"Sine Ilija ne zaboravi majku Mariju!"

 
 
Konačno je vrijeme da se prestane s političkim eksperimentiranjem uređenja Bosne i Hercegovine. Jer taj politički laboratorij „osnovan“ okupacijom Osmanlija daleke 1463. godine, za istraživanje sustava, režima, snage carstava i imperija, nekažnjeno počinjenje genocida i konfesiocida, je najstariji takav institut u Europi, ali vjerojatno i u svijetu. Gubitkom slobode i kraljevstva pred genocidnim projektom Osmanlija na putu turciziranja i islamiziranja Europe, Bosna i Hercegovina ulazi u crno razdoblje eksperimentiranja carstava, zajednica, imperija, režima, ideologija.
http://www.brodportal.hr/data/galerija/3865/139453808917.portyazo_torokok.jpg
Turski osvajač je gotovo pola tisućljeća nastojao poturčiti i islamizirati Bosnu i Hercegovinu, učiniti je ropkinjom i lice joj europsko izmijeniti. Velikim dijelom i uspijeva u tom genocidno konfesiocidnom zločinačkom planu i svim nedozvoljenim sredstvima je uspijeva učiniti sebi sličnom. Genocidno konfesiocidno joj ubija budućnost odvođenja u Istanbul muške djece porobljenog kršćanskog naroda, kako bi joj ubrzali nestanak, i u potpunosti joj izmijenili zatečenu europsku sliku, i izjednačili je sa svojom. Karavane konja koji nose po dva kršćanska djeteta u sepetima godinama su se protezale od Bosne do Turske. Bosna je u suzama roditelja koji dovikuju djeci, „sine Ilija ne zaboravi majku Mariju!“, i u potocima krvi nabijenih na kolac kršćana, i onih potkovanih od strane turski zlikovaca, koji su brutalnostima danka u krvi prvi u Europi, Bosni i Hercegovini, počinili genocid i konfesiocid.
 
No Bosna ne bi bila Bosna da ju je i tako brutalan okupator učinio ropkinjom. I nije je učinio. Bosna je očuvala svoj europski izgled, svoj kršćanski korijen, svoju hrvatsku kraljevsku, Katarininu krunu ostavljenu u Vječnom gradu da se čuva i preda kraljičinoj djeci, Sigismundu ili Katarini ako se ikad vrate iz turskog ropstva gdje su poput mnoge druge djece odvedeni na konjima u sepetima. Turski okupator, onaj isti koji je počinio i genocid nad dva milijuna Armenaca, je poražen, no nažalost ne i kažnjen za genocid i konfesiocid nad kršćanima u Bosni.
 
Nekažnjavanje turskog okupatora razlogom je neometanog nastavka eksperimentiranja uređenja i ustroja Bosne i Hercegovine. Na pomalo izmiješanom i šarenom beha prostoru  lako se nastavlja izmijenjivanje carstava, režima i ratova, zbog ćega zemlja nikako da doživi europski izgled kakav je imala prije turskog danka u krvi. Nitko od tih politički „znanstvenika“ nije joj dao i danas joj ne da, da bude europska, slobodna i demokratsko federalno uređena zemlja, u svojim nacionalnim i vjerskim bojama, u svojim nacionalnim državama, na principu na kakvom se gradi Europska unija.
 
Danas u daytonskom političkom laboratoriju pritisnuta čizmom bošnjačkog unitarizma i centralizma Bosna opet stenje. Bošnjačko političko silovanje Bosne unitarizmom i centralizmom eksperiment je koji je zasigurno osuđen na neuspjeh, kao i svi dosadašnji koji su pokušavani silom i brojem jačeg i brojnijeg naroda. Ni osmanlijska brojnost i brutalnost, a svaka prisila počiva na brutalnosti, ni velikosrpski ekspanzionistički secesionizam, kao ni velikobošnjački unitarizam isilovskih dimenzija, nisu i ne mogu Bosnu pokoriti i prisvojiti. Bosni nakon svih tih neuspješnih pokušaja uređenja po volji jednog ili dva, a ne tri, naroda potrebna je pravda. I samo na pravdi u kojoj će biti zadovoljena prava i sloboda, jednakost i pravednost, suverenost i konstitutivnost, sva tri njena naroda Bosna može opstati. Začuđuje stoga tolika bošnjačka upornost u nepravdi na planu unitariziranja, iako je ta antieuropska i antihrvatska politika bila i razlogom beha sukoba devedesetih godina Dvadesetog stoljeća.
Budućnost Bosne i Hercegovine je u federaliziranju, ili regionaliziranju ustroju na kakvom počivaju i uspješno u miru i stabilnosti se razvijaju mnoge europske zemlje. Politički ulazak tako uređenih europskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu poruka je beha narodima, u prvom redu Bošnjacima i Srbima kao protivnicima federalizacije i regionalizacije, da zemlja ima budućnost jedino na temeljima na kojima su izgrađene i njihove države, i Europska unija u cjelini.
 
Čak i politički eksperiment iz Daytona koji je tronacionalnu zemlju podijelio na dva dijela, manji dio priznao kao nacionalno vjerski čisti srpski entitet, a veći definirao kao neku federaciju, udario je federalno regionalne temelje cijeloj Bosni i Hercegovini. Danas dvodjelno neodrživa, nestabilna i nemirna, prisiljava sve umiješane ćimbenike da se užurbano traži, nametne, riješenje pravednosti i za treću hrvatsku stranu, u tom beha loncu, u kojem se dvadeset godina kuva srpski etnički i vjerski čisti dio, federalni umotan u bošnjački vjerski unitaristički radikalizam, u kojem se poput snijega na suncu topi preostali hrvatski dio. Mješavina etnički čistog i federalno zamišljenog beha dijela politički je eksperiment kakav nije zabilježen u svjetskoj povijesti uređenja država. Time je daytonizam izjednačen s turskim osmanizmom, velikosrpskim secesionizmom koji počiva na genocidu, i velikobošnjačkim unitarizmom.
 
Sve je to razlog žurnog traženja pravednog riješenja položaja beha Hrvata u tom otomanskom, velikosrpskom, velikobošnjačkom i daytonskom loncu u Bosni i Hercegovini, koji malo, malo, pa kipi i prži uokolo. A za riješenje ovako neodrživog beha riješenja potrebno je samo malo dobre volje, europske demokratske kulture, pravde i i pravednosti, tih dva desetljeća krčkajućih i kipujućih radikalizama. Svijet ne treba izmišljati toplu vodu, ne treba se, i ne smije se  više eksperimentirati sa sudbinom  hrvatskog  naroda. Bosna i Hercegovina je umorna od političkih „znanstvenika“ i njihovih eksperimenata, zbog ćega je, kao najveća i jedina žrtva tih istraživanja kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, hrvatski narod pred biološkim nestankom na svom tisućljeće starom ognjištu.
 
Na europskim je zemljama da to sodomsko gomorsko opasno eksperimentiranje zaustave i Bosnu i Hercegovinu, danas jedinu čuvaricu njemačke marke, urede na način kako je to danas uređena Savezna Republika Njemačka. Znači rješenje ima za, ovako nepravedno i nametnuto neriješenje. Savezna Republika Bosna i Hercegovina triju saveznih država, Bošnjačke, Srpske i Hrvatske. Ili Savezna Republika Bosna i Hercegovina triju saveznih Regija, Bosanskobošnjačke, Bosanskosrpske i Bosanskohrvatske. Svako drugo rješenje ili je propalo ili će propast, a time propada i Bosna i Hercegovina. Njezino, a i propadanje sva tri njena naroda, gledamo već dva desetljeća u procesu političkog silovanja osmanizmom, velikosrpskim secesionizmom velikobošnjačkim unitarizmom i Holbrookovim daytonizmom.
 

Vinko Đotlo