Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Pitanje autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu JA od 25. veljače 1945. glede Mostarske operacije

 
 
U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je 22. broj glasila »Stopama pobijenih« koje donosi mnoštvo podataka o ubijenim hercegovačkim franjevcima i okolnostima u kojima se to dogodilo za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Glavni urednik je vicepostulator fra Miljenko Stojić.
Mr. sc. Vladimir Šumanović piše o pitanju autentičnosti izvješća 8. dalmatinskog korpusa Generalštabu Jugoslavenske armije od 25. veljače 1945. glede Mostarske operacije. Na svome ratnome putu u toj operaciji jugokomunisti su ubijali sve što im se ispriječilo na putu, jednako i civile i članove crkvene hijerarhije. Nije to bila osveta neodgovornih pojedinaca, već odluka vojnih tijela 8. dalmatinskog korpusa.
Don Krunoslav Draganović piše o stradanju Katoličke Crkve u Hercegovini, osvrnuvši se najviše na krvavu 1945. kada je ubijeno mnogo hercegovačkih franjevaca.
U rubrici »Pobijeni« fra Ante Marić piše o ubojstvu dr. fra Lea Petrovića donoseći iskaze svjedoka o njegovom ubojstvu i ubojstvu zajedno s njim njegovih 6 subraće.
U rubrici »Glas o mučeništvu« može se pronaći III. nastavak knjige Krvave godine autora dr. fra Ive Sivrića koji piše o hercegovačkim franjevcima i lažima napisanima i izrečenima ne samo u granicama bivše Jugoslavije nego uključivo u cijelom zapadnom svijetu i SAD-u.
Ovaj broj donosi i nekoliko svjedočenja o znakovima milosti udijeljenima pojedinim osobama po zagovoru pobijenih hercegovačkih franjevaca.
U novom broju glasila nalaze se i literarni radovi fra Janka Bubala, fra Umberta Lončara i Ante Kraljevića. Tu su i nagrađeni radovi na Nagradnom natječaju Vicepostulature u 2018. za uzrast odrasli.
https://storage.bljesak.info/image/275586/800x550/stopama-pobijenih.jpg
Fra Goran Azinović piše o Hannah Arendt i banalnosti zla. Arendt je pratila suđenje Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu, koji je bio jedan od glavnih organizatora totalnog uništenja Židova u Europi. Na kraju ovog teksta zaključuje se da je komunistička ideologija – ideologija bez savjesti, krvoločna, u kojoj su ljudi i žrtve bili samo broj ili dio statistike. Komunizam je ubio najviše ljudi, ali još uvijek nije osuđen.
Anita Martinac je razgovarala s dr. Miroslavom Akmadžom, profesorom na više fakulteta i povjesničarom na Hrvatskom institutu za povijest.
U rubrici »Podsjetnik« donose se događanja s prvog i drugog dana proslave 100. obljetnice prve mature na širokobriješkoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti.
Glasilo »Stopama pobijenih« može se nabaviti u župnim uredima, narudžbom od Vicepostulature ili na kioscima diljem Herceg Bosne, BiH.
Prijašnje brojeve glasila, u pdf obliku, moguće je pronaći na stranicama portala pobijeni.info, u poglavlju »Izdavaštvo«. Spomenuti portal je inače središnje mjesto za sve informacije glede pobijenih hercegovačkih franjevaca.
 

Lucijana Kožul, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«

Devetoga siječnja 1994. pripadnici bošnjačke Armije BiH u Buhinim Kućama pobili su i ranili 82 nevinih Hrvata

 
 
I prije će Bosna i Hercegovina nestati, gotovo je već i nestala i samo je podijeljenu na životu održavaju interesi sukobljenih svjetskih čimbenika na njenom prostoru, negoli će se političke bure i oluje smiriti u toj „krčmi pogašenih svjetla“, u koju zalaze jedino pijani istrošeni svjetski političari i generali poput Holbrookea, Ashdowna, Bildta, Schwarz-Schillinga, i svih onih drugih koji uz njih navrate da nešto ušićare na siromaštvu i bijedi naroda koji žive u tom mraku. Ponekad se pomisli, vjetrovi su stali, ako ni zbog čega drugog a ono zbog iznemoglosti naroda izloženih tim orkanskim udarima, a ono opet zapuše još jače, čak i bura koja pozatvara u kuće, ne sve beha narode, već one koji su se odvažili izaći malo na sunce slobode. Kojeg je svakim danom manje. I stoga orkanske bure i oluje nikada ne će stati u urušavajućoj i na smrt osuđenoj Bosni i Hercegovini, jer uvijek od tri moguća smjera iz kojih dolaze, jedan je stalno aktivan protiv druga dva. Samo što iz jednog smjera zagrije malo sunca slobode, jednakosti, ravnopravnosti, mira i tolerancije, iz druga dva, ili jednog, gase to svjetlo, marginaliziraju onog drugog, najavljuju rat, vode politiku isključivosti i sve čine da se bure i oluje ne stišaju.
https://i1.wp.com/livnovine.com/portal/wp-content/uploads/2018/11/buhine-ku%C4%87e.jpeg
Bošnjački vojnik nakon pokolja Hrvata u Buhinim Kućama 9. siječnja 1994.
 
U Bosni i Hercegovini, stoga, nova godina uvijek u daytonskom nemiru počima 9. siječnja. To je dan kada se zapale nacionalne i nacionalističke vatre između Srba i Bošnjaka. Koliko je ta politička vatra snažna pokazuje činjenica da se uvijek proširi i izvan beha međa, na susjedstvo pa čak i šire. Ni za što drugo navodni beha gasitelji, Bošnjaci, nisu tako spremni i osposobljeni kao na potpaljivanje još veće vatre na svim beha djelićima, napose u manjem beha entitetu kojeg na taj dan potpale velikosrbi. Svaki taj 9. siječanj pretvore u plamen koji proguta sve i ono malo dobra što je izraslo uz velik trud u prethodnoj godini. I krene se opet ispočetka. Jer 9. siječanj je početak nove političke godine, jedinog beha praznika u kojem su uključena, direktno ili indirektno sva tri beha naroda. Znak je to kako beha nacionalne i vjerske razlike povezuje jedino svađa, mržnja, i nepriznavanje onog drugog, tamo izvan mog tora, izvan mog političkog i vjerskog okvira. Razlog tolike mržnje, tolike svađe, laži, netrpeljivosti koje vode gotovo do rata, a kojeg sprječava prisustvo svjetskih šerifa, je u činjenici da sve što se u Bosni i Hercegovini  događa, slavi i obilježava, je uvijek za jedne legitimno, legalno i ustavno, za druge, Bošnjake, je to na srpskoj i hrvatskoj strani nelegitimno, nelegalno i neustavno. I obrnuto.
 
Što je kod Bošnjaka legalno, legitimno i ustavno, s pravom je to kod druga dva beha naroda kao takvo neprihvaćeno. Dovoljno za trajni rat koji najviše odgovara Bošnjacima, nacionalističko vjerskoj politici koja računa na vrijeme u kojem će demografski osvojiti i pokoriti Bosnu i Hercegovinu i nemuslimane. Ono što je, međutim, istina u Bosni i Hercegovini je da su svi datumi, praznici i slavlja tim povodima, bez obzira koji ih narod obilježavao neustavni, nelegalni i nelegitimni, budući da nema toga prazničnog datuma u daytonskoj dvoentitetskoj tvorevini tri suverena i konstitutivna naroda kojeg oni prihvataju i priznaju zajedničkim.
 
Ako je za Bošnjake neustavno slavljenje 9. siječnja dana manjeg beha entiteta, a očito da jest, kao što im je neustavno i hrvatsko slavljenje dana Hrvatske Republike Herceg Bosna, to, s istim pravom kojeg koristi bošnjački politički vrh, isto važi za Srbe i Hrvate da je svako bošnjačko slavljenje bilo kojeg datuma, na entitetskoj razini Bosne i Hercegovine neustavno. Koji bi to bio dan u Bosni i Hercegovini  ustavan ako zemlja nije ni po čemu danas onakva kakva je bila na taj dan. Koji bi to bio ustavni dan u neustavnoj Bosni i Hercegovini? Zar je ustavan dan BiH 25. studeni, kad je zemlja, zapravo Bošnjaci prekidom nastave u školama petkom da bi njihovi đaci mogli klanjati,  raskinula sve veze sa njim i nema ništa od onoga što je imala na taj dan proglašenja državnosti. Nema čak ni naziva republika, što je osnov svega drugog.
 
Ni 1. ožujak, Dan nezavisnosti, ne može biti ustavan, jer od referendumskog odgovora zbog kojeg je priznata od međunarodne zajednice u beha stvarnosti nema ama baš ništa. Bošnjaci su sve isprevrtali, i prilagodili sebi i svojim nacionalističkim ciljevima, što, zapravo i jest glavni razlog neustavnosti tih, i svih drugih datuma. Nisu neustavni samo dani entiteta ili beha entiteta, neustavno je i bošnjačko biranje pripadnika zloglasne abih, ratnika koji je pucao po Hrvatima i progonio ih, za predstavnika hrvatskog naroda u beha Predsjedništvo.
 
Budući da je sve neustavno u neustavnoj Bosni i Hercegovini, neustavno je i biranje Bošnjaka muslimana Razima Halkića i Anela Šahinovića kao predstavnike Hrvata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. No to je za Bošnjake ustavno, kao što je ustavno i negiranje muslimanskog zločina u Buhinim Kućama kod Viteza, gdje su 9. siječnja 1994. godine izmasakrirali 27 hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane, ranjeno 35, od kojih osam civila, nestalo 17, a 13 žena odvedeno u muslimanski logor Sivrino selo gdje su mučene i neke žene silovane. Za Bošnjake, bivše Muslimane, neustavno je i o tom zločinu govoriti, i spomenirati ga, ali je ustavno spomeniranje Ahmića.
 
Sve dok je u Bosni i Hercegovini neustavno za Bošnjake, ono što obilježavaju druga dva beha naroda, i obrnuto što je za njih ustavno a za Srbe i Hrvate neustavno, ne samo da je znak neustavnosti Bosne i Hercegovine, već i poziv međunarodnoj zajednici da tu zemlju učini ustavnom na način da njeni narodi pišu i usvajaju sami svoj Ustav. Usvajanjem Ustava u Bosni i Hercegovini, konsenzusom njenih naroda, a ne nametanjem bilo u Daytonu ili Parizu, zemlja bi bila po volji naroda, a time i ustavna, čime ne bi bilo prostora za bilo kakve neustavnosti od bilo kojeg naroda i na bilo kojem dijelu zemlje. Sve do tada sve neustavne radnje kod jednog naroda bit će ustavne kod drugog ili trećeg, i tako u nedogled dok u tim neustavnostima nestane zemlja koju ni jedan njen narod ne voli ovakvu kakva je.
 

Vinko Đotlo

Planovi islamiziranja BiH i dalje su na djelu

 
 
O budućnosti Bosne i Hercegovine Hrvati se ne mogu dogovarati s Crnogorcima. Ni sa Slovencima, Makedoncima, Albancima. Još manje s Kinezima i Mongolima. Nego samo s onima koji žive s njima u zajedničkoj državi. Nakon što su politički predstavnici naroda s kojim dijele konstitutivnost u Federaciji (tzv. Bošnjaka) učinili sve što je bilo u njihovoj moći da obesprave hrvatski narod, izvrše tihu reviziju Daytona i grubo kršeći Ustav vlastite države nametnu mu svoju volju, za dogovor je preostala jedino treća strana - Srbi. Tko god da im je politički predstavnik i kakav god bio njihov stav prema BiH, politička pragmatika i logika stvari upućuje na to da su oni jedini mogući partner s kojim se može i mora razgovarati. Utoliko prije što su SDA i Bakir Izetbegović učinili sve da sruše mostove, bez mnogo nade da se to u skoro vrijeme može ispraviti.
https://i1.wp.com/www.chechensinsyria.com/wp-content/uploads/2014/10/Abdul-Hakim-Shishani-Emir-3.jpg?resize=960%2C540
Razgovarati ne znači mijenjati povijest. Svi jako dobro znamo što se u BiH dogodilo i da je velikosrpska politika bila glavni začetnik i zamašnjak rata. I da netko želi, tu činjenicu ne bi mogao potisnuti i izokrenuti. No, Hrvati su doživjeli i krvavu agresiju od onih koji su im u početku bili saveznici - muslimana, pa na kraju od njih čak i optuženi za "etničko čišćenje" i "podjelu BiH", što je ravno perverziji.
U ovim okolnostima, kad u Predsjedništvu BiH sjedi "predstavnik Hrvata" izabran muslimanskim glasovima i nastavlja smišljenu destrukciju s krajnjim ciljem svođenja hrvatskoga naroda na nacionalnu manjinu, najmanje što se mora i treba, jeste uspostaviti dijalog s trećom stranom - Srbima. I tu nema ničega spornog, jer radi se o situaciji koja je nametnuta okolnostima i odnosima snaga, za što Hrvati nikako ne snose odgovornost.
 
Stiješnjeni između Srba koji su ratovali za "Veliku Srbiju" i tzv. Bošnjaka čija je namjera od početka bila uspostaviti na cijelom (ili barem znatnom) području BiH svoju islamsku državu uz pomoć islamskih zemalja i njihovih radikalnih terorističkih pokreta, Hrvati nisu imali mnogo prostora za postizanje nekog rješenja koje bi bilo zadovoljavajuće za sve tri strane, unatoč dobroj volji koju su za to imali. I njihova brojnost (Hrvati po popisu iz 1991. godine čine 17% stanovništva BiH) u ovom je slučaju bila jedan od ograničavajućih čimbenika.
 
Na drugoj strani, muslimani ni danas nisu u stanju shvatiti jednu prostu istinu: Bosna i Hercegovina nije ničija prćija, begluk, pašaluk ili sandžak, a još manje može biti kalifat. U njoj nikad neće zavladati islam i šerijatski zakoni, koliko god se neki zanosili time. Pa taman oni koji to žele u turskom predsjedniku Erdoganu gledali nekoga tko je "poslan od Boga", tvrdili da mu je Alija prije nego je preselio na Ahiret ostavio "u amanet" ni manje ni više nego cijelu BiH (u kompletu s "nepostojećim narodima" - Srbima i Hrvatima) i priželjkivali da im taj kalifat skroji "stotinu milijuna Turaka" i turska ratna mornarica koja će "uploviti u Neum".
 
Planovi islamiziranja BiH su, nažalost, na djelu i to je stvarnost koja se ne može sakriti. Nije to samo pitanje ekstremizma čiji su odraz terorističke prijetnje, vehabija i muslimanskih boraca podrijetlom iz BiH koji sudjeluju u ratovima na strani islamista i u terorističkim akcijama diljem svijeta, nego i mnogih drugih procesa koji se odvijaju u Federaciji pa i samome Sarajevu - kao što je prodaja nekretnina i zemljišta fizičkim osobama iz islamskih zemalja protivno zakonima države i Ustavu (zbog čega se već godinama javno bune i mnogi muslimanski intelektualci), nego i sve veći upliv tvrde vjerske islamističke struje iz Saudijske Arabije i drugih islamskih zemalja na muslimanski korpus u BiH, kao i sve čvršće vezivanje za Tursku, odnosno, režim RecepaTayyipa Erdoğana koji nastoji ovu veliku zemlju vratiti u vrijeme šerijata, ali na tom planu ostvariti i stanoviti utjecaj na Europu, prije svega preko BiH i tamošnje muslimanske "elite" prevođene Bakirom Izetbegovićem.
 
Alija Izetbegović cijeli je svoj život proveo radeći na islamskom programu (u vrijeme komunizma konspirativno, a kasnije otvoreno preko SDA i vjerske elite). U "Islamskoj deklaraciji" (što ju je napisao 1969. godine, a objavio 1970., sadržano je sve: od pogleda na (tada) aktualni položaj islama u svijetu, do budućeg uređenja "zemalja u kojima žive muslimani" i to sukladno Kur'anu i hadisu, uz šerijatski zakon kao temeljni postulat organiziranja islamskog društva u kojemu su po tradiciji politička i vjerska vlast objedinjeni u jednoj osobi, uz naglašenu "nespojivost islamskog i ne-islamskog svijeta", te islamizaciju i pan-islamizaciju kao preduvjete za osvajanje svijeta, što je krajnji cilj islamske religije. U Bosni i Hercegovini bi (prema zamislima „Mladih muslimana“ i Alije Izetbegovića) trebalo stvoriti duhovno i političko jedinstvo tamošnjih muslimana na temelju šerijatskog prava i vjerskih propisa utvrđenih u Kur’anu i to tako da islamska zajednica živi kao homogena, bez ikakve koegzistencije (dakle, suživota) s drugim narodima i vjerama (jer su ti sustavi vrijednosti i politički sistemi nespojivi), dok se ne steknu uvjeti za rušenje neislamske i uspostavu islamske vlasti – u sredinama gdje muslimani nisu većina i gdje to za sada nije moguće.
 
Dakle, crno na bijelo, Alija i njegovi istomišljenici stvaraju projekt Kalifata koji bi se trebao primijeniti u nekoj budućoj Bosni i Hercegovini (kalifat ili hilafet –arapski: خلافة– je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta). Šef države (halifa ili kalif) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, alejhi-selam, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici.
(vidi: Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123; istaknuo)
Uz neke neznatne modifikacije (vezano za poglede na zapadnu civilizaciju i „reformističku“ struju u samome islamskom svijetu), Alijina „Islamska deklaracija“ zagovara upravo to: KALIFAT. (vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf) Da nije riječ o pukoj "utopiji" kako su neki nastojali relativizirati njezin upliv na muslimane u BiH, svjedoči njezino sustavno raspačavanje i renesansa koju doživljava 1989/90. godine, pri čemu je prevedena na mnoge svjetske jezike o postala uporištem SDA i radikalnih vjerskih i političkih autoriteta predvođenih samim Alijom Izetbegovićem.
 
Ta je koncepcija nakon 90-ih godina XX stoljeća objektivno osnažena statusom žrtve i stvaranjem stereotipa kako su bosansko-hercegovački muslimani bili jedina bezgrešna strana u ratnom sukobu. Hrvati su od početka krize bili najkonstruktivnija strana u BiH i to se faktografski i činjenično može vrlo lako dokazati.
-Prvi su ustali u njezinu obranu i organizirali oružani otpor agresiji;
-Na referendumu o samostalnosti glasovali su za cjelovitu i samostalnu BiH;
-Jedina su strana koja je prihvatila sve međunarodne mirovne sporazume;
-U zajedničkim vojnim operacijama s muslimanskim snagama stvorili su nužne preduvjete za zaustavljanje rata i potpisivanje sporazuma u Daytonu;
-Ono što traže i za što se bore su: jednakopravnost, suverenost i konstitutivnost, a što im je formalno i zajamčeno, kako Daytonskim sporazumom, tako i Ustavom BiH - ne traže ništa više od toga, ali i ne pristaju na manje.
Dakle, u hrvatskim zahtjevima nema ničega spornog i oni traže samo poštivanje dokumenata koji su usvojeni i potpisani i predstavljaju temelj države.
Bilo kakav, pa i izborni inženjering kojemu je cilj onemogućiti hrvatski narod u ostvarivanju tih legitimnih prava, naići će na odgovor.
U Sarajevu moraju jednom shvatiti da politika majorizacije i supremacije neće proći i da će Hrvati na to odgovoriti. Za svoju slobodu i opstojnost na prostorima BiH, 8.858 Hrvata je dalo svoje živote, njih preko 140.000 je protjerano, ovaj je narod doživio golema stradanja i masakre od Srba, ali i od muslimana i njihovih saveznika mudžahedina (pogotovu u srednjoj Bosni) - i ti su zločini, nažalost ostali nekažnjeni što je još jedan veliki uteg u hrvatsko-muslimanskim odnosima. Nakon svega toga, hrvatski narod neće dopustiti nova poniženja, vlastito posvemašnje obespravljenje i svođenje na nacionalnu manjinu i protiv toga će se boriti svim raspoloživim sredstvima. Onako kako situacija bude nalagala.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1213 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević