Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30
Ratna prepiska Cikotića i Hadžihasanovića potvrdila sumnje bugojanskih Hrvata
 
 
Novomimenovani ministar sigurnosti BiH i dugogodišnji kadar SDA, Selmo Cikotić, itekako zna na koji način su skončala 23 nasilno odvedena hrvatska logoraša iz logora tzv. Armije BiH u Bugojnu, a samim time i gdje su tijela za kojima se traga godinama. Kao zapovjednik Opetativne grupe Zapad, Cikotić je o „23 zatvorenika koja zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“ pisao zapovjedniku 3. Korpusa Armije BiH Enveru Hadžihasanoviću. U izvješću nadređenom Hadžihasanoviću od 19. rujna 1993. godine Cikotić opisuje stanje u uskopaljskoj dolini, odnosno u zoni odgovornosti Operativne grupe Zapad čiji je zapovjednik. Osim borbenih djelovanja na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Cikotić Hadžihasanovića detaljno informira o zarobljavanju 470 pripadnika HVO-a u Bugojnu te potrebi za zadržavanjem njih 317, zajedno s dva zarobljena pripadnika HVO-a iz Uskoplja, jer po njegovoj procjeni, za razliku od 66 otpuštenih zarobljenika, ovih 319 su za suđenja i nisu za puštanja. U istom dopisu Cikotić izdvaja „po težini počinjenih djela“ skupinu od 23 zarobljenika.
Vidi izvornu sliku
Zapovjednik 3. Korpusa Armije BiH Enver Hadžihasanović isti dan u odgovaru Cikotiću traži da 23 zarobljenika prebaci u Kazneno-popravni zavod u Zenicu te će se on (Hadžihasanović) kako navodi u dopisu „natezati s UNPROFOR-om, Europskim promatračima, Međunarodnim crvenim križom i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihova puštanja“. U istom dopisu Hadžihasanović poručuje Cikotiću da je suglasan oko postavljanja časnika UNPROFOR-a za vezu u zoni odgovornosti OG Zapad, ali da ga treba držati dalje od naređenja i izvještaja čelnika Armije BiH.
„Ti odredi jednog dobrog našeg oficira koji po mogućnosti poznaje engleski jezik da ga prati. Ti nastavi svoj posao prema našem dogovoru“, poručio je Cikotiću Hadžihasanović.
Posao Selme Cikotića očito je bio i prebaciti 23 hrvatska zarobljenika u Zenicu. Na to ga je Hadžihasanović upozorio i u dopisu od 07. listopada 1993. godine.
„Ponovo vam skrećemo pažnju da prebacite ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela“, upozorio je Hadžihasanović Cikotića.
Da se Cikotić oglušio na više puta ponovljenu zapovijed svojeg nadređenog, potvrđuje izvanredno izvješće adresirano na Zapovjedništvo 3. Korpusa Armije BiH i Zapovjedništvo Operativne grupe Zapad. U ovom izvješću jasno se optužuju zapovjednici nevedenih postrojbi Hadžihasanović i Cikotić za neispunjavanje obveze prebacivanja 23 hrvatska logoraša iz Bugojna u Zenicu.
„Po ovom izvješću se vidi da od 17.09. do 07.10. 1993. godine zarobljena 23 Hrvata nisu stigla u KPZ Zenica, a za to su odgovorna ova dva zapovjednika, Selmo Cikotić i Enver Hadžihasanović“, stoju u posebnom izvješću Armije BiH koje je dio dokumentacije koje je Haaški sud ustupio bh. pravosuđu radi procesuiranja odgovornih za zločine pred domaćim pravosuđem.
Prepiska između Hadžihasanovića i Cikotića jasno potvrđuje Cikotićevu odgovornost za nestanak 23 hrvatska zatočenika, ali i da je uz Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, odgovoran za likvidaciju „Bugojanske skupine“.
Prema rečenici iz ratnog dnevnika Dževada Mlaće koji je bh. pravosuđu dostupan od 2007. godine: “Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika.
Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika likvidirati”, a čiju je autetentičnost potvrdio sam Mlaćo na Sudu BiH, Cikotić je proveo ono što mu je Mlaćo naredio, naredio i proveo „likvidaciju ekstremnog dijela hrvatskih zarobljenika“.Četiri tijela iz nevedene skupine pronađena su proteklih godina, a još četiri ekshumirana su u posljednih nekoliko dana na lokalitetu Rostova po nalogu Tužiteljstva BiH.
Uz prigovor na Cikotićevo nezakonito brisanje iz optužnice, Tužiteljstvu BiH ovih je dana proslijeđen niz dokaza koji terete novoimenovanog ministra sigurnosti BiH. Među njima je i prepiska između Cikotića i Hadžihasanovića, potvrdio je odvjetnik svjedoka Tužiteljstva iz Bugojna Bruno Božić.
 
Kao i druge dokaze lako je moguće, sumnjaju obitelji žrtava, da je i ovaj dokaz tužiteljica Slavica Terzić prilikom brisanja Cikotića iz optužnice, jednostavno uklonila. Samo na taj način bivša je tužiteljica mogla napisati da protiv Cikotića nema dovoljno dokaza za zločine nad Hrvatima Bugojna. Pronalazak tijela kao ključnih materijalnih dokaza trebalo bi vratiti Cikotića tamo gdje mu je mjesto, na optuženičku klupu.
Prepiska s Hadžihasanovićem potvrđuje da je novomenovani ministar sigurnosti svih 27 godina znao sudbinu nasilno odvedenih hrvatskih logoraša, a samim time i lokacije s njihovim tijelima.
Sumnje bugojanskih Hrvata da je upravo Cikotić među najodgovornijim za progone i zločin, nasilna odvođenja i ubojstva su se potvrdile. Na Tužiteljstvu BiH je da ovaj put odradi svoj posao, bez pritisaka SDA, piše Večernji list BiH.
 
https://poskok.info/odlucio-o-sudbini-23-hrvata-ratna-prepiska-cikotica-i-hadzihasanovica-potvrdila-sumnje-bugojanskih-hrvata/

Ovim potezom najavio je rat svim neislamskim religijama i nemuslimanima svijeta

 
 
Nakon dobro izrežiranog državnog udara okončanog, gotovo milijunskim zatvaranjem "pučista" i jednako tako velikim brojem čistke vojske, javnih i društvenih institucija, čak škola i bolnica, turski predsjednik turske kao čelnik svih muslimana svijeta, Reçep Tayyip Erdoğan popeo se na sami vrh svjetskih povijesnih diktatora i turskih silnih osvajača. Osvajanjem apsolutističke vlasti kojoj ni nebo nije granica, rasle su i brutalnosti u obračunima s političkim, napose s vjerskim neistomišljenicima. Zatvori su se punili, politički apetiti širili i izvan turskih granica. Nazirale su se konture  zloglasno genocidno konfesiocidnog Osmanlijskog carstva, i izlazilo se na neke njegove bivše granice.
https://images-wixmp-ed30a86b8c4ca887773594c2.wixmp.com/f/ca25fc8d-09a8-4c41-bb48-6adc33934807/d9nu9i5-3652e9fd-2847-4a8b-bf2c-64706b436f6c.png?token=eyJ0eXAiOiJKV1QiLCJhbGciOiJIUzI1NiJ9.eyJzdWIiOiJ1cm46YXBwOiIsImlzcyI6InVybjphcHA6Iiwib2JqIjpbW3sicGF0aCI6IlwvZlwvY2EyNWZjOGQtMDlhOC00YzQxLWJiNDgtNmFkYzMzOTM0ODA3XC9kOW51OWk1LTM2NTJlOWZkLTI4NDctNGE4Yi1iZjJjLTY0NzA2YjQzNmY2Yy5wbmcifV1dLCJhdWQiOlsidXJuOnNlcnZpY2U6ZmlsZS5kb3dubG9hZCJdfQ.LbePYKu88DKx-cRzScenX_bs7kUGUYmUjozRqUEk3AQ
Šutnja kršćanskog svijeta bila je ekspanzionistička snaga suvremenog novovjekog sultana Erdoğana, koji šalje tursku vojsku u osvajanje i okupiranje slobodnih i međunarodno priznatih zemalja, oživljava i širi najcrnji oblik osmanizma, pretvara crkve u džamije i pobjednički najavljuje "oslobađanje" Al-Aksa džamije, nekadašnjeg Brda hrama, i po vjerovanju kršćana crkve Svetog Ilije. Tim prijetnjama, tim širenjem osmanizma Erdoğan je najavio rat svim neislamskim religijama, i nemuslimanima svijeta. Sve u vremenu svog političkog uspona na mjesto lidera svih muslimana svijeta, koristio se, i koristi ideologijom kršćanofobije, u najradikalnijim dimenzijama.
 
I baš taj vjerski islamski radikalizam učvrstio ga je na položaju s kojeg vodi rat protiv kršćana diljem svijeta. U osjećaju Osvajača Silnog, nedodirljivog i nezamjenjivog, iz dana u dan zadaje nepreboljive udarce kršćanima, kako u svojoj Turskoj tako jednako bolno i u kršćanskim zemljama Zapadne, sada već porazničke Europe. Erdoğan ne priznaje ništa, i nikoga komu pokuša stati na put izlaska na granice Osmanskog zločinačkog carstva. Ništa mu kršćansko, i ne samo kršćansko već i kulturno, nije sveto i vrijedno. Crkve i muzeji najpogođenija je meta tog suvremenog turskog Osvajača koji je uzjahao na konja apokalipse.
 
Na konju koji nosi u propast i njega i velik dio svijeta, srpanjskih dana, za kršćane i kršćanstvo presudne dvije tisuće i dvadesete godine, Osvajač Erdoğan ujahao je u crkvu Svete Sofije u Konstantinoplu. Poput svih svojih prethodnika koji su mu postali uzor ratnika i kršćanofobije, i Osvajač "Mehmed III.“ u ponovno osvojenoj crkvi je pljunuo na samu crkvu, njezine svetinje a time i na kršćane i kršćanstvo diljem svijeta, i pobjednički naredio preuređenje crkve u džamiju. U bahatosti što je karakteristika svih turskih osvajača i svjetskih povijesnih diktatora, od Hitlera, Mussolinija, Staljina do njega samog koji ih sve zajedno nadmašuje u zločinima koje čini unutar svoje zemlje i vojnom agresijom na suverene i međunarodno priznate države, pljunuo je i na oca europske Turske Atatürka. Naime, dekretom kojeg je potpisao poništavajući status muzeja crkve Svete Sofije promijenivši ga u status džamije, svijetu je poručio da je kraj europske, slobodne i sekularne Turske kakvu je želio Atatürk.
 
Erdoğanova Turska izabrala je jedan, ne novi nego stari put, nastavak osmanlijskog osvajačkog i porobljivačkog rata protiv kršćanstva i kršćana. Time se potvrđuje da zločinačko genocidni osmanizam nikada i nije nestao u glavama nasljednika te strašne ideologije. Ne da nije prestao već se i širio i širi u svim opasnim dimenzijama zločina koje su njegov identifikacijski kod. Rušenje i pretvaranje u džamiju tisuću i petsto godina stare crkve, u vrijeme kada se slobodno grade džamije po kršćanskom svijetu Europe, islamističko je kopanje duboke provalije između islama i kršćanstva, nakon čega bi dvije vjerske strane trebale ostati trajno suprotstavljene. Islamska u radikalnoj agresivnosti i isključivosti, i kršćanska u obrani i žrtvi. Koliko je ta islamistička strana isključiva, čak i u nepriznavanju Međunarodni asocijacija svakog predznaka demonstrativno je pokazao suvremeni turski osvajač Erdoğan kada u pretvaranju crkve u džamiju nije poštivao ni zakone Međunarodne organizacije UNESCO pod čijom zaštitom je u zadnje vrijeme bila okupirana crkva Svete Sofije u  Konstantinopolu. Očito turski rat protiv svih nemuslimana, protiv cijelog svijeta. Osvajač Erdoğan nije obavijestio a time ni čekao mišljenje komisije za Svjetsku kulturnu baštinu, koju je bio dužan obavijestiti o promjeni statusa, zločinom genocida i konfesiocida osvojene crkve Svete Sofije iz šestog stoljeća.
 
Erdoğanovo nasilničko otimanje crkava kršćanima i pretvaranje isti u džamije, poruka je kršćanskom svijetu ili da ga zaustavi u tom zločinu, ili da i kršćanski svijet sve džamije na svom državnom teritoriju pretvori u crkve. Očito da islamske zemlje ne priznaju ne samo ljudska prava već i vjerske slobode, budući da u tim vjerskim društvima ne postoji ni kultura dijaloga, niti kultura tolerancije i suživota razlika i posebnosti. Osvajač Erdoğan pokazuje da priznaje samo silu i patološku mržnju prema kršćanstvu i kršćanima. Sve na tragu nekažnjenog zločinačkog osmanizma, kojeg on ubrzano na kršćansku šutnju vraća u najcrnjem obliku.
 

Vinko Đotlo

Krvava i strašna ostavština ratnog zločinca Alije Izetbegovića

 
 
Što više odmiče vrijeme Daytonskog nepravednog (ne)mira kojeg održava, na muslimansko-bošnjačku stranu, vrlo pristrana svjetska zajednica u šerifskim likovima visokih predstavnika, sve se više otkrivaju i ratni ciljevi na smrt zaraćenih beha strana. Za najmalobrojniji, hrvatski narod, rat ama baš ni u kojem obliku i niti u bilo kojim dimenzijama, nije bio opcija, jer kao takav bio je svjestan da bi bio najveća i najtragičnija žrtva. Što se kasnije i pokazalo. No, nažalost druge dvije beha strane, poglavito nakon njihovih tajni pregovora u Beogradu o diobi bosanskohercegovačke zajednice, prisilile su hrvatski narod  na obrambeni rat, budući da se našao u stisnutom muslimansko-srpskom agresorsko ratnom sendviču. U dvjema radikalnim, srpskoj političkoj i muslimansko vjerskoj ideologiji isključivosti.
https://hms.ba/wp-content/uploads/2020/07/selmo-bugojno.jpg
Još uvijek počinitelji zločina nad Hrvatima u Središnjoj Bosni nisu odgovarali
 
Napose se, neočekivano, našao na žestokoj muslimanskoj agresiji osvajanja hrvatskih teritorija, i muslimanskog ratovanja spaljene zemlje. Za takav isilovski napad nije bio spreman, budući da je prije muslimanskog udara noža u leđa, hrvatski narod u Muslimanima gledao saveznika. Djetinjasto naivno im vjerovao jer je mislio da im je zajednički neprijatelj, velikosrbi, budući da do tada i nisu izašli u javnost, i hrvatski narod nije znao za tajne srpsko-muslimanskih pregovora u Beogradu o diobi Bosne i Hercegovine. A da hrvatski narod nije bio ni za kakvu ratnu opciju u Bosni i Hercegovini potvrdio je to i svojim izlaskom na referendum, i zahvaljujući hrvatskom pozitivnom odgovoru na referendumsko pitanje, tadašnja Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata zajednica tri suverena i konstitutivna naroda Hrvata, Muslimana i Srba.
 
Takva Bosna i Hercegovina nikako nije bila cilj niti ondašnjih Muslimana, a još manje kasnjih Bošnjaka. Kasnijim otkrivanjem namjera i ciljeva kako velikosrpske tako i velikomuslimanske politike agresije na autohtoni hrvatski narod, pokazala se još jednom zabluda Hrvata koji su i na referendum izašli i išli „k'o guske u maglu“. Opet potvrda stare izreke, tko od prošlosti ne uči vraća mu se u najcrnjem obliku. Hrvatskom narodu u cjelini vratila se i devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Zbog činjenice da je vrhovni zapovjednik muslimanske Armije Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović se cijeli svoj život borio za islam, zbog čega je bio i osuđivan, u ratu je vidio priliku da svoj san i ostvari. Niti jedan tadašnji nacionalni vođa beha naroda nije doživljavao rat kao priliku stvaranja
nacionalnog entiteta kao što je to vidio Izetbegović.
 
Još dok se rat nije ni blizu rasplamsao, i dok se mogao kontrolirati u granicama međunarodnih konvencija o ratovanju, Alija ga uzdiže na razinu genocida, i istrjebljenja slabijeg i malobrojnijeg, hrvatskog,  naroda. On, u zanosu nacionalnog i vjerskog islamskog radikaliste, svoj muslimanski narod i pripadnike svoje zločinačke armije, motivira riječima "spreman sam žrtvovati i dvjesta pedeset hiljada svoga naroda, Muslimana, i svojih vojnika za islamsku državu". Za svjetsku zajednicu bilo je to zastrašujuće upozorenje i krvavi opis rata kakav će se voditi na toj europskoj periferiji. Nažalost niti svjetska, a još manje Europska zajednica nije reagirala na te Alijine prijetnje masovnog uništenja i svog naroda, a još više onog drugog u Bosni i Hercegovini.
Biti spreman poslati četvrt milijuna ljudi za vjerski cilj, za ispunjenje vlastitih nacifašističkih ciljeva, je po međunarodnim konvencijama riječ o genocidu, Alijin genocid i nad svojim muslimanskim narodom.
Ako je tadašnji muslimanski politički i vojno vjerski lider, a Alija je bio sve to tijekom građansko-vjerskog beha sukoba, bio spreman poslati toliki broj svog naroda u smrt za islamsku državu, što je to sâm priznao, strašno je i zamisliti koliko je bio odlučan ubiti nedužnih ljudi, žena, djece, starih i nemoćnih iz reda drugog naroda. I kakvim metodama će se služiti u ratu. Kasnije se to vidjelo kroz ubijanje bosanskih fratara, silovanja i zatvaranja u konclogore, Gluha Bukovica, svećenika i časnih sestara, rušenja katoličkih samostana i crkava, iživljavanja nad hrvatskim zarobljenicima i svirepih ubojstava, od Križančeva Sela, Maljina, Guče Gore, Bugojna…, pa do današnjeg Tehersarajeva.
 
I zaista je bio na isilovski način nemilosrdan prema protivniku, prema kršćanima, napose prema najmalobrojnijem hrvatskom narodu. Prema katolicima. Pokazuju brojke masakriranih, žicom oko vrata vezani, metcima iz neposredne blizine ubijenih staraca i starica, civila i djece, te na neljudski način mučeni i ubijeni pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Vitezu, Maljinama, Miletićima, Gučoj Gori, Pojskama, Bikuši, Travniku, Bugojnu, Fojnici, Kaknju, Zenici, Dubravici, Brdu, Putkovićima... kao i kraj onih hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima u Željezari Zenici. Da se nađe prostor za vjeru islam, zaista je u tome i uspio. Islamskom deklaracijom uspio je i vratio je islam u najcrnjem obliku na te europske prostore, Muslimane radikalizirao i deeuropeizirao i dio tog europskog prostora, što čak nije uspjelo ni Turcima, etnički i vjerski očistiti od kršćana i kršćanstva, učinivši ga Iranom u Europi. To je krvava i strašna ostavština ratnog zločinca Alije Izetbegovića. No ono što je čini još strašnijom i crnjom je činjenica velikog broja pristalica takve nacifašističke politike u bošnjačkom narodu. U takvoj slici Bosne i Hercegovine nema mjesta za druge i drugačije, što je razlog njezine trajne diobe na nacionalne entitete, naroda koji u njoj žive.
 
Povijest nije zabilježila dug vijek življenja heterogenih zajednica koje su održavane na životu bilo kojom diktaturom, političkom ili vjerskom. One su se raspadale, Rimsko carstvo, Austrougarska, Osmansko carstvo, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Jugoslavija… ili su s vremenom postajali genocidom, etničko vjerskim čišćenjima, konfesiocidom,  nacionalno vjerski čisti entiteti brojnijeg naroda. Stoga je na svjetskoj zajednici i Europskoj uniji da beha problem riješi konfederalizacijom tri nacionalna entiteta prije negoli Bosna i Hercegovina u cjelini postane čisti muslimanski entitet radikalnih islamista i da kao tempirana bomba ne eksplodira pretvarajući samu Europu u bure baruta.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Utorak, 29/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2217 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević