Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    Hrvoje Klasić - Stankovićev profesor 'istorije'

    utorak, 20. studenoga 2018. 13:04

Vodič HNŽ-a: Široki Brijeg je Lištica, samostan su izgradili Osmanlije, a država je Bosna

 
 
Nepismen, površan, pristran, a u pojedinim dijelovima zlonamjeran - tako bi se moglo ocijeniti nedavno otiskan i predstavljen Turistički vodič Hercegovačko-neretvanske županije koji je izdala Turistička zajednica te županije, piše Večernji list BiH.
http://www.blogger.ba/photos/91917.jpg
Bogato ilustrirani vodič u izdanju na “lokalnom bosanskom” i engleskom jeziku imao je ambiciju prikazati bogati povijesno-zemljopisni i turistički potencijal županije, a među onima koji su ga uzeli u ruke izazvao je oštra reagiranja. Na desecima stranica su netočne, zanemarene ili pak nacionalno obojene pojedinosti. Najveća od svih provokacija je objava zemljovida BiH na 26. stranici na kojem, umjesto Širokog Brijega, piše Lištica, što je prijeratni naziv koji je promijenjen prije 27 godina.
 
Umjesto Tomislavgrada je Duvno, a Novi Travnik je Pucarevo... Ako je kojem turistu i došao u ruke ovaj vodič, vjerojatno je bio zbunjen ako se zapadnim izlazom kanio uputiti prema Hrvatskoj upravo preko “Lištice”. Da su tekstovi nepismeni i nelektorirani, može se vidjeti već na 13. stranici u uvodnim napomenama gdje su pridjevi “hrvatski” i “bosanski jezik” napisani velikim početnim slovima. Vrlo prijeporne su i “činjenice” po kojima je BiH poznata po Olimpijskim igrama, prvacima zemlje u sjedećoj odbojci..., a da, primjerice, nije spomenut upravo nesretni rat koji je bio tema i brojnih hollywoodskih ostvarenja ili pak Međugorje. Na stranici broj 28., nakon kraćega opisivanja povijesti, zaključuje se kako se “država Bosna” zaokružila u sadašnjim granicama 1995., što je, blago rečeno, prijeporna konstrukcija.
 
Oni koje je zanimalo koliko je Mostar udaljen od Dubrovnika ili Banja Luke, također su ostali zbunjeni. Po autorima, do Banja Luke je iz središta Hercegovine potrebno 232.009 kilometara?! Željnima atrakcije u Turističkom vodiču ponuđen je posjet “Muzeju žrtava ratnih zločina i genocida 1992. - 1995.” koji, inače, vrlo jednostrano opisuje posljednji rat predstavljajući HVO i Hrvate doslovno kao naciste iz vremena II. svjetskog rata i tadašnjih zločinačkih režima. U opisu znamenitosti Mostara, koji počinje od 38. stranice, navode se brojni objekti u Starom gradu te Stari most, ali, primjerice, i Franjevački samostan čiji opis počinje “najvažnijim detaljima”: “U Mostaru, Osmanlije su pomogle izgradnju katoličke crkve 1866...”. Autorima vodiča “promaklo” je uopće spomenuti najstariji objekt, ostatke katoličke bazilike iz IV. stoljeća koji se nalaze u naselju Cimu i dio su zaštićene povijesne baštine.
 
Istodobno, u “bosanskoj” verziji Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače nema pridjev “hrvatski”, dok se istodobno to navodi na engleskom jeziku. Hrvatsko narodno kazalište također nema pridjev “hrvatsko”. Za Međugorje su navedeni podaci o posjetima do 2001. bez ikakvih aktualnosti vezanih uz to hodočasničko mjesto. Za Počitelj pišu da ga je izgradio kralj Tvrtko 1383., a do kraja teksta ponavlja se ista rečenica te piše da je taj utvrđeni grad vjerojatno dao izgraditi kralj Tvrtko.
 

Zoran Krešić, https://www.vecernji.ba/vijesti/vodic-hnz-a-siroki-brijeg-je-listica-samostan-su-izgradili-osmanlije-a-drzava-je-bosna-1266925

Prešućeni i nekažnjeni zločini Muslimana nad Hrvatima Herceg-Bosne

 
 
Do jeseni 1992. godine, Hrvati i bosansko-hercegovački muslimani bili su saveznici u ratu protiv zajedničkog agresora. Oružani sukob koji je potom između njih izbio dijelom je strategije muslimanskog vojno-političkog vodstva koje se odlučilo na rat protiv Hrvata i okupaciju njihovih područja kako bi se kompenzirali teritorijalni gubici u istočnoj Bosni i Bosanskoj Posavini. Bila je to agresija s ciljem prisvajanja hrvatskih područja i stvaranja etnički čiste muslimanske države, što je nedvojbeno i javno potvrđeno pred televizijskim kamerama na "Prvom bošnjačkom saboru" (održanom u Sarajevu 27./28. rujna 1993. godine), kad se muslimanska politička, vojna, vjerska i građanska elita odlučila za nastavak rata umjesto prihvaćanja tadašnjeg "Ženevskog sporazuma". Iz geneze samoga sukoba, njegovog tijeka i karaktera kao i analize teških posljedica što ih je izazvao, mogu se donijeti stanoviti zaključci koji potvrđuju naprijed izrečeno. Najprije se mora reći, da je taj oružani sukob vođen na 95% područja koja su prema Vance-Owenovom mirovnom planu (iz siječnja 1993. godine) pripadala hrvatskom narodu.
http://d3ao8sz5crj5i0.cloudfront.net/001-highres_00012536.jpg
Pripadnici vjerske Armije BiH
 
Od ukupno ubijenih 1.600 Hrvata  njih 1088 bili su civili, a 144.000 ih je protjerano, što nepogrješivo upućuje na činjenicu da je posrijedi etničko čišćenje s namjerom trajnog uklanjanja ovog naroda s njegovog autohtonog životnog prostora. Gledajući s vojno-strateškog aspekta, Hrvati su u svojim enklavama bili ili u potpunom okruženju muslimanskih snaga ili "stiješnjeni" između njih i Srba, tako da je apsurdno govoriti o bilo kakvim agresivnim namjerama HVO-a. Najočitije je to promatramo li sve ono što se događalo vezano za agresiju na Lašvansku dolinu.
 
Muslimani su se okrenuli protiv svoga dojučerašnjeg saveznika (Hrvata) onog trenutka kad su vidjeli da nisu u stanju pružiti nikakav ozbiljniji otpor Srbima i poslije velikih teritorijalnih gubitaka. Tada započinju s otimanjem oružja, strjeljiva, ratnog materijala i opreme od HVO-a (u Lašvanskoj dolini), iako nisu sudjelovali gotovo ni u jednoj akciji zauzimanja bilo koje vojarne, skladišta ili proizvodnog pogona, smišljeno izazivaju incidente (pale hrvatske zastave, ubijaju iz zasjeda istaknute zapovjednike HVO-a i civile), sve do paljevina hrvatskih kuća i u kasnijoj fazi (od siječnja 1993. godine nadalje) planski provođenih zločinačkih operacija etničkog čišćenja čije su žrtve uglavnom civili. Vremenski slijed događaja nepogrešivo ukazuje na to da su muslimanski masakri nad Hrvatima započeli u vrijeme kad su se oni odlučili za nastavak rata umjesto prihvaćanja Vance-Owenovog mirovnog plana.
 
Ovdje će biti spomenuti samo neki od zločina koji su bitno utjecali na rasplamsavanje muslimansko-hrvatskog sukoba. Oni su, nažalost, ostali nekažnjeni, iako postoje neoborive činjenice koje dokazuju tko i kako ih je počinio i tko su naredbodavci.
• 12. siječnja 1993. – Lužani (Uskoplje): Muslimanske snage su napale hrvatsko selo Lužani i učinili pokolj nad Hrvatima (ubijeno i masakrirano više civila). Cilj je bio ovladati prometnicom koja od Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu. Pripadnici HVO-a su uzvratili na napade. U tim borbama poginula su 64 pripadnika HVO-a, a 19 ih je ranjeno.
• 19. siječnja 1993. – Gusti Grab (opcina Busovača): pripadnici ABiH masakrirali 5 staraca u dobi između 70 i 80 godina.
• 26. siječnja 1993. – Dusina (Lašvanska dolina): otet je zapovjednik HVO-a, a 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) je etnički očišćeno, prognano je više od 3.000 ljudi, a dio civila je korišten kao živi vojni štit.
• 23. ožujka 1993. – Orlište (Konjic): ubijena 4 civila dobi između 70 i 80 godina.
• 5. travnja 1993. – Sušanj (Zenica): ubijeno 17 civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ABiH nakon povlačenja HVO.
• 8. travnja 1993. – Maljine (Travnik): na lokalitetu Bikose strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.
• 16. travnja 1993. – Trusina (Konjic): između 8 i 9 sati ujutro, u napadu na selo Trusina u sat vremena ubijeno je 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici ABIH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli, a od dijela civila su napravili tzv. živi štit te krenuli na brdo Križ gdje su uz prijetnje da će civile ubiti, natjerali pripadnike HVO-a (seljaci koji su branili selo) na predaju te ih strijeljali.
• 18. travnja 1993. – Grm (Zenica): ubijeno 6 civila. Tri starca su živa zapaljena.
• 24. travnja 1993. – Miletići (Travnik): ubijeno i izmasakrirano 5 civila.
• 8. lipnja 1993. – Čukle (Travnik): ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO.
• 8. lipnja 1993. – Krpeljici (Travnik): ubijeno 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Guču Goru i sahranio u crkvenom dvorištu.
• 10. lipnja 1993. – Vitez: od granate ispaljene s položaja ABiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.
• 13. lipnja 1993. – Kraljeva sutjeska (Kakanj): ubijena 4 civila i spaljene kuće.
• 13. lipnja 1993. – Drenovik (Kakanj): ubijeno 17 civila; žene, djeca i starci.
• 13. lipnja 1993. – Slapnica (Kakanj): ubijeno 9 civila.
• 16. lipnja 1993. – Busovačke Staje (Busovača): ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovačke planine).
• 28. srpnja 1993. – Doljani (Jablanica): pri upadu pripadnika ABiH u selo, u jeku žetvenih radova ubijeno je 37 osoba – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom žena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi štit, da bi potom bili odvedeni i internirani u logoru u Jablanici.
• Srpanj/kolovoz 1993. – Bugojno: u obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (trijumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ABiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Međunarodnog crvenog križa. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.
• 16. kolovoza 1993. – Kiseljak (Žepče): prilikom upada u selo ubijeno je 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ABiH su zarobili 23 civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, medju kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika izmedju 303. slavne brdske brigade ABiH i lokalnog HVO.
• 5. rujna 1993. – Zabilje (Vitez): ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).
• 9. rujna 1993. – Grabovica (Mostar): u dubini teritorija koji je kontrolirala ABiH ubijena su 32 civila, uglavnom starci, žene i djeca koji su ostali u selu i nakon što su ga pripadnici ABiH zauzeli. Šire područje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od 10. svibnja 1993. i u vrijeme počinjenog masakra bilo je udaljeno od svih linija dodira ili sukoba više od 35 km.
• 14. rujna 1993. – Uzdol (Prozor): prilikom upada u selo ubijena 41 osoba (29 civila i 12 pripadnika HVO).
• 30. listopada 1993. – Vareš: prilikom osvajanja Vareša u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ABiH. Istodobno je u selu Borovica zapaljeno do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpuno očišćena od Hrvata.
• 13. studenoga 1993. – Fojnica: Predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegović je nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevačkog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ABIH (316. brigada) ubili fra Nikicu Miličevića, župnika i gvardijana samostana te njegova zamjenika i samostanskog vikara fra Leona Matu Migića. Samostan se nalazi na prostoru koji kontrolira Armija BiH.
• 22. prosinca 1993. – Križančevo selo (Vitez): prilikom upada u selo ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni.
• 9. siječnja 1994. – Buhine Kuće (Vitez): prilikom upada u selo ubijeno je 26 osoba, civila i pripadnika HVO.
(Izvor za kronologiju: https://narod.hr/hrvatska/bosnjacki-ratni-zlocini-nad-hrvatima-zasto-pravosude-bih-njima-suti)
 
Gotovo da nema sela u kojemu žive ili su živjeli Hrvati na ovim sukobima zahvaćenim prostorima, a da muslimanske snage nisu počinile okrutne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, bilo da su to učinili pripadnici njihove samozvane "Armije BiH", mudžahedini, ili regularne snage i mudžahedini u zajedničkim akcijama. Dana 5. rujna ove 2018. godine, tužna je obljetnica masakra u Zabilju (općina Vitez), gdje je ubijeno 13 zarobljenih Hrvata (4 civila i 9 vojnika HVO) - samo jednoga u beskrajnom nizu nekažnjenih zločina. Ne smijemo zaboraviti. Nemamo pravo zaboraviti. Zapalimo im svijeće i pomolimo se za njihove duše. S vjerom u Božju pravdu, ako ove zemaljske već nema.
 

Zlatko Pinter

Hrvati se mogu očuvati granicama, a ne politikom

 
 
Danas se još uvijek u javnom i medijskom prostoru susrećemo s negativnom kampanjom usmjerenom prema Hrvatima u BiH, pri čemu se sredstva (kao i uvijek) ne biraju. I u toj kampanji ujedinjeni su radikalni islamisti, hrvatski "ljevičari" (i njihovi prirepci okupljeni u kojekakve "nevladine udruge"), anarhisti, tobožnji "liberali" i "EU progresivci" - jednom riječju, svi oni kojima je cilj potisnuti hrvatski narod na ovim prostorima, ili su pak potpuno indiferenti prema njegovoj sudbini, ali iz nekih "pomodarskih" razloga, uslijed svoje ograničenosti i vezanosti za određeni svjetonazor, ideologiju ili društvenu skupinu (a najčešće iz sasvim konkretnih interesa) iskrivljuju povijesne činjenice i mantraju ono čemu su ih podučili mediji i nalogodavci. Pa da ponovimo neke neoborive činjenice; ne radi njih, nego zbog onih dobronamjernih a neobaviještenih ljudi koji ponekad podliježu toj prljavoj propagandi.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/77/Nuvola_Herceg-Bosnian_flag.svg/1200px-Nuvola_Herceg-Bosnian_flag.svg.png
Čemu Herceg Bosna? Hrvatska zajednica Herceg Bosna utemeljena je 18. studenoga 1991. godine, u vrijeme kad je bilo sasvim izvjesno da u tadašnjoj BiH središnja vlast i institucije sustava ne funkcioniraju i da kod muslimanskog vodstva ne postoji ne samo nikakva snaga, nego čak niti volja da se bilo što poduzme u smislu obrane od velikosrpske agresije. Uvod u krvava događanja bili su događaji u Prologu (kod Širokog Brijega), kad je hrvatski narod svojim tijelima zaustavio tenkovsku brigadu tadašnje "JNA" (7. svibnja 1991. godine), koja je pod izlikom "vojne vježbe" i nenajavljeno (!) krenula u tihu okupaciju tog dijela BiH i prodor prema strateškim točkama na granici s Hrvatskom s namjerom njezina presijecanja. Nepunih 5 mjeseci poslije, uslijedilo je razaranje sela Ravno (u općini Trebinje) iz kojega je hrvatsko stanovništvo protjerano, a kuće i katolička crkva srušeni. Na ovaj akt otvorene agresije iz Sarajeva nije bilo odgovora; ili točnije, nije bilo pravog odgovora. Alija Izetbegović se oglasio u ime Predsjedništva BiH i svoje osobno, s porukom: "Ovo nije naš rat". (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=xl7rIOH2Spk)

 

Bio je to isti onaj Alija koji je početkom svibnja molio narod u Prologu da propusti tenkovsku kolonu, na sav glas obećavajući kako je vrijeme kad je vojska radila što hoće prošlo i da ona "ne će nikoga u BiH ugroziti". U svojoj izjavi on govori o "dvije strane" koje "ne žele mir" i kaže kako nije u stanju "dokučiti o čemu se tu radi". Dakako, on koji je u to vrijeme iza leđa Hrvatima (prema tvrdnjama akademika Muhameda Filipovića i mnogih drugih uglednih Bošnjaka - muslimana) vodio pregovore s Beogradom o ostanku BiH u "skraćenoj Jugoslaviji", planirao je neutralizirati hrvatski otpor agresiji i stvar "razvlačiti" dok ne sazriju uvjeti za ostvarivanje tih planova. Račune mu je pomrsila nestrpljivost Karadžića, Generalštaba "JNA" pa i samoga Miloševića koji su morali žuriti, jer su od tadašnjeg američkog državnog tajnika (James Baker) dobili zeleno svjetlo da "posao" vezano za pacifikaciju "separatističkih republika" obave u roku od 30 dana.
 
Zato "JNA" skupa sa svojim "rezervistima" i četnicima prodire preko sela Ravnog i Čepikuća usporedo s napadima na Dubrovnik (1. listopada 1991.) i nastoji "odsjeći" južni dio Hrvatske, ali u isto vrijeme i osigurati zaleđe Jadrana etnički čisteći pogranične prostore u BiH na kojima žive Hrvati i zauzimajući pozicije za okupaciju cijele BiH.
 
Budući da je hrvatski narod u cjelini bio svjestan kakva mu se sudbina sprema (kako u BiH, tako i u Hrvatskoj - gdje se u to vrijeme već odvija nesmiljena agresija uz razaranje čitavih gradova i sela, masakre i masovne zločine), nije mu preostalo drugo nego pružiti otpor. U takvoj situaciji, jedini racionalan i logičan put za Hrvate u BiH bilo je samoorganiziranje, koje se opet nije moglo provesti bez nužnih administrativnih mjera i stvaranja zakonskog okvira, pa se tog 18. studenoga 1991. godine (na dan kad Vukovar pada i proživljava svoju krvavu golgotu) u Grudama utemeljuje Hrvatska Zajednica Herceg Bosna. U njezin sastav ulazi 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno. Predsjednik HZ HB mr. Mate Boban, ovako je deset dana poslije (28 studenoga) objasnio nužnost ustrojavanja ove hrvatske administrativne tvorbe (u odgovoru na pitanje "zašto Herceg Bosna u ovom trenutku"): "Bosna ponosna prestala je postojati. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim - kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi." (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_Republika_Herceg-Bosna)
 
Herceg Bosna je sačuvala BiH, a HVO ju je obranio
 
U pismenoj odluci o uspostavi HZ HB stoji kako će ona poštivati svaku demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine pod uvjetom da postoji državna neovisnost u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju, te da će se ukinuti onog trenutka kad konstitutivni narodi BiH (Srbi, Hrvati i Muslimani) postignu demokratski dogovor o njezinu unutarnjem ustrojstvu i državnom uređenju.
 
Ustrojavanje hrvatske oružane sile (HVO-a) i organizirana obrana hrvatskoga naroda, ubrzo su u cijelosti opravdali postojanje HZ HB koja je bila izraz nužnosti i uvjet opstojnosti hrvatskoga puka na ovim prostorima, a nikako bilo kakva "separatistička" tvorba - kako su je godinama poslije mnogi nastojali prikazati. Da nije bilo otpora Hrvata i hrabrih bojovnika HVO-a, ne bi bilo ni BiH, to je sasvim sigurno i vrlo lako dokazivo. Slijedeći Owen-Stoltenbergov mirovni plan, HZ HB je 28. kolovoza 1993. godine transformirana u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Onog trenutka kad je postignut mirovni sporazum u Daytonu i dogovor o ustrojavanju Federacije BiH, HR HB je prestala postojati voljom hrvatskoga naroda i slijedom izmijenjenih okolnosti. Baš onako kako je bilo zapisano u njezinim aktima. U političkom i formalno-pravnom smislu ona se integrirala u Federaciju, kao što je i vojna komponenta (HVO) postala sastavnicom Vojske Federacije BiH.
 
Što je tu "nelegalno"! Dakle, sve legalno, legitimno, verificirano i provedeno od institucija Federacije i potvrđeno jamstvima međunarodne zajednice. Na tragu tih činjenica, ne postoji ni jedan logički, činjenični, pravni ili bilo koji drugi razlog da se ova stvar mistificira i oko nje pletu mreže krivotvorina kao što se to i danas čini. Ovim se poslom bave oni kojima smeta to što su Hrvati Herceg Bosne uspjeli obraniti prostore na kojima stoljećima žive i stoga kroje bolesne teze o "zločinačkoj tvorevini HR HB", kao i hrvatskom "udruženom zločinačkom pothvatu" (u kojemu je 15% Hrvata pokušalo "etnički očistiti" preostalih 85% stanovništva BiH!?). Zar nisu Hrvati svojim glasovanjem na referendumu o samostalnosti BiH omogućili njezin nastanak i međunarodno priznanje? Zar nisu jedino Hrvati prihvatili sve mirovne sporazume međunarodne zajednice i pokazali veću kooperativnost nego bilo koja druga strana? Zar nisu svojom krvlju i žrtvama branili BiH - i to ne samo "svoje" prostore, nego i druge koji su bili izloženi agresiji - u vrijeme dok se Alija u Sarajevu pitao "tko to i na koga puca"!?
 
Dr. sc. Mato Arlović potanko je razjasnio sve (eventualne) pravne dileme i svojom knjigom Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre) ustroj Bosne i Hercegovine (Zagreb, 2017.) dokazao nužnost i opravdanost formiranja kako HZ HB, tako i HR HB i tako otklonio sve kalkulacije i "misterije" koji se pletu oko ovog pitanja. Ako danas još uvijek to nekomu treba posebno tumačiti, onda se postavlja pitanje njegovog mentalnog zdravlja ili namjera - trećeg nema.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1367 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević