Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Hakan Çavuşoğlu u bošnjačko-muslimanskom Sarajevu

 
 
Zamjenik premijera Republike Turske, Hakan Çavuşoğlu boravio je 23. rujna 2017. u posjetu Bošnjacima u bošnjačko-muslimanskom Sarajevu, gradu kojeg lažno nazivaju glavnim gradom podijeljene Bosne i Hercegovine, i još lažnije nazivaju beha multi-kulti gradom.  Zašto je došao i što je kazao bratskom bošnjačkom narodu ostaje tajna, jer bratski se razgovori ne iznose u javnost. Zna se da je posjetio grob veleizdajnika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića i još jednom mu zahvalio na ostavljenom amanetu, koji bi trebao biti mjesto ponovnog rađanja genocidno konfesiocidnog Otomanskog Carstva.
https://faktor.ba/bundles/websitenews/gallery/news/265856/thumbs/600_1506191856cavusoglu-sa.jpg
Hakan Çavuşoğlu
 
Doći iz Turske bratskom svom narodu znači da su i dalje spremni milijuni turskih vojnika štititi i braniti braću na europskoj periferiji i krenuti kroz bratsku Bosnu na Beč. A zaštita braće se mora sada  pokazati, jer su se neki europski lideri odvažili upoznati europsku i svjetsku javnost o desettisućnoj isilovskoj opasnosti koja prijeti iz Bosne i Hercegovine susjedstvu i Staroj dami. Nisu svi ti isilovci samo bošnjački saveznici iz rata i danas, oni su i pristaše Erdoğanove politike isključivosti i prijezira "nevjernika" u kršćanskoj Europi. Isilovci su i neki psihološki most koji veže Tursku s beha muslimanima, i beha muslimane sa Erdoğanom, ocem svih muslimana.
 
Stoga Turska doživljava europski ukor beha muslimanima, da prekinu veze s isilovcima i da im otkažu udomljenje i opomenom samoj sebi. Trebalo je stoga žurno doći braći muslimanima u BiH, tamo gdje je muslimanska vlast, u gradove koji su etnički i vjerski čisti muslimanski poput svih turskih gradova, potvrditi tursko-muslimanske veze i odanosti jedni drugima, kako bi se Europi odgovorilo snagom broja dva bratska naroda, koje samo prostor dijeli, a sve drugo je zajedničko, isto. To jedno, od dva naroda, Çavuşoğlu potvrđuje u bosanskom Istanbulu, u Sarajevu, i kaže: "kako su odnosi dviju zemalja historijski utemeljeni kroz zajedničku prošlost", te nadalje dodaje: "Jedan od najvećih prioriteta Turske je prosperitet Bosne i Hercegovine koju podržavamo u svakom obliku napretka uz očuvanje stabilnosti i teritorijalnog integriteta", te još jednom potvrđuje tursko-muslimansko bratstvo: "Turska je uvijek uz BiH". Dakako zna on da je i Bosna i Hercegovina uz Tursku, naravno onaj njen dio koji je pod muslimanskom vlašču.
 
Imali razlike, stoga u politikama Bakira Izetbegovića i Erdoğana, najomraženijeg suvremenog diktatora u svijetu. Zasigurno da nema. I kome je onda došao u podijeljenu zemlju zamjenik premijera Erdoğanove Turske. Naravno došao je svom narodu, svojoj braći po vjeri, naciji. Došao je Bošnjacima muslimanima, čija je prošlost zajednička u BiH. Znači li to da je i bošnjačka prošlost u Bosni i Hercegovini okupatorska, s elementima genocida i konfesiocida kao i turska? Ako je to tako, a sve više to potvrđuju bosnjačko-turski bratski odnosi njihovih lidera, nije li opravdano postaviti pitanje tko su današnji Bošnjaci u Bosni i Hercegovini, nekadašnjoj turskoj pokrajini.
 
Može li se jedan beha narod izjednačavati s krvavim i genocidnim okupatorom te u isto vrijeme govoriti o svojoj autohtonosti u Bosni i Hercegovini? Zasigurno da ne može. Izjednačavati se s agresorom i imati zajedničku prošlost na okupiranim beha prostorima, znači da su i današnji novoproglašeni Bošnjaci bili okupatori Bosne i Hercegovine, vojnici Osmanlija. Jesu li onda oni ostatci njihovih u današnjoj Bosni i Hercegovini, koji se nisu uspjeli ili nisu htjeli povući u vrijeme kapitulacije Osmanlija. Pitanja na koja odgovore trebaju dati sami Bošnjaci. Bez odgovora nemoguće je graditi bilo kakvu zajedničku i cjelovitu beha zajednicu.
 
Dolazak austrijskih državničkih čelnika u Bosnu i Hercegovinu, za razliku od turskih, nikada nije bio nacionalno jednodimenzionalan, posjet samo jednom beha narodu, bilo katolicima ili pravoslavcima. Oni znaju da njihova prošlost u Bosni i Hercegovini nikako nije zajednička sa beha Srbima ili Hrvatima, ali ni s Muslimanima iako su Austrijanci tu zemlju izgradili u 40 godina protektorata više negoli Turska u 500 godina okupacije u danku u krvi.
 
Bez obzira na istinu da je Austrougarska dobila protektorat nad BiH u pregovorima nakon kapitulacije Osmanlija, a Turska je pregazila svojom genocidnom i konfesiocidnom krvavom čizmom, i pola tisućljeća vršila nezapamćenu prisilnu islamizaciju, Austrijanci ne govore o zajedničkoj prošlosti. Ona i ne može biti zajednička, jer se zna tko je bio tuđinac a tko domaći narod, tko je bio protektor a tko protektiran. No to nije slučaj u tursko-bošnjačkim odnosima. Tu su po tom „neznanju“ prošlosti i jedan i drugi narod bili okupatori, a  nemuslimani i neturci žrtve te njihove zajedničke prošlosti. Začuđuje stoga da nitko od bošnjačkih čelnika, bilo politički ili vjerski, oporbenih ili onih na vlasti, nije reagirao i rekao turskom zamjeniku premijera da njihove prošlosti u Bosni i Hercegovine nisu zajedničke. I ne mogu biti zajedničke ako se Bošnjaci predstavljaju autohtonim narodom. Za beha nemuslimane, nebošnjake, turska je prošlost u BiH bila okupacijska, i genocidna i konfesiocidna a autohtoni beha narod bio sužanjski i tu svoju egzistencijalnu prošlost tragično platio dankom u krvi i sa stotinama porušenih crkava i bogomolja na kojima su Osmanlije izgradile džamije i pretvarali ih čak i u konjušnice.
 
Bošnjačka šutnja na takve izjave turskih čelnika znak je da se svrstavaju na stranu tog okupatora i da je onda i njihova muslimanska prošlost u BiH također bila genocidna i konfesiocidna. A to pak znači da Bošnjaci muslimani nikako nisu niti domaći, niti autohtoni beha narod. To sami potvrđuju priznanjem da im je prošlost zajednička s turskom. To je to "tursko-muslimansko bratstvo", koje ih veže iz okupatorske prošlosti Bosne i Hercegovine i zbog kojeg i dolaze turski čelnici u Sarajevo i na grob ratnog zlocinca Alije Izetbegovića.
 
Ako u BiH postoji, a eto postoji, tursko-muslimansko bratstvo, ne kažu bošnjačko-tursko, što je znak da Turci ne priznaju Bošnjake kao naciju već ih smatraju Turcima, zašto onda ne bi moglo postajati i srpsko-srbijansko, i  hrvatsko-hrvatsko bratstvo u BiH. Ili ako se već pola tisućljeća čuva muslimansko-tursko, odnosno tursko-muslimansko bratstvo u BiH, tko može i s kojim pravom braniti i da Srbi grade rusko-srpsko, a Hrvati, recimo hrvatsko-austrijsko bratstvo. Održavanje i gradnja takvih bratskih zajedništava sa sebi bliskim narodima, Bošnjaci s Turcima, Srbi s Rusijom i Srbijom, Hrvati s Hrvatskom i Europom, znak je provalijske diobe zemlje, veće i dublje negoli se to vidi u njenom raspadajućem stanju. Stoga svaki govor o zajedničkoj Bosni i Hercegovini je najveća laž koju izgovaraju ti političari, i da nije tragično bilo bi smiješno. Zapravo to je i tragično i smiješno.
 

Vinko Đotlo

Obrane u Haagu i slučaju Mile Puljića: Odluka o zabrani Herceg Bosne bila uvod u rat

 
 
U drugostupanjskom postupku protiv šestorice bivših dužnosnika Hrvatske zajednice Herceg Bosne pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Haagu obrane su usmjerile dodatnu pozornost na (ne)legalnost ratnih odluka Ustavnoga suda BiH, a na tome posebno inzistira odvjetnički tim u predmetu protiv nekadašnjeg zapovjednika II. bojne HVO-a u Mostaru, koji se u značajnoj mjeri naslanja na ovaj haaški proces, piše Večernji list BiH.
http://www.dw.com/image/18358536_303.jpg
U javnosti je malo poznato kako je Ustavni sud BiH prvi put 14. rujna 1992. godine proglasio Herceg Bosnu nezakonitom, a slično je ponovio 20. siječnja 1994. godine. Iako je nelogično, niti je pravno moguće, da jedno te isto tijelo dva puta donosi identičnu odluku, ta je odluka izazvala različite ocjene te uopće nije prihvaćena u značajnom dijelu zemlje.
 
Obrane hercegbosanske “šestorke”, ali i Mile Puljića pokušat će pokazati kako je Ustavni sud nelegalno donosio odluke, posebice stoga što ta institucija nije više imala legitimitet za donošenje tako krupnih odluka. Primjerice, odluke koje su donošene glede Herceg Bosne, donošene su na temelju medijskih napisa, pa i s objašnjenjima kako su suci “čuli” za pojedinu odluku, nakon čega su donosili pravorijek. U pravom smislu takav način rada može se nazvati skandaloznim, ali i u značajnoj mjeri objašnjava i sve kasnije što se događalo između Bošnjaka i Hrvata. Posebice je prijeporno to što su legalno izabrani suci, najprije Srbi, a poslije i Hrvati nasilno zamijenjeni.
 
Ista matrica i danas
 
Neki od njih, konkretno se to odnosi na sjednicu Ustavnoga suda na kojoj je donesena odluka o Herceg Bosni, točnije hrvatski suci, nisu dobili pozivnicu niti su na bilo kakav način kontaktirani za sudjelovanje na sjednici, a istodobno je bošnjački državni vrh, mimo svih procedura, smjenjivao i imenovao članove Ustavnoga suda BiH.
 
Ta odluka glede Herceg Bosne, za koju ni Haaški sud ne zna je li donesena 14. rujna ili približno tom nadnevku, stigla je samo nekoliko mjeseci prije prvih sitnijih sukoba između Hrvata i Bošnjaka, odnosno postrojbi Armije BiH i Hrvatskoga vijeća obrane, odnosno čak osam mjeseci prije nego što je došlo do otvorenoga rata. Na identičan način su tijekom rata donošene druge odluke bez potrebnoga legitimiteta, a slično se pokušava i u cijelom poslijeratnom vremenu s privatizacijom institucija BiH.
 

Zoran Krešić, https://www.vecernji.ba/vijesti/obrane-u-haagu-i-slucaju-mile-puljica-odluka-o-zabrani-herceg-bosne-bila-uvod-u-rat-1197599

Dragan Čović u UN-u: izborni zakon, radikalizacija muslimana i obespravljenost žena u islamskom društvo

 
 
U New Yorku, na 72. zasjedanju Opće Skupštine UN-a bio je Hrvat, Dragan Čović, trenutačni predsjedatelj Predsjedništva BiH. U svome govoru on se usredotočio na neke teme koje ruše o ovakvu državu kakva je BiH, poput terorizma, utjecaja islama na obespravljivanje žena i djece i nužnu promjenu izbornoga zakona. „Terorizam je, nesumljivo, najveće zlo današnjeg trenutka, u oblicima i jačini da predstavlja najveću prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Destruktivne sile uvijek imaju duboke korijene i mnogo različitih lica ali niti jedno opravdanje za njihovo postojanje. Da pobijedimo terorizam i zauvijek otklonimo strah terora iz naših zajednica, uz multidimenzionalni i integrirani pristup, potrebni su nam zajednički i koncentrirani napori“, istaknuo je Čović, pritom misleći na sve veći broj islamskih militanata ne samo u bošnjačkom dijelu BiH.
http://www.un.org/News/dh/photos/large/2015/October/647236-bosnia.jpg
U nastavku je Čović govorio o obespravljenosti žena i ženske djece u sve islamiziranijoj Bosni i Hercegovini. „Uloga žene je vitalna, za razvitak i prosperitet obitelji, ali i društva u cjelini. U postkonfliktnim okruženjima žene prve pružaju ruke pomirenja. U vrijeme velikih izazova i rizika, više nego ikada, trebamo snagu i prirodnu sposobnost žena da teže mirnim rješenjima. Iako smo izuzetno ponosni na značajan napredak koji smo postigli kada je u pitanju provedba odredbi povijesne rezolucije Vijeća sigurnosti 1325 (Žene, mir i sigurnost), svjesni smo i područja u kojima je moguće i potrebno učiniti znatno više“, istaknuo je Čović.
 
„Svakako ćemo nastaviti ulagati dodatne napore na jačanju i osnaživanju bosansko-hercegovačkih žena i djevojčica, a u skladu s Pekinškom deklaracijom i Platformom za akciju (Bejiging Declaration and Platform for Action). Još jedna društvena skupina zaslužuje posebnu pozornost. Mladi ljudi su stalni izvor promjena i inkubator inventivnih rješenja naših starih problema. Zdravi, obrazovani i zaposleni predstavljaju pogonski kotač kojim se naša društva kreću naprijed“, nastavio je svoje obraćanje Svijetu Čović i zaključio: „Cijenimo odlučujuću ulogu žena u svim procesima oporavka i ponovne izgradnje ratom razrušenih društava, te ćemo posebno ohrabrivati i poticati povećanje njihovog angažmana“.
 
Na kraju Dragan Čović dotaknuo se najvećega problema s kojim se već više od dva desetljeća suočavaju Hrvati u BiH, a to je majorizacija Hrvata kroz nametnute izborne zakone. „Sa zabrinutošću želim skrenuti pozornost kako u ovom trenutku moja zemlja prolazi kroz jedno razdoblje značajnih iskušenja. Duboko sam uvjeren kako jedan konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini ne može biti ni sretan ni prosperitetan ako to nisu i ostala dva konstitutivna naroda i svi naši žitelji. U tom smislu smatram da mi, unutar Bosne i Hercegovine, moramo uraditi nužan iskorak te do kraja ove godine usvojiti izmjene izbornog zakonodavstva, a u skladu sa Odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kao i do sada, očekujemo razumijevanje i potporu međunarodne zajednice u rješavanju ovog pitanja od vitalnog značaja za daljnju demokratizaciju i ostavarenje naše pune integracije u Europsku uniju“, zaključio je Čović.
 

Melita Novak

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1079 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević