Protiv federalizma ili konfederalizma, a za unitarizam i osmanizam

 
 
Bosna i Hercegovina je sve umornija od silnih neuspjeha koji se događaju u svakom segmentu njenog društva, napose na polju izgradnje pomirenja, tolerancije i suživota, vrjednota na kojima počiva svaka zemlja u demokratskom svijetu. Svaki njen korak zapravo je stoga korak unazad. Svi pokušaji pravljenja malih koračića naprijed od strane malobronijeg njenog naroda, onog kojeg su dva brojnija beha naroda ratom Daytonom, i poratnom politikom  isključila iz procesa ponovne izgradnje Bosne i Hercegovine, zaustavljani su velikim i snažnim barijerama Bošnjaka i Srba beogradskih tajnih pregovarača diobe zemlje bez Hrvata, odnosno ubijanja Bosne i Hercegovine.
http://static.ba.n1info.com/Picture/20045/jpeg/aa_picture_20150314_4778157_high.jpg
Rušenje Bosne i Hercegovine na onom većem dijelu koji je u Daytonu bio zamišljen kao nova federalna zajednica na cijelom beha teritoriju, pod političkim udarcima Bošnjaka je koji ne mogu nikako da prihvate nacionalno i vjersko šarenilo zemlje kakvo je bilo prije rata. Naprosto, Bosna i Hercegovina politikom bošnjačko-islamsko-deklaracijskog vodstva koje ima potporu u bazi u narodu, nikako ne smije niti hoće da izađe iz prošlosti rata. Iz tog tragičnog razdoblja u kojem je ubijen bosanskohercegovački identitet i potrgana šarena beha iskaznica,  zemlji ne daju da uđe ni u sadašnjost kao proces izgradnje mira, a kamoli da krene u budućnost. A u budućnost Bosna i Hercegovina ne može krenuti sve dok ne imadne svoju sadašnjost. I ne bilo kakvu sadašnjost, već onu koju će prihvatiti sva tri njena naroda. Sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine je zapravo zajednička sadašnjost i budućnost Bošnjaka, Srba i Hrvata. I obrnuto, zajednička sadašnjost i budućnost Bošnjaka, Srba i Hrvata je sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine. Na žalost, ta stanja ti procesi, jer sadašnjost kao i budućnost i nisu stanja to su procesi koje imaju svi narodi svijeta su još daleko, toliko daleko da se čini da ih nikada i ne će biti u Bosni i Hercegovini i njenim narodima. One zajedničke sadašnjosti i budućnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata, takav beha hod se ne čuje ni iz prošlosti ni iz sadašnjosti.
 
Ugrađivati u suvremenost Bosne i Hercegovine u Daytonu zaustavljeni građansko-vjerski rat za teritorij i sve njegove tragične posljedice, genocid, progon, etnička čišćenja, rušenja bogomolja beha konfesionalnih zajednica, znači držati zemlju u ratu i ubrzavati njen nestanak. Na žalost, to i jest cilj dobitnika u tim ubijanjima i progonima od strane Bošnjaka i Srba. Zadržavanje i betoniranje posljedica rata za bošnjačku i srpsku stranu znači i konaćno dovršenje podjelje zemlje na dva, ratnodaytonska, dijela. Što pak u konačnici znači potpuno ignoriranje i nepriznavanje treće, hrvatske, strane u participiranju u beha vlasti, i u izgradnji buduće bosanskohercegovačke zajednice Bošnjaka, Srba i Hrvata.
http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/images/stories/novosti/2011/vares_fasada_crkve.jpg
Vareš
 
Kao etnički čistač hrvatskih teritorija bošnjačka strana svaki hrvatski korak u federalizam ili konfederalizam vraća za desetke koraka unazad u unitarizam i osmanizam. Ni europska upozorenja viđenja Bosne i Hercegovine kao federalno uređene zajednice tri nacionalna entiteta, što zapravo i nema alternativu u suvremenosti regionaliziranja europskih država, bošnjačka strana isilovski ne prihvaća i džihadistički negira kao mogućnost. Na raskršću između europskog federalizma i bošnjačko unitarističkog osmanizma, odnosno „ahdnamiziranja“ beha suvremenosti, Bosna i Hercegovina ne samo da je sve umornija već je sve manje i ima. Stoga više u Bosni i Hercegovini i nije sudar samo Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno osmanizma, velikosrpstva i eurohrvatstva, već je daleko jači sudar europskih vrijednosti demokracije, ljudski prava i sloboda sa velikobošnjačkom osmanlijskom nostalgijom osvajanja Europe i sa srpskim načertanijskim secesionizmom stvaranja Velike Srbije. Takvo stanje je zapravo bosanskohercegovački hod po oštrici rata, koji bi je mogao zauvijek razdijeliti na bošnjački dio prošlosti osmanizma, srpski dio sadašnjosti genocidnog secesionizma, te hrvatski dio budućnosti europeizma na tom perifernom dijelu Starog kontinenta. A da Bosna i Hercegovina postaje sve crnja točka u Europi, a time i ratna opasnost za Stari kontinent, upozorio je i austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz. Naime, pri posjetu Bosni i Hercegovini 18. lipnja 2015. godine Austrijanac, čija zemlja je u samo 40 godina vladavine, od Osmanlija oslobođenom Bosnom i Hercegovinom, zemlju izgradila i obnovila vrativši joj oteti i gotovo uništeni europski identitet, upozorio: „na islamističke trendove u Bosni i Hercegovini, kao i na rastući utjecaj Saudijske Arabije, zbog čega je potrebno odlučno djelovanje protiv islamista“. Austrijanac gotovo ništa novo nije kazao od onoga što stalno govore beha Hrvati, žrtve tog „saudijoarabijskog utjecaja“ na Bosnu i Hercegovinu i njeno deuropeiziranje i islamiziranje.
 
Saudijoarabiziranje Bosne i Hercegovine je opasnost po cijelu Europu, i zbog toga ministar vanjskih poslova zemlje osloboditelja Bosne i Hercegovine od polutisućljetnog osmanlijskog ropstva, a čija je zločinačka vojska došla i pod glavni grad njegove Austrije, upozorava na „opasni rast salafizma, izgradnju džamija u Bosni i Hercegovini (i Europi), i financiranje hodža u inozemstvu“. Sve su to opasnosti na koje hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ukazuje već dva desetljeća, i ne samo riječima već i žrtvama koje su svakim danom sve veće, ubijanjem hrvatskih povratnika, zabranama prava Hrvatima na označeni entitetski teritorij, na škole i medije elektroničke i pisane na hrvatskom jeziku, bošnjačko blokiranje rada federalnih institucija. Dio je tih opasnosti s kojima se susreće i živi, i Austrija na svom teritoriju na kojem danas postoji i Gornja Maoča, ista onakva kakva  je u svom entitetu danas u Bosni i Hercegovini.
 
Bosanskohercegovačka Gornja Maoča genocidna tvorevina, treći postojeći beha entitet, zlodjelo je ne samo financiranih islamista od strane Saudijske Arabije, već i muslimanskog ratnog vodstva, koje je genocidom i etničkim čišćenjem sudjelovalo u njegovoj gradnji, i ograđivanju isilovskim neprohodnim zidom. Taj isilovski entitet, Gornja Maoča, država je u Bosni i Hercegovini izgrađena financijskom pomoći Saudijske Arabije i čuvana bošnjačkom politikom. To je entitet ograđen zidom, ne četiri metra visokim kakav kani graditi Mađarska da bi se zaštitila od priljeva saudijoarabijskih plaćenika koje šalje na Europu, već stometarski visokim preko kojeg nema prolaza u taj mudžahedinsko bošnjački entitet ni Europi ni europskim vrijednostima.
 

Vinko Đotlo