Get Adobe Flash player

 

Kupovanje zemljišta DIOKI-ja je riskantan pothvat ali i moguć

 
 
Zašto? Upravo je u tijeku suđenje grupi Agram zbog manipulacije i zamjene zemljišta poljoprivredno za građevinsko ili obratno. Još se sjećamo velikih kombinata Sljemena u Sesvetama i Zagrepčanke, Gredelja i Paromlina u središtu i na rubu Zagreba. Sada su to groblja ali i urbanističke zlatne koke o kojima upravo ovih dana sanjaju i  raspravljaju urbanisti i arhitekti. Sjećam se da su Milan Bandić i Slobodan Ljubičić išli u London po 300 milijuna dolara kredita za sanaciju vodovoda i odvodnju koja je bila u kritičnom stanju.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTvQa12Ku2lyae5oa3WQqPOa2YqFIR4MmcCCZhIoxtivDvhfEbA
Na žalost novci su otišli na zemljišta koja su vlasništvu grada već 15 godina i Grad ne zna što bi s njima. Izgradili su naselje na rubu grada, Jelkovec, i izgubili dosta penez i još će. Zato treba biti oprezan s DIOKI-jem i ostaje pitanje je li zemljište uopće Ježićevo pogotovo jer je dužan oko 40 milijuna kuna koje je predsjednik Županijskoga suda Ivan Turudić u Zagrebu naredio da vrati u roku 30 dana prije 5 godina. Zato mislim da bi se zemljište moglo dobiti badava ako se ti dugovi prebiju ili pravnici i bankari imaju adekvatan način. Tih 100 tisuća m2 zemljišta u industrijskoj zoni je racionalnije upotrijebiti za energanu na preostali obrađeni komunalni otpad koju su planirali graditi u Resniku pored Pročistača otpadnih voda. Tamo nema mjesta za ZCGO, a RWE ima koncesiju na 1 milijun m2 zemljišta Pročistača još desetak godina. Inače bi najbolja lokacija bila na Žitnjaku uz postojeći TE-TO.
 
Energana na otpad (HEP) bi se mogla koristiti za uklanjanje deponija Prudinec u Jakuševcu i dobiti 400 tisuća m2 građevinskog prostora vrijednog 300 milijuna kuna, i proizvesti toplinsku i električnu energiju u vrijednosti od 1 milijardu eura. Novo naselje uz Savu (Zagreb na Savi) i zarada bi bila garantirana i investitora  ne bi manjkalo. Na Žitnjaku je prostor DIOKI-ja kontaminiran i treba napraviti sanaciju zemljišta i vodonosnika, koju treba platiti Robert Ježić, ne mali, već veliki.
 
Hoteli i kulturne i druge sadržaje će na Gredelju i Paromlinu osmisliti urbanisti i domaći arhitekti jer strane arhitektonske zvijezde kod nas ne prolaze, domaće je domaće (prijedlog HGK za reklamu). I s licitacijom za zemljište (zagađeno) treba pričekati. Pratio sam sudbinu spalionice opasnoga otpada PUTO u Jakuševcu koju sam vodio (kao i sanaciju deponija u Jakuševcu) i budala koji su potpalili skladište. Već 1999./2000. godine sam smijenjen od Poglavarstva (B. Mikša) i Skupštine (Z. Canjuga). PUTO je kupljen 1998. za 50 milijuna kuna. Nakon treće licitacije 2002. prodan u Varaždin poduzetniku Patafti za 2 milijuna kuna.
 
Dakle s Ježićevim DIOKI-jem ne treba žuriti, slobodnoga građevinskoga zemljišta ima i previše, nema investitora, osim ako dobiju uvjete kao RWE i BW na Pročistaču. Ako treba neki projekt pogurati onda je to „Sava i grad Zagreb na Savi“, a tu imamo prostora i projekata u ladicama već 30 godina. Nedavni vapaj u Večernjem listu prof. Josipa Marušića za strateški projekt – kanal - Dunav-Sava-Sisak-Rijeka i navodnjavanje Slavonije u ladicama HV-a već 30 godina i koji su Vlada i ministri potpuno zaboravili ili u njega ne vjeruju. Da nisam što jesam, rekao bih: dajte projekt Kinezima, a poljoprivredno zemljište Židovima (Izrael) i mirna Bosna, a Hrvatska, imamo zimmer frei i barke fahren. Nama dosta.
 

Stjepan Nikolić, dipl. ing., Zagreb

Hanibal podzemni - maestralna režija sa zakazalom dramaturgijom

 
 
Ispitna predstava „Hanibal Podzemni“ autora Hriste Bojčeva nastala je kao ispitna produkcija kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u režiji mladog studenta Christiana Jalžečića. Predstava je to - (režijski ispit na Akademiji dramske umjetnosti) - koja je u mnogo toga izvrsna, spektakularna i veoma ambiciozna. Sama radnja predstave prati glavnog junaka Vladu (Boris Barukčić), kojem u stan dolazi Hanibal Klaudije Tiberius (Ivan Pašalić) i probijajući pod donosi ogromnu količinu novaca. Na samom početku uz Vladu, pratimo i moralnu vertikalu cijele predstave, Vladinu priležnicu, studenticu prava – Sonju (Lana Ujević).
Vlado dovodi svog šogora Peru (Matej Đurđević) kako bi i on dobio novac iz podzemlja, a ovaj poziva i Vladinu uskoro bivšu ženu Kleopatru (Anica Kontić). Ovdje nastaje ključan trenutak predstave u kojem se sva lica „grabe“ i pokušavaju dobiti što više novca, te se spuštaju u podzemlje koje počinje maestralnom izvedbom Ave Marije (Ružica Maurus), a u jednom trenu događa se oštri rez i počinje turbofolk sodoma i gomora u kojoj Ružica Maurus zadivljujuće igra sa lakoćom, besramno i bez ustezanja ona ovoj predstavi donosi veliku svježinu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Na samom kraju predstave, sva lica se vraćaju u nadzmeni svijet, prostor garsonijere, vidno istraumatizirani ponovno susreću Hanibala kojeg namjeravaju zapaliti, ali on nestaje i postaje Nadzemni, te donosi ideju o novom spasenju.
 
Iako govorimo o ispitu režije, ovo je, zapravo predstava profesionalnog kalibra u kojoj je mišljeno o svemu, i to se vidi kroz najmanje stinice. Režija ove predstave je neka nova poetika kakve nedostaje hrvatskoj kazališnoj sceni. Od samog početka predstave vidljivo je da Jalžečić razmišlja o svakom detalju i svakoj mizanscenskoj poziciji glumca, koja uvelike radi za glumca, a ne protiv kao što je čest slučaj. Prvi dio predstave (prije podzemlja) režiran je naoko nevino i nevidljivo, kao da je redateljska ruka nedovoljno čvrsta, ali režije ovdje itekako ima, jer ju glumci provode vrlo koncetrirano, igraju veoma uvjerljivo, točno i sa smislom. Drugi dio predstave u kojoj gledamo podzemlje o kojem slušamo skoro 50 minuta prvog djela prava je kazališna poslastica i vrhunsko režijsko umijeće. Scena se rastvara u svim mogućim planovima (prostor igre za gladijatore postaje foayer dvorane, otvorena su sva vrata gledališta i tehnike i paralelno pratimo 4 različite radnje). Plesačice izvedbenog smjera na Akademiji dramske umjetnosti veoma su decentne u izvedbi Ave Marije, graciozne i donose osjećaj melaknkolije i sjete, iako bi cijela koreografija mogla biti nešto kraća. Trenutak prijelaza u turbofolk orgije koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim zapravo nas uvode u svijet u kojem živimo i ovdje Jalžečić poentira jasnom kritikom današnjeg svijeta i vrlo jasno i bez rezerve osuđuje svijet u kakvom danas živimo.
 
No, čini mi se kako je najveći problem ove predstave dramaturgija, točnije prvi dio predstave koji je trebao doživjeti veće kračenje nepotrebnih replika. S obzirom da nigdje nije naveden dramaturg kao suradnik, pretpostavljam da je Jalžečić sam radio dramaturšku obradu – poprilično neuspjelo. Valja napomenuti da je ovo sugestija kako bi predstava prodisala potpuno, i treba uzeti u obzir da je ovo Jalžečiću prvi javni ispit, a ovakvom ambicioznošću pokazao je da se od njega već sada mogu očekivati veliki kazališni uspjesi.
 
Kada govorimo o mladom glumačkom postavu ove predstave, važno je spomenuti da imamo studente raznih godina studija glume, iako se to ne primjećuje jer večina igra izvrsno. Ovdje svakako prednjači Ivan Pašalić u ulozi Hanibala, koji s lakoćom donosi vedrinu i poneku zbunjenost rimskog radnika, u misli je vrlo točan, govorno stabilan i dobro impostiranog glasa. Veoma duhovit i spontan. Zasigurno jedan od budućih velikih glumaca. Slično je razmišljanje i o Borisu Barukčiću koji tumači lik Vlade, Barukčić je savršen u svojim nesavršenostima, veoma šarmantan na sceni, ali na polovici predstave kao da mu nedostaje koncentracije ili energije. Barukčič zadivljujuće koncentrirano otvara predstavu, ali je na trenutke odsutan, što je možebitna redateljska odluka, a ako je – pogrešna je. Vladina priležnica Sonja koju tumači mlada glumica Lana Ujević maestralno igra Sonjinu odsutnost i promišljanje o događajima oko nje.
 
Ujević je poznata publici po ulogama u sapunicama i filmovima, a ovdje je dokazala da ništa lošija nije ni u kazališnim vodama. Nažalost, njen zadnji monolog djelovao je mlako, u trenutku kada bi trebala biti prisutna, ona je ostala na razini odsutnosti. Ujević je svakako buduća glumica čiji će rad biti zanimljivo pratiti tijekom godina, te se od nje mogu očekivati velike stvari. Velike stvari možemo očekivati i od Anice Kontić koja je ulogu Kleopatre odigrala perfektno, točno, glumački precizno i konzistentno. Kontić svojom pojavom drži od početka do kraja, ne posustajući ni u kojem trenu, iako se čini da tehnički mora poraditi na disanju i dahu bez kojeg često ostaje, ali to primjenjuje na karakter Kleopatre. Kleopatrin brat Pero kojeg igra Matej Đurđević, izvrsno je režijski postavljen. Mrak kojeg Đurđević koncentrirano, duhovito i na kraju veoma točno, je još jedna zasluga Jalžečićevog rada s glumcem. Đurđević igra veoma dobro, ali je slična problematika kao i kod Brukčića, čini se da su ponekad oboje odsutni, pa u zajedničkim scenama gube pažnju publike.
 
Mentori (Tomislav Pavković i Ozren Prohić) napravili su, izgleda, odličan posao i dobro usmjerili mladog ali već iskusnog redatelja. Vrijedi dati pohvalu plesačicama i ostalim glumcima u sceni podzemlja, koji igraju scenu do kraja, bez zadrške, što predstavi daje na autentičnosti. Treba spomenuti izvrsno odabrane kostime Martine Hrup, koji nisu napadni, već s mjerom promišljeni i razrađeni i na taj način cijeloj predstavi daju dodatni akcent (možda razmisliti o Kleopatrinoj zlatnoj haljini koja je na trenutke pravo slijepilo za gledatelja). Iako tek studentski rad, ovo je velika predstava koja u mnogo stvari pogađa u srž problema. Režija ove predstave veoma je točna, ambiciozna, nova...
 
Predstava je ovo koja zaslužuje ponovna igranja s kojim bi bila još bolja, a takve predstave trebaju publici. Ako je Jalžečićev ispit naznaka kakve predstave nas čekaju za koju godinu, onda nema straha za hrvatsku kazališnu scenu. Bravo!
 

Marta Kovačić

U predmet Građanski odgoj i obrazovanje treba dodati vrlo bitne domene: građanska kultura, ljudske vrline te hrvatska kultura i tradicija

 
 
Predlažem da u predmetu Građanski odgoj i obrazovanje, uz predložene domene koje se mogu integrirati u jednu, postoje dodatne, vrlo bitne domene: građanska kultura, ljudske vrline te hrvatska kultura i tradicija.

Miroslav Furić
 
1. Građanska kultura. Moderno vrijeme preplavilo nas je površnim, hedonističkim i dezintegrirajućim elementima. Ne smije se odstupati od etike i kulturnih običaja ovog prostora. U glazbi valja isticati vrijednosti kvalitetnih melodija i uzdizati divovska dostignuća (primjer Bachove mise u B-molu ili suvremene Mise L. Bernsteina). Klasično slikarstvo mora biti sljedeća važna komponenta u građanskoj kulturi (od Giotta do Kandinskog). Mi smo preplavljeni polu-pornografskim uradcima „estrade“ u kojoj gola bedra i polugole dojke i stražnjice potiču niže ljudske instinkte. Na to se naljepljuju primitivne melodije s tri durska akorda i eventualno jednim sept-akordom, a tekst bi trebao izazvati zgražanje svojom prazninom. Tome se mora suprotstaviti isticanjem vjekovima nakupljanih kulturnih vrijednosti. Organizirano posjećivanje koncerata i izložbi s adekvatnim tumačenjem sadržaja izvjesno doprinose građanskoj kulturi. Moramo oživjeti pristojnost na ulici (poštivanje starijih, a posebno hendikepiranih). Građansko ponašanje u prometu jest bitno. (U SAD-u se osobito naglašava obrambeni stil vožnje.) Danas toleriramo agresivnu vožnju (po mojoj procjeni opasniju od starog ili alkoholiziranog vozača). Tolerancija, pa i očekivanje tuđih pogrešaka, važne su za harmoničnije funkcioniranje ljudske zajednice. Građansko poštenje jest kamen temeljac uspješnih civiliziranih zemalja. Utaja poreza u Americi se smatra visoko neetičnim djelom. U Americi studenti osuđuju prepisivanje na ispitima. Varanje na svim stupnjevima društva uneseno je u široke slojeve Brozovom parolom „Snađi se druže“ ili njegovom potrebom „nadrastanja pravnog poretka“. Te tragične devijacije tijekom pedeset godina totalitarnog poretka stekle su vrstu prešutnog prihvaćanja. Koliko bi nam bio bolji BDP da građanin savjesno prijavljuje svoje prihode? Američki konobari dužni su prijavljivati svoje napojnice… Hrvatska mora razvijati svijest da ovo nije tuđinska država, koju treba sabotirati, nego građanski korektnim ponašanjem zapravo pomagati jedni drugima. Razularenost gomile na „koncertima“ i sportskim terenima može se represivno umanjiti. Ipak, temelj takvog ponašanja dolazi iz odsutnosti komponente u građanskom odgajanju.
 
2. Ljudske vrline. Skladno funkcioniranje civilizirane ljudske zajednice postiže se sinergijom zakonske regulative i etičke komponente ugrađene u običaje pojedinaca. Neke od njih direktno spominjem, no lista se može proširivati. Pravedno postupanje građana i očekivanje pravednog donošenja odluka u sudskim procesima bitna su okosnica društva. Trenutno mediji kreiraju atmosferu da novac putem lukavih odvjetnika može svakog osloboditi. Taj osjećaj treba se suzbiti. Odgojem moramo jačati orijentaciju prema pravednosti (koliko nas god uvjeravali da pravo i pravda nisu iste kategorije). Građansko poštenje mnogo pomaže suzbijanju devijantnih pojava: povratak nađenog, istinito svjedočenje, pomoć bližnjemu, služenje drugima, osuda laži psovki i prijevare, milosrđe i opća ljudska solidarnost moraju naći svoje mjesto u građanskom odgoju.
 
3. Hrvatska kultura i tradicija. Američka kuća i švicarska kuća vrlo često imaju na travnjaku jarbol s nacionalnom zastavom. Pjevanje himne na početku školske godine podsjećalo bi učenike na zajedništvo unutar malog naroda, koji je tek nedavno dobio međunarodno priznanje svoje neovisnosti. Od samog početka hrvatska himna ujedinjavala je naš narod. Bila je polu-zabranjivana, ali je u narodu ostala kao iskra koja je očuvala ideju o našoj samobitnosti. Patriotizam nije mržnja prema drugom i drugačijem, ali definitivno potiče pozitivne osjećaje zajedništva pa i empatije. Čežnja za slobodnom državom bitna je odrednica hrvatske povijesti, politike i bezbrojnih tragedija, a njezino razumijevanje bitno je za nacionalno pomirenje i pomirenje sa susjedima s kojima postoje otvorena pitanja te prirode. Posebno treba predstaviti hrvatsku kulturu, filozofiju i znanost i njihova najvažnija međunarodna dostignuća s ciljem da ju učenici upoznaju kao dio vlastitoga identiteta i samopoštovanja. Čežnja za slobodnom državom bitna je odrednica hrvatske povijesti, politike i bezbrojnih tragedija, a njezino razumijevanje bitno je za nacionalno pomirenje i pomirenje sa susjedima s kojima postoje otvorena pitanja te prirode. Hrvatska kultura postoji tisuću godina. Površno spominjem Gundulića, Sorkočevića, Bukovca… kao vrhove naših kulturnih dostignuća. Slično postoje znanstvena imena koja počinju s Boškovićem, a slijedi niz svjetski prepoznatih imena. Mladi hrvatski građani mogu tako imati uzore za vlastite težnje i nastojanja nastavka stvaranja na tradicijama velike hrvatske kulture s milenijskim korijenom. Hrvatska je kultura kroz povijest pronosila zajedništvo naroda. Na njenom poznavanju naša djeca moraju odrastati s ponosom i težnjom da svojoj domovini doprinesu maksimalno. Kroz život me vodila Kennedyjeva misao: „Ne pitaj što domovina može učiniti za tebe, pitaj što ti možeš učiniti za nju!“.
 

Prof. emer. Miroslav Furić (Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Četvrtak, 13/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1239 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević