Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Na Pomenu obilježena 27. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja

 
 
Na starom groblju na Pomenu kod Doljana, općina Jablanica, danas je svetom misom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena 27. godišnjica stradanja hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata na tom dijelu bojišnice iz sastava ratnih brigada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada i Rama iz Prozora-Rame od strane Armije BiH. Obljetnica je obilježena u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata općine Tomislavgrad i Župnog ureda sv. Ilije iz Doljana.
https://mandino-selo.com/wp/wp-content/uploads/2015/11/ljilja-zrno-1.jpg
Ljiljana Zrno

Kao pripadnici brigade "Kralj Tomislav" iz Tomislavgrada život su izgubili Ljilja Zrno iz Šujice, Ivan Radoš iz Omolja, Ivan Petrović iz Mesihovine i Martin Baćak iz Letke dok su s ramske strane na ovim padinama poginuli hrvatski branitelji Nenad Bilić i Josip Pušić, te Marko Miljko iz Jasenice kod Mostara.

Brojna rodbina, prijatelji, suborci, ratni zapovjednici te druge osobe iz društvenog i političkog života, kako iz ratnog vremena tako i sada, okupili su se na Pomenu gdje su se na dostojanstven način, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, prisjetili poginulih tomislavgradskih i ramskih hrvatskih branitelja koji su tijekom ratne 1993. godine dali svoje živote.
Sveto misno slavlje predvodio je fra Bože Milić, župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru.
 
Suborci svojoj Ljiljani
 
Ljiljana Zrno (7. IV. 1962. – 16. XII. 1993.) položila je život na Oltar Domovine prilikom odlaska na intervenciju prema jednom od napadnutih borbenih položaja Hrvatskih snaga na Oklajnici 16. prosinca 1993.Pokojna Ljiljana je sa svoja dva suborca (pok. Ivan Radoš i pok. Ivan Petrović Džaja) na putu do borbenog položaja zarobljena i mučki ubijena u neprijateljskoj zasjedi od strane muslimanskih paramilitanata tzv. Armije BiH. Blagopokojna sestra Ljiljana pridružena je nebeskoj vojsci Hrvatskih ratnika vječno uzdignuta na pijedestal slave Hrvatskog naroda.
Laka joj Hrvatska gruda!
Počivala u Miru Božjem!
 

Galečić-Šujica/HR HB, Sanitet HVO Brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, https://www.facebook.com/andrijamatijaspauk/photos/ljiljana-zrno-1962-1993gale%C4%8Di%C4%87-%C5%A1ujicahr-hbsanitet-hvo-brigade-kralj-tomislav-iz-/896336470534215/

 

https://www.rama-prozor.info/clanak/foto-na-pomenu-obiljezena-27-obljetnica-stradanja-hrvatskih-branitelja/57460

Selmo Cikotić - najbolji ministar za najbolju državu!

 
 
U ljeto 1993. protjerano je 15 tisuća Hrvata iz Bugojna; vojnika i civila. Oko dvije tisuće Hrvata zatvoreno je u logore gdje su prošli strašne golgote; ubojstva, mučenja i razaranja. Deseci pogubljenih nikada nisu pronađeni.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/novosti-slike/cikotic_1.jpg
Ovoga četvrtka obitelji ubijenih 19 nikada pronađenih Hrvata čekale su rezultate ekshumacije na Rostovu. U iskopanim tijelima pronađeni su zabijeni kolci, a u rukama im čvrsto stegnute moći iz Međugorja… u to vrijeme u Sarajevu je na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH imenovan njihov krvnik Selmo Cikotić.
Pozdrav Selmo (i ostali koji ste nasjeli na patetični klikbejt).
Posljednjih nekoliko dana napeto sam iščekivala svaku vijest s Vašim imenom u naslovu naivno se nadajući racionalnom ishodu prijedloga Vaše kandidature za mandat ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Niste mi ni Vi, niti Vaše imenovanje u tom trenutku prioritet interesa. Tek trn u oku. Onaj dosadni kamen u cipeli, nered koji ne mogu počistiti… Ipak, Selmo, ostala sam iznenađena ishodom; Vi – pa ministar sigurnosti. Nije šala. 
Nije meni zbog mene, znate kako kažu, meni je zbog moje djece i njihove djece. I mog oca, i otaca djece koja svojim očevima ne mogu otići na grob. A ima ih, barem Vi to dobro znate.
Čitam i kako na uglednom bošnjačkom mediju, na spomen bugojanskih Hrvata, Vi potencirate sjećanje na ostale žrtve rata…
Nitko ih ne dovodi u pitanje, Selmo.
 
Kako ja, porezni obveznik, dijete ubijenog branitelja, od Vas (ministra sigurnosti moje države) mogu očekivati ikakav pijetet uz Vaše otvoreno negiranje ubijenih, mučenih i nestalih bugojanskih Hrvata? Smijem li spomenuti Vašu zapovjednu odgovornost u ovom kontekstu? Poništava li se i ona brisanjem Vašeg imena s optužnice?
Ekstremni je sport biti Hrvat u Bosni i Hercegovini, u Središnjoj Bosni osobito. Ljeta su posebno teška. Godišnjice se nižu jedna za drugom, a nekažnjeni se šeću čaršijicama i mahalicama. Znam, viđam ih. Pozdravimo se. Odrasla sam s njihovom djecom, gledala njih u klupama na dodjeli diplome, umjesto svog ćaću. Poznam ih, živim s njima.
Ne parazitiram na svojim gubicima. Nisam išla slikati se u maturalnoj haljini pored očeva groba, niti sam njemu pisala otvoreno pismo o tomu kako se nadam da je ponosan na mene. A išla sam, i idem posjetiti ga sa svim što mi je važno. Odem do nadgrobne ploče i kad pada kiša, i kad je prekrivena snijegom. Ispričam mu kojih boja je lišće ovog rođendana i kakve boje mu unuk ima oči. Kažem mu sve. Rekla sam mu i za tebe, Selmo.
I ne bi bila drama da postoji zakon. Da postoji pravna odgovornost i da postoji država. Ljutila sam se na institucije i kako to da, pobogu, nitko ništa da učini, pa shvatila – upravo Vi, Selmo, rušite našu Bosnu i Hercegovinu! Vi nas dijelite. Vi ne želite suživot, niti mir.  
I neka ste bahato sjeli u fotelju kostiju pobijenih, i neka nije svaka žrtva jednaka, barem nešto nas je Bajrović naučio. Neka laž bude Vaša mantra i neka rastu djeca s pola srca i pola duše, Vama na savjest. Sve to bude i prođe, i zove se 'jučer'.
Sve, osim milosti božje koja je moja, al' ne i vaša.
Nek' je hairli, Selmo. Da Vam se nikad ne vrati ono što ste Vi od sebe dali. A Bosni i Hercegovini, mom domu i domu mojih otaca – laku noć.
 

Jurija Milović, Dnevnik.ba, https://www.dnevnik.ba/kolumne/selmo-cikotic-najbolji-ministar-za-najbolju-drzavu

Danas prisilna islamizacija crkava, sutra prisilna islamizacija kršćana

 
 
Potvrđuje se, sve od pojave zloglasno konfesiocidno-genocidnog Osmanlijskog Carstva, da svaki kasniji period ljudske povijesti ima svoje konfesiocidiste razornih dimenzija, izumitelja zločina genocida i konfesiocida, Osvajača Mehmeda II., Silnih, izumitelja nabijanja živih ljudi na kolac, potkivanje kršćana kao konja, prisilno otimanje kršćanske djece od majki i odvođenje u janjičare. Otimanje crkava i pretvaranje u džamije, tursko spavanje prve noći s udatom kršćankom i svih drugih vrsta zuluma u danku u krvi, jedinih prepoznatljivosti Osmanlija i njihove brutalne vladavine nad okupiranim kršćanima svijeta, napose po brutalnostima prepoznatljivi u periodu okupacije europskog predziđa kršćanstva Bosne i Hercegovine.
https://orthodoxtimes.com/wp-content/uploads/2019/03/erdogan-agia-sofia-818x570.jpg
Sami nazivi, Osvajači, Silni…, koje su sebi davali svrstava ih u najstrašnije zlikovce ljudske povijesti. Najbrutalnije ratnike protiv kršćana i kršćanstva, protiv europejstva i Europljana. To i jest razlog da i danas imaju nasljednike u svom turskom narodu, koji su politikom radikalne kršćanofobije najveća opasnost za kršćanstvo i kršćansku civilizaciju. Najava globalnog vjerskog rata od strane islamista 11. rujna 2001. bila je i poruka sukoba do istrjebljenja. Niti jedna povijesna ideologija, nacizam, fašizam, komunizam pa i suvremeni isilizam nije tako ustrajna u svom krvavo opasnom cilju osvajanja i islamiziranja svijeta, kao što to čini osmanizam sve od svoje krvave pojave nacionalističko-vjerskog radikalnog sadržaja. Početak kršćanofobije nije u zastrašujuće radikalnom isilizmu, već u daleko isključivijem osmanizmu. Nasljednici kršćanofobista i osmanista pokazuju se daleko brutalnijim i krvoločnijim od svojih nekažnjenih prethodnika. Samo nekažnjeni zločin znak je da će se ponoviti.
 
Ovih srpanjskih dana 2020. petsto šezdeset i sedam godina nakon najbrutalnijeg, zapravo jednog u nizu počinjenih nikad kažnjenih osmanlijskih zločina konfesiocida, suvremeni nasljednik Osvajača Mehmeda II. sultan Silni Erdoğan ponovio je taj najstrašniji povijesni konfesiocid, osvojenu crkvu Svete Sofije osvajačko pobjednički proglasio je džamijom. Pred porazničko ušutkanim kršćanima svijeta pobjednički je na „konju“ ušao u najveću svetinju kršćana, u crkvu i pljujući u usta svim kršćanima i na njihove svetinje, zapovjedio svojim sljedbenicima, svom turskom narodu da i on pljune na, i u crkvu, te to kasnije očisti, svetinje skine i pogazi, i onda crkvu pretvore u svoju džamiju. I nastalo je veliko pobjedničko slavlje ne samo u Turskoj već u svim islamskim zemljama svijeta.
 
Naime, nakon što je uspio potkupiti potkupljivog  Putina na izdaju ruskih nacionalnih i vjerskih interesa, kupivši rusko oružje protiv NATO-a i Zapada, te na isti način potkupio njemačku kancelarku obećavši joj da će on iz Turske braniti Njemačku od migrantskih islamističkih invazionista, Erdoğan na osmanlijski način jurnu na crkvu Svete Sofije u osvojenom Carigradu i potpisa ukaz kojim crkva postaje džamija. I rusko njemačkim šaptom pade crkva u Carigradu Svete Sofije u džamiju.
 
Ono što su isilovci učinili sa crkvama na Bliskom istoku, Osvajač Erdoğan čini u Turskoj i Bosni i Hercegovini. Erdoğn paralelno s osvajanjem crkve Svete Sofije u Carigradu agresira s potomcima Osmanlija u Bosni i Hercegovini na crkvu Svete Marije u hrvatskom kraljevskom gradu Jajce. Jednako agresivna islamska agresija i na katoličanstvo i na pravoslavlje. Bošnjaci kao potomci Osmanlija dobili su zadatak osvajanja katoličkih, a Osmanlije pravoslavnih crkava. Nakon osvajanja glavne i najsvetije bizantske crkve, i porazničke šutnje pravoslavlja, kao i šutnje katoličanstva na bošnjačko osvajanje crkve Svete Marije u Bosni i Hercegovini Erdoğan najavljuje udar na judaizam, na način ulaska u Jeruzalem i "oslobađanje" džamije Al Aksa, nekadašnje crkve Svetog Ilije. Muslimansko agresorsko osvajački rat se proširio na sve neislamske vjere, i na sve nemuslimanske narode diljem svijeta. Osmanizam se potvrđuje najopasnijom vjerskom ideologijom u ljudskoj povijesti. Ubrzano idu u cilju osvajanja cijelog svijeta, govoreći, ne više u tajnosti, nema mira u svijetu dok muslimani ne osvoje Vatikan i dok islam ne zavlada u njemu kao u Carigradu. To više ne govore samo muslimanske vojskovođe, suvremeni Osvajači i silnici, tom politikom je napunjen i obični mali bosanskohercegovački musliman Bošnjak, koji se i hrani tom hranom. Nije, naime, teško, u nekom "nepoznanstvu" čuti bošnjačke razgovore na tu temu.
 
Ponovno pretvaranje crkve  Svete Sofije u Carigradu u džamiju, i crkve u hrvatskom kraljevskom gradu Jajce Svete Marije u džamiju, jedan je u nizu nepobitnih dokaza turske prisilne islamizacije katolika u Bosni i Hercegovini. Žurno bi trebalo ova dva ponovljena zločina konfesiocida, nad pravoslavnima u Turskoj i katolicima u Bosni i Hercegovini, zaustaviti, kao i bošnjačko krivotvorenje stradalničke prošlosti beha kršćana kroz petstogodišnji turski zločinački proces prisilne islamizacije i danka u krvi. Ono što taj zločin ne samo potvrđuje već i čini brutalnijim je njegovo ponavljanje na istim osvojenim prostorima, narodima i kršćanskim svetinjama. Ovime se Bošnjaci, koji se nazivaju i smatraju potomcima Osmanlija, uistinu potvrđuju kao njihov ostatak u Bosni i Hercegovini. I to i jest glavni razlog nemogućnosti mirnog, kroz dijalog za stolom, rješenja na turski način zamršenog, beha problema. Ali jednako tako i bošnjačke političke isključivosti u procesu traženja mirnog i pravednog, na temeljima jednakosti i ravnopravnosti, suverenosti i konstitutivnosti, rješenja petsto i pedeset sedam godina turskog zamršenog i ostavljenog problema. Problema kojeg danas ne može, ne će, ili ne smije, riješiti ni Europska unija, a ni svjetska zajednica.
 
Na ova dva najnovija globalna muslimanska zločina konfesiocida, a koji su u svemu povezani i sinkronizirani iz jednog centra, osmanlijskog, prestaje svaki govor o mogućnosti suživota, više, u bilo kakvoj beha zajednici muslimana i kršćana, islama i kršćanstva. Jer danas muslimansko ubijanje crkava, sutra ubijanje njenih vjernika, danas prisilna islamizacija crkava, sutra prisilna islamizacija kršćana. Kršćani u Bosni i Hercegovini, napose katolici kao domicilni beha narod, žrtve su tih strašnih zločina, u manjem ili većem obimu, gotovo petsto pedeset i sedam godina, u procesu turske prisilne islamizacije i bošnjačke unitarizacije.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Utorak, 29/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2125 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević