Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

U Europi se danas nalazi više od 50 tisuća džihadista spremnih za rat protiv nas

 
 
Dok Zapad, a osobito stara Europa, nastoji izmisliti sve novije i politički još korektnije nazive i objašnjenja džihadističkog terora, koji je obilježio ovo ljeto diljem stare Europe, jeste li se ikada pitali koliko mi svojim odbijanjem da ih čujemo iritiramo njih? Oni već odavno ne skrivaju svoje ciljeve: rat do konačne pobjede islama u svijetu. A mi im pokušavamo objasniti da su oni psihički nestabilni, zabludjeli likovi, koji se nisu snašli u velikim gradovima, koje su neimaština i socijalna nepravda Zapada skrenule na put radikalizma. Imamo grižnju savjesti uvjereni da se oni još sjećaju kolonijalnih osvajanja koja su prekinula idilu i blagostanje u kojima su dotad živjeli.
http://clarionproject.org/wp-content/uploads/dabiq-cover-breaking-the-cross.jpg
Njihove kampanje seksualnog nasilja tretiramo kao kulturnu različitost. Pazimo da ih javno ne prozovemo zbog onoga za što se oni riječju i oružjem javno zalažu. Zbilja nije lako džihadistima na Zapadu jer su osuđeni na nerazumijevanje. Baš sam ovih dana ponovno naišla na jedan stari članak iz Dabiqa, star već godinu i pol-dvije, pisan kada je Islamska država (ID) bila na vrhuncu moći. Dabiq je inače bio službeno glasilo, službena promidžba ID-a, tehnički besprijekorno dizajniran elektronički magazin na engleskom jeziku, a često su ga prevodili i na druge, njima zanimljive jezike: njemački, francuski, španjolski, talijanski...
 
Kada zanemarimo njihov sadržaj, članci su bili vrlo zapadnjački koncipirani, slijedeći angloameričke modele strukture teksta i argumentacije. Naslov članka koji mi je ponovno privukao pozornost “Zašto vas mrzimo i zašto se borimo protiv vas” zapravo sublimira poruku autora. Dakle, zašto nas oni mrze i bore se protiv nas? Odgovor je u biti jednostavan: mrze nas zato što smo nevjernici, a zato se i bore protiv nas. I dokle god bude postojao pedalj zemlje koju moraju vratiti u Kuću islama, “džihad će biti osobna obveza svakog muslimana”. Poručuju nam da ih već jako iritira što njihov rat protiv nas proglašavamo “zločinom iz mržnje”, “aktom terorizma” “besmislenim nasiljem”, što uopće ne želimo slušati ono što nam govore.
 
I još su nam poručili da ih beskrajno iritira politička korektnost naših medija i naših političara, a osobito preziru i mrze dakako one “odmetnute” imame koji odbijaju slijediti njihov put džihada kako bi izbjegli sukob s “nevjerničkim” društvima u kojima žive. Preziru naš sekularni liberalizam, pijenje alkohola, uzimanje droga, kocku, osobito podupiranje gay-prava... Dakle, preziru najviše upravo one koji u svojoj političkoj korektnosti nalaze najviše opravdanja za njih, koji bi ih preodgajali i integrirali po povratku iz Sirije, vjerujući da im treba samo jedan dobar kurikul. Mrze, kažu, naš novac, naš cappuccino i naš Timberland...
 
Preziru naše zakone i borit će se protiv njih sve dok se svi ne podvrgnemo šerijatu. Mrze nas zbog zločina koje smo činili prema muslimanima, a mrzili bi nas jednako i da ih nismo učinili. Jer smo nevjernici. I borit će se protiv nas sve dok ne prihvatimo islam ili pristanemo plaćati im džiziju, porez za nevjernike, i ne postanemo zimije: poniženi i obespravljeni podanici muslimana. Možda će u nekom trenutku sklopiti primirje (tzv. hudejbijski mir), ali samo zato da bi se mogli posvetiti drugim ratnim prioritetima. I vratit će se opet u određenom trenutku, da nastave ratovati protiv nas, čak iako smo prihvatili biti njihove zimije, sve dok ne nestane “nevjerništva”, dok svi ne prihvatimo islam.
 
I sad, možemo mi ponoviti tisuću i stotinu tisuća puta: to je grupica radikala, psihički labilnih terorista. I možemo stotinu tisuća puta odbiti čitati, slušati, a kamoli javno raspravljati o njihovim porukama. No oni su u posljednjih godinu i pol-dvije, otkako su nam još jednom objasnili zašto nas mrze i zašto se bore protiv nas, ostvarili novu prednost. Da, mi sad slavimo pobjedu nad Islamskom državom, njezin slom kao državne tvorbe na određenom teritoriju. Ali oni su već prije očekivanog sloma pozvali svoje sljedbenike na Zapadu da više ne dolaze u Siriju, nego da nastave borbu protiv nas ovdje, kod nas. I prije sloma ID-a, tisuće njih je izbjegličko-migrantskim rutama došlo u Europu, boriti se protiv nas.
 
Dabiq se ugasio, ali magazin koji je njegov sljednik zove se Rumiyah, što na arapskom znači Rim i asocira na cilj osvajanja središta katoličanstva. Rumiyah je preporučio svojim sljedbenicima da “režu vratove nevjernicima”. Što se posljednjih mjeseci i događalo, naoko individualno, ali vidno koordinirano diljem Europe. A mi? Prema najnovijem izvješću Europola, u Europi se danas nalazi više od 50 tisuća džihadista spremnih za rat protiv nas. Oružje im je nož, mačeta, kamion, kombi, plin... Identificirano je više od 30.000 aktivnih džihadističkih websiteova. Ali mi imamo zakone o zaštiti osobnih podataka pa policija ima poteškoća u njihovoj identifikaciji.
 
Mi se danas već bojimo izići na ulice Pariza, Rima, Berlina, Londona... Oni su već pobijedili u prvoj etapi rata protiv nas – jer mi smo ti koji se bojimo, iako ih je tako malo. Oni su uništili naš osjećaj sigurne Europe. I znaju što dalje. A mi ne znamo ni što se sad događa, a kamoli što dalje. Osim obećavati kroz suze: svi smo mi Barcelona. I sad tko je tu nerazuman, a možda i psihički nestabilan? Tu bih se složila s njima. Mislim da smo to mi.
 

Višnja Starešina, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/507262/zasto-nas-islamisti-mrze-i-smatraju-glupima

Zašto su Bošnjaci zapalili skupocjeni automobil imama Pašića

 
 
Krađa i paljenje automobila u Bosni i Hercegovini je svakodnevnica, toliko uobičajeno da je neobično da jedan dan u susjedstvu ne prođe bez tog i takvog kriminala. Kao vicevi o Muji i Fati prepričavaju se te igre lopova i kriminalaca, za koje se ne zna, a šta se uopće u neuređenoj Holbrookeovoj zemlji zna, čije su nacije, vjere, klana i politike.
https://www.fokus.ba/wp-content/uploads/2017/09/imam2.jpg
Krađa i paljenje automobila u dvoentietskoj zemlji tri suverena i konstittutivna naroda toliko je uobičajena kao i muslimansko ubijanje hrvatskih povratnika. I kao što je za bošnjačko političko čelništvo "teško" u svom narodu pronaći ubojicu hrvatskog povratnika, ili onoga u svojim redovima koji zatrpavaju puteve hrvatskim povratnicima u svoja spaljena i opustošena sela, ili što im je "teško" pokazati mjesta masovnih grobnica masakriranih i svirepo ubijenih Hrvata, tako im je "nepoznat" i broj isilovaca, teško im je uprti prstom u njih i njihove centre, koji su daleko veča opasnost od krađe i paljenja automobila
 
Onoga momenta kada političko i vjersko vodstvo beha Bošnjaka muslimana imadne hrabrosti pokazati sve vehabijske Gornje Maoče, i priznaju broj isilovaca u njima, tada će u sve zelenijoj i arapiziranijoj zemlji biti daleko manje, a možda će i nestati i krađa i paljenje automobila i ubijanja hrvatskih povratnika, što je preduvjet izgradnje mostova izmedu beha naroda, i povjerenja koje nema alternativu. Bošnjačko muslimansko političko i vjersko čelništvo ne će više svaki mali eksces u zemlji ekscesa pretvarati u vjerski sukob, za koje se več  ćetvrt stoljeća pripremaju, i isilovce sa ratnim iskustvom zločina i genocida dovode.
 
Za Bošnjake muslimane "nepoznat" je broj ukradeni i spaljeni automobila vlasnika Hrvata, i on će ostati trajno neotkriven, jer i to je vid zastrašivanja povratnika da se ne vraćaju, i sredstvo kojim vode rat poslije rata protiv hrvatskog naroda. Time hrvatski narod u daytonskoj Bosni i Hercegovini, koju je britanski političar Ashdown podijelio na salveti i tu podjelu prenio u zemlju, ni poslije 554 godine od otomanske genocidno-konfesiocidne agresije ne prestaje biti žrtva islama i muslimana. Žrtva ne samo političkog i vjerskog muslimanskog vodstva, već u velikoj mjeri i bošnjačko muslimanskog naroda koji se veže, i u svim segmentima identificira, sa Turcima i Osmanlijama.
 
Sve je to dio današnje globalne kršćanofobije koja je ispunila mržnjom sve kategorije muslimanskog društva. Zbog toga gotovo da više nema sigurna kutka za krsćane na Kugli zemaljskoj od kršćanofobista. A kad nema sigurnog mjesta za kršćane ni u uređenim kršćanskim o islamskim zemljama ne treba ni govoriti kako bi onda hrvatski katolički narod u desetinama tisuća vehabizirano isiliziranoj Bosni i Hercegovini mogao povratiti svoj teritorij omeđen granicama povijesne Hrvatske Republike Herceg Bosme i u njoj imati svoj mir, graditi svoju budućnost, bez krađe i palenja automobila, ubijanja povratnika. Po političko-vjerskom radikalizmu Bošnjaka muslimana kojeg jačaju arapizacijom i isilizacijom svoga naroda, to se iz današnjeg vremena vidi u nekoj dalekoj budućnosti.
 
I to je jedan od razloga što bošnjačko muslimansko čelnistvo ne da da beha sukob stane. Na tom tragu je i politiziranje, do razine vjerskog rata izmedu Bošnjaka i Hrvata, i palenje automobila Mustafe ef. Pašiča u Kiseljaku. U tom kriminalnom ekscesu kakvih je raskomadana i deeuropeizirana islamizirana Bosna i Hercegovina puna ko šipak, počinitelj je za Bošnjake muslimane poznat. Bio je poznat i prije tog planiranog i izvedenog  događaja jer Kiseljak je kao i svaka druga obranjena hrvatska enklava, trn u oku muslimanskim unitaristima i centralistima. A ako je počinitelj bio već poznat, a za Bošnjake zasigurno jest, kao i izabrano vrijeme počinjenja kada Europa argumentirano ukazuje na opasnost isilovaca koji dolaze sa prostora koje je okupirala takozvana ABiH, onda bi trebali objaviti i planera i nalogodavca tog kriminala. E, to će ostati tajna, kako bi se hrvatski narod izjednačio s bošnjačkim u pogledu terora i kriminala.
 
Na tisuće i tisuće ukradeni i spaljeni automobila kojima su Hrvati bili vlasnici nikada niti jedan bošnjački čelnik, bilo politički ili vjerski, nije reagirao ili osudio. Ne samo da nisu osuđivali taj kriminal, nego nisu osuđivali i kažnjavali, iz reda svog naroda, poznate ubojice stotine hrvatskih povratnika, ni rušenja katoličkih grobalja u Lašvanskoj dolini, i crkve na Putičevu, ni skidanje križeva sa vrata časnih sestara u „multi-kulti“ Sarajevu.
 
A o paljenju efendijinog automobila bruje svi bošnjački mediji i vodstva i uglas osuđuju cijeli hrvatski narod. Napose žestoko su udarili na Hrvate u Kiseljaku, s ciljem zastrašivanja i mirnodopskog etničkog čišćenja Za Bošnjake, navodne zagovornike tolerancije i povjerenja, važniji je efendijin automobil od jednog  života Hrvata, napose hrvatskog povratnika, jer njegov povratak vraća staru sliku nacionalnog i vjerskog beha šarenila, a to nije bio niti jest cilj Bošnjaka muslimana. Važniji im je efendijin automobil, njegovo planirano paljenje je nastavak etničkog čišćenja Hrvata, i od desetine spaljenih katoličkih crkava i porušenih križeva od strane njihove muslimanske ABiH, koju su u puno slučajeva predvodili, i na čelu im bili efendije, imami, hodže i drugi vjerski čelnici.
 
Paljenje efendijinog automobila u Kiseljaku plan je i djelo, zasigurno muslimansko bošnjačke organizacije OSA-e, iste one koja prisluškuje hrvatske dužnosnike kako u BiH tako i u Hrvatskoj. I vrijeme izvršenja kriminala to potvrđuje, kako bi se pred svijetom opravdala i ojačala muslimanska agresija na Hrvatsku i zaustavio europski projekt gradnje Pelješkog mosta, te ušutkao hrvatski narod u BiH u traženju svojih legitimnih prava jednakopravnosti i teritorijalne jednakosti sa Srbima te napose sa Bošnjacima kao federalnim partnerima. A ta jednakost i ravnopravnost moguća je jedino kroz mirno i demokratsko oživljavanje Hrvatske Republike Herceg Bosne. Entiteta bez palenja i krađe automobila, dakako od svih vjerskih lidera, a ne samo od muslimanskih. Jer paljenje automobila efendije Pašića, ponovna je muslimanska agresija na Hrvate u Kiseljaku.
 

Vinko Đotlo

Raspisan nagradni natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata

 
 
Želeći njegovati spomen na 66 hercegovačkih franjevaca koje su kao nevine tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata pobili jugokomunisti, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, u suradnji s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne, raspisuje nagradni natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata za uratke iz: književnosti, glazbe, likovne kulture, povijesti, računalstva, umjetničke fotografije, videa. Natječaj je otvoren za: djecu (pučka škola), mladež (srednja škola), odrasle (studenti i punoljetni).
http://radio-medjugorje.com/sites/default/files/styles/vrteska/public/img/pobijeni_sirokibrijeg.jpg?itok=bsAIFSZu
Radovi (ako su tekstualni, trebaju biti napisani na računalu) neka se pošalju najkasnije do 15. prosinca 2017. na adresu: Vicepostulatura, Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg. Mogu to biti i objavljeni radovi u vremenu od zadnjih Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca. Obavezno čitko naznačiti ime i prezime, adresu, broj telefona, nadnevak rođenja te ako dotični ide u školu koju školu i koji razred, odnosno godinu, pohađa.

Dodjeljuju se 3 nagrade za najbolje radove u kategoriji uzrasta iz nabrojanih područja koje će biti uručene na »VIII. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca« 4. – 7. veljače 2018. Nagrađenima se uručuju prigodna nagrada i plaketa te im se rad postavlja na portal Vicepostulature pobijeni.info (Odjek u puku – Glas o mučeništvu – Natječaj) i objavljuje u glasilu Stopama pobijenih.

Molimo sve pučke i srednje škole s hrvatskim nastavnim programom te Sveučilište u Mostaru da u nastavi povijesti spomenutih dana održe prigodno predavanje o pobijenim hercegovačkim franjevcima i povijesnom okviru u kojem se to dogodilo. Svima unaprijed zahvaljujemo!
Priložena datoteka: Natjecaj-poziv-2018.pdf (Vicepostulatura)

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1092 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević