Get Adobe Flash player
Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Svima kojima je Zdravko Mamić smetnja žrtve su opsjene, obmane i...

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

On je jednostavno jednostavan, neponovljiv, prisutan u svakom domu, bećar,...

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata...

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa...

Novi župan nameće talijanski jezik

Novi župan nameće talijanski jezik

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje...

  • Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:32
  • Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:28
  • Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:25
  • Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:18
  • Novi župan nameće talijanski jezik

    Novi župan nameće talijanski jezik

    četvrtak, 18. srpnja 2019. 15:26

Dan kada su došli do Širokog Brijega i shvatili kako NEMA PROLAZA

 
 
Sedmoga svibnja 1991. godine dogodilo se zaustavljanje tenkova JNA u Pologu između Mostara i Širokog Brijega. Tada su Hrvati Širokog Brijega i drugih hercegovačkih mjesta zaustavili prepriječenim kamionima na dužini od nekoliko kilometara i nenaouružanim ljudstvom tenkovsku kolonu Jugoslavenske Narodne Armije u mjestu Polog koje se nalazi između Mostara i Širokog Brijega. Za hrvatski narod bila je to prekretnica koja je pokazala da se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak. Hrvatski civili tada su spriječili u Pologu blokadom ceste kolonu od preko 100 tenkova i oklopnih vozila koja je krenula iz mostarske vojarne upućena zauzeti položaje u zapadnoj Hercegovini i dijelu južne Hrvatske. JNA je tada tvrdila da se radi o “redovnoj vojnoj vježbi i manevru” no Hrvati su shvatili da je postrojba bila pripravna za oružanu borbu.
https://i2.wp.com/sirokibrijeg.info/wp-content/uploads/2016/05/tenkovipolog-2-752016.jpg?fit=750%2C443
Zahtjev hrvatskih prosvjednika bio je povratak u vojarnu iz koje su došli. Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA pokovnikom Milojkom Pantelićem započeli su tada predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, gvardijan fra Mladen i Jure Skoko. Prosvjednicima na barikadi s vremenom se solidariziralo i pridruživalo sve i više Hrvata iz Mostara, Gruda, Posušja, Ljubuškog, Imotskog… i dr. Lokalnim čelnicima i fratrima je uspjelo oržati disciplinu među prosvjednicima. Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone.
 
JNA je pokušala dostaviti jedinici bojne otrove i zaštitne maske za proboj barikade u konvoju koji je trebao dovesti hranu. Međutim taj pokušaj je propao. Širokobriješke su žene pripremile hranu i napitke za vojnike JNA, koji su tada bili uglavno ročnici iz raznih bivših republika tadašnje SFRJ. Snaga razuma i hrabrost tada su pobijedili!!! U TV Kalendaru HRT-a nema priloga o zaustavljanju tenkova. Očito Špelić misli kako su teroristi zaustavili "regularnu" JNA. Dogodine će vjerojatno pustiti i prilog o teroristima iz Hercegovine i "regularnoj" JNA.
 

https://sirokibrijeg.info/dan-kada-su-dosli-do-sirokog-brijega-i-shvatili-kako-nema-prolaza/

Ne daj Bože da se ostvare islamski radikalno fundamentalni ciljevi na periferiji Europe

 
 
Za bosanskohercegovački građansko-vjerski rat za teritorije moći će se reći da je prestao tek onda kada u zemlji krene pomirba zaraćenih strana. No po onome kako beha suvremenost izgleda u ovih nepunih četvrt stoljeća otkako je utihnulo pucanje u zemlji, ne vide se nikakvi znaci pomirbe naroda, što se čini da rat još uvijek traje. A zaista i traje, ne više preko puščanog nišana već lažima, klevetama, nepravdama, ubijanjem hrvatskih povratnika, i iskrivljavanjem istine zaustavljenog rata. Najžešći nastavak beha rata se vodi na polju nepriznavanja onog drugog u njegovom nacionalnom i vjerskom identitetu, u nepriznavanju tuđih žrtava, u nepriznavanju onakve Bosne i Hercegovine za kakvu se borio onaj drugi narod, ona druga vojska ili armija, u herojiziranju zločinaca iz reda vlastitog naroda, i ponovnog ubijanja žrtve iz reda onog drugog naroda.
https://www.fundacioncajamurcia.es/wp-content/uploads/2017/04/historia-de-la-yihad.jpg
Zbog takve političke klime koja vlada više od dva i pol desetljeća  Bosna i Hercegovina je sve dalje od pomirbe, i sve bliža oružanom nastavku u Daytonu zaustavljenog rata. Ni jedan dio beha društva, kao ni svjetska zajednica, koja se obvezala izgraditi mir, ne čine ništa na izgradnji pomirbe, istine o zaustavljenom ratu, beha istine kako one bliže tako i one dalje. Po onome što se čuje, i što dolazi iz njihovih ureda i institucija narodi zaključuju da svi oni zapravo rade protiv pomirbe, i svaki korak k miru i pomirbi koji napravi mali čovjek iz reda bilo kojeg beha naroda nasilno zaustavljaju i kažnjavaju.
 
Kao i na razini globalne svjetske politike i u Bosni i Hercegovini jači, međunarodna zajednica sa svojim snagama i institucijama, kao i brojniji, bošnjačko-muslimanski narod, razbijaju svaki most koji izgradi mali obični čovjek, ne dajući da ga prijeđe, ili da se na njemu sretnu dijalog, tolerancija, kao temelji pomirbe. I ništa stoga nije na tako žestokom udaru u Bosni i Hercegovini  kao što je pomirba, od strane onih koji su bili najodgovorniji, i jesu, za njenu izgradnju. Zar onda bilo tko, napose svjetska zajednica kao protektor u zemlji, ima moralno pravo govoriti o miru, dok čini sve svojom pristranošću da beha rat nikad ne stane.
 
Mir se može graditi i rasti jedino na pomirbi. Pomirba je temelj mira. A u zemlji nigdje zraka pomirbe ni svjetla mira. Naprosto svim tim galamdžijama, u prvom redu Svjetskoj zajednici i brojnijem bošnjačkom narodu, niti je do pomirbe niti do mira. Potvrda njihove prljave koordinacije i sinkronizacije je u politici beha nesigurnosti, straha, i u zadnje vrijeme glasnog zveckanja oružjem. Tamo gdje se čuje zveckanje oružja, tamo se ratnici pripremaju za ubijanje, progone i etnička čišćenja. I ne samo odrasli već i djeca. Djeca u islamskom svijetu. A u tu vjersku radikalnu zajednicu Bošnjaci su duboko uvukli i federalni beha dio. „Askeriranje" djece, u kojem zajedno sudjeluje i Svjetska zajednica šutnjom, i bošnjačka strana praksom po centrima za obuku koje više i ne skrivaju, nije politički materijal za izgradnju pomirbe, stuba mira.
 
Uvijek su u prošlosti pobjednici u ratu, mir  iskorištavali kao vrijeme još dubljeg porobljavanja pobijeđenih i okupiranih naroda, kao i pripremu za slijedeći rat, ili nastavak zaustavljenog. To pravilo u detalje  primjenjuje bošnjačka  strana iz građansko vjerskog beha ubijanja za teritorij. Njihov osjećaj pobjednika glavni je razlog nesigurnosti i rušenja svih napora za izgradnju pomirbe, mostova između zaraćenih naroda. Bezobrazna je ta pobjednička bahatost muslimansko-bošnjačkog naroda u tolikoj mjeri da čine sve da se beha rat nastavi i traje sve do konačnog cilja stvaranja šerijatske Bosne i Hercegovine, za početak na okupiranom federalnom dijelu a zatim i na cijelim beha područjima. Politika je to svih islamskih zemalja, čisti islamski entiteti, na kojima nema mjesta drugim i drugačijim napose ne kršćanima i kršćanstvu. Beha gradovi pod muslimansko-bošnjačkom kontrolom iz kojih su protjerali sve nemuslimane, izgledi su buduće muslimanske Bosne i Hercegovine. Za takav beha entitet bošnjačka se strana sve intenzivnije i otvorenije naoružava.
 
Svakim danom daytonskog nametnutog mira sve glasnije odjekuju bošnjačke prijetnje naoružavanja za ono kako, najveći rušitelj zajedničke multinacionalne i multikonfesionalne  Bosne i Hercegovine, sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića Bakir govori „za nedaj Bože". A to znači za ne daj Bože da se pokuša izgraditi stara beha slika multietničnosti i multireligioznosti, slika kada su se na toj europskoj periferiji oslanjale u miru crkva na džamiju, džamija na crkvu, crkva i džamija na sinagogu i obrnuto. E to je ta slika protiv koje Bakir naoružava svoj narod i svoju zločinačku Armiju. Bosna i Hercegovina ne smije izgledati drugačija od drugih islamskih zemalja, ne smije biti u svom društvenom životu nacionalno i vjerski šarena, ne smije imati kršćanski, europski i demokratskih kockica na svom mozaiku, i za brisanje svih tih nemuslimanskih obilježja treba naoružati narod i armiju da budu spremni djelovati tamo gdje se pojavi takva šarolikost.
 
To je Bakirov razlog poticanja proizvodnje oružja, i prijetnje ratom, s kojim nastoji ubiti i razrušiti stari povijesni beha izgled. Nije daleko od tog zločinačkog cilja, cilja kojeg mu je otac zacrtao i označio, ostavljajući ga u amanet današnjem najkrvoločnijem vjerskom diktatoru koji je sa svojim neistomišljenicima napunio turske zatvore, a kojeg Bakir ugošćuje u turciziranom i do srži pozelenilom Sarajevu. Na svjetskoj je zajednici odgovornost da pokrene Dayton 2, kako cijela Bosna i Hercegovina ne bi bila turcizirana, arapizirana i zelena kao što je današnje etnički i vjersko čisto muslimansko Sarajevo. Na Bakirovo „za nedaj Bože" svjetska  zajednica mora odgovoriti istim mjerama „za ne daj Bože" da se ostvare ti islamski radikalno fundamentalni ciljevi na periferiji Europe.
 

Vinko Đotlo

Čovjek koji je opisao četničke pokolje u vrijeme NDH 1941. godine

 
 
Ibrahim Hodžić rođen je 16. prosinca 1916. godine u Godomilju kod Rogatice, u obitelji koja je više od dvjesta godina davala imame godomiljskoj džamiji. Otac Mula Zejnil i brat mu Abdulah su također bili imami u toj džamiji. Osnovnu školu je završio na Borikama, a Šerijatsku gimnaziju (1937.) i Šerijatsko-teološki fakultet (VIST, 1941.) u Sarajevu. U godini kada završava studije doživio je tešku obiteljsku tragediju. U četničkom pokolju izvršenom u selu Godomilju, stradali su mu otac, dvije sestre, brat sa ženom i četvero djece, dvojica stričeva i desetine bližih rođaka. Teška tragedija i naporan rad na zbrinjavanju muhadžira u logoru Alipašin Most, narušili su mu zdravlje i to ga je pratilo do kraja života.
http://1.bp.blogspot.com/-etrN-z-JYM8/UfgJYKJ2ZpI/AAAAAAAAEZI/4TOoLBd0qvo/s1600/1%C2%B8ii.jpg
Od 1944. godine živio je i radio u Visokom, gdje je i umro 12. rujna 1991. godine. Prve radove je objavio kao gimnazijalac. Od tada nije prestao baviti se pisanjem. Dragocjeni su prikupljeni i izneseni veoma konkretni podatci, odnosno imena i prezimena nastradalih, mjesto izvršenja djela, starost i način izvršenja četničkih klanja, te raznovrsnost zvjerstava nad Muslimanima, kao i podatci o pojedinim susjedima, četničkim zlikovcima, čija zlodjela su bila svirepija i krvoločnija, pogotovu od onih koji su i prije zločina bili poznati kao nastrani. Autor je u uvodu nastojao da citiranjem pojedinih pisaca ukaže na programirano, odnosno plansko nasilničko istrjebljenje Muslimana u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
 
Premda je Ibrahim ef. Hodžić umro 1991. godine, dakle prije srpsko-crnogorske agresije na suverenu, međunarodnu priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, njegovi podatci su samo jedan detalj, odnosno potvrda o najnovijoj srpsko-crnogorskoj programskoj orijentaciji dokrajčivanja i potpunog istrjebljenja Muslimana. Autorova sjećanja su dragocjena opomena i kritika, a i pouka da „Kratak pogled na razvitak egzaktnih i prirodnih nauka u islamskom svijetu“, „101 rubaija“ i „Četrnaesto stoljeće“. Pisao je o muslimanskim običajima, o narodnom stvaralaštvu muslimana, o duhovnim i egzaktnim znanostima klasične islamske kulture. Napisao je i objavio oko 150 izvornih radova. Jezgro njegovog bogatog pisanog opusa čine radovi iz područja osnovnih vjerskih disciplina islama. Više od 50 takvih radova je objavio u „Glasniku“ Islamske zajednice, „Takvimu“, „Preporodu“ i dr., te u knjizi „O intelektualnom i primitivnom shvaćanju vjere i vjerskih propisa“, koja predstavlja prvo djelo te vrste, napisano i objavljeno između dva svjetska rata u bivšoj Jugoslaviji. Okušavši se kao pjesnik Ibrahim Hodžić je svoj izraz našao u formi rubaije. Prve rubaije spjevao je i objavio 1969. godine. U veljači 1995. u izdanju El-Hidaje tiskana mu je zbirka 101 rubaija sačinjena po njegovom vlastitom izboru.
 

Napisao: Abdulah Hodžić, obradio: Mirsad Durmišević, http://rogatica-bih.blogspot.com/2013/07/ibrahim-hodzic.html

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1469 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević