Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Bakir je upoznao islam kad je saznao ime budućeg punca!

 
 
Kako je Bakira upoznao Islam. Potpuno svjestan rizika po vlastiti život, iznosim ova saznanja da bih otvorio raspravu o tome. Taman kad sam odlučio napisati kolumnu u kojoj plediram da se političari ne svete i da prestanu frustrirati naciju verbalnim prepucavanjem i medijskim ratovima, te da personalne razmirice rješavaju legalnim sudskim instancijama, bez montiranih procesa koji su ostavili negativno nasljeđe bošnjačkim generacijama, sustigla me je opomena koliko sam naivan i da sam zaboravio na životno pravilo koje sam sebi davno utuvio u glavu da ne mogu opstati kao "leptir među zelenim gmazovima i akrepima". Moju tvrdnju da zamjeram Aliji Izetbegoviću što nije dozvolio obnovu montiranog procesa 1983. i što je "paktirao" s Udbom na način da nije dozvolio lustraciju i odstranio iz vlasti pripadnike komunističkih tajnih službi, prorežimski mediji "Stav" i "Saff" okarakterizirali su da sam Aliju nazvao udbašem.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/bakirr_0.jpg?itok=KycV9Rgg
Potom su po oprobanom receptu i instrukcijama baršunastog diktatora Bakira Izetbegovića "zastraši pa vladaj", napucikali botove, derviščiće, selefistčiće i ostale boš-n(j)ačke piščiće, koji su mi u svojim komentarima na facebooku zaprijetili smrću: "Sevap ga je ubiti, Ragip Šabanović", "Njega treba toljagom, šteta je potrošiti metak" itd. Dok se u Hrvatskoj donose zakoni o slobodi pristupu tajnim arhivima SDB-a, otvaraju dosjei, objavljuju tajni dokumenti o suradnicima Udbe, polemizira i iznose svjedočanstva u polemičkim emisijama i to na državnoj televiziji, te izravno zamjera i optužuje Franjo Tuđman zbog angažiranja bivših visokih službenika Udbe poput Josipa Perkovića, s ocjenom da se sam Tuđman bojao da će ga likvidirati, kod Bošnjaka su takve teme blasfemija ravna religijskoj po kojoj se ne smiju kritizirati sveti ljudi.
 
Doduše, karizme Tuđmana i Alije Izetbegovića su satkane na potpuno različitim osnovama. Izetbegovićeva karizma je više vjerska nego državnička i stoga je razumljivo da je njegov narod izlio toliku ljubav i emociju na njega. Ali to već prelazi granice ukusa, pa čak ni sa islamskog aspekta nije dopustivo graditi takav oblik kulta ličnosti. To ne dopušta ni povijest kao ni njegovo političko nasljeđe zbog kojeg je taj njegov narod još uvijek u egzistencijalnoj agoniji. Stoga sam ovaj put, umjesto polemike i pokušaja da Alijinim "vjerskim budalama", tako ih je on nazvao kako bi ih kao neuračunljive osobe amnestirao od opakih kriminalnih zlodjela, čitav život "otvaram oči" i "učim pameti", odlučio objaviti nešto od onoga što znam o "šurovanju" Izetbegovića s Udbom i KOS-om, iako sam vjerovao da ne ću biti primoran to bar ja objavljivati.
 
Pokušaj vrbovke Alije Izetbegovića bio je i prije samog uhićenja. On je to kategorički odbio. Nakon toga, tijekom izdržavanja kazne operativci iz Saveznog SDB-a nastavili su sa pritiscima/prijetnjama da bi ga privolili na suradnju. Kako nije bio popustio ponudili su mu "povlašten status" u zatvoru ako pristane bar na "ograničenu" suradnju. Ali, i to je odbio.
Tijekom istrage/pripreme javnog suđenja 1983. prema njemu su se posebno istražitelji ponašali vrlo blago da bi ga na taj način pridobili da na samom suđenju bude pokajnik. Za razliku od njega, drugi suoptuženici i svjedoci prolazili su kroz paklene muke i torture. Neki svjedoci su izvršili samoubojstva, a neki su završavali na psihijatrijama. Bez obzira na blag odnos istražitelja prema njemu, opet je Alija razmišljao o samoubojstvu u zatvorskoj ćeliji. Htio se otrovati tabletama jer nije mogao podnijeti činjenicu da će provest starost u zatvoru, pa čak tu i umrijeti! Kad se uvjerio da Udba ima potpun uvid u rad Organizacije, to su bili mahom preživjeli Mladi muslimani, u BiH i inozemstvu, koji su bili osuđivani pedesetih godina prošlog stoljeća na dugogodišnje zatvorske kazne, popustio je i obećao da će biti "korektan" u ponašanju na javnom suđenju, i iskren u svojoj obrani pred Sudskim vijećem.
 
Oči u oči s KOS-om
 
Tijekom izdržavanja kazne u KPD Foča, gdje je bio smješten s ubojicama, s njim je nastavio "raditi" Munir Alibabić Munja sa zadatkom da ga "slomi" da pod "određenim uvjetima" pristane na suradnju. Supervizor cijele akcije bio je Rešid Musić, pomoćnik Duška Zgonjanina, šefa SDB-a za BiH.
Negdje 1984., kako mi je priznao moj izvor iz SDB-a, Alija je "leg'o na rudu". Obećali su mu olakšice u KPD-u, ranije puštanje iz zatvora, stan, zaposlenje i vraćanje građanskih prava, a to je značilo vraćanje putnih isprava i putovnice. Ovo su znala samo trojica funkcionara SDB-a: Zgonjanin, Musić i Alibabić. Naravno o svemu je morao biti obaviješten i Beograd. Vjerojatno je zato bez znanja SDB-a Aleksandar Vasiljević, tadašnji šef KOS-a, doputovao u Foču i tajno, mislim da je to bilo 1987. godine, posjetio Aliju. Predstavio mu se kao službenik SDB-a iz Beograda. Razgovaralo se o uvjetima zatvorenika, odnosu policajaca prema njima itd. Uslijedila su tri takva razgovora "u četiri oka".
 
Vjerujem, a to mi je potvrđeno u samom Beogradu, da postoje snimke tih razgovora pohranjene u arhivima Saveznog SDB-a, kojeg danas kontrolira BIA. Čak mi je preko posrednika nuđena prodaja istih po basnoslovnoj cijeni. Navodno je Vasiljević dogovorio s direktorom KPD Foča da "zatvorenika" uvuče u "zamku". S obzirom da je "zatvorenik" radio u administraciji "KPD ekonomije" koja je tjedno isporučivala i 3000 kokošjih jaja nekim hotelima na Jadranu, nastala je neka knjigovodstvena malverzacija po kojoj je netočno prikazana isporuka od 5000 jaja. Nije jasno tko je napravio malverzaciju, ali sumnje i optužbe su pale na zatvorenika. Ulovljen u stupicu, nije imao izlaza pa se pokajao pred Vasiljevićem, a ovaj mu je ipak zaprijetio da ne će izići iz zatvora do kraja života. Nakon tog posjeta dogovor je "pao" - surađivat će s KOS-om i to samo po nalogu Vasiljevića. Služba (SDB) ga više nije kontaktirala. Poslije toga je Vasiljević još dolazio u Foču i navodno izvodio zatvorenika "na janjetinu". Tako se tvrdi da je to "poslovno" sastajanje preraslo u prijateljstvo. Neki svjedoci su to uočili kada je vojna delegacija JNA pregovarala u zgradi Predsjedništva BiH o povlačenju vojske iz kasarni kad se predsjednik Izetbegović vrlo prijateljski obraćao Vasiljeviću riječima:
- Aco, šta ti misliš o ovome?
 
"Slobodna Bosna" je 1996. godine u tri nastavka ekskluzivno objavila neke od najzanimljivijih dijelova knjige Munira Alibabića Munje, nekadašnjeg načelnika Centra službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo, te direktora bivših tajnih službi Agencije za istraživanje i zaštitu (AID) i Federalne obavještajne službe (FOSS), pod naslovom "Bosna u kandžama KOS-a". Prvi dio feljtona objavljen je pod naslovom: "Što sam rekao generalu Vasiljeviću i kako je spašen Izetbegović". Mislim da se Alibabić sustezao ovako otvoreno govoriti o suradnji predsjednika Izetbegovića i Vasiljevića, ali da mu je primarni cilj bio ukazati na taj problem.
 
Udba prati Seku
 
Tako je Alibabić dao samo natuknicu da je Alija preko njega poslao pismo Bakiru (vidjeti stranu 135.) u kojem mu sugerira da "posluša drugove".
Vjerojatno Alibabić posjeduje kopiju tog pisma. Jedan umirovljeni radnik DB-a mi je ispričao da se bavio izradom profila delikvenata, disidenta i drugih Službi zanimljivih osoba, bar sam ga tako razumio, te da je radio na profilu Sebije Građević, tadašnje studentice medicine. Tad je uočio da se radi o izrazito ambicioznoj osobi. Ali, njemu je zanimljivije bilo da je Služba nadzirala vezu Sebije i Bakira. Tako je ustvrdio da je bilo došlo do nekih vrlo dramatičnih turbulencija u njihovoj vezi, a on se nije mogao sjetiti kakvih, te da je stoga Služba bila vrlo uznemirena.
- "Očito im je bilo stalo da ta veza uspije" - zaključio je.
Otac Sebijin, zvao se Islam, iz sela Golubovci kod Podgorice. Bio je uposlenik JNA, ali kao indedant, valjda krojač. Stoga ga nije smatrao razlogom interesa Službe za vezu njegove kćerke. To je bilo vrijeme kad je u Bakirovom životu bilo puno alkohola, što sam priznaje da se alkoholizirao do 1987. godine. Jedan od vrlo prisnih Bakirovih prijatelja iz tog vremena, čija se djevojka tada družila sa Sebijom, priznao mi je da je on osobno isposlovao kod Duška Zgonjanina da primi Bakira u njegovu vikendicu.
 
Malo što me rasrdilo u životu kao to saznanje. Jer, dok sam ja sa grupom žena kao familijama osuđenika tzv. muslimanskih intelektualca, sivarao od nemila do nedraga, od Beograda do Zagreba i Ljubljane, angažirao advokate, sudjelovao na tribinama, kontaktirao strane novinare i aktiviste za ljudska prava, sastajao se s disidentima i štrajkao glađu pred Saveznim SUP-om protestirajući što me neće primiti na razgovor šef SDB-a Stane Dolanc, pa zbog svega toga bivao uhićivan i maltretiran od strane Udbe - Bakir je pio kahvu sa Zgonjaninom. Stoga sam pokušao doći do dosjea operacije kodnog imena "Behar" po kojoj je montiran proces 82. i saznati eventualne zakulisne radnje nekih od osuđenika. Ni papirića našao nisam! Sve je uklonjeno. Kad i kako? Mislim da se to desilo kad je Mušan Topalović Caco bio uhitio Amira Salihagića, šefa istrage u tom procesu. Salihagić je oslobođen na osobnu intervenciju Alije Izetbegovića. Neki "papiri" koji su bili dostupni Al Jazeeri radi snimanja serijala o tom procesu pozajmljeni su od samog Salihagića. Ali, u njima nema ništa osim pukih formalija i generalija osuđenika.
 
P.S.
Potpuno savjestan rizika po vlastiti život iznosim ova saznanja, ne da bih kompromitirao Izetbegoviće, već da bih otvorio raspravu o tomu. Čak osobno imam razumijevanja za Aliju da je proživio golgotu i spašavao živu glavu. Ali, veći strah me obuzima kad slušam Aleksandra Vučića kako onako benevolentno tvrdi da će dobiti svaku partiju s Bakirom, šahovsku ili političku! Št ako Vučić ne blefira i ima ovog "keca u rukavu"?!
 

Nedžad Latić, 10. II. 1018., thebosniatimes.ba-11008

http://sanela.info/blog/stolac_bola/18530-kako-je-udba-vrbovala-izetbegovice

U BiH nema mira sve dok osmanski okupator ne bude kažnjen za počinjene zločine tijekom pet stoljeća okupacije

 
 
Bosanskohercegovački višestoljetni problem, koji ima svoj početak u turskoj krvavoj i brutalnoj okupaciji, ispunjenoj zločinima genocida, konfesiocida, kulturocida i memoricida sa strašnom prisilnom islamizacijom porobljenih kršćana, ostat će, nažalost, još stoljećima neriješen. Ostat će problem sve dok Turska ne bude bila kažnjena za počinjene zločine terora, dok ne plati odštetu pljačke, rušenja i siromašenja, a koja je daleko veća od sve njemačke odštete koje je platila i plaća žrtvama svoga nacizma.
Slikovni rezultat za Bosnia - muslim Soldier Intelligence
Osmanizam u svojoj zastrašujućoj ideologiji prisilne islamizacije, pretvaranja džamija u crkve, prava prve bračne noći age s udatom kršćankom, potkivanje ljudi kao konja, nabijanje na kolac onih na koje je aga upro prstom, guljenje kože sa živih ljudi, nadmašio je u brutalnostima sve povijesno zabilježene zločine. No, i kao tako crn, brutalan, nečovječan jedino je on ostao nekažnjen od svjetske zajednice, što je i razlog da ima, u redovima bošnjačkog političkog i vjerskog čelništva, kao i velikom broju običnog naroda, svojih pristalica, čuvara i zagovornika da se ponovno vrati, upravo u Bosnu i Hercegovinu gdje je i bio najzloglasniji i najkrvoločniji. A ta činjenica da ima svojih čuvara, zagovornika i pristalica, čini Bosnu i Hercegovinu trajnim nerješivim problemom, s tendencijom, paralelno s porastom kršćanofobije i islamskog terorizma u svijetu, sve većeg zapetljavanja i vezanja u gordijski čvor kojeg ne može, ne smije ili ne želi da odveže ni suvremena svjetska zajednica.
 
Umiješanost svjetske zajednice kroz istrošene političare i vojne titulare, problem je još više problematizirala, čime je gotovo do kraja  otvorilo vrata ulaska Turske i Irana, te desetine tisuća militantnih islamista u Bosnu i Hercegovinu. Gotovo da je zemlja postala pretijesna za svjetske stare i senilne, interesne i pristrane političare, generale i militantne islamiste. Čak je sve vidljivija, jer nemaju koga ni da se boje niti komu da odgovaraju za svoja (zlo)djela što ih čine u okupiranoj i porobljenoj Bosni i Hercegovini, suradnja tih dviju organizacija. Jedna, svjetska zajednica koja nameće svoje prljave i ratne igrače u svim beha institucijama, na mjestima iz kojih izgone, i politički likvidiraju hrvatske predstavnike. Druga, ona militantna islamistička osvaja beha prostore i na njima se organizira, priprema askere, džihadiste i migrante za napredovanje u osvajanju ušutkane, i poražene Europe.
 
U takvom političkom ozračju hrvatski narod predstavlja u beha Predsjedništvu pripadnik zločinačke vjerske muslimanske Armije Bosne i Hercegovine. Vojnik koji je pucao i ubijao isti taj narod kojeg, samozvano, predstavlja uz pomoć stotine tisuća bošnjačkih glasača koji su ga izborom na to mjesto nagradili za ubijanja i etnička čišćenja hrvatskih prostora. Činjenica da uz tog muslimanskog vojnika koji se hvalisao da je pucao, ali eto u tolikim ispaljenim rafalima  "nenaoružane" vojske ratnog zločinca Alije Izetbegovića i ne zna je li nekog i ubio, u beha Predsjedništvu sjedi obavještajac s prostora Lašvanske doline, Auschwitza hrvatskog naroda u vrijeme muslimanske agresije, govori o sudjelovanju visokih predstavnika u procesu biološkog istrjebljenja Hrvata i njihova nacionalnog i vjerskog identiteta, sa tih, sada već duboko, islamiziranih, turciziranih i iraniziranih europskih teritorija.
 
Izravni sudionik tog zločina etničkog čišćenja hrvatskih prostora, pripadnik vjerske muslimanske Armije, danas kao prvi ili drugi bošnjački član u beha Predsjedništvu, muslimanski Hrvat ili hrvatski Musliman, Komšić hoda, novcima hrvatskih poreznih obveznika, u privatnoj režiji po New Yorku i unutar UN-a pljuje po susjedima čineći sve da rat započne ili zaustavljeni nastavi. Sve je to bošnjačka politika koja Bosnu i Hercegovinu drži trajno u krizi. I onda kada se napravi i mali korak ka prosperitetu i miru, slobodi i jednakosti njenih nacionalnih i vjerskih razlika, dvojica bošnjačkih članova u Predsjedništvu beha zajednice ubace u rikverc. Svaki pozitivni pomak beha zajednice, znači i pitanje kojim putem su došli u tronacionalno Predsjedništvo dvojica muslimansko-bošnjačkih članova i jedan srpski, i bez traga hrvatskog.
 
Riješi li se to pitanje, pitanje izbornog zakona kojim bi svaki beha narod slobodno i demokratski birao svog člana, a nikako da Bošnjaci danas biraju svoje u ime Hrvata, a sutra to isto učine i Srbima, bio bi mali korak u mirnu i prosperitetnu beha budućnost. Bio bi to prvi povijesni prekid beha krize koju su osmislile, zabetonirale i ostavile iza sebe Osmanlije, kao spomenik svom krvavom periodu ubijanja, siromašenja i pljačkanja Bosne i Hercegovine. Kakva je razlika između turskog zuluma prisilne islamizacije iz prošlosti, i Komšićeve i Džaferovićeve prisilne građanizacije, dekroatizacije i dekristijanizacije. Nikakva, samo se nadopunjuju u brutalnostima. Vojnik i obavještajac, obavještajac i vojnik, dvojac neobjašnjene ratne prošlosti i tvorac crne i tmurne sadašnjosti, bez budućnosti. Jer vojnik je vojnik, jedino što on zna je pucanje i ubijanje, progoni i silovanja. Komšić okićen zlatnim ljiljanom i pred svjetskim državnicima izaziva susjede, kako bi okupljene u New Yorku pridobio za svoje vrlo opasne, s elementima genocida, ciljeve denacionaliziranja Hrvata i njihovo „građaniziranje“, što je novi oblik prisilne islamizacije.
 
Dok Komšić svijetu opravdava put povratka osmanizma svojim janjičarima, nostalgičarima i čuvarima tog krvavog carstva na beha prostore među ostatke ostataka kršćana, njegov političko-vojni, nacionalno-vjerski, sudrug Džaferović kod kuće priprema teren ustoličenja Erdoğana, vođe svih muslimana svijeta. Džaferović u građaniziranom, zapravo islamiziranom Bugojnu, na način ratnog zločinca Mlaće udario po preživjelim Hrvatima i njihovom HVO-u, braneći Mlaću i skrivajući i dalje masovne grobnice masakriranih hrvatskih civila i branitelja. S takvim vjerski i politički radikalnim bošnjačkim vodstvom Bosna i Hercegovina će prije nestati u bilo kojem obliku negoli će krenuti u europsku, demokratsku i slobodnu budućnost.
 

Vinko Đotlo

Naša kazališta rade još uvijek po samoupravnom socijalističkom modelu bez prilagodbe na nove uvjete

 
 
Vlado Kerošević (Husino, Tuzla, 25. travnja 1955.) je hrvatski bosanskohercegovački kazališni glumac i redatelj. Diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1978. godine u klasi profesora Minje Dedića. Nakon diplomiranja angažiran je u ansamblu Narodnog kazališta u Tuzli gdje je ostao do 1993. godine. Od 1999. godine radi kao profesor glume i govora na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Trenutno je i dekan ove visokoškolske ustanove. Godine 2002. osniva Teatar kabare Tuzla pri 1990-ih nastalom Hrvatskom teatru Soli, čiji je Kerošević inicijator i osnivač. Po svom organizacijskom i programskom konceptu ovaj Teatar je kamerni i moderni kazališni mehanizam. Za nekoliko godina egzistiranja uspio je razviti se u repertoarsko kazalište.
https://www.bkctuzla.ba/images/stories/vijesti/FORUM_KULTURE/vlado_kerosevic.jpg
Predstave: Predstave u produkciji Narodnog kazališta Tuzla:
Posljednja ljubav Hasana Kaimije - sezona 1979/80.; Školarište - sezona 1979/80.; Zmaj I - sezona 1979/80.; Horvat – U logoru - sezona 1979/80.; Vića – Sumnjivo lice - sezona 1979/80.; Alija Alijagić - sezona 1980/81.; Momčilo – Prenočište- sezona 1980/81.; Gospođa Ministarka - sezona 1981/82.; Kraljevo - sezona 1981/82.; Krik - sezona 1981/82.;Mandragola - sezona 1981/82.; Nema kralja da valja - sezona 1983/84.; Šta je sobar vidio - sezona 1983/84.; Mik Terenoar - Maturanti - sezona 1983/84.; Suvi - Oganj i ljudi - sezona 1983/84.; Padsekaljnikov - Samoubojica - sezona 1984/85.; Kuća oplakana - sezona 1985/86.; Moj tata socijalistički kulak - sezona 1985/86.; Svečana večera u pogrebnom preduzeću - sezona 1985/86.; Odumiranje Međada - sezona 1986/87.; Husein-kapetan Gradaščević - Zmaj od bosne - sezona 1986/87.; Anfisa - sezona 1987/88.; Brutov nož - sezona 1987/88.; Rat i mir u grudi - sezona 1987/88.; Derviš i smrt - sezona 1988/89.; Nečastivi - Nečastveni na filozofskom fakultetu - sezona 1989/90.; Posjeta stare dame - sezona 1989/90.; Milan - Urnebesna tragedija - sezona 1990/91.; Vitez di Ripafratta - Mirandolina - sezona 1990/91.; Kočkajrov - Ženidba - sezona 1991/92.; Mujo - Nevrijeme - sezona 1991/92.; Koske '48 - sezona 1990/91.; Majka - sezona 1992/93.;
 
Predstave u produkciji Teatra Kabare Tuzla:
Krešo - Muž moje žene -sezona 1998/1999.; Pehlivan - Hoću da se igram -sezona 1998/1999.; Hasan Kaimija - Posljednja ljubav Hasana Kaimije -sezona 1998/1999.; Suljo - Poslanik -sezona 1999/2000.; Beg - Pintorović - Hasanaginica -sezona 2000/2001.; Ahmed Nurudin - Derviš i smrt -sezona 2001/2002.;Novi život) -sezona 2002/2003.; Novinar lokalnog lista - Ja načelnikov´ca -sezona 2002/2003.; Policajac - Urnebesna tragedija - 2002/2003.; Mehmed paša - Veliki vezir -sezona 2004/2005.; Šehaga Sočo – Tvrđava -  sezona 2007/2008.; Poštar - Totovi -sezona 2009/2010.; Karađoz - Prokleta avlija -sezona 2011/2012.;
 
Filmovi i serije: Trag; Nacionalna klasa; Osma ofanziva; Husinska buna; Svetozar Marković; Veselin Masleša; Operacija Teodor; Koze; Dani AVNOJ-a; Brisani prostor; Priče iz fabrike; Misija majora Atertona; Ženska priča; Rimski dan; Ranjenik; Krivda; Stanica običnih vozova (1990.); Aleksa Šantić; Remake (2003.); Crna hronika; Dobro uštimani mrtvaci (2005.); Nepogodan za sva vremena; Lud, zbunjen, normalan;
Obnašao istaknute dužnosti u kulturi. Višestruko nagrađivan, i …- Vlado Kerošević
 
• Izbornik ste XXXVI. Susreta kazališta/pozorišta BiH u Brčkom - Distrikt. Razina predstava je za nepovjerovati.
- U okviru ove selekcije cilj mi je bio na festival dovesti što kvalitetnije BiH predstave i predstave iz regiona da bi i jedni i drugi imali što kvalitetniju konkurenciju, i kvalitetom ostvarili kreativni smisao na Susretima u Brčkom. Zato što je ovo regionalni festival koji ima sigurnu u ovom trenutku organizacijsku i materijalnu infrastrukturu. Ovo je festival koji ima 40-godišnju tradiciju održavanja u Brčkom, pa prema tome i publiku koja je profilirana, odgajana na ozbiljnim prosudbama o idejnim i estetskim kreacijama teatara iz BiH i regije.
 
• Dolazim iz grada kazališta i lutkarstva. Grada Zadra, jednoga od 15 najstarijih gradova na svijetu, s bogatom kulturnom tradicijom. Tragom toga ne mogu ne primijetiti posječenost predstavama. Ni Zadar, Rijeka, Zagreb… nemaju takvu posječenost kazališnim predstavama.
- Ovaj festival svetkovina je u Brčkom. Ljudi žive godinu dana u iščekivanju ovog festivala. Ovdje žive tri naroda i svaki od njih ima svoje narodne svetkovine a Susreti kazališta/pozorišta BiH su svenarodna svetkovina. Kao Dionizijske svetkovine u Staroj Grčkoj. Ovo je ritual koji se utjelovio u biće Brčaka i postao kulturna potreba i navika.
 
• Znam s kojim se problemima susreće BiH, Hrvat sam iz BiH. Organizirati Susrete ove razine vrijedno je divljenja.
- BiH je društvo u nemoći realizacije civilizacijskih potreba i navika. Ta nemoć nije u običnim ljudima – Smrtnicima. Ona stanuje u „moćnicima“ koji su sebi pripisali htjenje upravljanja ljudskim sudbinama ali običan čovjek se otima i pravi otpore i iz otpora nastaje moć da se dogodi ono što se u mnogo uređenijim društvima ne može dogoditi pa ni u najbližem okružju, a to su ovi Susreti i zato su vrijedni divljenja.
 
• Moj je dojam kako je umjetnost nezaustavljiva, to je ono što drži i progovara dok toliko drugoga šuti, miri se sa stanjem koje jest i svojom šutnjom još više umrtvljuje to stanje.
- Umjetnost je prije svega aktivističko stanje svijesti koje pokreće talent. Tako nastaje nezaustavljiva energija koja se mora realizirati. U toj realizaciji umjetnost nema pravo na kompromis. Neminovno dolazi do konflikta koji je elementarna osnova teatarske umjetnosti. Taj konflikt vrlo se često prenosi i na društvo i na život i nastaje konflikt umjetnosti i politike. U ovom ratu, na žalost uvijek pobjeđuje politika i piše povijest. Zbog toga umjetnost mora biti revolucionarna.
 
• Profesor ste, posvetili ste se izuzetnoj zadaći, poduci mladih. Koliko je to išlo na štetu Vas kog cijenim i kao izuzetnoga glumca?
- Postao sam profesor u četrdesetpetoj godini svoga života. Prije toga sam se bavio isključivo glumom, tako da sam imao priliku kao glumac značajno se realizirati. Pedagogija je bila prirodan nastavak prethodne realizacije u prenošenju iskustva na darovite mlade ljude u okviru Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli koji je osnovan 1998. godine. Pored ovoga osnovao sam profesionalni alternativni teatar Kabare Tuzla u kom sam imao priliku baviti se režijom i produkcijom, tako da sam na taj način iskompletirao svoju umjetničku ličnost. Koliko mi je pedagogija prividno oduzela, još više mi je doprinijela.
 
• O današnjem kazališnome trenutku. Kako vidite današnje kazalište? Kakvo nam se piše kazalište u bliskoj budućnosti?
- Veliki dio problema kazališta danas je u produkcijskom modelu koji je nužno reformirati i prilagoditi i prilagoditi suvremenim uvjetima organizacije i produkcije. Naša kazališta rade još uvijek po samoupravnom socijalističkom modelu bez prilagodbe na kapitalističke uvjete življenja u suvremenome društvu. Na žalost zatočeni smo u prošlosti iz koje nikako da iskoračimo.
 
• Jesu li glumci po Vama dobili status kakav zavrjeđuju?
- Umjetnost što se tiče BiH kao leksem – termin ne stanuje u Ustavu ove zemlje pa se prema tome u ovoj državi nitko niti ne osjeća odgovornim za ovu oblast stvaralaštva. Umjetnost je sostificirani oblik kulture življenja. Možete misliti kakav je status glumca a i ostalih umjetnika u takvoj situaciji. Nisam siguran da je nešto bolja situacija ni u društvima u okruženju. Kultura je marginizirana a trebala bi biti prozor u svijet.
 
• U Hrvatskoj samo rijetki od glume dobro žive. Kako se od glume živi u BiH?
- Od glume u BiH se preživljava ako se u Hrvatskoj teško živi. Na žalost sve je više nezavisnih produkcija u kojima možete vidjeti na sceni samo glumce bez iluzionističkih detalja. Svi se vade na to da im je estetika stvaranja bila bazirana na Brookovom praznom prostoru. U suštini razlog tomu je najčešće besparica.
 
• Povezuje nas zajednički Prijatelj, Mravojed – kako ga zovemo. Pjesnik Fabijan Lovrić, dijete Tuzle, Tuzlanskoga kulturnoga kruga. Tuzlansko pozorište briljira. U čemu je tajna Tuzle da daje takve umjetnike?
- Tuzla je kroz svoju bližu i daljnju povijest bila a i danas je dobrim dijelom radnička, proleterska sredina. U takvim uvjetima ljudi žive uglavnom na egzistencijalnom minimumu, željni svega i svačega. Onaj tko želi on i čezne. Onaj tko čezne on i zamišlja. Onaj tko zamišlja on je maštovit. Onaj tko je maštovit uz malo talenta i puno rada jednostavno postaje umjetnik.
 
• Kako gledate na hrvatsku kazališnu scenu?
- Hrvatsko kazalište po mom mišljenju ima „dvije scene“, oficijelnu scenu javnih ustanova iz oblasti kazališne umjetnosti i vrlo značajnu drugu alternativnu profesionalnu scenu kazališne umjetnosti koja svakim danom postaje sve značajnija. Veliki iskorak u kazališnoj umjetnosti RH, načinjen je vračanjem profesionalnoga statusa kazališta u gradove kao što su: Vinkovci, Karlovac, Pula, Šibenik. Pored toga sva mreža privatnih kazališta ima sve veći značaj. Kazališna umjetnost u RH ima perspektivu.
 
• Glumačke veličine odlaze, jošje svježe sjećanje na Ivu Gregurevića, čega se rado sjetite vezano za Vas i Ivu?
- Ivo je glumačka legenda prije svega. Sa Ivom sam uvijek bio u izuzetno prisnim odnosima. Sa Ivom se nije moglo drukčije. Kad god sam imao priliku s njim glumački surađivati bilo je to na obostrano zadovoljstvo.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Završio je štrajk prosvjetara "kompromisom". Tko je gubitnik "kompromisa"?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1118 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević