Get Adobe Flash player
Svjetski koronski rat

Svjetski koronski rat

Urota nevidljivog neprijatelja     U tijeku...

Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

Dajte svoj glas svakome, samo ne za Cosu...

I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

"Antifašisti" opet bi ponovili Bleiburg, Križni put,...

Hej Pit, i to je Amerika!

Hej Pit, i to je Amerika!

Kada je američka policija ubila natporučnika Jasena Drnasina američki...

Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

Iskrivljavanje činjenica i laganje javnosti traje posljednje četiri...

  • Svjetski koronski rat

    Svjetski koronski rat

    četvrtak, 04. lipnja 2020. 15:58
  • Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

    Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

    četvrtak, 04. lipnja 2020. 15:53
  • I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

    I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

    srijeda, 03. lipnja 2020. 08:58
  • Hej Pit, i to je Amerika!

    Hej Pit, i to je Amerika!

    četvrtak, 04. lipnja 2020. 15:48
  • Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

    Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

    srijeda, 03. lipnja 2020. 09:02

Selo Maglice imalo je 1971. godine 183 stanovnika, 1991. godine samo 80 stanovnika, a 2013. jedva 17

 
 
„Oh, pa to je naš svećenik!“, ponosno s osmijehom na licu uzviknula je meni nepoznata gospođa što ju je u prolazu na ulici pozdravio moj otac dok smo se približavali crkvi u kojoj se održavao godišnji susret Ramaca. Iako sam nosio svoj crni franjevački habit ipak sam još bio samo bogoslov i student, te nisam još bio svećenik. A kamoli da sam bio „njezin svećenik“ jer gospođu nisam niti poznavao.
Slikovni rezultat za rama maglice
I dok smo se rukujući upoznavali pomalo zafrkantski sam joj odgovorio: „Gospođo ja nisam 'Vaš svećenik', ja sam još uvijek mamin i tatin“. Ponosni smiješak koji se pojavio na licu moga tate nakon gospođinog pozdrava sada je postao još veseliji. Ponosni su ti ljudi Ramci na svoje korijene i raduju se uspjehu svakog svojega sunarodnjaka. A i ja sam s vremenom ipak morao prihvatiti da sam „njihov svećenik“ jer su moji dida i baka iz Rame. Baka je iz potopljenog sela Lučići, a udajom je došla u didino selo Maglice na planinu Smojnik u podnožju Vran planine. „Donje Maglice ili Poljana kako ih zovu stanovnici svojevrsni je „muzej“ i preslika nekadašnjeg života na ramskim planinama (naravno, uz korištenje svih blagodati koje je donijelo vrijeme i napredak tehnologije). Ovdje je još uvijek „normalno“ da vam susjed dođe, bez da se mora najaviti i kojemu nikada ne ćete smetati svojim dolaskom“, tako je nedavno zapisao jedan planinar svoj doživljaj Maglica. (www.rama-prozor.info.)
 
Pa zašto bi onda netko odlazio iz tako pitomog i lijepoga mjesta, sigurno se pitate kad god od ljudi iz Bosne i Hercegovine čujete kako je prekrasan njihov rodni kraj. Ne znam vam točno reći, jer i ja još uvijek tražim odgovor na to pitanje. Znam jedino da su moj dida Mato i njegov brat Šimun svoje obitelji 1953. godine odveli u ravni Srijem u selo Tovarnik kod Vukovara. Bilo je to samo desetak godina nakon što su četnici 1942. godine samo u jednoj noći u njihovom selu Maglice strijeljali ili zaklali 18 muškaraca među kojima i njihovog oca (mog pradjeda) Andriju. A narod im je dan ranije u znak dobrodošlice pristupio s rakijom i jabukama. Zato mislim da taj odlazak u Srijem nije bio samo trbuhom za kruhom, već i od straha zbog zločinaca kojima se nikad nije sudilo.
 
Selo Maglice imalo je 1971. godine 183 stanovnika, 1991. godine samo 80 stanovnika, a 2013. jedva 17. Kad sam se zadnji put našao u Maglicama 2017. nabrojali su mi možda šest ili sedam stalnih stanovnika. Tom iseljavanju pridonijela je i izgradnja brane za hidroelektranu na rijeci Rami koja je stvorila akumulacijsko jezero i time potopilo desetke hrvatskih i katoličkih sela, a ona po planinama ostala su odsječena jer su stari putovi bili poplavljeni, a mostovi do njih gradili su se tek desetljećima kasnije, dok dobrih cesta do njih još niti danas nema.
 
Pišem sve ovo, dragi vjernici, jer kažu statistike da je svaki treći Hrvat u Hrvatskoj podrijetlom je iz Bosne i Hercegovine, a svaki sedmi rođen je na današnjem području te zemlje. Hrvati katolici postali su najveće žrtve u srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u postdaytonskom miru. Prije rata na tom je području živjelo 820.000 katolika, uglavnom Hrvata, a sada tek 460.000 i nakon svega navedenoga licemjerno je tvrditi da katolici, bili Hrvati ili neke druge nacionalnosti, u Bosni i Hercegovini svoje probleme trebaju rješavati sami. Zato Hrvatski Caritas već po sedamnaesti put uoči Treće korizmene nedjelje organizira program „Tjedan solidarnost i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“, a ovaj puta pod geslom „Da ne ohladi ljubav mnogih“ (Mt 24,12). Prikupljenim sredstvima pomaže se izgradnji odgojnih i karitativnih ustanova i tako ljudima olakšava ostanak i opstanak u Bosni i Hercegovini.
 
U akciju se može uključiti pozivom na donacijski telefon 060 9010 (cijena poziva 6,25 kn, PDV uključen), uplatom na žiro račun Hrvatskog Caritasa HR05 23400091100080340, poziv na broj 101 te on-line uplatom na stranici www.caritas.hr. No, nismo mi Šibenčani tako daleko od Bosne i Hercegovine da se možemo hladno distancirati od njihovih problema. I naša Šibensko-kninska županija graniči s Bosnom i Hercegovinom i znam da je prije srpske agresije bilo puno više kontakata sa stanovnicima Bosanskog Grahova i Drvara. Poneki stanovnici tih gradova dolazili su na šibenski pazar prodavati svoje domaće prehrambene proizvode. Zašto se opet ne bi mogle uspostaviti gospodarske veze između susjednih gradova i županija te tako započeti kvalitetniju pomoć susjedima? Možda je to naš obol koji možemo dati?
 
Jer ponekad se pitam što bi bilo da su moji dida i baka ostali tamo u Rami? Kakvo bi moje djetinjstvo bilo da sam odrastao u njihovim Maglicama uz vukove i medvjede na Vran planini, da sam pio čistu vodu s izvora Osik i penjao se na vrh Kragulja na 1418 m? Ako već ja nisam mogao proživjeti takvo lijepo djetinjstvo, onda možemo pomoći nekome drugome da to ostvari. Ako sam ja njihov „ramski svećenik“, onda je Rama i cijela Bosna i Hercegovina i moja domovina.
A vjerujem da i vi dragi vjernici imate neke pretke ili rodbinu vezanu za taj kraj naše Domovine. Pomozimo koliko možemo.
 

Vaš župnik fra Ivan Penava, župnik župe sv. Petra na Vidicima u Šibeniku

Bakirova Turska doživljava poraz i u Bosni i Hercegovini

 
 
Tko o čemu Erdoğan o Aliji, a Bakir o Erdoğanu. I s razlogom a zašto i ne bi jer Alija je Erdoğanu ostavio amanet kakav nije ostavio ni svom Bakiru, zbog čega Bakir i naziva Erdoğana babom. Pjeva, danas najbrutalniji diktator u svijetu, koji je u svojoj zemlji napunio zatvore političkim neistomišljenicima, još najviše izmišljenim i označenim za odstrjel, Erdoğan Aliji nazivajući ga, jednim od najvećih lidera islamskog svijeta.
https://d3i6fh83elv35t.cloudfront.net/static/2018/02/RTS1LI1F-1024x683.jpg
Tim hvalospjevom Erdoğan čak pokazuje i neku zavist prema Aliji budući da se on samoproglašava liderom islamskog svijeta. A da je   on, Alija, jedan od najvećih lidera islamskog svijeta to je Izetbegović pokazao svojim vjerskim radikalizmom i političkom isključivosti ispisani u svom manifestu Islamske deklaracije. Sadržaj Alijinog vjerskog i političkog testamenta uz to što je bio razlog dugogodišnjeg zatvora tog velikog islamskog radikala, bio je i razlog krvavog i brutalnog vjerskog rata. O njegovoj brutalnosti, u kojem su se iskazali mudžahedini i pripadnici muslimanske armije, govori činjenica da rat još uvijek traje, i trajat će dok svaka od tri strane ne postigne svoj cilj. U tako zamršenom vjerskom konfliktu, što ga na najvišu moguću razinu mržnje uzdigli strani islamski ratnici, koje je Izetbegović doveo na te europske prostore i time trajno podijelio zemlju po vjerskim granicama islama, pravoslavlja i katoličanstva, apsolutno je nemoguća pobjeda samo jedne strane.
 
Čak je nemoguća pobjeda ni islama, te silne vojske islamskih terorista što su ostali, ili još uvijek dolaze u Bosnu i Hercegovinu, bez obzira na tako snažnu kršćanofobiju, globalnih razmjera, i ogromni financijskih ulaganja u njegovu pobjedu. Ni milijuni islamskih radikalista u migrantskoj agresiji ne će uspjeti Bosnu i Hercegovinu u potpunosti i trajno pozeleniti. Možda bi to i uspjelo svjetskim islamistima na nekom drugom dijelu Kugle zemaljske, ali u Bosni i Hercegovini u kojoj kršćani imaju veliko iskustvo u ratu  u obrani od Osmanlija, i prisilne islamizacije, to je zaista nemoguće. Ništa kršćanski vjernik s tih prostora ne brani tako hrabro i snažno, kao svoj vjerski identitet. Niti polutisućljetni turski zulum u danku u krvi, kao najbrutalnija povijesna okupatorska imperija, uza sve načine zločina, terora, nisu uspjeli pobijediti kršćane, koji su bili u to vrijeme, kao i danas, ostavljeni od svih sami sebi. Čude stoga tolike brutalnosti, gotovo iste kao i turske, beha Bošnjaka u osvajanju Bosne i Hercegovine, kada se već zna da Bosna više nikad ne će, i ne može upravo zbog islamskog vjerskog terorizma diljem svijeta, „šaptom pasti". Pa ni na Alijin način veleizdaje kada ju je ostavljao i ostavio u amanet suvremenom sultanu Erdoğanu.
 
O snazi Erdoğanove sultanije najbolje govori činjenica vojnog, ljudskog, i moralnog poraza turske vojske u agresiji na Siriju, u zemlji koju je sultan izabrao prvom za obnavljanje Osmanlijskog carstva. Turski vojni poraz u Siriji spustio je Bošnjake na zemlju, i malim dijelom omekšao njihov ekstremizam, ublažio isključivost, i uputio ih na put pregovora, dijaloga i kompromisa. Vojno ponižavajući poraz Turske u Siriji, bez obzira Erdoğanova odlaska na koljenima ruskom predsjedniku Putinu, mogao bi biti jedna nova polazišna točka za traženje rješenja beha problema, na vrijednostima ravnopravnosti, jednakosti, suverenosti, i konstitutivnosti naroda, na principu tri naroda tri entiteta, cjelovita Bosna i Hercegovina koju će podjednako voljeti svi narodi, i priznavati je domovinom.
 
Turska kao glavni generator bošnjačkog radikalizma porazom u Siriji u nekim dimenzijama je izgurana iz Bosne i Hercegovine. To radikalni Bošnjaci oni pristalice Bakira, danas najbogatijeg Bošnjaka ne u Bosni i Hercegovini već i u svjetskim dimenzijama bogatstva, ne žele, zapravo i ne smiju priznati. Priznati da im je „mati Turska“ izgurana iz Bosne i Hercegovine znači i pitanje odgovornosti za veleizdaju zemlje, i pogrešnost politike Izetbegovićâ koji su Muslimane a zatim Bošnjake gurnuli u rat protiv svih naroda u Bosni i Hercegovini.
 
Izgurivanje Turske, pa makar i u malim mjerilima, je dobar znak za nebošnjake koji su sve od pojave Islamske deklaracije u manjim ili većim mjerama žrtve muslimanske, bošnjačke, danas potomaka Osmanlija kao suradnika Erdoğana i izdaje zemlje u amanet sultanu. Manje je i bošnjačkih pjesama Turskoj, i turskih zastava i slika Erdogana po ulicama beha gradova. Sve je manje i Erdoğanovih hvalospjeva Aliji i Bakira Sultanu. Turska zasigurno polako doživljava i svoj politički poraz u Bosni i Hercegovini. Pojavljuje se sve više Bošnjaka koji ne prihvaćaju tursko tutorstvo, tursku vladavinu iz sjene, i prisilnu deeuropeizaciju. Sve je više Bošnjaka, čak i u intelektualnim krugovima koji se protive turcizaciji bošnjačkog naroda. Nije samo viđena turska vojna slabost i poraz u Siriji uzrok bošnjačkog vraćanja europskim vrijednostima, već i sve strašnije posljedice turcizacije, cerićizacije i izetbegovićizacije vidljive u sve većoj opasnosti za djevojčice i žene, kojima se nameću pravila oblačenja i ponašanja na javnim mjestima.
 
Toliku obespravljenost i poniženost do granica žena u najradikalnijim islamskim zemljama, muslimanske žene u Bosni i Hercegovini nisu prolazile nikad do sad. Nema žena u Europi, i u demokratskom slobodnom svijetu, da im se toliko brutalno krše prava kao u današnjem Izetbegovićevom pašaluku, kojeg, uz pomoć Erdoğana, ograđuje medijskom blokadom, zabranama i prisilama. Toliku ograničenost i povrijeđenost ženski prava društvo ne može trpjeti dugo. Kao što i Erdoğanovu diktaturu ne može da trpi turski narod, i žene kojih je sve više u prosvjedima po turskim gradovima pokazuju nemirenje sa njegovom politikom. U vojnom porazu u Siriji Alijina i Bakirova Turska doživljava  poraz i u Bosni i Hercegovini, zbog čega sve manje investira u ostavljenom amanetu, i sve više tamo, u Srbiju, gdje mu Putin kaže. To i jest razlog da kukavički šuti, opet po zapovijedi Putina, na Dodikov secesionizam, koji je sve bliže realizaciji.
 
Osmansko se carstvo  rije raspadà negoli ga je sultan Erdoğan i oživio. Raspada se u Siriji, komadaju ga Kurdi, ograničava Putin, na grčkoj granici zaustavlja ga, zajedno sa islamskim invazionistima, Europska unija, u Bosni i Hercegovini pobjeđuje Dodik, u Srbiji Vučić, u Bugarskoj bugarski patriotizam demonstriran izgonom nekoliko tisuća radikalnih ostalih osmanlijskih potomaka, Amerika i neke zapadne zemlje ruše ga time što njegov zločin nazivaju pravim imenom, genocid. Dolazi vrijeme turskog plaćanja počinjenih zločina nad okupiranim narodima u vrijeme osmanskog danka u krvi. Dolazi vrijeme dijaloga, snošljivosti, jednakosti, ravnopravnosti, demokracije, entitetizacije, te iznad svega slobode Bosne i Hercegovine od turske čizme i bošnjačkog vjerskog i političkog radikalizma.
 

Vinko Đotlo

Nema zajedničkog dana neovisnosti beha zajednice

 
 
Bosna i Hercegovina sve više sliči rimskim arenama, u vrijeme raspadanja Rimskoga Carstva kada je car, kako bi smirio narod, izrekao čuvenu izreku, za koju je mislio da može spasiti carstvo i njegov carski položaj, "kruha i igara". Svjetska zajednica, napose onaj njen materijalno bogati europski dio, na isti taj način ušla je u beha problem. Više od četvrt stoljeća materijalno bogata i samorasprodana Stara Dama ubacuje mrvice kruha sa svojih zlatnih stolova u bosanskohercegovačku arenu, u kojoj se na smrt igraju, mrze, i udaljuju, u slučajevima hrvatskih povratnika i ubijaju od strane Bošnjaka.
https://s7d2.scene7.com/is/image/TWCNews/Bosnia_Pride_80397?hei=300
Malo je pozitivnih pomaka od tada do danas kada su u pitanju prava i slobode kršćana. U nekim dijelovima svijeta, u islamskim zemljama, danas je položaj kršćana čak i teži negoli u periodu rimskih arena i katakombi. Sve se to odvija u vremenu izvikanih europskih, diskriminatorskih, prava i sloboda, koja važe samo za islamske migrante, kao i u Bosni i Hercegovini za muslimane Bošnjake. S tim pravom koje je Europska unija, pod vodstvom nedodirljivog suvremenog europskog žandara njemačkom kancelarkom Merkel, dala muslimanima Bošnjacima a uzela Hrvatima katolicima, Bosna i Hercegovina ne da samo islamski zeleni, već u nekim dijelovima i gradovima, vehabijskim entitetima sve više sliči rimskim arenama i katakombama. Svatko u toj nacionalnoj i vjerskoj zajednici triju naroda i vjera ima veća prava i slobode od suvereni i konstitutivnih Hrvata katolika. I ne samo prava i slobode već i svoj teritorijalni entitet kakav imaju vehabije, mudžahedini, i sve više pridošli Arapi, Turci Iranci, Kuvajćani, i svi drugi širitelji islama po Europi i čuvari Islamske revolucije.
 
U ozračju nepodnošljive nepravde suvremenih Rimljana prema kršćanima katolicima, u vremenu snažne i rušilačke globalne kršćanofobije, na svom, ali i na okupiranom, dijelu Bosne i Hercegovine, današnji potomci Osmanlija, obilježili su, i svoj dio, Dan neovisnosti beha entiteta. Cijeli dan hodale su bošnjačke delegacije od mjesta do mjesta u gradovima ili pokrajinama, i uz vjerske obrede, oduzimajući i ne priznajući nikakav znak sekularnosti Bosne i Hercegovine, polagali vijence i cvijeće i na grobove ratnih zločinaca, pa čak i na grob ratnog zločinca Alije Izetbegovića, ubojice fojničkih fratara, bugojanskih, travničkih, maljinskih… Hrvata. Na grob  tvorca konclogora u Gluhoj Bukovici za zatočene, mučene i silovane Hrvate, svećenike i časne sestre.
 
Čiste nacionalno vjerske muslimansko-bošnjačke delegacije naravno da su obilazili samo svoje, prolazeći kraj grobova hrvatskih žrtava, pa čak i pokraj grobova poubijane hrvatske djece u Vitezu, Ćifluku, Maljinama, Novom Travniku... I što je sad u tom, od Muslimana proglašenom Danu neovisnosti beha zajednice, poveznica nacionalnih i vjerskih razlika, koje bi ih povezale u zajedništvo barem na taj dan. Ništa, jer do nekog državničkog zajedništva u prvom redu nije stalo Bošnjacima. Nema zajedničkog dana neovisnosti beha zajednice, niti će ga ikada biti, prijetnjama kakve su se čule od dvojice bošnjačkih članova Predsjedništva, Komšića i Džaferovića, na grobu ratnog zločinca Alije Izetbegovića kad su rekli: „Državni praznik mora biti poštovan u svakom dijelu njene teritorije". Takve prijetnje bošnjačkih članova beha Predsjedništva, vojnika i obavještajca, negacija je beha nacionalne i vjerske šarolikosti, a time i negacija neovisnosti i slobode nebošnjaka u bosanskohercegovačkom entitetu, kojem je neovisnost dokinuta u Daytonu samovoljom Holbrookea, i predata u ovisnost salveta političaru Ashdownu, najvećem lažljivcu s kraja dvadesetog stoljeća.
 
Svi visoki predstavnici koje je Dayton osmislio i kao šerife poslao u Bosnu i Hercegovinu, dokidali su i nepriznavali beha neovisnost, čime su od nje napravili svjetsko ruglo kojemu se u skrovitosti smiju i ismijavaju. No najglasnije joj se smiju na 1. ožujak kad vide bošnjačke delegacije kako obilježavaju ono čega nema, jer je zemlja ovisna  o njihovom dnevnom điru, o raspoloženju na koju nogu su izjutra ustali. I dok su toga dana bošnjačke delegacije hodale Bosnom, a puno manje Hercegovinom i Republikom srpskom nikako, i svojim govorima nudile narodu igara, ali ne i kruha, oko dana neovisnosti, kojeg ni sâm narod ne priznaje, iz pozadine im se smijali Visoki šerifi, spremni svakog momenta da uporabe šerifske, bonnske ovlasti, kao i okupacijom Hrvatske banke, i kažu, samo smo mi u Bosni i Hercegovini neovisni, a svi vi ste ovisni o nama.
 
Prvi bošnjački član u, gotovo etnički čistom muslimansko-bošnjačkom beha Predsjedništvu, na bošnjačkim grobljima koje je obilazio i klanjao se svojim vojnim drugovima koji su prognali više od 300 tisuća Hrvata, i etnički očistili prostore kroz koje su prošli uzvicima „Alah u ekber“, okupljenima čiji su izlazak plaćali i po sto maraka, kaže: “Živite u državi koja je nezavisna, suverena, koju priznaju u cijelom svijetu kao takvog i osporavate jedan temeljni praznik. BiH je takva. Vrlo često zemlja apsurda i racionalnosti, ne logičnosti“. Dijelom je priznaje svijet, ali je ne priznaju njeni narodi, i priznanje svijeta je uzaludno ako je narodi ne priznaju. Zar nije velika laž kada kaže da je Bosna i Hercegovina nezavisna. Nema danas u svijetu ni jedne zemlje koja je toliko ovisna o volji stranog pojedinca kao što je to Bosna i Hercegovina, pa čak i onaj dio, ili najviše onaj dio, na kojem se obilježava dan neovisnosti. Bez obzira što to govori Komšić, suvremeni Juda, vojnik muslimanske armije koji i u miru juriša na hrvatski narod kao što je u ratu pucao po njemu, da je Bosna i Herecgovina suverena, velika je laž koja se ne bi smijela, ako mu je do tog dana, izgovarati barem na taj dan kojeg navodno slavi.
 
Budući da je u suverenoj zemlji suveren narod, kako onda da Komšić, Džaferović, Izetbegović, i sva ta silna bratija koja 1. ožujka ratnohuškački tutnji zemljom, ne priznaju suverenost i konstitutivnost hrvatskog naroda. Hrvatski narod bi desuverenizirali i dekonstitutivnizirali, odnosno građanizirali, kako bi svoj bošnjački narod što više turcizirali, iranizirali, i time ostvarili svoj ratn cilj Velika Džamahirija na toj europskoj periferiji. I bošnjačko obilježavanje dana neovisnosti kojeg ni sami ne priznaju, budući da u ratu nisu ostvarili cilj, samo je nastavak ratnog hoda ka tom cilju.  Stoga je 1. ožujak samo bošnjački dan neovisnosti, ne današnje Bosne i Hercegovine jer je ni oni ne priznaju, već one za koju su se borili i bore, čista muslimansko-bošnjačka Bosna i Hercegovina, kao što su čiste i delegacije koje na taj dan hodaju zemljom. U današnjoj Bosni i Hercegovini postoji samo jedan zajednički dan svih naroda, a to je dan ovisnosti od volje visokih predstavnika. I to bi trebao biti dan kada je prvi visoki predstavnik ušao u Bosnu i Hercegovinu i proglasio se apsolutnim vladarom zemlje i narodâ, a nikakav prvi ožujak.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko nadzire DORH?

Subota, 06/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1569 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević