Get Adobe Flash player

Grb koji je odabrao novi nadbiskup Chicaga mons. Blaž Čupić

 
 
Novi nadbiskup Chicaga, Blase Joseph Cupich, ili po naški hrvatski Blaž Josip Čupić, ustoličen je u utorak. Čupić svoje hrvatsko podrijetllo pokazuje i u svom biskupskom grbu u koji je uklopio dio hrvatskog grba.
Čupićevo ustoličenje održano je u Holy Name Cathedral u Chicagu, gdje je dužnost preuzeo od kardinala Francisa Georgea. Ustoličenju je nazočilo sedam kardinala, više od 90 biskupa, stotine svećenika i više od 1000 gostiju, prenosi Chicago Tribune. Chicaška nadbiskupija treća je najveća nadbiskupija u SAD-u.(v.h.)

Crvena vlast i sinovi i kćeri partizana i lažnih antifašista

 
 
Ovih dana, iz udbaško-jugokomunističkih krugova mogli smo čuti kako je Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara remetilački faktor, jer je otvoreno progovorio o onima koji čine protokolarnu kolonu. Treba napasti Stožer kako bi se prikrio pravi izvor remetilačkog faktora, a to su oni koji od 2000. godine, stvaraju drugu kolonu. To su oni koji su još 25. lipnja 1991. godine udarili temelje drugoj koloni, kada su izašli iz sabornice za vrijeme kada je Hrvatski sabor donosio odluku o izdvajanju Hrvatske iz sastava republika koje su činile Jugoslaviju.
http://inavukic.files.wordpress.com/2013/11/vukovar-1991-9.jpg
Josipoviću, gdje si bio kada su tvoji prijatelji iz Srbije ubijali Hrvate u Vukovaru!?
 
To su oni koji su 14. travnja 2000. godine donijeli Deklaraciju o suradnji sa sudom u Haagu, i tako Tužiteljstvo Haaga ovlastili za istraživanje i procesuiranje učesnika Bljeska i Oluje. Tada su udareni temelji „detuđmanizacije“ samostalne Hrvatske i rušenja svega što je stvoreno u Domovinskom ratu. Uz rušenje samostalne Hrvatske, taj program otvoreno vodi Hrvatsku prema regionu (čitaj Jugoslaviju). Taj program vodi k izjednačavanju krivnje agresora i žrtve prema projektu Memoranduma 2 SANU-a.
 
Vrijeme kad je hrvatski narod okrenuo leđa odnarođenoj vlasti
 
Na Dan sjećanja na vukovarsku žrtvu 18. studeni 2013. godine, počeli su pucati obruči protokolarnoj koloni koja je u Vukovar dolazila prikupljati političke poene. Tog dana, preko sto tisuća hrvatskih domoljuba pod vodstvom hrvatskih branitelja, okrenuli su leđa današnjoj vlasti koja je činila protokolarnu kolonu i sami prošetali od  Vukovara do Memorijalnog grablja vukovarskih žrtva. Ta vlast koja totalno ignorira i progoni hrvatske branitelje, koja svojim programom „detuđmanizacije“ samostalne Hrvatske ruši sve što je stvoreno u Domovinskom ratu, nije shvatila tu posljednju opomenu i nastavili sa svojom beskrupuloznom antihrvatskom politikom. Nikako nisu prihvatili postojanje samostalne Hrvatske i dalje harače po Hrvatskoj.
 
Svoju politiku provodili su kroz razne državne institucije, a onu ekstremnu preko udruge Documenta na čijem čelu je Vesna Teršelič, koja je ideološka ispostava udruge Veritasa pročetničkog ideologa Save Štrpca. Koliko je ideologija Documente bliska ovoj vlasti to je bezbroj puta pokazao predsjednik Ivo Josipović koji ju je i odlikovao Poveljom RH. Tako je predsjednik, prije obilaska hrvatskih branitelja koji protestiraju ispred Ministarstva hrvatskih branitelja, otišao na proslavu deset godišnjice postojanja Dokumente i izjavio „Vi ste naša savjest“ i za uspješan rad (u progonu hrvatskih branitelja) čestitao Vesni Teršelić.
 
Kako Josipović nije mogao sakriti svoje simpatije i oduševljenje toj antihrvatskoj ideologiji, na to je Otvorenim pismom reagirao ugledni psihijatar dr. Herman Vukušić. Dr. Herman, kao psihijatar na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, koji se već dvadeset godina bavi PTSP-om, piše predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću u kojem se odriče Povelje RH, koju je kao sudionik akcije Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu primio 28. prosinca 1993., budući da je predsjednik Josipović istu Povelju RH dodijelio i udruzi Documenta. Dokle može ići drskost tih antihrvatskih jugo-komunističkih ideologa to je potvrdila miljenica Ive Josipovića, Vesna Teršelić svojom skorašnjom izjavom o Domovinskom ratu gdje kaže: „Treba voditi računa da je naziv Domovinski rat vrlo teško prihvatljiv, primjerice za Srbe u Hrvatskoj. Možda bi trebalo razmišljati i o nekom drugom imenu, recimo naziv 'Rat devedesetih u Hrvatskoj'“.
 
Da Ivo Josipović u sebi ima i trunke nacionalnog morala okomio bi se na ovakvu izjavu Teršelička. Umjesto toga, Teršelička njemu i cijeloj toj jugo-komunističkoj oligarhiji s Pantovčaka i Banskih dvora, služi kao ralica koja predvodi u detuđmanizaciji samostalne Hrvatske. Kako su se stvari sve više zaoštravale u ignoriranju i otvorenom napadu na hrvatske branitelje, u kojem je čašu prelila izjava Bojana Glavaševića koji je rekao da treba istražiti zašto većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat i pobijedili u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, boluju od niza malignih oboljenja i PTSP-a, dok populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP. Tu se samo može dodati da Bojan govori ono što njegovi šefovi misle i što govore o hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu, kad ih javnost ne čuje, ali su zato pročitani.
 
Kako izgleda remetilački faktor?
 
Došlo je vrijeme da se dalje ne može, pa prihvati totalni poraz i sve prepustiti velikosrpsko-komunističkoj ideologiji ili reći dosta je i nastavi tamo dokle je, u stvaranju samostalne Hrvatske, došao prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, a zaustavljen prirodnom silom. Kako je Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara bio nedovoljno jak, a ugroženost hrvatskih branitelja i samostalne Hrvatske sve veća, tako su se u obranu Hrvatske uključili hrvatski branitelji cijele Hrvatske, svojim protestom ispred Ministarstva hrvatski branitelja u Savskoj cesti 66.
http://urednik.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/images/2012-07-03/PSD/hnk00.jpg
Mi se volimo...
 
Poklopila se i treća okolnost da se paralelno u Njemačkoj vodi sudski postupak protiv organizatora režima koji je činio masovne zločine prema hrvatskom narodu, čiji su danas ideološki slijednici ovi s Pantovčaka i Banskih dvora. Htjeli su to suđenje onemogućiti, neizručenjem njemačkom sudu bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, ali tu je pritisak Europe bio jači. Tako sve skupa dovesti će Hrvatsku u mogućnost da provede lustraciju i da očisti Hrvatsku od velikosrpsko-komunističkih recidiva. Kako je identičan program udruge Documente i hrvatskih vlasti u progonu hrvatskih branitelja i razdora samostalne Hrvatske, pa je prisutno dosta pratećih orkestara.
 
Glavnim „antifašističkim“ orkestrom upravljao je punih deset godina Stipe Mesić, a vjerno nastavio Ivo Josipović kao dobro odgojeni sinovi tog režima. Josipovićevo remek djelo je objava Registra hrvatskih branitelja, kako bi Savi Štrpcu, ideološkom prijatelju Vesne Teršelić, dostavio izvorne podatke svih hrvatskih branitelja. Doduše znamo da Štrpcu nisu potrebni podatci lažnih branitelja, njega zanimaju samo pravi borci i gdje su se suprotstavili srbočetničkim jedinicama. Oni lažni potrebni su Predragu Matiću da ima pokriće za dostavljene podatke Štrpcu. U remek djelo Josipovića može se ubrojiti i inzistiranje na povlačenju Hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid. Tu je i nezaboravno pozivanje četničkog vojvode Tomislava Nikolića na Dan proslave ulaska Republike Hrvatske u zajednicu civiliziranih i demokratskih zemalja Europe. Da Josipoviću netko ne bi prigovorio da je pristran prema Hrvatima, on je svoj kabinet popunio s bivšim udbašima, velikosrbima i ostalim mrziteljima dr. Franje Tuđmana i samostalne Hrvatske.
 
Kako orkestrira predsjednik Vlade RH Zoran Milanović koji otvoreno kaže da mu je draži i miliji drug Tito nego dr. Franjo Tuđman. Kako može drugačije nego čuvati stečevine tog režima, koji je hrvatskom narodu za uspomenu i dugo sjećanje ostavio preko 1500 masovnih grobnica s preko 960.000 kostura Hrvata. To je svakako vrijedno da takva ličnost kao Tito nosi ime jedan najljepši trg u središtu glavnog grada Hrvatske Zagrebu. Kako je Tito razvijao bratstvo i jedinstvo naših naroda ni Milanović nije od toga odstupio. I Milanović gaji veliku međunacionalnu ljubav  što dokazuje jer je Hrvatsku Vladu okitio sa 47 posto Srba.
 
Jedan noćni orkestar predvodi ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić koji se nije ustručavao da pod okriljem mraka, nasilno i protuzakonito postavlja ćirilične ploče po Vukovaru i pretvara ga u srpski grad, jer to je poručio i Tomislav Nikolić. Tako otvoreno pljuje po svima onima koji su poginuli u obrani Vukovara i koji su ga branili, kojima su polomljena rebra u bubrezi u srbočetničkim logorima diljem bratske Srbije. Da su pritom Ostojićevi policajci upotrebljavali nasilje nad hrvatskim braniteljima koji su se suprotstavljali tom vandalizmu, to smo mogli vidjeti i na TV ekranima. Da su radili protuzakonito i protuustavno to je potvrdio Ustavni sud svojom odlukom, jer ova vlast nije poštivala odredbe članka 8. Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama.
 
Jedno od imena koje će ući u povijest hrvatskog naroda je istaknuti ljubitelj bratstva i jedinstva naših naroda i bivši ministar obrazovanja Hrvata Željko Jovanović. On je ponekad daltonista pa ne prepoznaje boje hrvatskih zastava kada ih prijatelji Srbi pale na stadionima gdje se baš on nalazi. Svojedobno Jovanović je potpisao sporazum o regionalnom sveučilištu u Beogradu. Izdao je novi Hrvatski pravopis, a radi naglašenog bratstva i jedinstva, školske udžbenike nosio u Beograd četničkom vojvodi na verifikaciju.
http://i.ytimg.com/vi/jQCKwQ0gQaA/hqdefault.jpg
Jedan od glavnih orkestara vodi ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić, glavna voditeljica bratstva i jedinstva naših naroda. Njezini gensko ideološki korijeni ljubavi prema hrvatskom narodu potječu još od 5. prosinca 1918. Na taj dan podsjeća nas spomen ploča na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, na zgradi broj 11, gdje piše „prosinačke žrtve“. To su žrtve koje su se suprotstavile bratstvu i jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda, pa ih je 13 otputovalo Svetom Petru, a 17 ih je završilo u nekoj zagrebačkoj bolnici.
 
Kako se riješiti dvije kolone i jugo-komunističkih recidiva
 
Svi problemi hrvatskih branitelja, hrvatskog naroda mogu se riješiti jedino i isključivo na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. To ćemo uspjeti ako  87 posto hrvatskih katolika prepozna svoje 45-godišnje progonitelje. Isto tako i hrvatski branitelji trebali bi prepoznati svoje progonitelje, a to su oni koji su 14. travnja 2000. godine na Hrvatskom saboru donijeli Deklaracijom o suradnji sa sudom u Haagu, kojom je stvorena zakonska podloga za progon hrvatskih branitelja. Tim izborima priključit će se i oni hrvatski građani koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Pritom se treba sjetiti srbočetničke agresije i znati da je agresor Hrvatskoj prouzročio direktne i posljedične štete u vrijednosti od preko 308 milijardi američkih dolara (podatci s interneta).
 
Prepoznavanjem protivnika samostalne Hrvatske dovest će svakog glasača da izabere one koji ne podržavaju jugo-nostalgičare, čiji je režim progonio hrvatski narod i tako ćemo zaustavit daljnje urušavanje hrvatskog gospodarstva i svih nacionalnih vrijednosti ostvarenih u Domovinskom ratu. Kako nam predstoje predsjednički izbori to je šansa hrvatskom narodu da ispravi 15-godišnje grješke koje su Hrvatsku i njezino gospodarstvo doveli na dno Europe. Vidimo da je Hrvatska ostala jedina država u Europi u kojoj su na vlasti komunistički recidivi, ovim izborima trebamo se toga riješiti i usmjeriti hrvatsko gospodarstvo razvijenim zemljama Europe.
 

Ivan Runje

Neprimjereno je da u vlasti nema branitelja

 
 
Sudeći po događanjima od prošle godine za Dan sjećanja u Vukovaru, može se zaključiti kako je ovakav priručnik uistinu potreban. Naime naši dužnosnici iz hrvatskih institucija Vlade, Sabora kao ni Predsjednik nisu vidjeli događanja kao što je to vidjelo mnoštvo ljudi koji su bili tada u Vukovaru. Do svojevrsnog nesporazuma dužnosnika i naroda u Vukovaru došlo je najvjerojatnije iz više razloga, od kojih se nadamo kako ćemo pobrojati one najbitnije. Jedan izvor prijepora možda je bio taj što nije svima posve jasno što obilježavamo na Dan sjećanja 18. studenog u Vukovaru; zatim možda nije jasno što je kolona i što predstavlja Kolona sjećanja; Tko se i zašto borio u Vukovaru; Tko se i za što treba ispričati za Vukovar i u Vukovaru. Zatim najvjerojatnije nije jasno ni što je Vukovar predstavljao u Domovinskom ratu.
Mnoga hrvatska mjesta i gradovi pretrpjeli su barbarska uništavanja, no obrana Vukovara i vukovarski branitelji po mnogočemu su posebni. Naime obrana Vukovara u samom početku , a u mnogim značajkama do samog kraja bila je oružani otpor samoorganiziranih građana tj. naroda, što je legalno, a nadasve legitimno! Upravo je otpor Vukovara i Vukovaraca dao državnoj vlasti dovoljno vremena za ozbiljne pripreme u ograničenim uvjetima embarga na oružje, za obranu cijele Hrvatske. Vjerojatno iz istog razloga vukovarski branitelji i vukovarci imaju svojstvenu samosvijest i oprez prema institucijama. To mora uzeti u obzir svaka hrvatska vlast bilo kada dolazi u posjetu bilo kada zakonom ili uredbama uređuje živote Vukovaraca.
 
Idući prijeporni čvor između Vukovaraca i branitelja općenito može se nazvati činjenica kako je malo branitelja među našom političkom elitom ili kako je malo političara bilo braniteljima, što je neprimjereno za zemlju koja je ratom nastala i obranjena. Ta nadmenost društvenog položaja političara i odabranost u pozivu za obranom domovine može stvoriti u najmanju ruku nerazumijevanje, ali i eksplodirati gnjevom. I kada naši političari idu prerijetko braniteljima nanoge kao sada u Savsku i kada i kažu nešto prolazno, poradi svoje legitimizacije prečesto ih odaju grimase i neverbalna komunikacija kojom odaju kako im nije ugodno, pomiješano sa svojevrsnim odavajućim gađenjem.
 
Dalje branitelji su većim dijelom vjernici, nego naša politička krema, što je još izrazitije kod trenutne vladajuće opcije, tako da se kod toga ne radi samo u svjetonazorskim razlikama, nego nekad i o pravim vrijednosnim procjepima. Pa je valjda zato moguće situacija da vladajući prošle godine upaljene svijeće na cesti, okarakteriziraju kao prepreku, a oni koji su ih stavili možda su htjeli napraviti nešto kao putokaz sjećanja. Bilo je potrebno samo podignuti svijeće i pridružiti se Koloni sjećanja, no trebalo se sagnuti!
 
Sada dolazimo do pojma kolona. Ovo je bitno stoga što se kolona ljudi podrazumijeva više ljudi, pače mnoštvo koje se nekamo kreće. Kada je na okupu nekoliko ljudi to zovemo grupom ili grupicom. Pojedinac ili njih nekoliko može se nazvati kolonom samo uz konotacijski predmetak peta, dakle peta kolona, čak može se reći i petokolonaš za pojedinca. Prošle godine u Vukovaru na Dan sjećanja vladajući su tvrdili kako su tamo bile dvije kolone, oni i njihova svita i kolona od po slobodnoj procjeni sto tisuća ljudi, kažu najveća do tada! Pa onda su rekli vladajući kako njih nitko nije pustio u kolonu. Sad zdravom čovjeku nije jasno kako se onda nakupila tolika kolona ako nikog nisu puštali u nju, zanimljivo, valjda su neki posebniji. Jasno je kako postoje sigurnosne norme za dužnosnike, no treba gledati npr. Američkog predsjednika Obamu kada se slika sa svojim vojnicima i veteranima, dolazeći k njima. Zato bi ovdje poučak za političare trebao biti, uđite slobodno u ovu kolonu, tu su heroji Domovinskog rata, zbog kojih ste i tu gdje jeste, tu su stradalnici Domovinskog rata koji su živjeli Hrvatsku, a vama je boravak u njihovom društvu prilika za legitimizaciju. Jer biti u društvu sa braniteljima, njihovim obiteljima, udovicama branitelja, djecom branitelja, ljudima koji su izgubili najmilije, žrtvama i stradalnicima i konačno sa domoljubima je prilika i treba biti na čast, časnome! No kako su predsjednički izbori, oni koji su prošle godine bili usijani od ljutnje, ove će godine sijati od pijateta u Vukovaru. I nije primjereno da oni koji su se prošle godine uvrijeđeno libili ući u Kolonu sjećanja, sada pozivaju na dostojanstveno obilježavanje i sjećanje na vukovarsku žrtvu!
 
Naši dužnosnici ili političari kako hoćete trebali bi isto tako pripaziti koga sve vode u svojoj pratnji kao npr. savjetnike i sl., jer Vukovar nije priča o regiji/regionu, već je Vukovarska hrvatska priča o građanskom ili narodnom otporu protiv ognjetača. To znači kako se u Vukovar nikako ne može zvati kao branitelj, netko tko ima samo nekoliko dana ratnog puta, unatoč tome što se u hrvatskim oslobodilačkim akcijama vrijeme odbrojavalo u danima, pa i satima.
 
Kako se u Koloni sjećanja treba dugo hodati, a nije se primjereno i nije moguće voziti tim putem automobilom, treba misliti i o prehrani. Za takvu hodnju dužeg trajanja, a slabijeg intenziteta najoptimalnija je prehrana složenim ugljikohidratima npr. tjesteninama kako bi energetsko iskorištavanje bilo dugoročno ili energetske pločice kao izvor brzo dostupne energije, a nije zgorega poraditi i na kondiciji. Zatim bitno je voditi računa i o količini hrane i pića, kako se ne bi prenapregnulo probavni trakt, ali ni mjehur.
 
Ovaj priručnik je pisan sa željom poboljšanja političke kulture u nas i kako naša politička elita ne bi doživjela iznenađenje i nepotreban stres. Tako je u Vukovaru moguće vidjeti i više oblika hrvatskih obilježja, kao državnih barjaka, pa povijesnih izvedenica hrvatskih barjaka, moguće su i ratne zastave postrojbi iz Domovinskog rata. Pa tako našim političarima koji pohađaju medijske treninga, ne bi trebalo biti teško kontrolirati svoju paničnu neverbalnu komunikaciju u blizini nacionalnih obilježja, kada bi prolazili neki oblik nacionalnog treninga, kako bi se socijalizirali sa hrvatskim nacionalnim obilježjima. Možemo biti sigurni kako bi branitelji rado volontirali kao treneri svojim hrvatskim dužnosnicima, a sve u cilju obostrane reintegracije.
 

Darko Marinac

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Ponedjeljak, 19/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 847 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević