Get Adobe Flash player
Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije...

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Nema razlike između Hitlerovog fašizma i Staljinovog (Titinog)...

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Izlazak na izbore trebao bi biti obvezan     Nemam,...

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Lokalni dripac, čiji je otac s aerodroma htio razoriti Pulu i bacao letke...

Plenković: I to treba da se zna!

Plenković: I to treba da se zna!

Hvali se beznačajnim šestomjesečnim...

  • Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:11
  • Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:06
  • Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    ponedjeljak, 18. studenoga 2019. 10:15
  • Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:54
  • Plenković: I to treba da se zna!

    Plenković: I to treba da se zna!

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:44

Bosna i Hercegovina atomska prijetnja sigurnosti i budućnosti Europe

 
 
Muslimanska ratna agresija na hrvatski narod, koju su u poraću nastavili Bošnjaci, niti četvrt stoljeća daytonskog (ne)mira ne prestaje. Čak se i ne smanjuje, samo sa drugim sredstvima jednako ubojitim kao i ona ratna. I ne će se smatrati da je stala sve dok poznati, a svi su oni poznati, muslimanski zločinci ne budu izvedeni, ne pred bošnjačke sudove, već pred Međunarodni sud u Den Haagu. A kako muslimanska agresija ne bi prestala, Haaški tribunal u Haagu samozatvorio se i time zauvijek oslobodio muslimanske zločince od odgovornosti i bilo kakvog kažnjavanja. Treba li, pored toga, tražiti bilo koji drugi, a ima ih, dokaz o pristranosti Haaškog suda na muslimansko-bošnjačkoj strani. Da nije tako zar bi i danas 26 godina poslije bio nekažnjen strašni muslimanski zločin, s dimenzijama isilovskog terorizma, nad hrvatskim civilima u selu Dusina kod Zenice. U tom selu 26. siječnja 1993. godine 7. Muslimanska brigada  takozvane Armije Bosne i Hercegovine napravila je masakr nad nedužnim hrvatskim civilima.
https://braniteljski.hr/wp-content/uploads/2018/01/nas.jpg
Najveći dio stanovništva je pobila, isilovski izmasakrirala, a ostatak zauvijek prognala i selu, poput hrvatskog sela Miletića s druge strane Zenice, zatrpali svaki trag. Od nekadašnjih 271 Hrvata koliko ih je prije rata živilo u Dusini danas nema niti jednog. Za taj nekažnjeni muslimanski zločin koliko god su krivi njegovi, za muslimansku stranu poznati, počinitelji još više je kriv Haaški tribunal. I nije nekažnjen muslimanski zločin nad Hrvatima samo u Dusini, nekažnjeni su, gotovo, svi počinjeni na prostorima muslimanske agresije na hrvatski narod. Napose oni u Lašvanskoj dolini.
 
Danas, četvrt stoljeća daytonske Bosne i Hercegovine u opustošena hrvatska sela iz kojih su Muslimani prognali hrvatski puk nema nikakva povratka Hrvata. Umjesto povratka traje zastrašivanje i ubijanje onog malog broja koji su se bili vratili. No i taj proces mirnodopskog bošnjačkog etničkog čišćenja Hrvata zlodjelo je Haaškog suda koji nije procesuirao niti jednog  muslimanskog zločinca, što je ih i ohrabrilo da zločine nastave i u miru.
 
Dusine, hrvatsko selo danas bez i jednog stanovnika, pokazatelj je brutalnosti muslimanskih zločinaca koji su unijeli smrtni strah preživjelima. U tom strahu žive i danas, i on je također jedan od, zasigurno i glavni, razloga da se ne vraćaju. Drugi ništa manje važan je i strah koji doživljavaju gledajući slike ubijeni svojih hrvatskih povratnika u  drugim selima.
 
Nema hrvatskog sela u federalnoj tvorevini koju je osmislio Holbrooke,  a do savršenstva u nepravdi i pristranosti na muslimanskoj strani uredio i dotjerao salveta političar Ashdown, za hrvatski narod obojica zasigurno zločinci, u kojem nije ubijen jedan Hrvat povratnik, ili da nisu povratnici izloženi nepodnošljivim zastrašivanjima i prijetnjama. A to je moguće samo zbog toga što ni jedan poznati, nepoznati i nema budući da su svi muslimanski zločini planirani po zapovjednoj odgovornosti čiji vrh je bio u osobi Alije Izetbegovića, muslimanski zločinac nije procesuiran. I ne samo to, svi su oni heroji u svom narodu, sa svim privilegijama i povlasticama, koje im, da bude još veći apsurd, kroz poreze i razne harače plaćaju same žrtve, Hrvati. Na žrtvama Dusine, i svih drugih Dusina razasutim na beha teritoriju preko kojeg je prošla Armija čiji pripadnik je bio, i sa zlatnim ljiljanom ostao i dalje Željko Komšić, drugi bošnjački član tronacionalnog Predsjedništva, Bošnjaci ustrajavaju u gradnji čistog muslimanskog federalnog entiteta.
 
Islamiziranog entiteta na kojem će mudžahedizirani muslimani Bošnjaci vaditi srca svojim žrtvama, kao što su to učinili i na ubijenim Zvonkom Rajićem u Dusini. Zločin genocida u Dusini izveli su  pripadnici 7. Muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije Željka Komšića. Zločin je planirao, osmislio i u njemu sudjelovao  zapovjednik 3. Korpusa je Šerif Patković, nekažnjeni zločinac koji se pred Zvonkovom suprugom hvalisao da joj je on ubio muža. Toliku bahatost, toliku vjersku mržnju prema katolicima, mogu pokazivati, i živjeti samo okorjeli vjerski islamisti, kakvih je beha sadašnjost prepuna. Bit će ih i u budućnosti, čak i s povećanim brojem onih trojice što ih je svaka Muslimanka rodila po zapovijedi bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića. I još kad se svima njima dodaju pridošli, bilo oni isilovci  povratnici sa Bliskog istoka, ili islamisti u migrantskoj invazionističkoj koloni, te oni iz trećeg vehabijskog beha entiteta iz Gornje Maoče, Bosna i Hercegovina  će biti atomska prijetnja sigurnosti i budućnosti Europe.
 
U takvoj budućoj, a ni sadašnja nije bolja, Bosni i Hercegovini bit će još puno, nažalost, i Dusina i Miletića, i Maljina i Buhinih Kuća i Križančevih Sela i Viteza i Fojnica i Grahovčića i Brajkovića i Guči Gora i Bugojna i Doljana i Uzdola i Sušnja i Grma i Kraljevih Sutjeski i Kaknja i Zabilja i Busovačkih staja... Sve to obvezuje hrvatski narod da trajno obilježava i memoira godišnjice stradanja svih mjesta na kojima su muslimanski zlikovci počinili tako strašne ratne zločine, i one poratne nad hrvatskim povratnicima. Ne budu li se sve te žrtve sačuvale od zaborava, hrvatskom narodu prijeti biološki nestanak u Bosni i Hercegovini, što od strane nekažnjenih muslimanskih zločinaca što od strane Haaškog tribunala, koji je sve više politička interesna institucija negoli sud.
 

 Vinko Đotlo

Kao republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti

 
 
Na 7. kongresu muslimanske političke ratne i poratne partije SDA, održanog 8. rujna 2019. u glavnom bošnjačkom, etnički i vjerski čistom muslimanskom Sarajevu, dominirale su prijeratne, ratne,  poratne teme, i ona najopasnija zazivanje ponovnog rata, progona, terora, genocida i etničkih čišćenja. Glavna tema bila je povratak Islamske deklaracije ratnog zločinca Alije Izetbegovića u politički bosanskohercegovački život, i na tragu tog povratka vraćanje  republičkog atributa Bosni i Hercegovini kojeg je sam Alija dokinuo i predao Republici srpskoj. Prema tim ciljevima krenuli su sudionici partije, koju bi se moralo zabraniti zbog tijesnih veza s globalnim islamskim terorizmom i zločina koje je počinila njezina armija u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij, uz poruke  ratnom zločincu Aliji, nabrajajući što se može a što ne. Kao nasljednik svoga oca Alije pjesme je započinjao i poruke iznosio sin Bakir. Isti onaj koji je naredio brojenje krvnih zrnaca u zelenom Sarajevu.
https://storage.bljesak.info/image/308483/800x550/kongres-sda-2019-1.jpg
Zaplakao Bakir ocu zbog nestanka onih pomagača u stvaranju prvog islamskog entiteta na tom europskom dijelu i odnosa interesnih snaga u Bosni i Hercegovini koje im sve manje idu na ruke. Sve je manje izgleda, kuka Bakir ocu, da dobijemo i ono što je narod od tebe tražio, „uzmi Alija pa makar k'o avlija“. Gubimo babo i ono što su nam naši prijatelji, otimanjem od Hrvata, u Daytonu darovali. Nema nam, babo, više ni Clintona, ni Holbrookea, ni Ashdowna, ni Petritscha, ni Bildta, ni Schwarz-Schillinga da nam pomognu. I da su još na političkoj sceni ne bi nam mogli, niti htjeli pomoći. Otkriveni su i još uvijek se otkrivaju ratni zločini naše muslimanske vojske kojom si zapovijedao dok si me skrivao u bankovnom trezoru s milijunima dolara namijenjenih pomoći ne samo Muslimanima već i Hrvatima, i Srbima i svim „ostalima“.
 
Svijet je to otkrio, i još uvijek otkriva jer ne možemo tolike zločine ni sakriti, kao što je otkrio i našu čvrstu povezanost sa militantnim islamistima. Pokazuje se babo da i mi sami sada postajemo njihove žrtve i svijet se zbog njih koje si doveo ovdje sada okrenuo i okreće protiv nas. Svijet je uvidio da smo prevarili Hrvate na referendumu zbog kojeg su i priznali republiku, Holbrooke im previše oteo teritorija, visoki predstavnici da bi nama udovoljili obespravili ih do ropstva. Predali ih nama, kao roblje u amanet što ga ti babo ostavi dedi Erdoganu, ali tvrd je to orah, i za daleko jači i brojniji narod od našeg. Znaš babo njih nije mogla ni jugoslavenska vojska držati u pokorenosti, kako da ih onda naša armija očuva kao roblje. Zadao si mi veliku i neispisivu zadaću. Što god pokušam, ne uspijeva. Ne će nam Hrvati nikada oprostiti udarac noža u leđa, kada si ih napao i prognao.
 
Pokušao sam, babo, danas da povratim atribut republika ovoj zajednici nas, Hrvata, Srba i „ostalih“. Pljeskali su mi okupljeni džihadisti, pripadnici naše armije, militantni islamisti. A najviše su mi pljeskali na spomen republika oni što su počinili strašne zločine, u ime Velikog Alaha, nad kršćanima. Uz povike Alahu Ekber tražili su da odmah proglasim Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali nisam mogao, a po svemu sudeći ne ću nikada ni moći. Zaboravili su ti okupljene vehabije, mudžahedini, ratni i poratni zločinci iz redova naše muslimanske armije, jer više ih nitko ne može zaustaviti u tim zločinima, da nam je svijet zbog njih i njihovih strašnih zločina i dokinuo  taj republički atribut.
 
Ne možemo se nikad više pozivati na to, i zbog strašnih zločina nad Hrvatima i Srbima i zbog čistih naših muslimanskih gradova u kojima svijet vidi i takvu buduću Bosnu i Hercegovinu, napose kada bi postala republika. A i najmanje republičko uređenje značilo bi, babo, ono što si ti i želio, Bosnu i Hercegovinu kao 81. pokrajinu Osmanskog carstva i Islamska Republika Bosna i Hercegovina u Europi. Svijet je to uvidio, i već sutradan su nam poručili, stanite, otišli ste predaleko. Prešli ste crvenu liniju. Oh, babo kako su me napali iz istog onog svijeta koji nam je sačuvao i predao daleko veći   komad Bosne i Hercegovine negoli smo ga u ratu i obranili. A zbog tih naših zelenih gradova u kojima stalno prebrojavamo krvna zrnca nemuslimanima, htio bih republiku, pita nas svijet. Ne može mi na tom putu pomoći ni Erdoğan, jer i Amerika i druge svjetske sile su protiv. Ni desetine tisuća militantnih islamista koje nam dedo Erdoğan šalje u rijeci radikalnih islamista, ne mogu nam pomoći. Čak ni moje dijete kad me naslijedi na ovoj tvojoj stolici na kojoj sada ja sjedim ne će uspjeti u tom naumu Bosni i Hercegovini vratiti naziv republika. Pa ni njegovo dijete.
 
Jer, babo, tako je Deklaracija na 7. kongresu muslimanske SDA pisana Aliji, puno je ovih što si ih doveo u džihad počinilo strašne zločine protiv svijeta. Za zločine u BiH nad Hrvatima i Srbima još bi nam svijet i oprostio, i puno ih je već oprostio, ali za one diljem kršćanskog svijeta i muslimanskog u kojem su počinili genocid i konfesiocid nad kršćanima svijet ne oprašta. Napose nam Amerika ne oprašta onaj teroristički zločin od 11. rujna 2001., kojeg su počinili naši i naše budale iz Bosne i Hercegovine, oni koje si ti skrivao po beha brdima. Svijet nas počeo još više prezirati, sputavati u ciljevima i ograničavati u sredstvima koje koristimo na zamišljenom putu republika BiH, napose otkada sam u Predsjedništvo posadio dvojicu naših ljudi, Komšića i Džaferovića. Babo ni ja sam nisam znao za tolike njihove zločine, napose ne za zločine Džaferovića. Hrvati  stalno traže da kaže skrivanu istinu hrvatskih žrtava koje su završile u visokim pećima Željezare Zenica. A svijet traži da objavi zašto je dao beha državljanstvo džihadistima koji su napali Ameriku, i time započeli globalni svjetski vjerski rat.
 
Čak se i velika prijateljica muslimanskog svijeta koja politikom nekontrolirane migrantske invazije na Europu, sudjeluje u islamiziranju europskih zemalja, naša Mutti Merkel okreće pod svjetskim pritiskom protiv nas. I kako onda povratiti republiku koju si sam i ti dokinuo. Ne mogu, kaže svijet, sada dvije republike biti na beha teritoriju. Mogu samo tri, bošnjačka, hrvatska i srpska, ili ni jedna. Ima RS koju si sam prvi u svijetu priznao, i kako da sada bude republika u republici. Vidim babo da sam se i ja malo zaigrao, kao što sam se igrao s doniranim milijunima u bankovnom trezoru gdje si me očinski čuvao. Ma i što će nam republika kada nas svijet ne bi tako čvrsto držao zbog ekstremizma i vjerskog radikalizma kojeg uz tursku i iransku pomoć čuvamo i širimo, ja bih babo bio zadovoljan i onim malim pašalukom koji nam i pripada kada dođe, a mora doći, dioba Bosne i Hercegovine. Nemamo više niti jednog saveznika, niti u susjedima Hrvatima niti u komšijama Srbima.
 
Ponekad mi se čini da su nam i Turska i Iran predaleko i da njih svijet stišće i nastoje ih zaustaviti u izvozu erdoganizma i iranske islamske revolucije. Babo, rat iz BiH prenijeli smo na svjetsku razinu i postao je globalni vjerski sukob našeg agresorsko-osvajačkog islama i njihova obrambenog kršćanstva. Sve se okrenulo protiv nas nakon 11. Rujna 2001., kada smo naše teroriste iz BiH poslali u napad na Ameriku. Pogriješili smo, išlo bi to i dalje da se zbog te naše agresije na Ameriku nije morala povući naša velika prijateljica i šutnjom zagovornica naših zločina, istočna Njemica, kancelarka ujedinjene Njemačke, i razbijačica ujedinjene Europe. Previše smo, uz pomoć dede Erdoğana, vršili i pritisak na nju milijunskom vojskom migranata koje im hvala Velikom Alahu, još uvijek šaljemo a ona ih majčinski prima.
 
Ali babo, republika Bosna i Hercegovina nikad više ne može ovdje zaživjeti. Na kraju, ja nisam ni mislio republika za nas, već za dedu Erdoğana i Ajatolaha iz Irana, da im bude centar za agresiju na Beč i dalje, da nastave tamo gdje je „Turska naša mati, tako je bilo i tako će ostati“, zaustavljena i zauvijek poražena. Beč nam postaje dalje negoli 1683. Oprosti babo što sam se tako zaigrao s republikom, nasjeo sam na ona urlikanja na kongresu i zanijeli me povici Alahu ekber. A to Europa više ne želi čuti, zbog njih i Mutti Merkel mora se povući. I stoga babo, bolje je da prihvatimo tri republike, Bošnjačku, Hrvatsku i Srpsku, unutar beha zajednice, čime ćemo u Srbima imati komšije, u Hrvatima susjede, i u Europi prijatelje. Sve drugo vodi u kraj  Jugoslavije u malom kako je završila i Jugoslavija. A za tolike žrtve više nemamo naroda, jer ima slučajeva da i naš narod, kojeg nismo uspjeli radikalizirati i deeuropeizirati okreće se protiv nas.
 

Vinko Đotlo

Najveći dio dokumentacije o islamskom faktoru u BiH spaljen je 2001.

 
 
Iza imena Safet Ibid Ćatović, koji je u UN-u 2001. imao veleposlanički status kao vojni izaslanik BiH, krio se bivši komandant odreda “Eh mudžahedin” Abu Mali! Ove, ali i podatke da se sprema “nešto veliko” u kolovozu, samo nekoliko tjedana uoči terorističkih napada na SAD, imala je i Mary Andrews iz američke diplomatske misije na East Riveru, pišu Večernje novosti. Ovu, priču, za Novosti otkriva Darko Trifunović, prvi tajnik misije BiH pri UN-u. Prisjećajući se da je Malija tih dana slučajno sreo na ulaznim vratima zgrade u Ulici Plaza 866 m na Manhattanu, gdje su misije imale sve članice UN-a, Trifunović kaže kako mu je za oko zapao njegova žuta značka na reveru, propusnica za zgradu koju su imali samo veleposlanici i najviši predstavnici zemalja članica. “Na iskaznici tog čovjeka, očito arapskog podrijetla, pisalo je “BiH” i ja sam ga na ulazu zadržao, uhvatio za rever i pitao tko je.
https://storage.bljesak.info//image/309690/1280x880/abumali.jpg
Odmah je pobjegao niz ulicu, a ja sam istog dana otvorio istragu i o svemu obavijestio i američke kolege”, svjedoči Trifunović, danas ekspert u Institutu za nacionalnu i internacionalnu sigurnost u Beogradu. On kaže i kako nije bilo potrebno mnogo vremena da se utvrdi da je značka u UN-u izdana na ime Safet Ibid Ćatović nečija “namjerna pogrješka”, s obzirom na to da BiH nije imala formacijsko mjesto pomoćnika veleposlanika za vojne poslove. Podigla se ubrzo interna uzbuna u službama UN-a, pa je utvrđeno kako su mu status pored službene Misije, dali tadašnji veleposlanik BiH u UN Muhamed Šaćirbej i njegov kolega Husein Živalj.
 
Priča o Abu Maliju, prema tvrdnjama Trifunovića, velikim dijelom je skrivena od javnosti, a Sarajevo je uz pomoć Saudijske Arabije, učinilo sve da se “zakopa”. U međuvremenu, kako kaže, FBI je ustanovio kako je “prvi bh. mudžahedin” u New Jerseyu imao svoju humanitarnu organizaciju i da je dva tjedna prije udara na Ameriku u Pensilvaniji organizirao “Džihad kamp” za mlade. “Nije slučajno što je jedan od tih zrakoplova s čuvenog leta ’93’, iz New Jerseya pao u Pensilvaniji. ‘Boing 757’ se srušio u okrugu Samerset, nedaleko od tog ‘Džihad kampa'”, smatra Trifunović. Prema sigurnosnim izvješćima, mnogim članovima SDA uloga u ratu u BiH je zataškana.
 
Nusret Avdibegović, aktualni banjolučki muftija, bio je prvi mudžahedin na tlu BiH i dvostruki špijun koji je radio za Obavještajnu službu ABiH i englesku MI6. O ovom svjedoče i papiri koji se nalaze i u Haaškom tribunalu, gdje su zavedeni pod tužiteljskim brojem 03324344. Avdibegović je bio osobni prevoditelj prvog mudžahedina koji se pojavio u BiH, šeika Mahmuda Abu Abdula Aziza al Muntesiba, poznatijeg kao Riđobradi, pišu “Novosti”. Inače, najveći dio dokumentacije o islamskom faktoru u BiH, kako se ukazuje, spaljen je 2001. godine, ali je dio ostao u Tužiteljstvu BiH, gdje se danas nalazi “zaveden pod ključem”, prenosi Večernji list BiH.
 

https://kamenjar.com/najveci-dio-dokumentacije-o-islamskom-faktoru-u-bih-spaljen-je-2001/

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1312 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević