Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Bošnjačko sudstvo oslobađa muslimanske ratne zločince za počinjene zločine nad Hrvatima

 
 
Ne prestaje bošnjačko obmanjivanje beha i svjetske javnosti, vezano uz ratne zločine što ih počinila njihova muslimanska armija Bosne i Hercegovine. Bošnjačka igra oko procesuiranja ratnih zločinaca iz redova svoga naroda toliko je dobro u lažima isplanirana da se dva i pol desetljeća odvija, a da još  niti jednog, poznatog zločinca nisu osudili i bilo kako kaznili. Kako one ratne jednako i one poratne  koji, kao nezaštićene zečeve, masakriraju hrvatske povratnike, među njima i cijele obitelji.
https://bnn.ba/sites/default/files/styles/galerija/public/screen_shot_2018-01-21_at_15.10.40.png?itok=FjYnusDE
Halid Genjac
 
Zbog dobre zaštićenosti od strane bošnjačkih institucija muslimanski zločini se šire i na druge nemuslimane, pa čak i na strana veleposlanstva, i jedne Amerike, zemlje koja je najveći čuvar bošnjačkog unitarizma, što im daje vjetar u leđa da Bosnu i Hercegovinu neometano islamiziraju po naputku Alijine Islamske deklaracije. Sjedinjene Američke Države kao glavni, no i vrlo interesni sudac u igri muslimanskih zločinaca i hrvatskih žrtava nisu još ni jedan crveni karton dali muslimanskim igračima, zločincima kojima su i noge i ruke krvave, kao u isilovaca u progonu i ubijanju kršćana diljem muslimanskog svijeta. I ne samo više u muslimanskom, već i u kršćanskom svijetu, napose u Europi.
 
Brutalnosti muslimanskih ratnih i poratnih zločinaca jednaki su onim slikama kakve svijet gleda u masakriranim, silovanim, poniženim kršćanima na Bliskom istoku. Teško je stoga reći, šta je starije, kad su u pitanju brutalnosti zločina prema kršćanima, isil ili muslimanska armija Bosne i Hercegovine. Istima ih čini i činjenica da svi njihovi zločinci, iz obje armije, prolaze nekažnjeno i da nikad ni jedan nije kažnjen pred Međunarodnim sudom za ratne zločine. Novcima nafte, a zbog čega joj cijene idu u nebeske visine, što je također jedan vid rata muslimana protiv kršćana, iz islamskih bogatih zemalja, plaćaju se odvjetnici zločincima i konzumističko potrošački zapadni lobi koji će jednoga dana prodati muslimanima i štrik s kojim će podaviti kršćane. U takvom odnosu snaga, u sudstvu kako onom svjetskom tako i u bošnjačkom unaprijed se znao ishod Suda Bosne i Hercegovine u kojem se 19. 12. 2018. izjašnjavao o krivici generala muslimanske A BiH Atifa  Dudakovića sa još 16 pripadnika i zapovjednika Petog korpusa koje optužnica tereti za zločine protiv kršćana na području Krajine.
 
Naime, tužiteljstvo Bosne i Hercegovine tereti optužene za ratne zločine protiv nemuslimana, ubojstva više od 300 osoba srpske nacionalnosti, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata na području tzv. krajine 1995. godine. Nigdje ni spomena Dudakovićeva zločina mučkog i svirepog, te po svim međunarodnim konvencijama ratovanja kažnjivog, ubitstva hrvatskog generala Vlade Šantića. No, svejedno optužuje li ga se za ubojstvo hrvatskog generala Šantića ili ne, Dudaković i zločinačka muslimanska grupa oko njega bila bi oslobođena svih optužbi. Za bošnjački sud „nema“ dokaza pored dokaza, kao i za sve do sad. Na takvim temeljima, na temeljima nekažnjenih muslimanskih zločinaca, koji od turske propasti nisu  tako strašni viđeni na toj europskoj periferiji, zločini kakve su samo Turci činili nad porobljenim beha katolicima, veći zločin i od njih samih bila bi gradnja muslimanske unitarizirane i centralizirane Bosne i Hercegovine, čiji obrisi se pomalo ali sigurno naziru.
 
A kakva bi drugačija i mogla biti kad je arhitektiraju, grade i maljaju nekažnjeni ratni zločinci, Dudaković, Halilović, Mlaćo, Genjac, Dreković, Mahmuljin... Država je onakva kakvo joj je sudstvo. Ili obrnuto. No kako god se gledalo uvijek se vidi neuređena, neodrživa, nemoguća Bosna i Hercegovina pod ovakvim sudstvom, koje je sramota ne samo za ovu muslimansku Džamahiriju, već i za sudstvo u cjelini. Braniti i štititi tako poznate zločince, kojima ništa nije bilo sveto, i koji nisu poštivali nikakve postojeće međunarodne konvencije o ratovanju, znači graditi državu na zločinima, sa zločincima i za zločince. Srušiti samo na tako malom teritoriju toliko crkava i poubijati toliko ljudi, a takvu strašnu ratnu sliku Muslimani su oslikali i u Lašvanskoj dolini, u Bugojnu, Konjicu, Kaknju, Kraljevoj Sutjesci, u Sarajevu..., i ne kazniti poznate počinitelje ponovno je bošnjačko ubijanje srpski i hrvatskih žrtava.
 
U ratu s pjesmom "od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta" i u poraću Komšićevom ideologijom građanstva, koja oslobađa svake odgovornosti sve muslimanske zločince, oslobađanje i puštanje na slobodu Dudakovića i svih drugih muslimanskih Dudakovića i njegovih suradnika u zločinu, beha sudstvo pod bošnjačkom kontrolom, time je poslalo poruku i bugojanskom ratnom zločincu Dževadu Mlaći koji je poubijao Hrvate toga grada i grobnicu im skriva i danas. Odgovornosti su time oslobodili i travničkog Mlaću, Halida Genjca koji je išao od vrata do vrata travničkih Hrvata, prokazivao ih, izručivao mudžahedinima i slao u konclogor u Gluhoj Bukovici. I tako redom oslobađaju se muslimanski ratni zločinci za počinjene zločine nad Hrvatima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, u Vitezu za masakriranih osmero djece na igralištu, Maljinama, Travniku, Bukovici, Miletićima, Putkovićima, Brdu, Dubravici, Gučoj Gori, Ćifluku, Dolcu i diljem hrvatskih prostora kroz koje su prošli isilovci, pripadnici Alijine Armije BiH. Svaki pokušaj gradnje neke zajedničke Bosne i Hercegovine na tolikoj nepravdi, sa tolikim nekažnjenim zločincima, sa takvim muslimanskim sudovima, zločin je čak veći i od onog za kojeg ne odgovaraju poznati muslimanski počinitelji.
 

Vinko Đotlo

Pitanje autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu JA od 25. veljače 1945. glede Mostarske operacije

 
 
U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je 22. broj glasila »Stopama pobijenih« koje donosi mnoštvo podataka o ubijenim hercegovačkim franjevcima i okolnostima u kojima se to dogodilo za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Glavni urednik je vicepostulator fra Miljenko Stojić.
Mr. sc. Vladimir Šumanović piše o pitanju autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu Jugoslavenske armije od 25. veljače 1945. glede Mostarske operacije. Na svome ratnome putu u toj operaciji jugokomunisti su ubijali sve što im se ispriječilo na putu, jednako i civile i članove crkvene hijerarhije. Nije to bila osveta neodgovornih pojedinaca, već odluka vojnih tijela 8. dalmatinskog korpusa.
Don Krunoslav Draganović piše o stradanju Katoličke Crkve u Hercegovini, osvrnuvši se najviše na krvavu 1945. kada je ubijeno mnogo hercegovačkih franjevaca.
U rubrici »Pobijeni« fra Ante Marić piše o ubojstvu dr. fra Lea Petrovića donoseći iskaze svjedoka o njegovom ubojstvu i ubojstvu zajedno s njim njegovih 6 subraće.
U rubrici »Glas o mučeništvu« može se pronaći III. nastavak knjige Krvave godine autora dr. fra Ive Sivrića koji piše o hercegovačkim franjevcima i lažima napisanima i izrečenima ne samo u granicama bivše Jugoslavije nego uključivo u cijelom zapadnom svijetu i SAD-u.
Ovaj broj donosi i nekoliko svjedočenja o znakovima milosti udijeljenima pojedinim osobama po zagovoru pobijenih hercegovačkih franjevaca.
U novom broju glasila nalaze se i literarni radovi fra Janka Bubala, fra Umberta Lončara i Ante Kraljevića. Tu su i nagrađeni radovi na Nagradnom natječaju Vicepostulature u 2018. za uzrast odrasli.
https://storage.bljesak.info/image/275586/800x550/stopama-pobijenih.jpg
Fra Goran Azinović piše o Hannah Arendt i banalnosti zla. Arendt je pratila suđenje Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu, koji je bio jedan od glavnih organizatora totalnog uništenja Židova u Europi. Na kraju ovog teksta zaključuje se da je komunistička ideologija – ideologija bez savjesti, krvoločna, u kojoj su ljudi i žrtve bili samo broj ili dio statistike. Komunizam je ubio najviše ljudi, ali još uvijek nije osuđen.
Anita Martinac je razgovarala s dr. Miroslavom Akmadžom, profesorom na više fakulteta i povjesničarom na Hrvatskom institutu za povijest.
U rubrici »Podsjetnik« donose se događanja s prvog i drugog dana proslave 100. obljetnice prve mature na širokobriješkoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti.
Glasilo »Stopama pobijenih« može se nabaviti u župnim uredima, narudžbom od Vicepostulature ili na kioscima diljem Herceg Bosne, BiH.
Prijašnje brojeve glasila, u pdf obliku, moguće je pronaći na stranicama portala pobijeni.info, u poglavlju »Izdavaštvo«. Spomenuti portal je inače središnje mjesto za sve informacije glede pobijenih hercegovačkih franjevaca.
 

Lucijana Kožul, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«

Devetoga siječnja 1994. pripadnici bošnjačke Armije BiH u Buhinim Kućama pobili su i ranili 82 nevinih Hrvata

 
 
I prije će Bosna i Hercegovina nestati, gotovo je već i nestala i samo je podijeljenu na životu održavaju interesi sukobljenih svjetskih čimbenika na njenom prostoru, negoli će se političke bure i oluje smiriti u toj „krčmi pogašenih svjetla“, u koju zalaze jedino pijani istrošeni svjetski političari i generali poput Holbrookea, Ashdowna, Bildta, Schwarz-Schillinga, i svih onih drugih koji uz njih navrate da nešto ušićare na siromaštvu i bijedi naroda koji žive u tom mraku. Ponekad se pomisli, vjetrovi su stali, ako ni zbog čega drugog a ono zbog iznemoglosti naroda izloženih tim orkanskim udarima, a ono opet zapuše još jače, čak i bura koja pozatvara u kuće, ne sve beha narode, već one koji su se odvažili izaći malo na sunce slobode. Kojeg je svakim danom manje. I stoga orkanske bure i oluje nikada ne će stati u urušavajućoj i na smrt osuđenoj Bosni i Hercegovini, jer uvijek od tri moguća smjera iz kojih dolaze, jedan je stalno aktivan protiv druga dva. Samo što iz jednog smjera zagrije malo sunca slobode, jednakosti, ravnopravnosti, mira i tolerancije, iz druga dva, ili jednog, gase to svjetlo, marginaliziraju onog drugog, najavljuju rat, vode politiku isključivosti i sve čine da se bure i oluje ne stišaju.
https://i1.wp.com/livnovine.com/portal/wp-content/uploads/2018/11/buhine-ku%C4%87e.jpeg
Bošnjački vojnik nakon pokolja Hrvata u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994.
 
U Bosni i Hercegovini, stoga, nova godina uvijek u daytonskom nemiru počima 9. siječnja. To je dan kada se zapale nacionalne i nacionalističke vatre između Srba i Bošnjaka. Koliko je ta politička vatra snažna pokazuje činjenica da se uvijek proširi i izvan beha međa, na susjedstvo pa čak i šire. Ni za što drugo navodni beha gasitelji, Bošnjaci, nisu tako spremni i osposobljeni kao na potpaljivanje još veće vatre na svim beha djelićima, napose u manjem beha entitetu kojeg na taj dan potpale velikosrbi. Svaki taj 9. siječanj pretvore u plamen koji proguta sve i ono malo dobra što je izraslo uz velik trud u prethodnoj godini. I krene se opet ispočetka. Jer 9. siječanj je početak nove političke godine, jedinog beha praznika u kojem su uključena, direktno ili indirektno sva tri beha naroda. Znak je to kako beha nacionalne i vjerske razlike povezuje jedino svađa, mržnja, i nepriznavanje onog drugog, tamo izvan mog tora, izvan mog političkog i vjerskog okvira. Razlog tolike mržnje, tolike svađe, laži, netrpeljivosti koje vode gotovo do rata, a kojeg sprječava prisustvo svjetskih šerifa, je u činjenici da sve što se u Bosni i Hercegovini  događa, slavi i obilježava, je uvijek za jedne legitimno, legalno i ustavno, za druge, Bošnjake, je to na srpskoj i hrvatskoj strani nelegitimno, nelegalno i neustavno. I obrnuto.
 
Što je kod Bošnjaka legalno, legitimno i ustavno, s pravom je to kod druga dva beha naroda kao takvo neprihvaćeno. Dovoljno za trajni rat koji najviše odgovara Bošnjacima, nacionalističko vjerskoj politici koja računa na vrijeme u kojem će demografski osvojiti i pokoriti Bosnu i Hercegovinu i nemuslimane. Ono što je, međutim, istina u Bosni i Hercegovini je da su svi datumi, praznici i slavlja tim povodima, bez obzira koji ih narod obilježavao neustavni, nelegalni i nelegitimni, budući da nema toga prazničnog datuma u daytonskoj dvoentitetskoj tvorevini tri suverena i konstitutivna naroda kojeg oni prihvataju i priznaju zajedničkim.
 
Ako je za Bošnjake neustavno slavljenje 9. siječnja dana manjeg beha entiteta, a očito da jest, kao što im je neustavno i hrvatsko slavljenje dana Hrvatske Republike Herceg Bosna, to, s istim pravom kojeg koristi bošnjački politički vrh, isto važi za Srbe i Hrvate da je svako bošnjačko slavljenje bilo kojeg datuma, na entitetskoj razini Bosne i Hercegovine neustavno. Koji bi to bio dan u Bosni i Hercegovini  ustavan ako zemlja nije ni po čemu danas onakva kakva je bila na taj dan. Koji bi to bio ustavni dan u neustavnoj Bosni i Hercegovini? Zar je ustavan dan BiH 25. studeni, kad je zemlja, zapravo Bošnjaci prekidom nastave u školama petkom da bi njihovi đaci mogli klanjati,  raskinula sve veze sa njim i nema ništa od onoga što je imala na taj dan proglašenja državnosti. Nema čak ni naziva republika, što je osnov svega drugog.
 
Ni 1. ožujak, Dan nezavisnosti, ne može biti ustavan, jer od referendumskog odgovora zbog kojeg je priznata od međunarodne zajednice u beha stvarnosti nema ama baš ništa. Bošnjaci su sve isprevrtali, i prilagodili sebi i svojim nacionalističkim ciljevima, što, zapravo i jest glavni razlog neustavnosti tih, i svih drugih datuma. Nisu neustavni samo dani entiteta ili beha entiteta, neustavno je i bošnjačko biranje pripadnika zloglasne abih, ratnika koji je pucao po Hrvatima i progonio ih, za predstavnika hrvatskog naroda u beha Predsjedništvo.
 
Budući da je sve neustavno u neustavnoj Bosni i Hercegovini, neustavno je i biranje Bošnjaka muslimana Razima Halkića i Anela Šahinovića kao predstavnike Hrvata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. No to je za Bošnjake ustavno, kao što je ustavno i negiranje muslimanskog zločina u Buhinim Kućama kod Viteza, gdje su 9. siječnja 1994. godine izmasakrirali 27 hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane, ranjeno 35, od kojih osam civila, nestalo 17, a 13 žena odvedeno u muslimanski logor Sivrino selo gdje su mučene i neke žene silovane. Za Bošnjake, bivše Muslimane, neustavno je i o tom zločinu govoriti, i spomenirati ga, ali je ustavno spomeniranje Ahmića.
 
Sve dok je u Bosni i Hercegovini neustavno za Bošnjake, ono što obilježavaju druga dva beha naroda, i obrnuto što je za njih ustavno a za Srbe i Hrvate neustavno, ne samo da je znak neustavnosti Bosne i Hercegovine, već i poziv međunarodnoj zajednici da tu zemlju učini ustavnom na način da njeni narodi pišu i usvajaju sami svoj Ustav. Usvajanjem Ustava u Bosni i Hercegovini, konsenzusom njenih naroda, a ne nametanjem bilo u Daytonu ili Parizu, zemlja bi bila po volji naroda, a time i ustavna, čime ne bi bilo prostora za bilo kakve neustavnosti od bilo kojeg naroda i na bilo kojem dijelu zemlje. Sve do tada sve neustavne radnje kod jednog naroda bit će ustavne kod drugog ili trećeg, i tako u nedogled dok u tim neustavnostima nestane zemlja koju ni jedan njen narod ne voli ovakvu kakva je.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 563 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević