Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Grad u kojem je opasno se zvati Anto ili Predrag

 
 
Bosna i Hercegovina je šuplja politička, rasušena kaca koja pušta na sve strane. I gotovo da nema više nikakvih obruča koji bi je stegnuli i držali u nekom zajedništvu. Nikako da se poslože dùge i priljube jedna uz drugu. Čak ni snaga protektorske svjetske zajednice ne uspijeva da je zbije, ujedini i sastavi barem i nakratko da ne curi po svim svojim  sastavnicama. Sve je raštimano u raštimanoj Bosni i Hercegovini koju i ime dijeli, sve škripi, jer materijal je toliko različit da ni najjači suvremeni politički majstori ne znaju kako ga uštimati i sa čime povezati. Pokazuje se sve više i potvrđuje da onaj najbrojniji beha materijal ne trpi nikoga pored sebe, ne želi ni u kakvo zajedništvo, zbog čega upravo taj dio beha kace najviše propušta, pa čak buši i nove rupe tamo gdje ih nije bilo, niti bi trebalo i smijelo biti.
https://www.peterforsbergphotography.com/v/p/XjyiLYoXeYrMfnLp2i4gnwuR-ba-ar-ija-sarajevo-street-scene.jpg
Naime, taj beha materijal propušta na svakom mjestu gdje se našao, napose tamo gdje je većina. Svakim danom Bosna i Hercegovina je zbog njih  u sve dubljem  glibu, potopljenija, i guše je kao nitko drugi. Onaj drugi dio beha kace koji na bilo koji način pokuša zatvarati rupe i zaustavljati curenje doživljava strašne uvrjede, a nerijetko i fizičke napade s prijetnjama da se povuku, da napuste tu cjelinu, koja, zapravo, zbog te diskriminacije brojnijih više i nije cjelina. Tamo gdje je ta brojnost veća, gdje je Bosna i Hercegovina obojena u njihovu  zelenu boju, tu su malobrojniji nezaštićeni kao zečevi u vrijeme lova. Vidljivo je to, ali i čuju se te njima upućene uvrjede, najviše u nekadašnjem glavnom gradu svih beha naroda, danas gotovo sto posto muslimansko-bošnjačkom Sarajevu. Uvrjede i etiketiranja, vrijeđanja i prijetnje malobrojnijem materijalu rasušene i gotovo raspadnute beha kace najčešće i najvulgarnije se čuju u Skupštini zelenog Kantona/Županije Sarajevo.
 
U toj gradskoj, muslimansko-bošnjačkoj instituciji cvate i raste na europskim prostorima nezabilježena kršćanofobija. Jednaka onoj kakva vlada u islamskim zemljama svijeta u kojima nestaju kršćani i kršćanstvo. Muslimansko-bošnjački nacišovinizam, koji se koristi kao sredstvo mirnodopskog etničko-vjerskog čišćenja nebošnjaka, u Sarajevu je desetljećima prisutan, a napose se razbuktao u vrijeme Holbrookeovo-Ashdownove Bosne. Ta dva mala, drugačija, nacionalna i vjerska, komadića beha političke kace koja su ostala u toj zelenoj većini, nezaštićena su meta one većine koja zemlju izdaje bivšem okupatoru, sa njim surađuje i ostavlja mu je u amanet, one većine koja stvara i legalizira vehabijske entitete, prodaje beha zemlju Arapima kako bi joj izmijenili nacionalno vjersku sliku u svoju korist.
 
Stoga je danas, ne samo politički, već i životno opasno u Sarajevu biti nemusliman, napose biti Srbin ili Hrvat, i zvati se Anto ili Predrag. Zato ih i nema više. Srbi su svoje i mrtve morali iznijeti iz gradskih sarajevskih granica. Ono malo Srba i Hrvata što ih je ostalo, kao i oni što su branili grad dok se Alijin sin Bakir skrivao u trezoru banke i čuvale ga zelene beretke, svi su oni danas četnici i ustaše. Malo je četnika i ustaša, i premalo, naspram toliko sarajevskih balija koje su izmijenile sliku grada. Nigdje u Bosni i Hercegovini nije toliko snažan sudar četnika i ustaša na jednoj i balija na drugoj strani kao u Sarajevu. Rijetko je beha gradova u kojima tako javno Bošnjaci nazivaju Srbe četnicima, Hrvate ustašama, a Srbi i Hrvati Bošnjake balijama, kao u Sarajevu.
 
Odnos snaga u Sarajevu je 95 naspram 5 u korist balija, i jedino što može četnike i ustaše spasiti je izlazak iz grada i svih njegovih institucija. Očito da četnici, ustaše i balije ne mogu nigdje zajedno. Kad ne mogu u gradskim skupštinama, a ne mogu jer balije ne trpe četnike i ustaše, i obrnuto, to znači da ne mogu zajedno ni u Bosni i Hercegovini. I tu ne mogu, uvijek kada se čuje glas četnika, napose kada se čuje glas ustaša, kojih gotovo i nema u muslimanskom Sarajevu, za pravom i slobodom, jednakosti i ravnopravnosti balije prijete ratom i krvoprolićem.
 
Rat izmedu četnika, ustaša i balija danas je razorniji i ubojitiji negoli u vrijeme muslimansko-srpsko-hrvatskog sukoba za teritorij. Pored te činjenice zar ima ikakve nade, ikakvih uvjeta za pomirenje i pomirbu, toleranciju i suživot nekadašnjih Muslimana, Srba i Hrvata odnosno današnjih četnika, ustaša i balija. Zaista nema. I to bi trebali priznati i svjetski čimbenici koje lažima o mogućnosti suživota obasipaju balije, a u isto vrijeme iz svih institucija i sa svih položaja, pa čak i iz domova, izgone i četnike i ustaše. Jedino, a do njega zasigurno mora doći bilo danas, sutra ili u nekoj budućnosti, bolje što prije da naoružane četničke i balijske snage, koje zveckaju oružjem, ne zapucaju, rješenje održanja bosanske rasušene političke kace je četnički, ustaški i balijski entitet, kojeg bi održavala svjetska zajednica na okupu unutar raštimane i na sve strane cureće kace. 
 
U tako uređenoj bosanskohercegovačkoj kaci ne će smetati Anto i Predrag Muhamedu, Muhamed i Anto Predragu, a niti Predrag i Muhamed Anti, kao što sada smetaju sarajevskim Muhamedima svi Ante i svi Predragi, jer su ili Hrvati ili Srbi, odnosno  ustaše i četnici. Ako se taj muslimanski progon kršćana u Sarajevu, a to je stvarnost u cijeloj Bosni i Hercegovini, promatra kroz stanje kršćana u drugim islamskim zemljama, onda se vidi da tu nema nikakvih razlika, i da su kršćani iz tih zemalja u procesu strašnog nestajanja ili već nestali. Znači da nema nikakvih razlika između današnjih turciziranih muslimana Bošnjaka i muslimana diljem svijeta koji svoje zemlje vide i grade vjerski čistim islamskim entitetima.
 
Da bi se izbjegla potpuna islamizacija Bosne i Hercegovine, i na nekim njenim dijelovima se sačuvalo kršćanstvo, istočno i zapadno, potrebno ju je troentitetizirati na islamski, pravoslavni i katolički entitet, kako zemlja ne bi doživjela sudbinu današnjeg Sarajeva u kojem je opasno se zvati Anto ili Predrag.
 

Vinko Đotlo

Zaštićeni svjedoci lagali, mijenjani datumi na optužnici, krivci za atentat se štitili...

 
 
Izaslanstvo Federalne uprave policije položilo je jučer vijence na spomen-obilježje zamjeniku ministra Federalnog MUP-a Jozi Leutaru u sarajevskom naselju Ciglane, u povodu obilježavanja godišnjice njegova atentata, piše Večernji list BiH. Dok se Leutar 16. ožujka 1999. u službenom automobilu vozio na posao, eksplodirala je eksplozivna naprava u 7.50 ujutro, koja se nalazila u njegovu vozilu. S njim je u automobilu stradao vozač Željko Ćosić, čije ozljede nisu bile opasne po život, a Leutar je zadobio teške ozljede kojima je podlegao.
https://www.hercegovina.info/img/repository/2013/01/web_image/slucaj-atentata-na-leutara-se-ponovno-otvara.jpg
Umro je u sarajevskoj bolnici Koševo 28. ožujka. Njegovu ubojstvu prethodili su teroristički napadi na travničke policajce u lipnju i srpnju 1998. te jedan neuspjeli teroristički pokušaj u veljači 1999. Sama istraga o ubojstvu nije davala nikakvih rezultata, unatoč angažmanu voditelja civilne misije UN-a Jacquesa Paula Kleina.
 
Nedavno je Klein izjavio kako se i danas dobro sjeća tog vremena i tragičnog događaja. - Sjećam se dobro tog slučaja. Svi su nas pitali zašto nismo uhićivali ubojice. Mi tada, nažalost, nismo imali ingerencije uhićivati bilo koga. Imali smo dokaze, svjedoke. Tragično je da pojedinci nisu nikada osuđeni. Znam da je bila politička pozadina - kazao je Klein. Međutim, nije spomenuo ulogu tadašnjeg obavještajca Oscara Vere koji duboko bio uključen u ovaj slučaj i koji je na sve moguće načine skretao istragu o atentatu. Bio je u stalnom kontaktu i s famoznim zaštićenim svjedokom Merimom Galijatovićem. Vera je bio blizak obavještajnim službama i za njega se govorilo da je Kleinov top agent.
 
U istrazi su bili angažirani najbolji stručnjaci u BiH, IPTF, a stigli su i stručnjaci iz FBI-ja iz SAD-a. Klein je obećao brzu i učinkovitu istragu, a nakon uhićenja Dominika Ilijaševića Come, Klein je obećao skoro privođenje odgovornih najkasnije do općih izbora koji su se trebali održati u studenome. Nakon sudskog procesa koji je trajao skoro dvije godine, Županijski sud u Sarajevu donio je oslobađajuće presude za šestoricu optuženih. U studenome 2002. oslobođeni su Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić, Željko Ćosić, Jedinko Bajkuša, Ivan Andabak i Marijo Miličević. No, ni do danas nalogodavci i izvršitelji ubojstva Joze Leutara nisu pronađeni, a cijeli slučaj i dalje ostaje prekriven velom tajne.
 
Uloga obavještajca
 
Tijekom dokaznog postupka bilo je doista bizarnih scena iz kojih je bilo vidljivo da je riječ o dobro montiranom političkom procesu u kojem su glavnu ulogu imale parastrukture AID-a, a koje i danas djeluju u pojedinim institucijama i strukturama vlasti u FBiH. Jedinu poštenu ulogu u svemu odigrao je pokojni predsjednik sudskog vijeća, sudac Salem Miso. Ako se uzme u obzir kako su do sada nestali pojedini dokazi iz tog postupka, i 17 godina kasnije postoji nekoliko ključnih pitanja na koja nije dan odgovor. Tko je osoba ili tko su strukture koje su pronašle i u proces uključile tzv. zaštićenog svjedoka Merima Galijatovića, koji je naplatio svoju “glumačku ulogu”? Svi kanali su tada vodili prema Federalnom MUP-u i danas umirovljenom Faiku Lušiji.
 
Drugo i važno pitanje je, a za koje još ni danas nema odgovora, a ni tijekom procesa nije se moglo saznati - tko je uklonio telefonsku govornicu s trga u Ciglanama gdje je pokojni doministar Leutar stanovao. Govornica je uklonjena nakon atentata iz koje je javljano o kretanju Leutara. Mijenjan je i datum u optužnici vezano uz postavljanje eksplozivne naprave. Sve su to ključni elementi za koje nikada nisu dobiveni odgovori.
 

Zlatko Tulić, https://www.vecernji.ba/vijesti/zasticeni-svjedoci-lagali-mijenjani-datumi-na-optuznici-krivci-za-atentat-se-stitili-1233145

Na svijetu je da zaustavi i turskog sultana i bosanskog vezira

 
 
Ne pripremaju se muslimanska djeca za rat samo u vehabijskim entitetima po federacijskim dijelovima Bosne i Hercegovine. To je globalni islamski proces zlouporabe djece, i manipuliranje njihovim djećjim životima, žrtvujući ih za vrlo opasne crne ciljeve. Priprema djece askera je stara muslimanska praksa koja se provodi diljem islamskog svijeta, napose na Bliskom istoku. Djeca su smrtonosno oružje u rukama muslimanskih vjerskih i političkih vođa.
http://alwaght.com/upload/logo/2017330_13/2017330101654680.jpg
Okupatorska turska vojska u Siriji
 
Taj cunamijski val svom razarajučom silinom zahvatio je i bošnjačku djecu u Federaciji Bosne i Hercegovine, u kojoj su centri za obuku askera prepuni. Slika sa jezera Jelah kod Tešnja na kojoj se vidi kako vehabije pripremaju asker vojnike obišla je prostore  Bosne i Hercegovine, i zasigurno ušla i u urede i domove svjetskih zvaničnika zaduženih da sašiju i zakrpaju poderanu daytonsku „luđačku košulju“. Kao i do sada opet će reći, nismo vidjeli, nismo čuli zveket oružja i vehabijska pitanja postavljana pripremljenim askerima, to su balkanska plemena neka se ubijaju, i tako redom. Šutnja svjetske zajednice umarširane u Bosnu i Hercegovinu na vehabijske pripreme djece za rat, i terorizam, znak je odobravanja za buduće terorističke zločine, više ne samo po beha Federaciji, već i šire po Europi.
 
Gotovo u isto vrijeme kada su slike askera iz Tešnja obišle svijet, mnogi svjetski mediji, elektronički i pisani, prenijeli su 26. 2. 2018. godine zastrašujuću sliku turskog predsjednika Erdogana gdje se vidi, i čuje, kako djevojčicu u vojnoj uniformi potiče na smrt. Je li slučajno ili ne, povijest će pokazati, u jednom islamskom entitetu obučavaju dječake za rat, u drugom djevojčice. Erdoğan obećava djetetu sve državne i vjerske počasti kad pogine. Bit će pokrivena nacionalnom zastavom, koju u smrtnom strahu uplakana djevojčica u smeđoj beretki na kongresu Erdoğanove partije drži u džepu.
 
Čini se da u mislimanskom svijetu, kojem je, kako kaže Bakir Izetbegović, Erdoğan lider, se više ne pripremaju i u samoubojstvene terorističke akcije ne šalju dječaci, što je svijet gledao po Bliskom Istoku, već i djevojčice. Je li se muslimanski svijet priprema za globalni svjetski vjerski rat, za koji nemaju dovoljno odraslih vojnika, ili se djeca ne poštivaju ni u kojim njihovim pravima i slobodama. Praksa koju uvodi sultan Erdoğan, u svojoj zemlji sa djevojčicama, i  u 81. pokrajini Osmanskog carstva sa dječacima koju uvodi vezir Bakir. Kako je lako imperatorima slati tuđu djecu u rat za velikog Alaha. Zasigurno se djevojčica u vojnoj odori nije slučajno našla na kongresu Erdoganove partije. To je Sultanov plan kojim se hoće pokazati da u turskoj agresiji na Siriju, naziva „maslinova grančica" sudjeluju i turska djeca, jednako i muška i ženska, kao dokaz sveturskog jedinstva u genocidnom pohodu ponovnog crtanja granica zločinačkog Otomanskog carstva.
 
Dok se dječaci šalju u rat obećanjima kako će nakon smrti za Alaha u nebu imati 12 djevica, za uplakanu djevojčicu koja u smrtnom strahu stoji pred Erdoğanom, on kaže: "Ako postane mučenica, položit će zastavu na nju". Slika uplakane djevojčice jednako je strašna kao i uplakanog dječaka pred velikosrpskim Erdoğanom Ratkom Mladićem u Srebrenici. Nažalost, i kao što je svijet šutio pred tim velikosrpskim zlikovcem i danas šuti pred velikoturskim sultanom Erdoganom, i pred velikomuslimanskim vezirom Bakirom  koji na jezeru Jelah kod Tešnja, pripremaju djecu za rat.
 
Iz stravičnih slika koje svijetu dolaze sa Bliskog istoka gdje se vide zastrašujuče brutalnosti djece kako ubijaju i kako se raznose eksplozivom koje je oko njih, nerijetko, opasao ili otac ili majka, djeca se pokazuju čak brutalnijom u ubijanju od odraslih. Vjerojatno je to što su sama u velikom strahu, i što im je mozak izapran do visoke razine mržnje prema protivniku, prema kršćanima.
 
Na tribinama Erdoğanove islamističke partije marširaju djevojčice u vojnim odorama. Svijetu se pokazuje turski hegemonizam, zajedništvo svih uzrasta od djece do stari, spremni na sultanovu zapovijed i na strašne zločine. Kao lider svih muslimana, kako je Erdoğana nazvao sin ratnog zločinca i izdajnika Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, turski sultan bošnjački vezir najgrublje i najbrutalnije krše dječja prava i slobode  za svoje zločinačke ciljeve. Snaga vezir Bakira kojom prijeti ratom  svim nemuslimanima, napose Hrvatima ako se odvaže boriti se za svoja nacionalna i vjerska prava i slobode, u kojima mogu uživati jedino u svom nacionalnom entitetu.
 
U dječjem strahu kojeg nisu uspjeli u vojnim kampovima da istjeraju iz vjerskom ideologijom ispranih glavica, ipak je zaplakala uniformirana djevojčica, ali nije smijela zatražiti pomilovanje da je se nakon ratno samoubilačke obuke ne šalje u ubijanje drugi i sebe. To isto ne smiju tražiti ni dječaci askeri koji se obučavaju diljem federacijskih prostora Bosne i Hercegovine.
 
Poput svih imperatora i povijesni diktatora uvijek kada im je nestajalo vojnika pripremali su i u rat slali djecu. Dok Erdoğanova i Bakirova unučad, vjerojatno godišnjaci vojno uniformirane djevojčice  jedu zlatnim žlicama, i uživaju u najotmjenijim odmaralištima bilo u Turskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine, ili u svijetu, se igraju i odmaraju, djevojčice i dječaci zavedenih roditelja plaču pred diktatorima.
 
Poput Ratka Mladića i ubojica Erdoğan sa toljagom za leđima pita djevojčicu: "Djevojčice, što radiš ovdje? Imamo jednu smeđu beretku, a smeđe beretke, koje su nosili pripadnici turskih specijalnih snaga tijekom vojnih operacija, nikada ne plaču", hrabrio je Erdoğan buduću ratnicu za Velikog Alaha. Okupljene je diktator upoznao i kazao im: "Ona u džepu ima tursku zastavu. Ukoliko postane mučenica, položit će zastavu preko nje. Spremna je na sve, zar ne?", upitao je Erdoğan, a djevojčica je kratko odgovorila "Da".
 
Istu školu prolaze i bošnjački dječaci u beha Federaciji. Ista pitanja slušaju i iste odgovore daju, u Turskoj Erdoğanu u Bosni Bakiru ili vehabijama koji ih obučavaju za rat. Javno i otvoreno najgrublje kršenje dječjih prava i sloboda, u Turskoj i Federaciji beha. Iz svih ovih slika zlouporabe djece u ratne akcije, nameće se pitanje, nisu li sva djeca muslimanskih emigranata poslanih iz Turske prošla ratnu obuku pod nazorom Erdoğana i tek onda poslana u Europu, i Bosnu i Hercegovinu. Kažu da je nepoznat identitet vojno obučene djevojčice, kao i dječaka askera u Bosni, a zar je moguće da diktatori nešto ne znaju, i ne mogu sve, što upućuje na mogućnost da je ta djevojčica emigrantsko dijete, janjičar, i da je turski uvjet prihvata emigranata obuka njihove djece za rat po europskim zemljama u koje ih Sultan i šalje.
 
Priprema li i vezir Bakir askere ne samo za Bosnu, već i za Europu. U cijeloj toj sinkroniziranoj akciji priprema djece za buduće ratnike, mora se pitati, čeka li ta sudbina i hrvatsku djecu u Federaciji Bosne i Hercegovine, kada taj beha dio vezir Bakir pretvori u čisti muslimansko bošnjački entitet. Zasigurno je taj bošnjački cilj, federacija Bosne i Hercegovine čisti  muslimanski entitet, razlog vezirova protivljenja svim legalnim i legitimnim pravima Hrvata. Na svijetu je da zaustavi i turskog sultana i bosanskog vezira u tim opasnim namjerama.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1647 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević