Get Adobe Flash player

            I spasili ste čovječanstvo

 
                                      
                Vjerujem.
                I vjerovat ću dovijeka:
                (A to nije vjere pijanstvo.)
                Spasite, spasite čovjeka,
                I spasili ste ČOVJEČANSTVO!!
https://media.swncdn.com/cms/CCOM/5319-prayer_sunrise_630x313.630w.tn.jpg
                Znam: Ne pretjerujem.
                Ni mišlju, ni djelom!
                Jer ja vjerujem!
                Vjerujem
                (Dok još mogu)
                I Bogu,
                I čovječanstvu cijelom.
 

Malkica Dugeč, 30. 3. 2020.

Antonija Petričušić optužila Ministarstvo znanosti i obrazovanja za lošu organizaciju Nastave na daljinu

 
 
Antonija Petričušić, docentica na Katedri sociologije Pravnog fakulteta u Zagrebu, upozorila je u pismu dječjoj pravobraniteljici da su djeca opterećenija nastavom na daljinu nego u redovitoj nastavi, te da se takvom nastavom krše prava djece, a neka djeca se i diskriminiraju. »Online školu mnogi roditelji diljem Hrvatske smatraju prezahtjevnom i neprilagođenom okolnostima izvanredne situacije u kojoj se društvo nalazi«, ustvrdila je Petričušić, dodajući da se to može vidjeti i u Facebook grupi Roditelji o koronaškoli koja zasad ima 1200 članova.
https://www.pravo.unizg.hr/images/users_profiles/antonija.petricusic.jpeg
Antonija Petričušić
 
U pismu Helenci Pirnat Dragičević ocijenila je da je organizacija Nastave na daljinu u potpunosti previdjela uvažiti situaciju da se cjelokupno društvo pa tako i djeca, nalaze u izvanrednom stanju nametnutog socijalnog i tjelesnog distanciranja te izolacije u domovima, što generira stres, strah, napetost i druga nepoželjna psihička stanja. Pritužba se odnosi na odluke Ministarstvo znanosti i obrazovanja u pogledu organiziranja i koncipiranja Nastave na daljinu i na "povrjedu prava djece" zbog "nerazumnog obima gradiva kojeg su dužni usvajati i neprilagođenosti online nastave ovim izvanrednim kriznim okolnostima i vrlo stresnim životnim uvjetima u kojima se učenice i učenici ovih dana nalaze i žive." Po njezinim riječima, kako otprilike četvrtina hrvatskih đaka živi u Zagrebu, mnoga su djeca doživjela niz jakih potresa i stresova, a nastava se odvijala nesmiljeno, ne uvažavajući životne okolnosti, kao ni psihološke posljedice prirodne kataklizme, ni činjenicu da su mnogi bili prisiljena napustiti svoje domove.

Smatra i da takav oblik nastave pretpostavlja da su sva djeca, počevši od petog razreda osnovne škole, ovladala zavidnom razinom informacijsko-komunikacijskih tehnologija te posjeduju digitalne kompetencije koje im omogućuju samostalno korištenje nekoliko programa za rad i kretanje iz jednog virtualnog programa u drugi. »Ovakva pretpostavka je potencijalno diskriminatorna jer stavlja u neravnopravan položaj one učenike koji ili nemaju informacijsko-komunikacijsku tehnologiju ili njome nisu ovladali  jer je predmet Informatika do ove godine bio izborni u svim osnovnim školama, a trenutačno je obvezan tek za pete razrede« - ustvrdila je.

Smatra da je ovakav oblik nastave potencijalno diskriminatoran prema učenicima nižeg socio-ekonomskog statusa, kao i prema djeci čiji roditelji ne rade od kuće i ne mogu im pomoći te onoj koja inače nastavu pohađaju prema individualiziranom programu. »Čini mi se da program Nastave na daljinu nije ni na koji način uvažio pravo učenika s teškoćama u razvoju na primjerene programe i oblike školovanja te primjerene oblike pomoći tijekom školovanja« - naglasila je. Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je u petak preporuke o organizaciji radnoga dana učenika, s obzirom na povratne informacije da neki učenici imaju više, a neki manje opterećenja po pitanju isporuke obrazovnih sadržaja. (Hina)

Smijenjeni generali uglavnom se – nakon pranja mozga – reaktivirali

 
 
Kao što je poznato, ne vjerujem da ćemo ikad osvojiti Mars, jer trenutačno nemamo tehnologiju ni za odlazak na Mjesec, ali čuda ima, a i mašte, koja može biti korisna u doba Koronizacije. Upravo tako, koronizacije, kao vida kolonizacije, kroz prizmu zamisli znanstvene fantastike. Odiseja u svemiru je i onako, prema šupljim pretpostavkama okrugle 2020. godine u punom jeku. Posade “takozvanih“ Zengi i Hosovaca u jednom, a Udbaša i Kosovaca u drugom Muskovom svemirskom brodu 6.6. dvitisuće 6. godine spustile su se modulima na, za kolonizaciju spremni, Mars.
https://www.somagnews.com/wp-content/uploads/2020/02/a9-17-e1582748291843.jpg
Jedni i drugi radili i gradili, pritom i uspješno komunicirali, i iskustva izmjenjivali, iako su Zenge i Hosovci, na zemlji zvanoj Domovina, padali u nemilost okrutnog Sustava. Nije im bilo više mjesta ni u svemirskoj policiji, ni u transformiranoj vojsci Legionara “Federacije“. Većina je označena čipom nepoželjnosti..., kako bi to nekad davno zemljani rekli, nogirani su. Tomu je prethodila manipulacija tobožnjom pobunom generala, koji su uspješno nastavili trgovačko-intelektualne poslove, a neki prošli i kroz pranje mozgova, kako bi poslušni bili vraćeni u pokret za Balkanoslaviju, ograničenu na zapadni(?) dio od Vardara, pa do, isključno, Triglava. Uzalud vam trud svirači, ali nije vrijeme za svirku harmonika, kao poslije tragedije na Kornatima, ili one slično stavljene na program brisanja iz memorija, što se dogodila katastrofom hidroelektrane Dubrovnik u Platu.
 
Idemo na stvarni problem, koji se upravo događa na Marsu. U obje kolonije uvukao se, pored crva sumnje, i jedan crv s virusom zvanim Korona. Kako su izostale komunikacije zbog udaljenosti mišljenja, nepovjerenja, i povijesno opravdanih razlika... svaka od svemirskih kolonija, u panici i strahu, isključivo sluša svoje vođe. Tako su stare vođe Zengi i Hosovaca odlučile napraviti sve da se život i rad na postaji nastavi uz primjenu najstrožih mjera sigurnosti. Našavši se pred izazovom, skupa s generacijom novopridošlih dragovoljaca, njih 1.111, odlučili su nastaviti gradnju novog bloka zgrada za mlade i veterane, pojačati proizvodnju hrane u staklenicima, i tako povećati količinu kisika, udvostručiti filtraciju vode, i druga električna turbina u postrojenju Novi Plat napokon je proradila. Ljudi su shvatili stanje, i onako već navikli na gušenje od strane režima. Udbaši i Kosovci pod vodstvom starog Manole, malo su kasnili s mjerama, ali kad su zauzdali stanovnike kolonije, popularno zvane ovce, nije bilo šale. Uveli su red uskoro do razine crveno, u prijevodu... visoka diktatura. Sva proizvodnja, pa i ona trodimenzionalnim printerima, osim nužnih kaciga i vizira je stala. Staklenici su stavljeni pod nadzor, što je raslo raslo, slano jezero su prepustili Talijanskoj koloniji, i ostavili sebi koliko mogu u njega unić do brade, tako da je ono nešto preživjelih ribara, pod prismotrom, lovilo na crve gomnjare, dovoljno za spomenutu istu elitu. Gradnja novog lijevog bloka za mlade i islužene veterane također je stala. Svi stanovnici Manoline kolonije su, pod prijetnjom relativno smrtonosnog virusa, utjerani u tzv. domove kapsule, naselja zvanog Agenda 21. Nitko nije smio izlaziti zbog opasnosti od širenja zaraze, osim po reducirane obroke, a mnogima je na čipovima, zabijenim u zapešća, ponestajalo kredita za nešto kvalitetniju hranu od kalifornijskih crva, kojih je bilo sve manje, kao i salate i voća. Na kapaljku. Mnogi su na šarenim tableticama. I tako je vrijeme prolazilo, stanje sve teže, doduše intermarsneta (pandana zemaljskom internetu) u neograničenim količinama žutila, dok se bilo kakvi promišljajući sadržaji na domaćim portalima, do završetka Koronarne prijetnje, ne objavljuju.
 
Svi superpametni komunikatori (nekadašnji mobiteli) se prate, dočim se neki pomakne opas(a)ni svemirski stražari kreću, a kako su ekonomske mjere postale neučinkovite, prešli su na korištenje popularne mjere “indijski štap“. Zbog čega se ne uvede praćenje jeftinim kineskim dezinficiranim narukvicama samo za one u izolaciji ne smije se ni pitati. Uveden je potpuni red, broj podleglih virusu je mali, nema veze što su želuci (naravno ne svi) prazniji, to je kažu dobro jer manje smrdljivog ljudskog otpada, koji se inače u staklenicima koristio za gnojidbu. Ljudi tanje pišaju i da prostite. Manje je ljubavi, 1666 dragovoljaca smještenih u dvoranu “Arena“ su spali na njih 1333 preživjela, čeličnog zdravlja, ali skoro, bez hrane, a pomalo i vode, više su ludi neg pametni. Svako malo se sukobe s brojnim nahranjenim stražarima. Vidite i sami što se događa. Za to vrijeme, u također osmišljenoj, koloniji Zengi i Hosovaca, pod vodstvom Hrvoja Hrvatinića, ljudi proizvode, okopavaju, grade... radi se pod plinskim maskama, doduše umjesto 8, muškarci 4, a žene 2 sata dnevno. I onako je onih preostalih 4-8 sati, u doba tzv. blagostanja, prolazilo u dokolici nepotizma, korupcijskih i kriminalnih dogovora i njihove realizacije. Radilo se zdušno, vrtovi su povećali proizvodnju hrane, usto je i nešto zapuštenih oživljeno. Svinje su vraćene u svoje nastambe, ovce i koze u eksperimentalnom arboretumu napravile čudo, mali raj pun vegetacije, žuka i oštrika do pasa, pšenice ko u priči, kukuruz visoko porastao, možete zamisliti. Farma krava i mljekara proradili u Novoj Konavliji. Doduše nešto je braće i sestara završilo pod zemljom, u jednakom broju, kao i u drugoj koloniji, praktično ni manje ni više. Ali u Hrvatinića puno male djece, malih nam tića sokolića. Prestale su i čarke oko slanog donedavno jezera, koje je proglašeno gospodarskim pojasnim morem. Nakon incidenata s talijanskim ribarima, a i njihovom svemirskom pomorskom stražom, došlo je do dogovora o uzajamnoj suradnji i poštivanju granica. Doduše, mogu kontrolirano i loviti ribu u našem za to određenom manjem konfinu, ali iskrcavaju je u Novoj Puli na vagu i uplaćuju nam PDV, a riba se vozi kopnom u Novi Trst.
 
Prst me zabolio pišući i dakako da bi rečenice trebale biti kraće, misli jednostavnije, ali dragi čitaoče, neka se prže, neka se muče razumjeti, ono što je Tebi već odavno jasno, dovoljno da odabereš bolju koloniju, jer ništa drugačije nije ni na Zemlji, ni u Domovini. Ne može se i jare i pare, ne postoji žrtva bez žrtve, niti udarca bez mudrih staraca. Trebamo ih zato čuvati i slušati, ali i život bolji mladima omogućiti, i da ih bude, i da ostanu. Nemojte ni pomisliti na odstup, niti se neki mogu ponadati mom pesimizmu. Vratit će se laste, kojih začudo još nema (na žalost stvarno), slavit će se Zenge i Hosovci prizemljeni na svoju Grudu, vođeni Hrvojem, i da prostite... zabit u stražnju rupu (zvanu i ropotarnica), ovaj galopirajući služnički proces. Otvorit će Bog tvornice, hotele, okopati polja, vrtove, maslinike, vratiti moru ribe.
 
Misliš da će to napraviti bez Tebe, bez da ga Ti pozoveš, Ti koji ćeš otvoriti ponovno crkve uz njegovu pomoć. Ne će ako od Njega ne ištemo, jer oni, koji ne traže, sami su sebi, u svojoj sebičnoj bahatosti dovoljni, makar bi se probuđeni u stvarnosti mogli osjetiti... jadni. Dan dolazi, nikome se ne sveti, nikome ne prijeti, otvara mogućnost, daje priliku... da pored Domovine izgradimo i Državu. Država mora funkcionirati u svim segmentima života i rada, ne samo u policijsko restriktivno zabranskim. Tristo hrvatskih Leonida (“Spartanaca“) podiglo bi Hrvatsku prema Nebu ostavivši je rajem na Zemlji, takvom kakvu nam je dragi Bog dao. Živjela slobodna, neovisna, suverena, samostalna Hrvatska u Europskoj ZAJEDNICI Naroda.
 
p.s. Ovako i onako će nam uvaliti nove kredite, ali ako se ne bude radilo, i ako se Država "zaustavi" i ostane na “djelovanjima“ ograničenjima i neslobodama, onda to ide u korist bjelosvjetskih gangstera i krojača Novog svjetskog ropskog poretka. Da se nas pita, sigurno bi ovo bio trenutak renesanse i novog početka, ali za sad tome nije tako. Kao da se nađeš u okruženju ondašnjih JNA velikosrpskih četnika koljača, i trebaš donijeti odluku... ili ići u proboj i izgubiti dio braće suboraca, ili se predati i biti maltretiran, i najvjerojatnije sa njima svima, završiti... u jami. Onomad sam se našao i pred osobnom dvojbom, spreman po potrebi sebe žrtvovati, pa i lišiti života... i zato... trebamo se odlučiti i boriti! Možda bi bilo nešto žrtava (ima ih i ovako), ali ako se predamo, i dignemo ruke, to ne će rezultirati izbjegavanjem susreta, oči u oči s istinom i pogibelji (puno većim patnjama i nemoći), koja bi mogla biti značajno golema sutra, doduše s zadrškom ponuđenog životarenja u lažnim snovima. Jasno, i u ono vrijeme su nas namjeravali obeshrabriti, a i Dubrovnik predati, ali žilav je ovo Narod, pogotovo njegovi sinovi sokolovi. Vidjet ćemo. S Božjom pomoći.
Budite zdravo i dobro svi, prije svega vi, koji u ovom trenutku liječite, pomažete, čuvate i pazite slabije, naročito one ugrožene od tihe pogibelji.


Marko Mujan, mag. pol.

Anketa

Čega se više bojite?

Četvrtak, 09/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1234 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević