Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

BiH 1839. godine: Kršćani i muslimani se mrze strašno među sobom;

 
 
Hrvatski književnik i putopisac Matija Mažuranić o svojim iskustvima tijekom boravka u Bosni i Hercegovini 1839. i 1840. godine napisao je djelo ‘Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu’. Donosimo vam posebno zanimljiv dio u kojem autor opisuje društvene odnose koji vladaju između etničkih i vjerskih grupa u BiH.
http://depo.ba/media/pictures/2016/01/25/thumbs/56a5fce7-b988-4e9c-93f1-2c5e0a0a0a6d-mostar-1900-preview.jpg
“Krstjani i Turci mrze se strašno među sobom: nu neka bi i to bilo, samo da se Krstajni jedne i druge izpovedi malo bolje gledaju. Nego premda su i po krvi i po svetoj veri prava rođena bratja, ipak se mrze, kao da nikakove svojbine neima među njimi. Turci zovu svakog Krstjanina Vlahom, a Vlasi među sobom jedan zove drugoga Šokcem; a on njega Šiakom: a ipak bi mogli znati, da im neće biti sreće, ni napredka, dok god se ova sramotna imena nezametnu. U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bošnjaci: kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a Krstjani su samo raja Bošnjačka a drugčije Vlasi; Bošnjaci i Osmanlije prem da su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebratja. – Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, da neima pod nebom gadniega čoveka od Osmanlie, a Osmanlia kaže, da su Bošnjaci poturice, i da su gori od đaura, zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bošnjaci boje Osmanliah, kao i Krstjani od Bošnjakah Turakah.”
 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh), https://poskok.info/bih-1839-godine-krscani-i-muslimani-se-mrze-strasno-medu-sobom-bosnjaci-mrze-osmanlije-a-ovi-njih-zovu-poturicama/

Islam u Bosni i Hercegovini stariji od Postanka Svijeta!

 
 
Zapravo su naši nacionalni mitovi poprilično neoriginalni. Radi se o prepravci jedne te iste biblijske priče o Adamu i Evi u Edenskom vrtu. Nažalost, ne radi se o nekoj bajci nego o vrlo realnom problemu društva u kome živimo. To da živimo u nacionalizmu i nije neka novost. Tako je već dugi niz godina. I na svakom koraku vidimo rezultat takve ideje života i postojanja. Ono što je novo u ovoj našoj priči je bojanka s Husom i Zmajkom. O čemu se radi?
https://c1.iggcdn.com/indiegogo-media-prod-cld/image/upload/c_fill,f_auto,h_630,w_1200/v1524251090/lk5jces7bq9deasqrl3k.jpg
Na indiegogu se pojavila kampanja skupljanja sredstava za štampanje dječije bojanke. Ništa čudno naizgled. Tisuće su takvih kampanja. Indiegogo i Kickstarter su bili platforme za skupljanje novca nekim od najgenijalnijih ideja, poput projekata za čišćenje oceana od plastike ili pretvaranja smoga u dijamante. Međutim, spomenuta bojanka nema ideju da očisti zrak i oceane, čak očito ni primarnu ideju da zabavi djecu. Osnovni smisao bojanke je indoktrinacija djece nacionalizmom. Bojanka je nazvana „Hus i Zmajki“, a osmislilo ju je udruženje „Sitan vez“ iz Sarajeva koje se samo na svojim stranicama hvali kako mu je svrha „jačanje svijesti o sopstvenom identitetu, tradiciji i kulturu“. Hajde, onako kad čovjek pogleda naizgled ne mora biti to ni loše.
 
Mada, priča je to kao da ne živimo u društvu u kome su baš „identitet, tradicija i naša kultura“ na svakom milimetru, uvukli se u svaku poru društva. Tako imamo slučajeve da je Djed Mraz nepoželjan u vrtićima jer „nije naš“, pa onda smislimo „Djed Hidžr“ (koliko god to komično zvučalo), pa krhnemo križinu iznad Mostara, onda malo još veću zastavu da pokažemo čiji je veći, nacionalni ponos naravno. Pa malo studentski dom Radovan Karadžić, malo krst iznad Sarajeva... Ima tog „našeg identiteta, tradicije i kulture“ na svakom koraku. Osmisli tako „Sitan vez“ bojanku „Hus i Zmajki“ za djecu od 18 mjeseci do 10 godina. Naravno, aluzije su jasne. Hus i Zmajki su zapravo „Zmaj od Bosne“, kapetan Husein Gradaščević. Sam Gradaščević da vidi danas čime ga smatraju rođenog sebe prepoznao ne bi. Ta historijska osoba u Bosni i Hercegovini je postala mitski junak, jednako kako je knez Lazar Hrebljanović u Srbiji ili Petar Svačić u Hrvatskoj.
 
Gradaščević je živio početkom 19. vijeka u Bosanskom ejaletu, u sastavu Osmanskog Carstva gdje je rukovodio gradačačkom kapetanijom, vojnom oblasti na granici sa Austrijom. Historijski nije sasvim utvrđeno da li se Gradaščević protiv Osmanlija pobunio zbog otpora prema tanzimatskim reformama u Carstvu koje su ukidale plemićke privilegije ili je otpor došao kao reakcija na autonomiju Srbije ili kao nacionalni pokret. Kako god okreneš, ovo prvo djeluje najvjerojatnije, ali nije za ovu priču toliko ni bitno. Ostavimo to stručnim ljudima na razmatranje.
 
Danas je taj osmanski kapetan postao nacionalni idol kod Bošnjaka. Nazvali čovjeka „Zmaj od Bosne“ iako ovaj veze sa zmajevima imao nije. Ni zmaja na grbu nije imao. Po svemu sudeći taj naziv dolazi od autora Nijaza Alispahića, književnika koji je napisao dramu Zmaj od Bosne, a kasnije i libreto za istoimenu operu. Citati iz ove drame, dakle čista fikcija, uzimaju se kao „mudre misli“ Huseina Gradaščevića. U to ubrajamo one „bilo je Bosne i Bošnjaka prije vas, bit će i poslije vas“ kao i onaj da se „boji sultana ko' dorata svog“. I ne možeš ti ljude ubijediti da je to fikcija, rečenice koje je smislio Nijaz Alispahić za svoje književno djelo. Kakvi, „Huso rek'o“.
 
Da se vratimo na bojanku. Naš „Husaga“ i njegov „Zmajko“. Tema slikovnice je, zamislite, srednji vijek, period 500 godina prije rođenja Huseina Gradaščevića. Glavni lik slikovnice, Hus, naravno s osmanskim turbanom na glavi koji je bio simbol statusa i vlasti, obilazi srednjovjekovnu Bosnu i priča priče o njoj. I to kakve priče! Prvi problem je baš taj turban koji nikakve veze nije imao sa srednjovjekovnom Bosnom kao ni ime Huso. Ljudi se zvali Stjepan (Stefan), Sandalj, Hrana, Kuljava, Vuk, Hrvoje, Katarina... Takva imena nalaze se u poveljama iz tog doba. Jedino gdje sam našao Husu, Muju i Besimu u srednjovjekovnoj Bosni je videoigra Europa Universalis IV, a i tamo greškom. U dokumentima Huse u srednjovjekovnoj Bosni naravno nema. Ovi spomenuti bi se naježili kad bi vidjeli Husu i turban jer teško da ih je to na lijepe uspomene podsjećalo. Bitka na Kosovu, Bitka kod Bileće, osmansko zauzimanje Bosne...
 
Svrha Huse i turbana u bojanki jeste ideološko povezivanje srednjovjekovne Bosne sa Husom i turbanom, zapišavanje te „historijske teritorije“ kao „naše“. Zna se, Bosna=Huso=turban. I ta misao vodilja je tako naivno vidljiva u cijeloj bojanki. Uporno se naglašava bošnjaštvo, bosanstvo, posebnost Bosne, ljubav prema Bosni. U tu svrhu koriste se klasični nacionalistički mitovi. Tako u jednoj od slika koju djeca trebaju obojati Huso priča o stećku: „Dobri ljudi dobre zemlje Bosne klešu stećak“. Ovdje se radi o historijskoj budalaštini koju je izgleda prvi izmislio Enver Imamović, arheolog, koji je 1990-ih otkrio svoju ljubav prema srednjem vijeku pa na temelju termina „dobro“ u poveljama koji se odnosi na „ljude s dobrima“, to jest zemljom, posjedom, koji su bili svjedoci na poveljama, izveo zaključak da su tadašnji Bošnjani bili eto „dobri ljudi“. Ma duša od čovjeka svaki bio po njemu. Rasturanje ovog mita (zajedno s ostalima) profesora Dubravka Lovrenovića i njegovu porodicu je glave koštalo na kraju!
 
Možda vrhunac mitologije koju nam Huso nudi jeste bojanka u kojoj navedeni drži ćirilićnu ploču, sa slovima poredanim po abecedi, i govori: „Ovo je bosančica - staro bosansko pismo“. Naravno da bosančica nije čak ni posebno pismo, a kamoli da je „staro bosansko“. Radi se zapravo o lokalnoj varijanti ćirilice koja opet, gle čuda, nije „srpska“ nego su je za potrebe slavenskog jezika osmislili Grci, iz grčkog alfabeta. Tko zna današnju ćirilicu bez problema može čitati tu „specijalnu bosansku bosančicu“ koja se od „srpske ćirilice“ srednjeg vijeka razlikuje u toj mjeri u kojoj se moj rukopis razlikuje od vašeg. Kompletna svrha ove bojanke je nacionalistička indoktrinacija djece, usađivanje od najranijih nogu nacionalističke mitologije po kojoj je Bosna oduvijek „naša“ i naravno posebna, sa posebnim pismom totalno drugačijim od susjednih. Priča po običaju ide dalje - Bosna je posebna i naša, dakle posebni smo mi. I naravno kao takvi posebni, mi danas imamo posebna prava. Potpuno identičan nacionalistički mit na našim prostorima iz kojeg izviru politički problemi jer svaki pod vodstvom nacionalnih vođa traži baš nešto „posebno“ i više jer je „poseban“. Apsolutno svaki konstitutivni narod ima takvu mitologiju i takvu političku misao vodilju proizašlu iz mitologije.
 
Zapravo su naši nacionalni mitovi poprilično neoriginalni. Radi se o prepravci jedne te iste biblijske priče o Adamu i Evi u Edenskom vrtu. Svaki naš mit ima iste karakteristike: idealno doba koje je nekad postojalo, izdajnika zbog kojeg je sve propalo nakon čega slijedi kazna i potreba nacionalne žrtve da se okaje taj grijeh iz prošlosti. Potpuno identično kako su Adam i Eva iz idealnog božjeg vrta protjerani zbog zmije u smrtni život, a sad cijelo čovječanstvo nosi „istočni grijeh“ koji mora kroz život okajavati.
 
U slučaju Huseina Gradaščevića „Edenski vrt“ je Osmanska Bosna i kratko vrijeme u kome je Gradaščević imenovan polu-autonomnim namjesnikom Bosne. Bosna ovog perioda se idealizira kao savršena zemlja socijalnog mira i etničke jednakosti, naravno pod vlašću „prosvijećenih Bošnjaka“ begova. Zmija u mitu je Ali paša Rizvanbegović koji se svrstao na stranu Osmanlija i pomogao da se uguši Gradaščevićev ustanak. Kazna je propadanje, izumiranje, genocid, zaostajanje i strana vlast. Okajanje je naravno „jačanje svijesti o sopstvenom identitetu, tradiciji i kulturi“, kompletno služenje naroda nacionalnom projektu. Čisto radi usporedbe, za Srbe je idealno doba Dušanovo carstvo, Adam i Eva su Lazar i kneginja Milica, zmija je Vuk Branković, kazna osmansko osvajanje Srbije, a ludilo 1990-ih pokušaj okajavanja tog grijeha i vraćanja stare slave. Kad je to propalo, opet ide ukrug. Opet novi junaci, novi izdajnici i nova kažnjavanja koja se trebaju nanovo okajati novim žrtvama.
Edenski mit s glavnim junakom Gradaščevićem želi se indirektno, umotano u celofan, plasirati djeci od 18 mjeseci, plasira se svakom uzrastu kroz nacionalističko obrazovanje, medije, politiku i umjetnost. Naše kompletno društvo posvećeno je jačanju tog „edenskog mita“, traženju „izdajnika“, obračunavanju sa istim i sanjanju o nekom „idealnom dobu“ prije izdaje. „U jedinstvu je snaga“. Zvuči poznato. Svaki koji nije za to jedinstvo u ludilu mitologije je „zmija“ i „kriv je za sve“.
 
Kada se „od kolijevke do groba“ učimo da smo posebni, drugačiji, s posebnim pravima, s posebnom prošlošću, posebnim pismom, posebnim jezikom, posebnom vjerom, ne čudi što danas imamo ljude koji smatraju da ljudi „s druge strane“ u Mostaru imaju „drugačiju boju kože“. Mi zaista imamo ljude koji su ubijeđeni da je par milijuna naših naroda stvarno drugačije i posebnije od svih drugih na planeti, da imamo što niko nema. Ovo može vjerovati samo neko tko nikad nigdje nije bio i ništa nije vidio, a takvih je debela većina.
 

Dino Šakanović, Prometej

Arapi su došli, a dolazi i Erdoğan

 
 
Ubrzano se, a to je znak dobro razrađenog i osmišljenog plana bošnjačkih političara, mijenja nacionalna i vjerska slika većeg dijela dvoentitetske Bosne i Hercegovine. Ubrzano taj beha dio zeleni, islamizira se i arapizira, čak brže negoli su to i zamišljali i očekivali muslimanski planeri tog etničko vjerskog zločina, promjene vjerskog beha mozaika. Bosna i Hercegovina je preplavljena islamskim emigrantima. Svi putevi emigrantskih islamista danas vode u obećanu im zemlju, federalni beha entitet. Zemlja je pripremljena za dobrodošlicu braći po vjeri. Velik dio je etnički i vjerski čist muslimanski, vehabijski entiteti su ograđeni i u njih nemaju ulaska drugi i drugačiji, dakako ni beha zakoni u njima ne važe.
http://www.sarajevotimes.com/wp-content/uploads/2015/09/refugees2.jpg
A zapravo, zakone Bosne i Hercegovine ne priznaju ni Bošnjaci. Kada bi ih priznavali onda i ne bi mogli otvarati granice slobodnom ulasku tolikog broja emigrantskih vjerskih fanatika. Bosna i Hercegovina je za muslimanske emigrante danas što im je bila 2015. godine Njemačka. Kao što ih je tada pozivala njemacka kancelarka kako bi izmjenila krsćanski identitet Europe, tako ih danas poziva Bakir i bošnjačko čelnistvo da iz korijena promijene multireligijsku sliku Bosne i Hercegovine. Zbog velikih sličnosti odnosa prema islamskim emigrantima dade se zaključiti kako postoji emigrantska osovina Njemačka-Federacija beha-Turska. Antieuropska i antikršćanska osovina mirnodopske dekristijanizacije i deeuropeizacije Starog Kontinenta.
 
U Bosni i Hercegovini, zemlji muslimanskih emigranata koji poput cunamija brišu kršćanski identitet zemlje, koje osovina suvremenog kršćanofobizma, Njemačka-Turska-Federacija BiH, planski dovodi i naseljava, jedina bošnjačka briga je kako što bolje primiti nove građane zemlje, čija zadaća je nacionalna i vjerska izmjena beha slike u korist Bošnjaka muslimana. Velika je bošnjačka zabrinutost kako što bolje primiti i udomaćiti tolike vjerske fanatike. Iste one koji po Parizu ubijaju nedužne prolaznike, ili u Indoneziji gdje po crkvama masakriraju kršćane. Cijele muslimanske obitelji su u službi vjerskog zlocina. Otac, majka, sinovi i  kćeri razrađen zločin do u detalje. Kćeri opasane eksplozivom idu na jedno mjesto, sinovi na drugo, otac na treće, majka na četvrto kako bi bilo što više krvi nedužni kršćanskih žrtava. Čvrst dokaz da je to plan skovan u vjerskim islamskim bogomoljama. Kako to drugačije razumiti. Nema drugog razumijevanja, nego zločin nazvati pravim imenom, vjerski islamski terorizam izazivanja globalnog svjetskog rata vjera.
 
Nije dugo za čekati takve slike i u beha Federaciji, kada će emigranti, ratnici sa Bliskog istoka početi sa djecom upadati u crkve, ubijati i rušiti. Ima već zabilježenih primjera kada su upadali u crkve tražeći, sada zaštitu, kako bi ih sutra mogli rušiti a vjernike ubijati. S tim namjerama i ciljevima i jest tako masovan ulazak islamskih emigranata u gladnu, ratom razrušenu, i muslimanskom politikom islamizacije Bosne i Hercegovine do temelja deeuropeizirali i dekristijanizirali.
 
Jedini beha dio koji bi mogao još neko vrijeme ostati kršćanski je RS, što srpskim secesionistima daje pravo realizacije secesionističkog cilja. Gradski trgovi u beha Federaciji su preplavljeni islamskim emigrantima, šatori se razapinju, kriminal raste, sigurnost naroda, napose kršćana, sve je nesigurnija. Školska djeca, djevojčice, žene mlade i stare sve su nesigurnije na ulicama i rijeđe izlaze iz kuća i stanova. Strah zatvara narod, jer svaki strah ograničava kretanje. Što je narod zatvoreniji, preplašeniji bošnjačko političko i vjersko čelnistvo zadovoljnije trlja ruke, i raduje se zacrtanom uspjehu.
 
Njemačko-tursko-federacijska, bošnjačka, sila osovine gradi najveći suvremeni centar za emigrante, pretvarajući beha federaciju u muslimanski emigrantski entitet. Zbog toga je njemačka kancelarka i pozvala članove beha Predsjedništva sada kada njime predsjeda predstavnik bošnjačkog naroda da joj referira kako teče proces prijma i zbrinjavanja emigranata, budućih i sadašnjih ubojica Europe, kršćana  i kršćanstva, poput ovih danas koji ubijaju po Bliskom istoku, Parizu, Indoneziji.
 
Sultan Erdoğan pak dolazi direktno u svoju 81. pokrajinu da se na licu mjesta uvjeri kako teče priprema tih budućih ratnika, i askera. Uz to pred tim nasilnicima održat će i predizborni skup, jer federalni entitet je Alijin amanet njemu, pa on i ne treba nikakvu dozvolu za dolazak na okupirani teritorij. On je vođa svih muslimana u svijetu, zanosno uzvikuje veleizdajnik Izetbegović. Bosna i Hercegovina je svakim danom sve više zelena pod crnom odječom Arapa. Sve je tješnja i skučenija, manja i stisnutija za tolike muslimane iz cijeloga islamskog svijeta koji je emigrantski posjećuju i u njoj zauvijek ostaju.
 
Za nemuslimane, Hrvate i Srbe više i nema mjesta na teritoriju pod bošnjačkom kontrolom. Po slikama emigranata, muslimanskih vjernika kako, gdje i kada mole, klanjaju, Bosna i Hercegovina postaje cijela jedna velika džamija. Nema više nikakva mjesta slobodna za neke druge aktivnosti, za potrebe drugi vjernika. Sve je u znaku islama i vjernika muslimana. Okupirani su gradski trgovi, ulice, škole, državne institucije, općinske i županijske vijećnice. Svugdje i u svako vrijeme se vidi slika muslimanskog vjernika kako klanja, a pozivi sa džamija za molitvu odjekuju u svakom trenutku dana i noći. Emigranti su na ulicama i trgovima agresiraju na hrvatsku granicu i nastoje je pod svaku cijenu destabilizirati. Izetbegović je proizveo dovoljno oružja za sve njih, čekaju samo znak da i otvoreno krenu na Hrvatsku i Europu.
 
Na temelju tih kockica beha suvremenosti nije pretjerano reći da je BiH danas najislamskija, najzelenija muslimanska zemlja u svijetu. U dvadesetak godina islamizacije BiH, njen federacijski dio, u pogledu demonstriranja sile, nasilja, prakticiranja islama, zasigurno nadmašila i Islamsku Republiku Iran, zemlju u kojoj islamska revolucija traje gotovo punih 40 godina, i u tom periodu progutala milijune neistomišljenika.
 
Nemuslimani u BiH danas su po pitanju slobode vjere u daleko težem i nezavidnijem položaju negoli u vrijeme ateističkog komunizma. Cunamijsko islamiziranje beha Federacije razornije je od komunističkog ateiziranja. U vrijeme komunizma sve vjere u BiH bile su jednako slobodne, i ni jedna nije branila pravo drigi vjernika. Nikada u gotovo polustoljetnoj komunističkoj vladavini nije se izgradila niti jedna džamija na hrvatskoj zemlji, niti se katolička groblja preoravala za prolaz seoskog puta. Ta praksa obespravljivanja kršćana danas je, gotovo, svakodnevnica u bošnjačkom  nasilničkom ponašanju prema svetinjama katolika.
 
Islamizaciju Bosne i Hercegovine ubrzava nekontroliran ulazak Arapa i bujica muslimanskih emigranata. Pet je poslije dvanaest za spašavanje dijela u Federaciji kako bi ostao bosanski, kršćanski i njihovim svetinjama. A to je moguće jedino novim mirnodopskim teritorijalnim razgraničenjem, kroz oživljavanje Hrvatske Republike Herceg Bosna. Njeno ponovno postojanje opravdava radikalni muslimanski  proces islamizacije i emigrantska okupacija beha Federacije. Hrvatsko pravo na svoju Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu daleko je ispred prava Bošnjaka na islamizaciju i muslimanskih emigranata na okupaciju.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 684 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević