Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Arapi su došli, a dolazi i Erdoğan

 
 
Ubrzano se, a to je znak dobro razrađenog i osmišljenog plana bošnjačkih političara, mijenja nacionalna i vjerska slika većeg dijela dvoentitetske Bosne i Hercegovine. Ubrzano taj beha dio zeleni, islamizira se i arapizira, čak brže negoli su to i zamišljali i očekivali muslimanski planeri tog etničko vjerskog zločina, promjene vjerskog beha mozaika. Bosna i Hercegovina je preplavljena islamskim emigrantima. Svi putevi emigrantskih islamista danas vode u obećanu im zemlju, federalni beha entitet. Zemlja je pripremljena za dobrodošlicu braći po vjeri. Velik dio je etnički i vjerski čist muslimanski, vehabijski entiteti su ograđeni i u njih nemaju ulaska drugi i drugačiji, dakako ni beha zakoni u njima ne važe.
http://www.sarajevotimes.com/wp-content/uploads/2015/09/refugees2.jpg
A zapravo, zakone Bosne i Hercegovine ne priznaju ni Bošnjaci. Kada bi ih priznavali onda i ne bi mogli otvarati granice slobodnom ulasku tolikog broja emigrantskih vjerskih fanatika. Bosna i Hercegovina je za muslimanske emigrante danas što im je bila 2015. godine Njemačka. Kao što ih je tada pozivala njemacka kancelarka kako bi izmjenila krsćanski identitet Europe, tako ih danas poziva Bakir i bošnjačko čelnistvo da iz korijena promijene multireligijsku sliku Bosne i Hercegovine. Zbog velikih sličnosti odnosa prema islamskim emigrantima dade se zaključiti kako postoji emigrantska osovina Njemačka-Federacija beha-Turska. Antieuropska i antikršćanska osovina mirnodopske dekristijanizacije i deeuropeizacije Starog Kontinenta.
 
U Bosni i Hercegovini, zemlji muslimanskih emigranata koji poput cunamija brišu kršćanski identitet zemlje, koje osovina suvremenog kršćanofobizma, Njemačka-Turska-Federacija BiH, planski dovodi i naseljava, jedina bošnjačka briga je kako što bolje primiti nove građane zemlje, čija zadaća je nacionalna i vjerska izmjena beha slike u korist Bošnjaka muslimana. Velika je bošnjačka zabrinutost kako što bolje primiti i udomaćiti tolike vjerske fanatike. Iste one koji po Parizu ubijaju nedužne prolaznike, ili u Indoneziji gdje po crkvama masakriraju kršćane. Cijele muslimanske obitelji su u službi vjerskog zlocina. Otac, majka, sinovi i  kćeri razrađen zločin do u detalje. Kćeri opasane eksplozivom idu na jedno mjesto, sinovi na drugo, otac na treće, majka na četvrto kako bi bilo što više krvi nedužni kršćanskih žrtava. Čvrst dokaz da je to plan skovan u vjerskim islamskim bogomoljama. Kako to drugačije razumiti. Nema drugog razumijevanja, nego zločin nazvati pravim imenom, vjerski islamski terorizam izazivanja globalnog svjetskog rata vjera.
 
Nije dugo za čekati takve slike i u beha Federaciji, kada će emigranti, ratnici sa Bliskog istoka početi sa djecom upadati u crkve, ubijati i rušiti. Ima već zabilježenih primjera kada su upadali u crkve tražeći, sada zaštitu, kako bi ih sutra mogli rušiti a vjernike ubijati. S tim namjerama i ciljevima i jest tako masovan ulazak islamskih emigranata u gladnu, ratom razrušenu, i muslimanskom politikom islamizacije Bosne i Hercegovine do temelja deeuropeizirali i dekristijanizirali.
 
Jedini beha dio koji bi mogao još neko vrijeme ostati kršćanski je RS, što srpskim secesionistima daje pravo realizacije secesionističkog cilja. Gradski trgovi u beha Federaciji su preplavljeni islamskim emigrantima, šatori se razapinju, kriminal raste, sigurnost naroda, napose kršćana, sve je nesigurnija. Školska djeca, djevojčice, žene mlade i stare sve su nesigurnije na ulicama i rijeđe izlaze iz kuća i stanova. Strah zatvara narod, jer svaki strah ograničava kretanje. Što je narod zatvoreniji, preplašeniji bošnjačko političko i vjersko čelnistvo zadovoljnije trlja ruke, i raduje se zacrtanom uspjehu.
 
Njemačko-tursko-federacijska, bošnjačka, sila osovine gradi najveći suvremeni centar za emigrante, pretvarajući beha federaciju u muslimanski emigrantski entitet. Zbog toga je njemačka kancelarka i pozvala članove beha Predsjedništva sada kada njime predsjeda predstavnik bošnjačkog naroda da joj referira kako teče proces prijma i zbrinjavanja emigranata, budućih i sadašnjih ubojica Europe, kršćana  i kršćanstva, poput ovih danas koji ubijaju po Bliskom istoku, Parizu, Indoneziji.
 
Sultan Erdoğan pak dolazi direktno u svoju 81. pokrajinu da se na licu mjesta uvjeri kako teče priprema tih budućih ratnika, i askera. Uz to pred tim nasilnicima održat će i predizborni skup, jer federalni entitet je Alijin amanet njemu, pa on i ne treba nikakvu dozvolu za dolazak na okupirani teritorij. On je vođa svih muslimana u svijetu, zanosno uzvikuje veleizdajnik Izetbegović. Bosna i Hercegovina je svakim danom sve više zelena pod crnom odječom Arapa. Sve je tješnja i skučenija, manja i stisnutija za tolike muslimane iz cijeloga islamskog svijeta koji je emigrantski posjećuju i u njoj zauvijek ostaju.
 
Za nemuslimane, Hrvate i Srbe više i nema mjesta na teritoriju pod bošnjačkom kontrolom. Po slikama emigranata, muslimanskih vjernika kako, gdje i kada mole, klanjaju, Bosna i Hercegovina postaje cijela jedna velika džamija. Nema više nikakva mjesta slobodna za neke druge aktivnosti, za potrebe drugi vjernika. Sve je u znaku islama i vjernika muslimana. Okupirani su gradski trgovi, ulice, škole, državne institucije, općinske i županijske vijećnice. Svugdje i u svako vrijeme se vidi slika muslimanskog vjernika kako klanja, a pozivi sa džamija za molitvu odjekuju u svakom trenutku dana i noći. Emigranti su na ulicama i trgovima agresiraju na hrvatsku granicu i nastoje je pod svaku cijenu destabilizirati. Izetbegović je proizveo dovoljno oružja za sve njih, čekaju samo znak da i otvoreno krenu na Hrvatsku i Europu.
 
Na temelju tih kockica beha suvremenosti nije pretjerano reći da je BiH danas najislamskija, najzelenija muslimanska zemlja u svijetu. U dvadesetak godina islamizacije BiH, njen federacijski dio, u pogledu demonstriranja sile, nasilja, prakticiranja islama, zasigurno nadmašila i Islamsku Republiku Iran, zemlju u kojoj islamska revolucija traje gotovo punih 40 godina, i u tom periodu progutala milijune neistomišljenika.
 
Nemuslimani u BiH danas su po pitanju slobode vjere u daleko težem i nezavidnijem položaju negoli u vrijeme ateističkog komunizma. Cunamijsko islamiziranje beha Federacije razornije je od komunističkog ateiziranja. U vrijeme komunizma sve vjere u BiH bile su jednako slobodne, i ni jedna nije branila pravo drigi vjernika. Nikada u gotovo polustoljetnoj komunističkoj vladavini nije se izgradila niti jedna džamija na hrvatskoj zemlji, niti se katolička groblja preoravala za prolaz seoskog puta. Ta praksa obespravljivanja kršćana danas je, gotovo, svakodnevnica u bošnjačkom  nasilničkom ponašanju prema svetinjama katolika.
 
Islamizaciju Bosne i Hercegovine ubrzava nekontroliran ulazak Arapa i bujica muslimanskih emigranata. Pet je poslije dvanaest za spašavanje dijela u Federaciji kako bi ostao bosanski, kršćanski i njihovim svetinjama. A to je moguće jedino novim mirnodopskim teritorijalnim razgraničenjem, kroz oživljavanje Hrvatske Republike Herceg Bosna. Njeno ponovno postojanje opravdava radikalni muslimanski  proces islamizacije i emigrantska okupacija beha Federacije. Hrvatsko pravo na svoju Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu daleko je ispred prava Bošnjaka na islamizaciju i muslimanskih emigranata na okupaciju.
 

Vinko Đotlo

Knjiga Dalibora Balliana

 
 
Dalibor Ballian: Zemlja planina Bosna i Hercegovina, nakladnik Svjetlo riječi, Sarajevo BiH 2017., knjiga koja se čekala, zašto ne reći – kapitalno je djelo, djelo koje je iznijela redakcija jednoga časopisa, grupa entuzijastaFranjevačkoga medijskog centra s fra. Jankom Ćurom na čelu. U uređenim Zemljama, iza ovakvih knjiga – projekata, staje cijela zajednica, a nadasve struka.
https://www.fokus.ba/wp-content/uploads/2018/01/zemlja-planina.jpg
Zemlja planina Bosna i Hercegovina. Jedinstvena zbirka tekstova autora prof. dr. Dalibora Balliana na jednom mjestu donosi sve ljepote i osobitosti BiH planina. Opjevanih planina. Sve i jedna BiH planina našla je svoje mjesto u BiH književnosti, likovnoj umjetnosti. Nudi se znanstveni rad na temu BiH planine u BiH književnosti i umjetnosti.
 
Bjelašnica, Dinara, Maglić, Prenj, Čvrsnica, Zvijezda, Vlašić, Tajan i Jahorina – samo su neke od planina koje možete upoznati i iznova otkriti u ovoj knjizi. Vrijednost knjige Zemlja planina… je višestruka, u prvom redu što popunjava nedostajuću literaturu posvećenu velikom broju planina Bosne i Hercegovine na jednom mjestu, s obiljem podataka korisnih širokom krugu korisnika različitog obrazovnog profila i interesa. Autor knjige dr. Dalibor Ballian nije propustio da se s posebnom pažnjom osvrne, pišući o vegetaciji, flori i fauni, na endemične i rijetke svojte koje su zastupljene na pojedinim planinama Bosne i Hercegovine. Svaka spoznaja o planini ustvari je spoznaja o ljepoti i surovosti života, prošlom sadašnjem i budućem. Knjiga autora prof. dr. Dalibora Balliana poziva nas da odgonetajući planine istovremeno odgonetamo naš život i odnos spram prirode. 'O planinama sam pisao što sam čuo o njima, razgovarajući s ljudima, čitajući druge knjige, baveći se istraživanjima' - prof. Ballian.
 
Poznata bh. botaničarka profesorica dr. Dubravka Šoljan knjigu je opisala sa svoga stajališta, (recenzentica knjige), naglasila je sve pozitivne strane knjige Zemlja planina Bosna i Hercegovina, primjerice opisivanje flore i faune, s naglaskom na endemskim vrstama, geološke strukture planina.
Grafički urednik Lorko Kalaš odradio je vrhunski dizajnerski posao, učinivši knjigu zanimljivijom. Dodavši osobnoj iskaznici knjige i tu vrijednosnu komponentu.
 
Fra Janko Ćuro ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra (nakladnik), poslužio se slikom biserne ogrlice u osvrtu na knjigu, bisernom ogrlicom koja nam širom otvara lepezu ljepote i jedinstvenosti BiH u svakom pogledu bogatih planina. Naglasio je također potrebu da se zapitamo kakav je odnos prema njima, uslijed nebrige i nehaja prema prirodi.
 
 
''Unatoč svemu tome, priroda nam se ne osvećuje. Osveta je posve ljudsko iznašašće. Priroda nam samo ispostavlja račune. A oni su svake godine duži, opsežniji i porazniji. Ne samo za buduće naraštaje, nego i za nas. Danas''. Novinar, publicista i ekolog Hajdar Arifagić napisao je u recenziji da taj rukopis čini 45 originalnih tekstova o isto toliko bh. planina, koji su u reviji “Svjetlo riječi” objavljeni u periodu 2015 -2017. godine. Uz opise za svaku od planina izdvojio je poneku zanimljivost (legendu, povijesni događaj, prirodni fenomen, tradicijski običaj…) što je dodatno oplemenilo svaki od tekstova i knjigu u cjelini.
 
– Očito da je autor prošao većinom tih planina što knjigu čini potpuno autentičnom i drugačijom od bilo kojeg planinarskog priručnika, pojedinih udžbenika (geografije, biologije, poznavanja prirode) – napisao je.
Arifagić naglašava da autor apelira i da se pod zaštitu stave brojni prirodni rezervati i rariteti planinskih masiva, pećina, atraktivni vodotoci, određene biološke vrste. Istovremeno upozorava na pogubne posljedice požara u prošlosti i sadašnjosti te nesagledive štete koje bi vatra mogla izazvati na određenim planinskim lokalitetima, baš kao i nastavak nekontrolirane eksploatacije šuma i izgradnja elektrana na planinskim vodotocima. Istovremeno sugerira nastavak istraživanja šuma, špilja, pećina u funkciji dobivanja dodatnih naučnih saznanja i/ili iskorištavanja u funkciji razvoja turizma i jačanja ekonomskog potencijala države, odnosno opstanka (ili povratka) stanovništva na pojedinim planinskim lokalitetima.
Profesor Ballian ne miruje, nakon Planina BiH uzeo je pred sebe Rijeke BiH. Koliko smo obradovani knjigom pred sobom, s toliko se nestrpljenja veselimo i iščekujemo profesorovu knjigu o rijekama BiH.  
Biografija pisca:
 
DALIBOR BALLIAN rođen je u Sarajevu 9. kolovoza 1962. godine. U rodnom gradu završava osnovnu i srednju školu, a poslije toga Šumarski fakultet. Za asistenta na fakultetu biran je 1995. godine, te prolazi kroz sva nastavnička zvanja do redovitog profesora. Objavio je veći broj znanstvenih radova iz oblasti šumarske genetike i oplemenjivanja te ekologije šuma, publicirajući samostalno ili u koautorstvu 189 znanstvenih radova. Sudjelovao je na 94 domaće i međunarodne konferencije, na kojima je prezentirao samostalna i u koautorstvu 144 znanstvena rada. Uz navedene znanstvene radove, objavio je i preko 150 popularnih članaka različite tematike. Brojni znanstveni radovi su citirani na Web of Science bazi podataka te su njegovi radovi citirani 390 puta u znanstvenim člancima, knjigama i monografijama dok baza ResearchGate pokazuje citiranost 565 puta, a Google Scholar 710.
 
Pored pisanja znanstvenih članaka, prof. Dalibor Ballian bio je recenzent brojnih znanstvenih radova za 28 različita znanstvenih časopisa iz zemlje i svijeta. U dosadašnjem radu objavio je tri univerzitetska udžbenika koji sadrže kompletno gradivo vezano za šumarsku genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća, kao i očuvanje genetske raznolikosti šumskog drveća. Pored udžbenika, koautor je i šest monografija, više poglavlja u raznim knjigama, dvije skripte, a tu su i brojni prilozi u Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine. Aktivno surađuje s mnogim istraživačkim akademskim institucijama, kako s fakultetima tako i s institutima iz Bosne i Hercegovine i inozemstva. Dosada je 24 puta boravio na usavršavanjima iz oblasti oplemenjivanja šumskog drveća i genetike, kao i ekologije šuma. Sudjelovao je u radu brojnih komisija u zemlji vezanih za šumski reproduktivni materijal kao i kontrolu GMO-a. Obavljao je niz različitih funkcija od kojih je najznačajnija prodekan za nastavu i prodekan za međunarodnu suradnju na Šumarskom fakultetu u periodu od 2010. do 2016., a bio je pokretač doktorskog studija i njegov predsjednik od 2012. do 2016. godine.
 
Glavni je urednik u dva bosanskohercegovačka časopisa, Hrvatska misao i Glasnik Zemaljskog muzeja. Značajan doprinos dao je i kao član brojnih komisija koje su tretirale problematiku zakonodavstva za šumski reprodukcijski materijal. Na temelju Odluke Vijeća Ministara BiH od 24. rujna 2008. stalni je član Vijeća za genetički modificirane organizme, gdje i danas aktivno radi na usuglašavanju bosanskohercegovačke regulative sa europskom. U profesionalnom smislu je veoma često konsultiran od Šumsko gospodarskih društava s kojima ima veoma plodnu suradnju po pitanju rješavanja određene problematike u vezi sa šumskim reprodukcijskim materijalom.
 
Kroz 44 projekata i studije bio je angažiran u rješavanju niza znanstvenih i stručnih problema, od kojih su šest bili financirani iz međunarodnih fondova. Svi projekti su uspješno privedeni kraju, a dobiveni rezultati su pridonijeli boljoj slici o bogatstvu naših šuma i njihovih potencijala, značajnih za njihovo održanje u izmijenjenim uvjetima sredine. Također je bio aktivni sudionik u svojstvu voditelja studija tijekom izrade strategije razvoja šumarstva FBiH.
 
Bio je mentor na brojnim diplomskim radovima po predbolonjskom nastavnom programu, te mentor tri magistarska rada i mentor doktorske disertacije. Tu su i brojna mentorstva završnih radova prvog i drugog ciklusa studija po bolonjskom programu. Više puta sudjelovao je kao član komisija za odbrane doktorskih disertacija: četiri puta u Zagrebu (Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu), jednom u Ljubljani (Biotehnički fakultet, Univerza v Ljubljani) te u Beču (Universität Wien), dok je u Bosni i Hercegovini bio članom dva puta, te kao mentor jednom. Trenutno je mentor za dvije doktorske disertacije. Krenuo je tako, prof. Dalibor Ballian sažimajući pogledom BiH planine, sad pogledom sažima jezera i rijeke. Unosi u slova trepete šuma, bljeske vode… Svemu istraženome daje autorski pečat, i biva i jest znanstveno – istraživačko – književna ikona.
 

Nikola Šimić Tonin

Aneks VII. Mirovnoga Daytonskog sporazuma jedino je omogućio gotovo stopostotni povratak Muslimana

 
 
Nakaradnost daytonskih dogovora pod sjenkama oružja za masovna uništenja, ipod zamahnute palice svjetskog policajca, svakim danom se potvrđuje sve nakaradnijim i nepravednijim, zbog čega vodi beha narode u novi rat, ili u nove pregovore, novu Jaltu, koja bi morala zemlji osigurati istinski mir i prosperitet, pravdu i pravednost, demokraciju i slobodu. Dayton je, naime, potvrdio još jednom da razgovori u vojnim bazama nikad ne donose pravdu, a bez pravde nema ni mira, napose nema suživota zaraćenih strana.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/78/Hrvatski_povijesni_muzej_27012012_Domovinski_rat_62_Opci_okvirni_sporazum.jpg/300px-Hrvatski_povijesni_muzej_27012012_Domovinski_rat_62_Opci_okvirni_sporazum.jpg
U Daytonu je potpisan mir, ali taj mir nije potpisan u Bosni i Hercegovini između Armije BiH, Vojske Republike srpske i Hrvatskoga Vijeća Obrane, što je i bio razlog da iz te američke vojne baze  mir nikad nije ni donesen na zaračeno beha područje. Isto je tako i sa svim drugim segmentima koji prate i osiguravaju mir, napose sa Ustavom Bosne i Hercegovine koji je u dirigiranim pregovorima ispisan i ustanovljen, a beha institucijama nikad predat. Dat je, možda i prodat, zapravo nekim pojedincima koji ga danas izvlače ispod kućnih krovova i unovčuju, kako bi preživjeli, ili ucjenjivali onu drugu i treću stranu. A njegova vrijednost je bagatela, kao što se i Daytonski sporazum pokazuje bagatelom, koja nikako nije u stanju ni realizirati ono što je na tom papiru američki tenk pregovarač izdiktirao suprostavljenim stranama i ispisao.
 
Niti jedna točka sporazuma nije u potpunosti provedena u djelo, napose Aneks VII. koji je trebao biti jamac povratka svih prognanih, raseljenih i izbjeglih beha naroda. Napose se tom Aneksu veselio, i od njega puno očekivao hrvatski narod, kao nastradalnija, i u najvećem broju prognana strana, u građansko vjerskom beha ratu za teritorij. No, umjesto povratka prognanih dogodio se novi veliki mirnoratovski egzodus Hrvata iz oba entiteta, u Daytonu podijeljene Bosne i Hercegovine. Aneks VII. Mirovnog Daytonskog sporazuma jedino je omogućio gotovo stopostotni povratak Muslimana, naročito uspješno na federalnim prostorima pod hrvatskom kontrolom. Povratak prognanih najjasnije govori o brutalnostima zločina zaraćene srpske vojske, muslimanske armije i hrvatskih branitelja. Strah proživljen, i slike stravičnih zločina nad sunarodnjacima, u vrijeme progona također utječe na povratak prognanika. I to je jedan od razloga, uz onaj ubijanja onih koji su se vratili, zašto se u najmanjem broju vraćaju Hrvati na svoj teritorij pod muslimansko-bošnjačkom kontrolom. Dakako i pod srpskom.
 
Dovoljno je proći Srednjom Bosnom, najstradalnijim hrvatskim teritorijem i vidjet će se sto postotni  povratak prognanih Muslimana u sva svoja sela, čak i ona koja su u potpunom hrvatskom okruženju, Brankovac, Bandol. Na drugoj pak strani u hrvatskom selu okruženom muslimanskim, Miletićima nema niti jednog hrvatskog povratnika, sve su kuće  zarasle u grmlje i šumu, hrvatsku zemlju obrađuju, bez pitanja, Bošnjaci. Ništa bolje nisu ni Brajkovići, Čukle, Grahovčići, Maljine, Postinje, Bukovica Mala i Velika, Radonjići, Guča Gora, Šušanj, i tako redom sva kroz koja je prošla isilovska muslimanska ABiH. To govori o strahotama i obimu počinjenih zločina zaraćenih strana. I što je bio masovniji povratak Muslimana na hrvatski obranjeni teritorij, tim je bivao sve veči, političko prijeteči  progon Hrvata, i ubijanje hrvatskih povratnika. Današnja slika beha Federacije svojim zelenilom to potvrđuje.
 
Bez provođenja tog Aneksa, nemoguće je bilo koji drugi realizirati. To se vidi u beha svakidašnjici. Nemoguće je naći bilo šta što je provedeno iz Daytonskog sporazuma. Ono malo zajedničkog, auto pločice, valuta, zastava, i još neke mitacije državničkih obilježja, (zlo)djelo je Svjetske zajednice koja je namečući ih demonstrirala politički apsolutizam, i time još više zaoštrila međunacionalne i međureligijske odnose. Naime, umjesto da u donošenju nekih zajedničkih poteza koristi dijalog, toleranciju, uključivost, snošljivost, Svjetska zajednica koristila je, i koristi silu. Istu onu kojom se koristila i u Daytonu, zbog čega je to povijesno nakaradan i nepravedan mirovni sporazum. Ono što nametnuta zajednička znakovlja i simbole čini na neki način zlodjelima je činjenica da su svi bili, i jesu, na štetu hrvatskog i na korist bošnjačkog naroda. To potvrđuje i spoznaja da su sve te prisile, ili gotovo sve, donošene na federacijskim prostorima, s malim izuzetkom da se ulazilo na genocidni velikosrpski entitet. A to nije bilo ništa drugo negoli predavanje federacije Bošnjacima, kopirajuči je po velikosrpskom etnički i vjerski čistom teritoriju.
 
Niti jedan hrvatski prijedlog, ili zahtjev, nikada nije bio prihvaćen, što je bio poticaj demonstriranja još veće sile i samovolje Svjetske zajednice, i na način tenkovskog upada u hrvatske banke, dokidanje u nekim mjestima hrvatskih škola, uzurpacija gotovo svih medija, i ono najteže izmjena izbornog zakona, kojim je omogućeno da hrvatske predstavnike biraju Bošnjaci. U tako od Daytona i Svjetske zajednice nakaradno rastrojenoj Bosni i Hercegovini, popuštajući u strahu od islamskog terorizma Muslimanima, a zatim Bošnjacima, ratni muslimanski, i poratni bošnjački zločinci hodaju slobodno po, za hrvatski narod neslobodnoj, dvoentitetskoj zemlji. Jednako i u RS-u i u Federaciji, u kojoj su federalni partneri Bošnjaci i Arapi, Muslimani i mudžahedini.
 
Dogovoreni, u Daytonu, princip kažnjavanja svih zločinaca toliko je selektivan i pristran na bošnjačkoj strani, da je prenesen i na rad Haaškoga Tribunala. Upravo ta giga pristranost, to nekažnjavanje muslimanski ratni, i bošnjački poratni zločinaca Bosnu i Hercegovinu  je zauvijek pokopalo kao multinacionalnu i multireligijsku zajednicu. Takav selektivan odnos prema zločincima širom je otvorio beha vrata islamskim teroristima, kojih je svakim danom sve više u, za njih sigurnoj i obećavajućoj, zemlji. Iako u svijetu zločini nemaju ni ime, ni nacionalnost ni vjeru, u Bosni i Hercegovini to nije praksa, tu se sudi po vjeri i imenu, Jozo, Marko, Anto, po nacionalnosti Hrvati, a oslobađa i nekažnjava po vjeri i imenu Alija, Dževad, Halid, Atif, po nacionalnosti Bošnjaci. I Haag su zatvorili nakon presuda Hrvatima katolicima, i oslobađanja Bošnjaka muslimana, čime je poslana poruka da muslimanski zločinci mogu i dalje slobodno hodati, a Hrvatima da im nije mjesto u islamskom federalnom entitetu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 20/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1362 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević