Get Adobe Flash player

Neprimjereno je da u vlasti nema branitelja

 
 
Sudeći po događanjima od prošle godine za Dan sjećanja u Vukovaru, može se zaključiti kako je ovakav priručnik uistinu potreban. Naime naši dužnosnici iz hrvatskih institucija Vlade, Sabora kao ni Predsjednik nisu vidjeli događanja kao što je to vidjelo mnoštvo ljudi koji su bili tada u Vukovaru. Do svojevrsnog nesporazuma dužnosnika i naroda u Vukovaru došlo je najvjerojatnije iz više razloga, od kojih se nadamo kako ćemo pobrojati one najbitnije. Jedan izvor prijepora možda je bio taj što nije svima posve jasno što obilježavamo na Dan sjećanja 18. studenog u Vukovaru; zatim možda nije jasno što je kolona i što predstavlja Kolona sjećanja; Tko se i zašto borio u Vukovaru; Tko se i za što treba ispričati za Vukovar i u Vukovaru. Zatim najvjerojatnije nije jasno ni što je Vukovar predstavljao u Domovinskom ratu.
Mnoga hrvatska mjesta i gradovi pretrpjeli su barbarska uništavanja, no obrana Vukovara i vukovarski branitelji po mnogočemu su posebni. Naime obrana Vukovara u samom početku , a u mnogim značajkama do samog kraja bila je oružani otpor samoorganiziranih građana tj. naroda, što je legalno, a nadasve legitimno! Upravo je otpor Vukovara i Vukovaraca dao državnoj vlasti dovoljno vremena za ozbiljne pripreme u ograničenim uvjetima embarga na oružje, za obranu cijele Hrvatske. Vjerojatno iz istog razloga vukovarski branitelji i vukovarci imaju svojstvenu samosvijest i oprez prema institucijama. To mora uzeti u obzir svaka hrvatska vlast bilo kada dolazi u posjetu bilo kada zakonom ili uredbama uređuje živote Vukovaraca.
 
Idući prijeporni čvor između Vukovaraca i branitelja općenito može se nazvati činjenica kako je malo branitelja među našom političkom elitom ili kako je malo političara bilo braniteljima, što je neprimjereno za zemlju koja je ratom nastala i obranjena. Ta nadmenost društvenog položaja političara i odabranost u pozivu za obranom domovine može stvoriti u najmanju ruku nerazumijevanje, ali i eksplodirati gnjevom. I kada naši političari idu prerijetko braniteljima nanoge kao sada u Savsku i kada i kažu nešto prolazno, poradi svoje legitimizacije prečesto ih odaju grimase i neverbalna komunikacija kojom odaju kako im nije ugodno, pomiješano sa svojevrsnim odavajućim gađenjem.
 
Dalje branitelji su većim dijelom vjernici, nego naša politička krema, što je još izrazitije kod trenutne vladajuće opcije, tako da se kod toga ne radi samo u svjetonazorskim razlikama, nego nekad i o pravim vrijednosnim procjepima. Pa je valjda zato moguće situacija da vladajući prošle godine upaljene svijeće na cesti, okarakteriziraju kao prepreku, a oni koji su ih stavili možda su htjeli napraviti nešto kao putokaz sjećanja. Bilo je potrebno samo podignuti svijeće i pridružiti se Koloni sjećanja, no trebalo se sagnuti!
 
Sada dolazimo do pojma kolona. Ovo je bitno stoga što se kolona ljudi podrazumijeva više ljudi, pače mnoštvo koje se nekamo kreće. Kada je na okupu nekoliko ljudi to zovemo grupom ili grupicom. Pojedinac ili njih nekoliko može se nazvati kolonom samo uz konotacijski predmetak peta, dakle peta kolona, čak može se reći i petokolonaš za pojedinca. Prošle godine u Vukovaru na Dan sjećanja vladajući su tvrdili kako su tamo bile dvije kolone, oni i njihova svita i kolona od po slobodnoj procjeni sto tisuća ljudi, kažu najveća do tada! Pa onda su rekli vladajući kako njih nitko nije pustio u kolonu. Sad zdravom čovjeku nije jasno kako se onda nakupila tolika kolona ako nikog nisu puštali u nju, zanimljivo, valjda su neki posebniji. Jasno je kako postoje sigurnosne norme za dužnosnike, no treba gledati npr. Američkog predsjednika Obamu kada se slika sa svojim vojnicima i veteranima, dolazeći k njima. Zato bi ovdje poučak za političare trebao biti, uđite slobodno u ovu kolonu, tu su heroji Domovinskog rata, zbog kojih ste i tu gdje jeste, tu su stradalnici Domovinskog rata koji su živjeli Hrvatsku, a vama je boravak u njihovom društvu prilika za legitimizaciju. Jer biti u društvu sa braniteljima, njihovim obiteljima, udovicama branitelja, djecom branitelja, ljudima koji su izgubili najmilije, žrtvama i stradalnicima i konačno sa domoljubima je prilika i treba biti na čast, časnome! No kako su predsjednički izbori, oni koji su prošle godine bili usijani od ljutnje, ove će godine sijati od pijateta u Vukovaru. I nije primjereno da oni koji su se prošle godine uvrijeđeno libili ući u Kolonu sjećanja, sada pozivaju na dostojanstveno obilježavanje i sjećanje na vukovarsku žrtvu!
 
Naši dužnosnici ili političari kako hoćete trebali bi isto tako pripaziti koga sve vode u svojoj pratnji kao npr. savjetnike i sl., jer Vukovar nije priča o regiji/regionu, već je Vukovarska hrvatska priča o građanskom ili narodnom otporu protiv ognjetača. To znači kako se u Vukovar nikako ne može zvati kao branitelj, netko tko ima samo nekoliko dana ratnog puta, unatoč tome što se u hrvatskim oslobodilačkim akcijama vrijeme odbrojavalo u danima, pa i satima.
 
Kako se u Koloni sjećanja treba dugo hodati, a nije se primjereno i nije moguće voziti tim putem automobilom, treba misliti i o prehrani. Za takvu hodnju dužeg trajanja, a slabijeg intenziteta najoptimalnija je prehrana složenim ugljikohidratima npr. tjesteninama kako bi energetsko iskorištavanje bilo dugoročno ili energetske pločice kao izvor brzo dostupne energije, a nije zgorega poraditi i na kondiciji. Zatim bitno je voditi računa i o količini hrane i pića, kako se ne bi prenapregnulo probavni trakt, ali ni mjehur.
 
Ovaj priručnik je pisan sa željom poboljšanja političke kulture u nas i kako naša politička elita ne bi doživjela iznenađenje i nepotreban stres. Tako je u Vukovaru moguće vidjeti i više oblika hrvatskih obilježja, kao državnih barjaka, pa povijesnih izvedenica hrvatskih barjaka, moguće su i ratne zastave postrojbi iz Domovinskog rata. Pa tako našim političarima koji pohađaju medijske treninga, ne bi trebalo biti teško kontrolirati svoju paničnu neverbalnu komunikaciju u blizini nacionalnih obilježja, kada bi prolazili neki oblik nacionalnog treninga, kako bi se socijalizirali sa hrvatskim nacionalnim obilježjima. Možemo biti sigurni kako bi branitelji rado volontirali kao treneri svojim hrvatskim dužnosnicima, a sve u cilju obostrane reintegracije.
 

Darko Marinac

Domovina sve sinove zove

 
 
Rodila si sinove heroje,
Pjevala im uspavanke nježne.
Učila ih da se Bogu mole,
Da svoj narod i Hrvatsku vole.
Hvala ti, hrvatska majko,
Za sve što si nam dala.
Za ljubav majčinsku tvoju,  
Za svaku radost i suzu.
 
Domovina sinove je zvala,
Za slobodu ustali su hrabro.
Grobovi će pjevati o njima,
O snovima mladosti hrvatske.
 
Ne plači hrvatska majko,
Za slobodu kada kuca čas.
Domovina sve sinove zove,
Domovina poziva sve nas.
 

Tekst: Ljubica Kolarić-Dumić

Glazba: Ljuboslav Kuntarić

Aranžman: Josip degl' Ivellio

Izvode: Bojan i Olga Šober

I Pjevački zbor „Slavulj“ Petrinja

Crveni sanirali EPH koncern novcem svih Hrvata i Hrvatica pa ih sada ima tko pratiti – do pobjede

 
 
Nakon što se politički nekulturno i kao osobi narugao Kolindinom programskom nastupu, dupli doktor-profesor sad nam siluje zdravi mozak. Ne će on, veli, imati takvu programsku „feštu“ kao ona jer, bidan, najbogatiji predsjednik u „regionu“ - nema novaca. Što će mu „fešta“ kad već mjesecima za novce svih građana vodi kampanju u potpuno sivoj zoni vadeći se na dužnost koju obnaša. Udruge graktalice o tome šute, a bit će nemoguć i uzaludan posao izračunati koliko je on naših novaca zampio za kampanju, a koliko je potrošio na „čisto“obnašanje dužnosti.
http://xenesglosses.eu/wp-content/uploads/2013/05/nonpaper_1.jpghttp://qualilangues.com/img/clients/8-eph-logo.gif
Sigao Josipovićev program neprogaram
 
A kampanja još nije službeno počela, ne zna se kad će, kad će izbori, prvi, drugi krug - a samo što nisu. Sve je tehnički priređeno osim ostaloga da ju Josipović što duže vodi za naše novce: Što rekli „komšije“ onim tuđim nečim „gloginje mlati“. Tko nas to drži „mladim majmunima“? Josipović, Milanović, Vlada, „Sabor“, DIP, DORH…? Bit će svi zajedno. U kampanji koja to službeno nije, ali realno košta, eto i „ne papira“ (non paper) njegova programa kod Butkovića u Jutarnjem. Zna taj Butković praviti i „non  intervjue“ s moćnicima, pa kako ne bi obradio i „nepotpisani“ program Aktualnoga i pustio ga kao svojevrsni probni luft-balon u javnost.
 
Kad krene službena kampanja, ako se štogod javnosti ne svidi, Josipović će moći program i korigirati. Kad je Butković u pitanju i poreći da mu ga je dao. Izmišljeni intervju, nepotpisani program samo klize. Inače „medij“ je privatan, nedavno saniran i milijunskim iznosom javnog novca, autor je bio, zbog milijunskog poreznog duga na Linićevu stupu srama, pa je valjda i on, ako ne drukčije, barem porezno saniran. Treba uzvratiti „uslugu“, a to nit' je sukob interesa, nit' korupcija, nit' klijentelizam, nit' političko-medijski kapitalizam… Ništa od toga, jedino bi moglo biti – sve to skupa.    
 
I eto nama biračima Ivinoga programa - donira Jutarnji list. Kad bi se računalo, pitanje je koliko ta donacija u kampanji realno vrijedi. Nema tu ni računa, ni izračuna. Zaboravi, pa zato usred teksta ponavljam: ceterum censeo - ukinuti  neposredni izbor predsjednika. No kad ga već donira, uz sedam kuna, onako kao kuharicu koja podučava kako pripraviti lignje na različite načine, idemo malo zaviriti u njega makar poslije Josipović i porekao da je takvo što „doturio“ ovim novinama.
 
Zapanjujuće sličnosti s davnašnjom antibirokratskom revolucijom
 
Prema onome kako je Josipovićev program ne-program, nacrt, predstavio Butković („Može li radikalan obračun s političkom klasom Josipoviću donijeti pobjedu“, J.L., 13. studenoga 2014.) on se može precizno i kratko označiti i nasloviti kao: Josipovićeva antibirokratska revolucija. Ne biste vjerovali, ali sve je tu kao i kod one antibirokratske, samo je vrijeme drugo, a bogme i država. Ili možda nije, „Vrag će si ga znati“.
 
Dakle ovako: Tamo i onda su bile na djelu ustavne promjene kao alat za rješenje krize. I ovdje su. Tamo se ustavno centraliziralo (Srbiju - nastojalo i Jugoslaviju), čak i pjevalo onu „…ponovo ćeš biti cela“. I ovdje je centralizacija glavno, ako ne i najvažnije Josipovićevo oružje. U pjesmi bi to moglo glasiti „Oj Hrvatska, iju ju /ukinut ću ti županiju. Iju ju iju ju/dobit ćeš regiju“ - uz, finu, klavirsku pratnju, nikako uz one trubetine i više uz pjenušac, a manje uz rakiju. I tamo se novim  administrativnim ustrojem željela razvijati „privreda“, kao i ovdje i sada. Tamo su glavna meta, barem formalno, bili partijski birokrati, „foteljaši“, poglavito oni pametniji koji nisu priznavali „olako obećanu brzinu“, frakcija „ustavobranitelja“, branitelja rješenja krize bliže pameti i mira. I ovdje je ista, slična stvar - Josipović je „otkrio“ toplu vodu u obliku „političkog kapitalizma“ koji datira, a od kada bi nego iz doba „ranih devedesetih“ i Franje Tuđmana.
http://www.nspm.rs/images/stories/leksikon/milo-leksikon6.jpghttp://images.kurir.rs/slika-900x608/ivo-josopovic-zoran-milanovic-foto-rojters-1413758786-582879.jpg
ANTIBIROKRATSKA REVOLUCIJA - nekad i sad
 
“Foteljaši“, „politički kapitalisti“ su – hadezejci, oni su, stvarajući, najviše politički sudjelujući u obrani hrvatske države, navodno ustrojili „politički kapitalizam“. Oni su ti, HDZ, koji ne želi promjene, što mu svjedoči i Martina Dalić, pa ju čak i citira. E sad neznano je kad se taj „politički kapitalizam“ rodio - stručnjaci i znalci Josipovićeva kova još nisu suglasni je li to bilo 28. veljače 1989. kad je Tuđman inicirao osnivanje HDZ-a (Tribina DKH), 17. lipnja 1989. kad je utemeljen HDZ, za Općeg sabora u Lisinskom 24. i 25. veljače 1990. ili se možda to dogodilo 30. svibnja 1990., utemeljenjem višestranačkog Sabora SRH? Jer sva su zla, „politički kapitalizam“, klijentelizam, nepotizam, korupcija i još koješta sličnoga nastala s obnovom suvremene hrvatske države. Nije ih prije bilo na „ovim prostorima“. Kakva laž i koja recimo stručna bezobraština, da Josipović nije uvidio postojanje „političkog kapitalizma“ u „komunističkom kapitalizmu“, da nije uvidio kako je kom-socijalizam, ma gdje bio, zbog raznih razloga bio najkorumpiraniji sustav u povijesti pa se odatle zaraza samo prenijela u obnovljenu državu - i to je jedina istina.
 
Sve u svemu, kad provede svoje ustavne promjene, donesu se novi izborni zakoni, valjda u pravcu ideja njegove desnokrilne igračice Željke Markić i hiperdesnoga (regionalizam) Josipovićeva centarfora HDSSB-a sve će procvasti, sve će to Josipovićeva antibirokratska revolucija pomesti. Puka je to politička i ina i besmislica i smicalica, primjerice samo rješenje statusa Imunološkog zavoda (ne privatizirati) važnije je od svih Josipovićevih reformi zajedno, a to nije potrebna nikakva ustavna reforma. Ova Josipovićeva reforma ujedno podsjeća na socijalističke reforme. Sve su pokretane „odozgo“, a glavni smisao im nije bio sama reforma, njezina eventualna sadržaja, već je ona služila kao način vladanja, a onaj to vlada reformom, taj doista i vlada. Stil, „rukopis“, pa i sadržaj ovoga nacrta neodoljivo podsjeća na Dejana Jovića, zatim se mogu vući „konci“ i dalje... Ne biste vjerovali; do jednoga memoranduma! Svaka bi to temeljitija analiza pokazala, ali neka se i njegovi konkurenti i njihovi stožeri malo potrude i pročešljaju ovaj  nacrt.
 

Mato Dretvić Filakov

Više članaka ...

  1. Bijeli miš s Pantovčaka

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Četvrtak, 18/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 862 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević