002. Gugić svjedoči o formiranju postrojbe od oko 70 dragovoljaca iz sastava XI. dalmatinske brigade, koja je u svibnju '45. na zapovijed stožera 26. dalmatinske divizije upućena na zadatak likvidiranja zarobljenika. Taj je partizan inače bio pripadnik čete koja je osiguravala širi prostor na kojem je ta postrojba, sačinjena od „najpouzdanijih komunista“, ubijala zarobljenike. U preciznom izlaganju, Guguć svjedoči kako je na Kočevskom Rogu ubijeno oko 30 000 zarobljenika, a među njima i blizu 200 dječaka u dobi od 14-16 godina. A vidio je i 15-ak žena, koje su na samom stratištu svučene do gola i prije ubijanja silovane. Većina žrtava je, po ovome svjedočenju, ubijena pucanjem u zatiljak, a neki su u jame bacani živi. A Komšićeva je cimera (na, doduše, ulju) iz predsjedničkog kabineta za sve urađeno na Bleiburgu pohvalio i sam Josif Vaserionovič Staljin. Zbilja, zašto u nedjelju u Titinoj ulici nije bilo (i) slika druga Brke?!
 
U Sloveniji je inače do sada otkriveno više od 600 masovnih grobnica žrtava partizanskih bestijalnih egzekucija. Tako da bi, kada govori o cvijeću, „kardinalov savjetnik“ Josipović morao voditi računa i o korovu. Kakva je bilo (a, nažalost, i bit će) u svakoj vojsci. I u svakom narodu. Ali, svi su oni, baš kao i ini grešnici uključeni u molitvu. Takva je narav – mise!
 
I na kraju, budući da smo u mjesecu kada se obilježava Dan pobjede, treba podsjetiti kako su Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka, dakle devet članica EU potpisale izjavu u kojoj kažu da za njih 9. svibnja „nije dan oslobođenja, već zamjena jednog totalitarizma drugim“. Nacionalsocijalizam zamijenjen je komunizmom. Zar je drugačije bilo i na ovim prostorima, na kojima se, a poglavito u Sarajevu, evo busaju nekakvim bezgrešnim DNK-om te kako im „kroz vene još teče krv partizana“ i grije junačke grudi na kojima se koči slika doživotnog predsjednika. I mašu zastavama pokojnih KPJ i SFRJ. Što je (samo) jedna tragikomična kombinacija bolesne nekrofilije i neobjašnjiva mazohizma. (Pa, pod tim je komunističkim znamenjem uništavan ovaj grad...) I, dakako, croatofobije.
 

Josip Vričko, Katolički tjednik, https://www.nedjelja.ba/hr/nek-se-zna/petokraka-usred-mraka/15806

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Utorak, 29/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2014 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević