Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Prvoga ožujka 1992. obespravljeni su i marginalizirani Hrvati

 
 
U Bosni i Hercegovini zemlji lažnog domoljublja, napose onog naroda kojem je "Turska mati..." u zemlji papirnatog i ni od koga u potpunosti prihvaćenog dana (ne)zavisnosti, sve se više igra utakmica, kao znak rata koji traje, između onih koji otvoreno ne priznaju taj datum i onih koji ga lažno prihvataju i još lažnije obilježavaju. Nije dovoljno lažnim patriotima cijelu godinu govoriti o „bezalternativnoj cjelovitosti" duboko podijeljene zemlje, i stoga uoči, na dan, i dan poslije 1. ožujka natječe se tko će izreći više laži o tom danu, kojeg više od pola Bosne i Hercegovine niti obilježava niti će ga ikada, i u bilo kojoj varijanti prihvatiti.
http://www.uskinfo.ba/files/news/5c791e848728d8.33253450_1.jpg
Stoga, i dok Bošnjaci slave ono što ne postoji, nezavisna Bosna i Hercegovina, budući da su je sami učinili ovisnom o Turskoj i nekim islamskim zemljama, druga dva beha naroda u takvoj „nezavisnosti" s pravom traže svoju nacionalnu i vjersku nezavisnost. U takvoj (ne)zavisnosti 1. ožujak je dan koji pokazuje da građansko vjerski rat za teritorij i dalje traje. U kontekstu rata koji  traje, za sva tri beha naroda Bosna i Hercegovina je još uvijek zavisna zemlja. Bošnjaci misle, i tvrde, Bosna i Hercegovina je zavisna od ravnopravnosti Hrvata i separatizma Srba, dok Hrvati i Srbi vide beha zavisnost od bošnjačko-muslimanskog političkog i vjerskog unitarizma i centralizma, kojima sve jače stežu zemlju, a unutar nje i sve nebošnjake i nemuslimane.
 
Sve dok Bosna i Hercegovina ide na tri različita puta, ka tri različita cilja, ne može se govoriti o nezavisnosti zemlje. Budući da je, zbog nemogućnosti postignuća konsenzusa na bilo kojem političkom polju, dovoljno  da bilo koji beha narod prvi stigne na svoj cilj i nestaje i Bosna i Hercegovina, onakva za kakvu su glasovali Hrvati i Muslimani na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine. Povijest nam pokazuje da je i puno (ne)zavisnijih zemalja od današnje Bosne i Hercegovine nestajalo hodeći na različitim putevima ka različitim ciljevima. Ne sretnu li se, barem na nekoj blizini, bošnjački unitarizam sa srpskim secesionizmom, na hrvatskom putu europeizma ne će ostati ni ovo malo traga od referendumske Bosne i Hercegovine, čiju „nezavisnost" čuva svjetska zajednica.
 
Tim činom se pokazuje kako svjetska zajednica drži više do, i takve kakva je, beha (ne)zavisnosti negoli do njenih  narodi. Nepriznavanje dana beha nezavisnosti od samih njenih naroda znak je da u zemlji ne vlada pravo i pravda, jednakost i sloboda jednaki za sve narode. Zbog toga je Bosna i Hercegovina sve punije „bure baruta", i kako se čini Bošnjaci ga unitarizmom i centralizmom pune do eksplozije. Kao da nije dovoljno krvi i tragedije proliveno i načinjeno, od, i nad, sva tri naroda. Bošnjačkom političkom i vjerskom vodstvu to nije dovoljno, jer za svaki sljedeći beha vjerski rat, po zapovjedi Mustafe Cerića, svaka Muslimanka je dužna roditi nove ratnike. Stoga, ključ rješavanja beha problema je u nacionalnom razdvajanju, kad već ne ide, čak ni uz patronat svjetske zajednice, u dijalogu, toleranciji i pomirenju.
 
Nastao pod zvukovima oštrenja kama, odbacivanje titovke i stavljanje šajkače, „putovanje" Svetog Save po jurepublikama, i prijetnjama ratom, konvertiranjem Muslimana u Bošnjake 1. ožujak kao dan (ne)zavisnosti Bosne i Hercegovine, gotovo je i danas u istom stanju, bez ikakvih znakova da se sa njime bilo što promjenilo u zemlji kojoj je, navodno, osigurao  nezavisnost. Suvremenost Bosne i Hercegovine  je, stoga, danas više zavisna, bilo od vanjskih ili unutarnjih ćimbenika, negoli je bila prije 1. ožujka 1992. godine. Činjenica da je za nezavisnost tako slojevite zemlje, tri suverena i konstitutivna naroda, glasovalo samo dva naroda, upučivalo je na ovu nestajuću sadašnjost u kojoj se zemlja nalazi prošlih 27 godina.
 
Prije i za vrijeme referenduma zemlja je bila iz jednog dijela, danas kad joj samo jedan narod slavi (ne)zavisnost Bosna i Hercegovina je ratom podijeljena na dva dijela, i Daytonom ta nepravda potvrđena, genocid priznat, nezavisnost dokinuta. Kako je ne bi do kraja  uništio, zbrisao, poput atributa republika, sa karte svijeta Dayton se zauzeo da će je i tako podijeljenu, tako ovisnu od svega i svačega ćuvati. No nije se zauzeo da će je i očuvati, jer daytonisti polako priznaju počinjenu grješku i nepravdu. Stavili su je pod protektor, čekajući trenutak kada će kazati, idemo iznova, ispravljamo nepravdu, jer pokazuje se da ne funkcionira formula tri naroda dva entiteta. Zbog te formule izmišljene u Daytonu zemlja je sve izgubljenija, i sve se više raspada pred očima onih koji nad njom protektiraju. Rijetko je stoga naći takav jedan datum u novijoj beha povijesti da, i nakon tolikog vremena odmaknutog, proizvodi tolike međunacionalne podjele, i mržnju, kao što je slučaj sa tim 1. ožujkom, koji zapravo nije ništa dobro donio ni jednom beha narodu, a time ni Bosni i Hercegovini.
 
Zašto ga onda slaviti, a i oni koji ga obilježavaju čine to više zbog Svjetske zajednice negoli zbog domoljubnih osjećaja koje bi takvi datumi trebali  puniti narod. Napose, prvi ožujak je obespravio i marginalizirao Hrvate u Bosni i Hercegovini, i učinio ih neravnopravnim s druga dva naroda. Odbijanjem hrvatskog zahtjeva da se referendumskim pitanjem Bosna i Hercegovina  definira kao unija, ili savez triju republika, Hrvatima je trasiran put u sužanjstvo.
 
Današnji ustroj zemlje potvrđuje da su Hrvati bili u pravu, jer bez takvog uređenja nema ni mira, ni budućnosti, ni nezavisnosti, niti same Bosne i Hercegovine. Referendum je više označio tri beha puta u budućnost, negoli njenu nezavisnost. Nema, stoga, mjesta čuđenju što se Bošnjaci drže tog datuma kao pijan plota, što ga Srbi doživljavaju danom početka rata i danas, a tako će biti i u budućnosti, oni taj dan nikada ne će slaviti. Hrvati koji su za 1. Ožujak dali najviše, a zauzvrat ih u potpunosti obespravio i iznevjerio, također nemaju više nikakva razloga da ga se ili sjećaju ili memoiraju.
 

Vinko Đotlo

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Utorak, 21/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1042 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević