Get Adobe Flash player
Svjetski koronski rat

Svjetski koronski rat

Urota nevidljivog neprijatelja     U tijeku...

Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

Dajte svoj glas svakome, samo ne za Cosu...

I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

"Antifašisti" opet bi ponovili Bleiburg, Križni put,...

Hej Pit, i to je Amerika!

Hej Pit, i to je Amerika!

Kada je američka policija ubila natporučnika Jasena Drnasina američki...

Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

Iskrivljavanje činjenica i laganje javnosti traje posljednje četiri...

  • Svjetski koronski rat

    Svjetski koronski rat

    četvrtak, 04. lipnja 2020. 15:58
  • Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

    Nije znao za brojne koruptivne nepodopštine?

    četvrtak, 04. lipnja 2020. 15:53
  • I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

    I dalje se slavi zločinac Tito i njegova partizanija

    srijeda, 03. lipnja 2020. 08:58
  • Hej Pit, i to je Amerika!

    Hej Pit, i to je Amerika!

    četvrtak, 04. lipnja 2020. 15:48
  • Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

    Prešućivanja i iskrivljavanja prošlosti i sadašnjosti

    srijeda, 03. lipnja 2020. 09:02

Bošnjaci se sve više zauzimaju uistinu za radikalnu islamsku Bosnu i Hercegovinu

 
 
Narod koji ne poznaje, ne uči svoju prošlost, ona mu se uvijek u najcrnjem obliku ponavlja. Prošlost se ne uči, ne spomenira neki njen datum ili neka njena povijesna ličnost, da bi se osvećivalo tuđincima kreatorima njenog crnila i egzekutorima, već jedino da se više nikad ne ponovi žrtvi, ili svijetu u cjelini. Stradalnički narodi svijeta, među koje spada i hrvatski, posebno su dužni poznavati svoju prošlost, a time i memorirati neke njene datume i poznavanje povijesnih ličnosti i pojedinaca kao velikih žrtava toga vremena. Hrvatski narod na svom četrnaestostoljetnom bosanskohercegovačkom prostoru često je žrtva nepoznavanja svoje tragične stradalničke prošlosti. Nije to njegov slobodni izbor, uvijek je to nametnutost mu od okupatora, agresora, egzekutora, ubojica, i cijelog onog povijesnog vremena Otomanskog carstva, velikosrpskog jugoslavenstva, i današnjeg velikomuslimanskog islamizma koji se koronavirusnom opasnosti širi u Bosni i Hercegovini.
https://volimjajce.com/wp-content/uploads/2020/04/spomenik_jajce_032017c-480x320.jpg
Mora se priznati da je u nekim povijesnim periodima nacionalnog i vjerskog stradanja zaborav na prošlost i (ne)djelo hrvatskih aktualnih vođa. Nisu se obazirali na prošlost jer su dijelom bili i sukrivci njene tragičnosti, već su se zbog toga bavili isključivo tom vremenskom tadašnjosti, koristeći je uvijek u svoje osobne interese. Bivalo je i vremena, nažalost kad su ti lideri, vođe i svekoliki političari svoju tadašnju politiku vodili u službi i interesu okupatora i agresora, zlikovaca i naših ubojica i progonitelja. Oni su uvijek bivali daleko nemilosrdniji i agresivniji na naša memoriranja i sjećanja na vremena stradanja, na naše povijesne velikane. Kako bi se dodvorili, te u bescjenje prodane duše, svojim zlim gospodarima često su predvodili ubojice naših sjećanja, razbijače naših obilježavanja dana stradanja i progona. To i jesu, uz agresorske i okupatorske zabrane, razlozi zaborava mnogih datuma hrvatskog stradanja i hrvatskih povijesnih velikana.
 
Uvijek iza naših apokaliptičnih stradanja, iza naših zbjegova i u broju prepolavljanja, kada su neprijatelji slavili naša nestajanja, kada su nas ponižavajuće ispraćali kao prognanike, i u takvim sudbonosnim periodima našega biti ili ne biti, nalazili su hrvatske Jude. Niti za šačicu srebrnjaka prodavali su se, i izdavali nas, dajući se na posao zatrpavanja istine rata, i brisanja traga našim velikanima izrasli u tadašnjosti obrane kada su svojim herojstvom, svojom vojničkom no daleko više ljudskom veličinom sa svojim hrvatskim narodom branili „krst časni i slobodu zlatnu". Bosna i Hercegovina je upravo po tim velikim hrvatskim i vojničkim braniteljima hrvatstva i katoličanstva zapravo i postala predziđe kršćanstva. Napose je tu povijesnu i civilizacijsku, ljudsku i kršćansku zadaću dobila onoga dana kada se našla nezaštićenom metom nadirućeg islama, kroz osmanlijski okupatorski pohod na osvajanje Europe.
 
Tu svetu zadaću kršćani katolici u Bosni i Hercegovini pišu, sa izuzetnim i ponosnim uspjehom gotovo 557 godina. Kao graničari i čuvari Zapadne kršćanske civilizacije, zapadni vrjednota slobode i demokracije, dijaloga i snošljivosti, kulture i tolerancije, Hrvati katolici su u kontinuitetu žrtve Osmanlija i njihovih potomaka, isilovaca i džihadista. Našim progoniteljima uz ubijanja, mučenja, silovanja, masakriranja, zadaća im je i  krivotvorenje istine vjerskog beha rata i zatrpavanje imena hrvatskih ratnih velikana, imena očeva, majki, supruga, hrvatskih sinova ubijenih od strane islamista, bilo onih došli izvana ili oni iz redova bošnjačkog naroda, koji su se pokazali brutalnijim i od samih vehabija, mudžahedina, i svih drugi vrsta džihadista, koji su daleko prije korona virusa zatrovali beha društvo.
Svi ti silni pripadnici tih zločinačko-terorističkih vjerskih islamskih formacija danas u daytonskoj isilovskoj nepravdi prema najstradalnijem hrvatskom narodu čine sve da se zaborave hrvatske žrtve, djeca, stari i nemoćni, civili i pripadnici Hrvatskog Vijeća Obrane.
 
Na, svijetu poznati, islamski način fetvama prijete svima onima koji pišu o toj „bliskoistočnoj" stradalnosti kršćana u muslimanskoj agresiji i vjerskom beha ratu za teritorij. Prisvojivši sve beha medije  pisane i elektroničke, što je također znak obespravljenosti i velike žrtve hrvatskog naroda, žestoko se okomili na još onaj mali ostatak ostataka medijskog prostora u kojem Hrvati mogu pisati, i čuvati od zaborava sve one ratne strahote kroz koje su prošli ispred osmanlijskih potomaka. Udarili tako islamski zlikovci, koje predvodi sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, Bakir, i na hrvatski portal u kraljevskom gradu Jajce, "Volim Jajce". Zasmetala, kao uvijek i svugdje u islamskom svijetu radikalizma i fundamentalizma, terora i zločina, beha "euro" muslimanima istina zločina što ih počinili i čine nad hrvatskim povratnicima, svi ti silni zlikovci, povratnici sa ratišta genocida i konfesiocida nad kršćanima Bliskog istoka, i onih bošnjačkih ratnih i poratnih lidera koji ih raširenih ruku dočekuju u beha zajednici Bošnjaka-Hrvata i Srba.
 
Novcima hrvatskih poreznih obveznika plaćaju hakere da hakiraju hrvatske portale, prijete urednicima i onima koji pišu istinu. Zbog toga je nekoliko dana jajački portal "Volim Jajce" bio hakiran i nedostupan svojim čitateljima, čime su čuvari Islamske revolucije u Bosni i Hercegovini izdali fetvu svima onima koji se usude čuvati istinu vjerskog beha rata od zaborava. Podsjeća to na vrijeme kada se po Sarajevu u masovnim muslimanskim prosvjedima osuđivalo na smrt sve one pisce koji su ukazivali, i dalje ukazuju, na opasnost islamskog vjerskog terorizma koji je okupirao Bosnu i Hercegovinu, i učinio je taborom zapjenjenih džihadista koji čekaju zapovijed na osvajanje Europe. I sve te zastrašujuće prijetnje bošnjačkih džihadista promotorima istine vjerskog beha rata, kojeg su obilježili brutalni zločini islamista, događaju se u Europi, na tom starom svjetskom prostoru ljudskih prava i sloboda, slobode govora i pisane riječi. Na prijetnju koju je čelništvo vjerske muslimanske partije pod vlašću sina ratnog zločinca Alije Izetbegovića uputilo dotičnom portalu i autoru teksta koji ih je razotkrio u svim njihovim brutalnostima, kako u ratu tako i u poraću, Europa i europski visoki predstavnici u toj "krčmi pogašenih svjetala" koja je danas najopasnije "bure baruta" pred europskim vratima, nijemo šute, što uistinu pokazuje snažnu pristranost protektora na bošnjačkoj strani.
 
Tko poslije ovakvih tarorističkih muslimanskih prijetnji nebošnjacima, napose katolicima, može na bilo koji način više braniti hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini na svoj televizijski program, na svoje zasebne škole, na povratak Hrvatske Republike Herceg Bosna i Hrvatskog Vijeća Obrane, kao mirnodopskih asocijacija koje im jedine mogu osigurati opstanak na trinaeststoljetnom hrvatsko katoličkom ognjištu. Nije li ovo nepobitan dokaz kako se Bošnjaci zauzimaju uistinu za radikalnu islamsku  Bosnu i Hercegovinu, ne priznajući ni jedan drugi narod, ni jednu drugu vjeru. A u takvoj zajednici nemoguće je graditi bilo kakav suživot, dijalog, snošljivost i toleranciju.  Na svjetskoj zajednici je, stoga, odgovornost da u beha „krčmi pogašenih svjetala“ upali neko svjetlo, da „bure baruta“ deaktivira, i taj europski prostor trajno učini mirnim, sigurnim, da bude uistinu prostor budućnosti a nikad više prostor prošlosti. Učiniti beha zajednicu prostorom budućnosti moguće je samo konfederaliziranjem tri nacionalna entiteta, u granicama međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Samo u takvoj konfederalnoj zajednici svaki narod moći će uživati sve povijesne stečevine ljudski prava i sloboda, govora i pisanja. Za takvu Bosnu i Hercegovinu još nije kasno, iako je već pet do dvanaest. Ne povede li međunarodna zajednica Bosnu i Hercegovinu na put konfederalizma, ta europska periferija ne će biti samo opasnost za kršćane katolike, koji na njemu žive dugi četrnaest stoljeća, već daleko veća će opasnost biti za Europu, europski mir, sigurnost i budućnost.
 

Vinko Đotlo

Nema nikakvog smisla da je Hrvatska agresor na BiH a HVO nije

 
 
Siguran među zidovima kantonalne bolnice “dr. Safet Mujić”, Denis Zvizdić uputio je otrovne žalce Hrvatskoj što “pomaže samo jednoj bolnici” misleći na drugu mostarsku kantonalnu bolnicu. To je u skladu s nekoliko dana ranijim kukumakanjem njegove stranačke kolegice Bisere Turković koja je službeno prosvjedovala Mađarskoj što “pomaže samo jednoj strani”. To su otprilike kapaciteti bošnjačke vanjske politike – Nemamo saveznika ni prijatelja, ali smo protiv da drugi imaju saveznike i prijatelje.
https://static.euronews.com/articles/stories/04/64/65/18/1440x810_cmsv2_0a5253a2-7f70-5983-83cd-d0c511aef4a0-4646518.jpg
A nije uvijek bilo tako. Kada je Franjo Tuđman uručio lentu prijateljstva Aliji Izetbegoviću 1995. godine, Hrvati su bili bošnjački saveznici. Evo kako danas govore vjerni polagači vijenaca na Alijin mezar: Bakir Izetbegović, 30. 4. 2018.: "...relevantne rezolucije organizacije Ujedinjenih naroda i presude međunarodnih sudova su nedvojbeno potvrdile da se radilo o agresiji susjednih zemalja i udruženim zločinačkim poduhvatima koji su sezali do Miloševića i Tuđmana".
Šefik Džaferović, 17. 11. 2019.: "Branili se i obranili od dva agresora" i nešto preciznije 15. 9. 2018.: „Zavidovićani su tihi, čestiti i pošteni ljudi. I onda kada nam je bilo najteže, ovi ljudi su shvatili što nam je činiti i raditi. Braniti odlučno svoj grad i svoju domovinu. Ovaj grad je doživio dvostruku agresiju“.
Željko Komšić (govor u UN-u), 21. 1. 2019.: „Mi u Bosni i Hercegovini nismo ni 1992. godine započeli rat, taj rat započet je od naših susjeda“.
 
Bošnjačka politika danas, sa svojih najviših pozicija nedvosmisleno izjavljuje da je Hrvatska bila agresor na BiH. To je službeni stav oko kojeg se slažu sve bosanske, probosanske i građanske stranke. Naravno, nema nikakvog smisla da je Hrvatska agresor na BiH a HVO nije. Dakle, ako je Hrvatska agresor na BiH, onda je agresor i HVO i ukupna hrvatska politika u BiH. Kako se hrvatska politika u BiH od 1990. do danas nije mijenjala, i kako hrvatski narod u BiH uporno podržava uvijek istu politiku, onda je sukladno tumačenju bošnjačke političke elite, hrvatska politika u BiH jednako agresivna danas kao i za vrijeme „agresije“. Uostalom, upravo to potencira ranije nabrojani trojac u svakoj prilici.
 
Što onda mogu očekivati Bošnjaci koji doslovno graniče samo sa dva naroda – srpskim i hrvatskim!? Mudro vodstvo bi uvijek pravilo savezništva s bar jednim susjednim narodom. Možda bi učinilo i neke ustupke, zaboravilo na neke grješke iz prošlosti... Ne. Bošnjačko vodstvo za razliku od 1995. ne prima lente nego bljuje vatru nemilice, bez prestanka, bez obzira na priliku. Od Zavidovića do New Yorka.
S kojim ciljem? Nema cilja. Ima samo posljedica. A posljedice su jasne. Prva posljedica je približavanje hrvatske i srpske elite. Ne samo po pitanju odnosa prema Bošnjacima nego i drugim praktičnim i ideološkim pitanjima. Druga je posljedica udaljavanje hrvatske i bošnjačke politike. Najmanje pet zadnjih godina bošnjačkim političarima zatvorena su vrata Zagreba. Nema susreta ni s predsjednicima ni premijerima. Osim multilateralnih susreta gdje su pozvani kao nužno zlo, nikakvih bitnih kontakata nema.
 
Pelješki most, koji su bošnjački političari digli na najvišu razinu, kukali, prijetili i galamili, završio je potpunim fijaskom. Osim dva prosvjedna pisma, nisu čak izmamili ni poštenu reakciju hrvatskih vlasti. A most još malo i završen. Ni jedan od bošnjačkih političara se u biti nema sastati ni sa kim u Hrvatskoj, nazvati ga, zatražiti neku uslugu, dogovoriti posjet, dobiti donaciju. Makar koju kiruršku masku. Ništa. Činjenica da Zvizdić i Turkovićka moraju kao uplakana djeca vrištati „a što ja nisam ništa dobio!?“, umjesto da recimo član Predsjedništva „iz reda hrvatskog naroda“ ima neki kontakt u Hrvatskoj osim Stipe Mesića ili Vlahe Orepića, pa da „izganja“ kakvu pomoć. Ne. Bošnjačka politika danas nema ni prijatelja ni saveznika. Ima tek iznuđenu podršku moralno ucijenjene međunarodne zajednice koja čini razliku tek u dnevno političkim razmiricama, ali suštinski nikom ne koristi. Ni Bošnjacima a ni Bosni i Hercegovini, jednoj i jedinoj.
 

Tvrtko Milović, https://www.facebook.com/srednjobosanac/?

Neprirodna tvorevina u Daytonu nazvana je Federacija Bosne i Hercegovine

 
 
Svako, kao najbrojnijeg beha naroda, bošnjačko obilježavanje datuma vlastitog stradanja u vjerskom bosanskohercegovačkom ratu za teritorij, ne samo da je podebljavanje u sukobu izgrađenih međunacionalnih zidova, već i nepriznavanje nemuslimanskih žrtava njihove zločinačke Armije, mudžahedina, vehabija, džihadista, isilovaca. Sve dok se na taj način prilazi i tumači vjerski beha sukob, Bosna i Hercegovina će sve dublje tonuti u mržnju, netoleranciju i nesnošljivost kao temelje budućeg rata. I krajnjeg nestanka. Zapravo bošnjačko negiranje hrvatskih žrtava je nastavak rata s elementima etničkog i vjerskog čišćenja katoličkog naroda. U ovom "daytonskom" ratu što ga osmislili visoki međunarodni predstavnici u osobama Ashdowna, Petritscha, Bildta, Schwarz-Schillinga, Bošnjaci koriste jednako brutalna sredstva kao i u beha sukobu. U nekim načinima čak i brutalnija, jer svi ti svjetski šerifi što su Bosnu i Hercegovinu okupirali i nametnuli vladavinu "šerijata" svaki na svoj način, prodali su se, i ne samo sebe već i zemlje iz kojih dolaze, za šačicu naftnih dolara i čvrsto stali na bošnjačku stranu, štiteći i skrivajući dvadeset i pet godina sve muslimanske zločine nad Hrvatima, i masovne grobnice hrvatskih žrtava.
https://media.iwm.org.uk/ciim5/51/92/large_000000.jpg
Pristranost visokih predstavnika, napose britanskog visokog predstavnika Paddyja Ashdowna na bošnjačku stranu, uz velike naftne dolare što je dobio iz islamskih zemalja, i od Bošnjaka koji su ga plaćali novcima humanitarne pomoći poslane Bosni i Hercegovini, bila je i u službi skrivanja vlastite, napose odgovornosti ili suodgovornosti, svoje zemlje za mnoge počinjene zločine u bosanskohercegovačkom ratnom mraku. Napose će još dugo ostati tajnom britanska odgovornost, i suodgovornost, za zločin u muslimanskom selu Ahmići. Kolika je britanska odgovornost, također i iranskih obavještajnih službi, za zločin u Ahmićima, govori činjenica da je Ashdown u koaliciji s muslimanskim tadašnjim čelništvom i vođama obavještajnih iranskih službi koje su u to vrijeme poput pauka pokrivali beha ratni teren, taj zločin pripisali u potpunosti hrvatskoj strani, uzdigli u ravan sa srpskim zločinom u Srebrenici, i u potpunosti  negirali daleko veće muslimanske zločine nad Hrvatima.
Za britansko-muslimansko-iranske vojne planere, zasigurno izvršitelje i suizvršitelje zločina u Ahmićima ne postoje jednako tako strašni, a u pitanju broja žrtava i načina likvidiranja, i strašniji muslimanski zločini u susjedstvu Ahmića nad hrvatskim civilima, ženama i djecom, također i pripadnicima Hrvatskog Vijeća Obrane u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Dubravici, Maljinama, Miletićima, Travniku, Novom Travniku, Gučoj Gori…
 
Zaboravljajući, ili u "zaboravu" na tolike strašne zločine nad hrvatskim narodom, i u strahu pred povijesnom odgovornošću koja zasigurno mora doći, u neposrednoj blizini svih tih genocidno-konfesiocidnih zločina, Bošnjaci su obilježili 27. godišnjicu, još uvijek nekažnjenih pravih zločinaca, stradanja muslimana u selu Ahmići u potpunosti pripisanih Hrvatima. U svim ratovima, napose u vjerskim kakav je bio bosanskohercegovački, najlakše je osuditi i kazniti najstradalniju, najnezaštićeniju i najmalobrojniju sukobljenu stranu. U beha slučaju to je hrvatska strana.
 
Spomenirati Ahmiće, mjesto strašnog zločina u kojem se "slučajno" prije negoli je zločin i počinjen, našli pripadnici britanske vojske zajedno s iranskim obavještajnim službama, znači i dalje skrivanje pravih počinitelja zločina i svaljivanje krivnje isključivo i samo na Hrvate. I ne samo to, već je to i neuspjeli bošnjački proces skrivanja muslimanskih zločinaca koji su počinili isilovske zločine nad hrvatskim žrtvama, napose strašne i brutalne na prostorima Lašvanske doline, upravo tu gdje su, opet slučajno, bili utaboreni britanski vojnici i iranski obavještajci, koje je predvodio, nedavno od američkih snaga ubijeni, iranski general Qassem Soleimani. Stacioniranost iranskog generala i njegovih čuvara i širitelja Islamske revolucije u Travniku bila je po zadatku osvajanja svih vojnih poduzeća u Lašvanskoj dolini, "Vitezita" u Vitezu i "Bratstva" u Novom Travniku, kao i tekstilnog poduzeća za vojsku "Borac" u Travniku, a zatim povezivanje tih gradova sa Zenicom i daljnji prodor za izlazak na more.
 
Da bi stigao na cilj trebalo je isplanirati i realizirati slučaj Ahmiće, kao jedini zid koji je dijelio muslimanske vojne postrojbe, hrvatski narod sotonizirati pred svjetskom zajednicom, čime se razbija svaka njihova obrana i cijela Lašvanska dolina pada, a muslimanskoj se Armiji otvara slobodan izlaz na more. U neuspjehu spajanja travničkog kraja sa zeničkim, i kada muslimanska strana uviđa da ni planirani im zločin u Ahmićima nije dovoljan za osvajanje Lašvanske doline, počimaju, kao ranjene zvijeri, vršiti masovne zločine nad Hrvatima diljem tih prostora.
 
Uz Ahmiće puno je i drugih stradalničkih mjesta Muslimana koja su bili plan Alije Izetbegovića, kako bi svjetsku zajednicu senzibilizirao na pristranost i svoju stranu, spreman uvijek ići dalje do broja od 250 tisuća muslimanskih žrtava, koliko je bio spreman žrtvovati za Islamsku Bosnu i Hercegovinu. Pristranost svjetske zajednice na muslimanskoj zatim bošnjačkoj i na kraju strani potomaka Osmanlija potvrđuju visoki predstavnici cijelo vrijeme protektora nad Bosnom i Hercegovinom.
Jednako strašne zločine, kakve su činili njihovi predci Osmanlije u vrijeme danka u krvi, čine tada i Muslimani čime su pokazali da su zaista potomci jednaki predcima. Time se taj strašni zločin u Ahmićima, koji je još uvijek nerazjašnjen, a za pravu istinu bez obzira što je narodi tih prostora znaju, trebat će možda i stoljeće, pretvara u oružje za potpuno pokoravanje Hrvata i pravo Bošnjaka da skrivaju svoje zločince, čiji su zločini daleko, mada je i jedna žrtva previše, obimniji od onog u Ahmićima. Svako hrvatsko selo, svaki grad u Bosni i Hercegovini, svaki dio zemlje kroz koji je prošla zločinačka muslimanska armija, džihadisti i islamski revolucionari koje je predvodio ubijeni iranski general, napose ona beha mjesta u kojima su Muslimani i Bošnjaci držali slike iranskog ajatolaha Khomeinija, ima svoj 16. travanj, dan masovnog stradanja iz vremena muslimanske agresije.
 
Potvrđuje to i činjenica da i više od četvrt stoljeća daytonskog rata u miru hrvatski narod ne dobiva mjesta masovnih grobnica, da se, gotovo ni u kojim promilima ne vraćaju prognani hrvatski narod svojim domovima, kućama, na svoju zemlju, da im se ne vraća oduzeta imovina, napose ona crkvena, da Bošnjaci grade džamije na njihovoj zemlji (Travnik) i u njihovim selima, da im se crkve otimaju (Jajce) i pretvaraju u džamije, da još niti jedan muslimanski ratni, pa i poratni zločinac nije procesuiran i kažnjen. Stoga, bošnjačko ili potomaka Osmanlija, obilježavanje stradanja u Ahmićima, pored nekažnjenih muslimanskih zločinaca počinjenih zločina u neposrednoj blizini tog sela, Križančevo Selo, Buhine Kuće, u Vitezu zločin nad osmero hrvatske djece, Čifluk zločin nad djevojčicom i njenim ocem, konclogor za Hrvate u Gluhoj Bukovici, Maljine, Brajkovići, Grahovčići, Miletići, Pojske, Rudnik, Brdo, Dubravica, konfesiocid u gučogorskom samostanu… zapravo je bošnjački nastavak zločina nad preživjelim hrvatskim narodom tih prostora. Zapravo, diljem neprirodne tvorevine u Daytonu nazvane Federacija Bosne i Hercegovine. Svako bošnjačko obilježavanje Ahmića demonstracija je muslimanskih pobjednika, negacija hrvatskih žrtava i poraz hrvatskog naroda. U pobjedničkom slavlju ove 2020. godine ih nije zaustavila ni korona pandemija, da se okupe u tom selu šaljući preostalom hrvatskom narodu poruku da se seli i odlazi.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko nadzire DORH?

Subota, 06/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1595 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević