Get Adobe Flash player

Hrvatski nogometni savez otvorenim pismom reagira na intervju Zorana Stevanovića u Jutarnjem listu

 
 
G. Stevanoviću,
jasno nam je da Vaša organizacija živi od prijavljivanja hrvatskih navijača Uefi. Jasno nam je da u toj borbi nećete prezati ni pred čim i da ćete pod krinkom borbe protiv rasizma bez ikakve grižnje savjesti raditi na tomu da hrvatska reprezentacija svoje domaće utakmice igra bez navijača. Isto tako, jasno nam je da Vas neće biti sram ići "niz vjetar", iako sami u intervjuu tvrdite suprotno, pa raznim insinuacijama pokušavate baciti blato na Hrvatski nogometni savez, misleći da pritom podižete imidž sami sebi.
No, moramo priznati da smo iznenađeni da ste spremni vrijeđati i organizaciju od koje dobivate veliki novac za financiranje svojih uglavnom nepoznatih, a time i neuspješnih projekata. Naime, zlonamjernom insinuacijom da su čelnici HNS-a mogli ili trebali znati detalje Uefine drastične kazne jer se "o tomu već tjedan dana priča u kuloarima", uvrijedili ste prije svih - Uefu! Uvrijedili ste neovisnost njenih disciplinskih tijela, jer biste dobro trebali znati da niti jedna komisija, niti Izvršni odbor, a ni predsjednik Uefe, nemaju utjecaj niti informacije od Disciplinske komisije. Prijevod Vaših izjava poslat ćemo Uefi, a dobro znate što Uefa misli o ovakvim insinuacijama na račun njenih tijela od ljudi i organizacija kojima daje novac. Čini se da ne možete pobjeći od jednog mentaliteta s kojim se ova država krenula obračunavati početkom devedesetih, pa mislite da je "neovisnost" takvih tijela samo floskula.
 
Sugeriramo da nam idući puta upravo Vi na vrijeme kažete kakvu ćemo kaznu dobiti. Ne, Zorane Stevanoviću, na Disciplinsku komisiju Uefe ne može se utjecati, a Hrvatski nogometni savez - i svaki pojedinac u njemu - za kaznu su saznali onoga trenutka kada smo to vrlo transparentno pokazali - u srijedu 8. travnja u 18:25 sati. Tvrditi, ali i insinuirati sve drugo ne samo da je maliciozno već je opasno, bezobrazno i ispod svakog nivoa, a služi samo potpirivanju niskih strasti i poticanju svega onoga protiv čega se, navodno, borite. Time ste duboko uvrijedili Hrvatski nogometni savez i omalovažili pozitivnu inicijativu odigravanja utakmica reprezentacije u Splitu.
 
Kada ste tako protiv rasizma i diskriminacije, zašto ne podijelite s javnošću koji su točno to Vaši projekti pomaknuli stvari na bolje? Je li to možda situacija na Euru 2012. kada ste tražili zabranu izvođenja pjesme "Lijepa li si" jer je "izvođač Thompson fašist", a tekst pjesme ima "geografske pretenzije prema susjednim zemljama"? HNS je morao uložiti puno truda kako bi pokazao da je "Lijepa li si" domoljubna pjesma i s razlogom jedna od najpopularnijih među hrvatskim navijačima. Koliko je nama poznato, od kada ste aktivno uključeni na hrvatsku nogometnu scenu, stvari su samo postale - lošije. Hvala na takvom doprinosu. I ako ste uistinu otvoreni prema pozitivnim projektima, ako ste za suradnju i napredak, zašto primjerice na Vašoj web ili Facebook stranici nije objavljen niti jedan spot #mojetribine, kampanje HNS-a protiv rasizma, diskriminacije i nasilja? Možda je vrijeme za promjenu imena Udruge iz "Korak ispred" u - "Korak iza".
 
Komu pokušavate prodati priču da je "loše ukazivati na navijače već treba na HNS koji je organizator utakmice"? Pa upravo ste Vi ti koji proteklih godina prokazujete hrvatske navijače kao najveće rasiste u Europi! A HNS je kao organizator utakmice od Uefinog delegata dobio isključivo riječi pohvale. Kažete kako "žalba nema smisla". Dopustite ipak Hrvatskom nogometnom savezu da to procjenjuje, jer nama se čini da itekako ima smisla boriti se za to da Vatreni protiv Italije imaju podršku 30.000 gledatelja. Vi očito mislite drugačije. Borba protiv rasizma i diskriminacije je jedno, a borba za maksimalne uvjete hrvatskoj reprezentaciji je nešto sasvim drugo. No, kako biste Vi o tomu nešto znali kada s hrvatskim nogometom ili hrvatskom reprezentacijom nikada niste imali veze niti vam je interes hrvatski nogomet.
 
Smatramo da je u ovakvoj borbi važno isticati pozitivno. U kontekstu dosadašnjih utakmica hrvatskih reprezentacija, dvoboj s Norveškom bio je značajan napredak, i da je sve ostalo na izvještaju delegata, HNS bi bio kažnjen s 5.000 eura za nekoliko petardi. I vjerujemo da je važno zahvaliti se policiji i svim navijačima koji su bili korektni na tomu, njih istaknuti kao pozitivne primjere i na njima graditi budućnost, a ne po tko zna koji put izdvajati ono negativno. Hrvatski nogometni savez već se stotinu puta, a učinit će to koliko još puta treba, ogradio od svih rasističkih, fašističkih i drugih sličnih diskriminatornih poruka. I ovim putem osuđujemo rasizam, ustaštvo i sve oblike diskriminacije. No, možda jednoga dana shvatite da kada sve ankete pokazuju da je hrvatska javnost u najmanju ruku podijeljena po pola po pitanju određenih povika, da to ne može biti samo problem Hrvatskog nogometnog saveza. Kada djeca u Vinkovcima ili Osijeku iz sveg glasa viču "Za dom spremni", da to ne može biti samo problem Hrvatskog nogometnog saveza.
 
To je problem ove države, njenog obrazovnog i vrijednosnog sustava, a na edukaciji i ispravljanju moraju raditi svi, od sudova koji moraju biti transparentniji i dosljedniji, preko javnih dužnosnika i medija, do civilnih udruga poput Vaše. Pa je možda vrijeme da se počnete time i baviti, umjesto zločestim insinuacijama te zarađivanjem novca i vlastitom promidžbom na način da kažnjavate one hrvatske navijače koji dostojanstveno, korektno i vatreno prate hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Od srca, rukovodstvo Hrvatskog nogometnog saveza!
 

http://hns-cff.hr/news/9699/vidoviti-zorane-maske-su-pale/

Od 145  milijuna Rusa od Kalinjingrada do Vladivostoka možda ih ni polovica nije čula za Hrvatsku

 
 
Pred Hrvatskom je najznačajniji športski susret u njezinoj (športskoj) povijesti. Bilo je  već i većih uspjeha – ne ću ih ni vrjednovati ni nabrajati, ali mala Hrvatska se nikad nije na njenom terenu susrela s najvećom zemljom na svijetu u (četvrt) završnici prvenstva u u globalno najpopularnijem športu - nogometu. Od 145  milijuna Rusa od Kalinjingrada do Vladivostoka možda ih ni polovica nije čula za Hrvatsku. Mnogi jesu (rat) a zatim nakon što je Hrvatska pobjedom nad Engleskom 2007. u Londonu odvela Rusiju na Europsko prvenstvo. Ruski navijači sjećaju se Ivice Olića, Stipe Pletikose. Vedran Ćorluka je kapetan ruskog prvaka Lokomotiv iz Moskve.
Treba znati kako nogomet nije najpopularniji šport u Rusiji (hokej) i to nam malo ide u prilog. Ovaj susret će medijski globalno odjeknuti i više nego polufinale 1998. s Francuskom. Drugo je medijsko informatičko doba, pokrivenost informacijama je potpuna (i totalitarna). Ukoliko sada hrvatska politika i gospodarstvo ne iskoriste ovaj marketinški proboj koji čini nogomet, ne znam kad će. Ovakvu pozitivnu marketinšku „rupu“ ne bi moglo učiniti ni milijun kojekakvih Macana.
 
Hrvatska nogometna reprezentacija do sada je učinila i previše, zato joj ne treba stvarati dodatni pritisak. Kad bi se ova utakmica igrala izvan Rusije smatram kako bi pobjeda Hrvatske bila skoro sigurna. Ovako je neizvjesnost povelika. Zamislite samo taj navijački huk od Vladivostoka do Sočija, pa domaćinstvo, pa novac, pa politički interesi… Štogod se dakle dogodilo - a vjerujem u pobjedu - Hrvatska je već pobijedila.
 

Tomislav Gradišak

Evolucija od predsjednika može učiniti poglavicu

 
 
Nitko iz državnog vrha nije bio u Brezovici na proslavi Dana antifašističke borbe pa su Kolinda, Jandroković i Plenković dobili ukor u mnogim medijima. Činjenica je da je partizanska borba protiv okupatora i “domaćih izdajnika” bila borba za neko oslobođenje, za Jugoslaviju pa u njoj i Hrvatsku, ali isti ti partizani stvorili su politički sustav poput fašističkog – totalitarno društvo s jednim vođom, s jednom partijom, s ukinućem bitnih građanskih prava i ljudskih sloboda, s eliminacijom nepoćudnih iz svojih redova, s groznim zatvorima za političke protivnike, s ubojstvima političkih emigranata i s dominacijom jedne nacije.
http://www.freakingnews.com/pictures/24500/George-W-Bush-and-Indian-Chief-Hybrid-Face-Transplant-24871.jpg
Najveće je zlo “antifašista” što su njihovi najistaknutiji čelnici izvršili agresiju na Hrvatsku. I Milošević, i Adžić, i Kadijević i drugi pripadali su istoj partiji, istoj ideologiji, istom Titovu naslijeđu kao i slavitelji u Brezovici. A istoj partiji pripadali su i oni koji su oružje hrvatske Teritorijalne obrane predali zločinačkoj JNA. Što je, dakle, ostalo od antifašizma koji se danas veliča? Ostale su samo prazne riječi iz partizansko-komunističke mitologije, povremeno labavljenje komunističkog terora poslije kojeg bi uslijedile represije i Ustav iz 1974. godine. Kad bi sve to hrvatski “antifašisti” priznali, drukčije bi slavili a i državni vrh mogao bi doći.
 
Ratni vuk postao Vučić, a Srbija postala Srbijica
 
Nitko, naravno, nije mogao očekivati da će SP u nogometu u Rusiji proći bez politike. Evo dva primjera. Poznata ljevičarka, feministica i zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Rada Borić ironično je na facebooku komentirala gledanje nogometnih utakmica ispred jarunske crkve u Zagrebu – “Oni se znaju organizirati: nogomet & crkva”. Župnik joj je Damir Stojić uzvratio da se priključi, ima i “piva i ćevapa”.
 
Srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću zasmetalo je što su neki hrvatski nogometaši zapjevali “Čavoglave” nakon pobjede nad Argentinom: “Vidio sam da su pjevali bando, četnici, srpski dobrovoljci. Da sam na njihovom mjestu, radovao bih se sportskom uspjehu, ali ako im je najveća hrana mržnja prema srpskom narodu, nek im bude”.
 
Thompson i saborski zastupnik Miro Bulj odgovorili su mu kako se u pjesmi, gdje se spominju banda i četnici, prepoznao, a Bulj je objavio i snimku njegova huškačkog govora u okupiranoj Glini. Prijeratnom, ratnom i poslijeratnom zagovorniku granice velike Srbije – Virovitica - Karlovac - Ogulin - Karlobag – nije smetala toliko pjesma koliko hrvatska nogometna pobjeda koja ga, kao i svi hrvatski uspjesi, podsjeća na hrvatsku pobjedu u ratu koja je ratnog vuka vratila u Vučića, a veliku Srbiju u Srbijicu.
 
Poglavica Plenković
 
Kad sebe uspoređuješ s najgorim, prema najgoremu utireš svoj put. Takvim usporedbama svoju moć mjeriš minimumom razlike prema nemoći, svoje siromaštvo minimumom razlike prema bijedi, svoj opstanak minimumom razlike prema nestanku. Kad to čini državnik, svoj narod vodi u ništavilo tješeći ga da još ipak nije ništa. Tu sramotnu, ciničnu, prezrivu utjehu izrekao je za Dan državnosti premijer Andrej Plenković istaknuvši kako postoje “ogromni plus demografski trendovi u zemljama Afrike i Srednjeg istoka gdje je sasvim drukčija situacija, tamo je takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj” (u “demantiju” Vlade ne opovrgavaju te riječi nego kažu da su “izvađene iz konteksta”!!!).
 
Zamislite da je izbornik Dalić na SP-u u Rusiji doživio katastrofu te se branio govoreći kako unatoč neuspjehu možemo biti zadovoljni jer Andora i San Marino mogu samo vapiti za rezultatima kakvi su naši. Proglasili bi ga ludim. Tuđmanu su se rugali kad je Hrvatsku vidio kao regionalnu silu, od tada do danas u samopoštovanju i osjećaju vrijednosti pali smo do najniže točke, do usporedbi s Afrikom, do “sreće” koja nas treba veseliti zato što nismo kao mnoge afričke zemlje, što ne umiremo od gladi, od epidemija, od side... Očito će evolucija premijera dovesti do poglavice.
 
Ako se agresija nastavlja, neka se nastavi i Oluja
 
Agresija se nastavlja! Tako bismo mogli objasniti ispad srbijanskog zastupnika (Šešeljeva sina) koji je u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, dok je naša ministrica odgovarala na pitanja, izjavio da je Hrvatsku osnovao zločinac i fašist te je upitao kad će Republika Hrvatska vratiti “krajinu”. Da sam tamo bio, odgovorio bih mu – dođite i uzmite je! Kao što se tako agresija nastavlja, treba nastaviti i Oluju.
 
Mogu i naša predsjednica i Vučić davati pomirljive izjave, mogu se i susretati, možemo se nadati da će se susjedi s vremenom urazumiti – ali njima je neprijateljstvo protiv Hrvatske i Hrvata u krvi, rekao bih, u nacionalnom genu, u razlogu samog postojanja Srbije. Stoga bi oprez prema njima i spremnost da ih, zatreba li, opet pometemo (za što možda ne bi bila nužna Oluja nego malo jači vjetar) trebali biti trajna obilježja hrvatske politike.
 
Jer srbijanske političare i srbijansku javnost ne vodi razum, nego iracionalni naboji mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj koji svako malo prsnu i zagade i Srbiju, i Hrvatsku, i Europu. Naravno, ohrabruju ih i petokolonaši u Lijepoj Našoj, koje bi, kao i Beograd, dobri odnosi između Hrvata i Srba u Hrvatskoj i između dviju država učinili nesretnima, jer ne bi mogli podnijeti gubitak svrhe zbog koje postoje na ovom svijetu.
 
Vatikansko preuzimanje međugorske župe
 
Posljednjih sam godina u povodu dvojbi u Vatikanu glede Međugorja nekoliko puta izrazio bojazan da bi možda službeno priznanje Marijina ukazanja u hercegovačkom kamenjaru moglo tome svetištu oduzeti privlačnu osobinu zabranjenoga i progonjenoga. Kad su već prvih godina vjernici počeli hrliti u Međugorje, kad su svećenici proganjani i zatvarani, nitko nije mogao ni zamisliti vijest koju smo upravo pročitali – u Sarajevo će 4. srpnja sletjeti apostolski vizitator Svete Stolice mons. Henryk Hoser te poslije sastanka s crkvenim vrhom BiH krenuti u Međugorje i preuzeti upravljanje župom!
 
Njegova će zadaća, kaže vijest, biti isključivo pastoralna, a gradnjom kapele proširit će se crkveni prostor te će se poboljšati infrastruktura (lokalne prometnice, opskrba strujom itd.). Vidjet ćemo kako će to vatikansko preuzimanje međugorske župe utjecati na pohode iz svijeta, no osjećaji koji tamo obuzimaju ljude, ozarenost na licima hodočasnika s cijeloga planeta kao da je u njih ušao Bog, zbliženost između ljudi koji se ne poznaju i u kojoj nestaju međusobne goleme daljine, rasne, nacionalne, civilizacijske pripadnosti ostat će isti. Sve to nadoknađuje negdašnju privlačnost zabranjenog susreta s Marijom i Bogom, pa na početku spomenute izraze straha ne bih ponovio.
 
Njiše se njihalo nepotizma, a represivce to ne brine
 
Kad se policija bavi nevažnim stvarima, mogao bi to biti znak da važne zaobilazi. U ratu silovane žene svjedoče kako svoje silovatelje sreću na vukovarskim ulicama, a slobodno šeću i drugi srpski ratni zločinci, ali ni policiju ni tužiteljstvo to ne zanima. Ni korupcija i kriminal, koji se često vežu s osobama s imenom i prezimenom, baš ih ne privlače. Mnoge se pak nepodopštine zbog kojih bi neki moćnici tebali završiti na sudu i u zatvoru i koje se kriju iza simpatične sintagme “sukob interesa” ili prebrišu ili završe smiješnim novčanim kaznama. Od Milanovićeva brata do Plenkovićeve rodbine i rodbine ministara posljednjih godina njiše se njihalo nepotizma, ali represivcima to nije nikakva briga. Ali ima “zločina” koji se marljivo otkrivaju i procesuiraju.
 
Čitam naslov - “Policija upala u dom Koprivničanina koji se na Facebooku narugao zrakoplovima F16 uz smiješnu fotku jointa”. Na Facebooku je objavio sliku aviončića napravljenog od rizli i marihuane s potpisom “prvi F16 sletio na Pleso”. Sucu će za prekršaje zbog promicanja droge, ali drugo je posrijedi – čovjek se našalio s nabavom zrakoplova kojima su mjesecima paradirali Plenković, Krstičević i cijela Vlada, premda zbog svoje nesposobnosti kojom tjeraju ljude iz zemlje u dogledno vrijeme neće imati koga braniti.
 

Milan Ivkošić, https://www.vecernji.hr/premium/srbijanski-celnik-vucic-prepoznao-se-u-cavoglavama-pa-vrisnuo-1255350

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 858 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević