Get Adobe Flash player

Budnica nova

 

Hajdemo vatreni
na čisti zrak
osvijetlimo putove
spržimo mrak.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRHeWBbrMQ_UN1pEiduL0X5qPY_-0g1PnvH40ZF5q4w_FJzZI7u
Otvorimo domove
neka radost uđe
podignimo stjegove
svoje, a ne tuđe.

Posadimo cvijeće
na zabranjene grobove
bacimo u smeće
otrovne plodove.

Ne dajmo im, djeco
hrašće da nam sruše
onijeme riječi
otruju duše!

Hajdemo sinovi
hajdemo junaci
danas smo spremni
Domovini majci.

Hajdemo ptići
što se mora, mora
do svanuća stići
od Mure do mora.

Hajdemo vatreni
svi u jedan glas
uz Ognjište smo svi
ima, ima nas!

Hajdemo vatreni!


Mate Sušac

Nastavljena stoljetna bliska suradnja dviju velikih splitskih kulturnih institucija

 
 
U plavom salonu Hrvatskog narodnog kazališta Split u srijedu 18. srpnja potpisan je ugovor o suradnji između HNK Split i Kulturno-umjetničkog društva Jedinstvo. U godini u kojoj Jedinstvo obilježava stotu godišnjicu postojanja ovim se činom formalizirala bliska suradnja koja traje isto toliko, dakle puno stoljeće. Ugovor su potpisali intendant HNK Split Goran Golovko i Ida Punda Kavelj,predsjednica KUD-a.
http://www.showbizzmagazin.com/wp-content/uploads/2018/07/JedinstvoHNKSplit.jpg
Prvi svoj koncert u Kazalištu Jedinstvo je održalo još 20. prosinca 1919., a ta se tradicija održala do današnjih dana. Plesači Jedinstva redovito sudjeluju u izvedbi završnog kola opere Ero s onoga svijeta HNK Split, a i sam autor Jakov Gotovac bio je član KUD-a. Brojni su umjetnici splitskog teatra započeli svoj umjetnički put u Jedinstvu ili istovremeno bili aktivni u obje kuće. Ivo Tijardović bio je, tako, zborovođa i u Jedinstvu i u kazalištu, a značajni članovi Jedinstva bili su, između ostalih, operni solisti Ratomir Kliškić, Božena Svalina, Mirjana Donadini-Perić, skladatelji i dirigenti kao što su već spomenuti Jakov Gotovac te Silvije Bombardelli, baletni umjetnici Ana Roje, Oskar Harmoš, Miljenko Štambuk, Luciano Perić, glumac Ivo Marjanović i brojni drugi. Po završetku Drugog svjetskog rata KUD Jedinstvo dalo je neizmjeran doprinos obnovi ansambla Opere splitskog Kazališta, a tijekom 70ih godina prošlog stoljeća, u vremenima kada uslijed požara Split nije imao kazališnu zgradu dvoranu Jedinstva kazališni su ansambli koristili kao salu za pokuse. Današnjim činom potpisivanja ta se bogata suradnja dvije dugovječne i važne splitske kulturne institucije na najljepši način formalizirala ugovorom.


Ivica Luetić

PRESEDAN – Najbolji igrač SP-a u Rusiji svjedok u istrazi protiv nepravomoćno osuđenog Zdravka Mamića

 
 
Kao što je mitska ptica Feniks rođena iz pepela tako nam je nogometna močvara[1] izrodila srebro na SP-u u Moskvi; ono nije samo športski uspjeh nogometne reprezentacije, nego događaj milenijskog dočeka nekoliko stotina tisuća hrvatske mladosti bez ijednog ekscesa nacionalizma kojim je Hrvatska bila stigmatizirana nastupima: na EP-u u Poljskoj-Ukrajini 2012. Na SP-u u Brazilu 2014. Na EP-u u Francuskoj 2016., da bi u Rusiji 2018., rekli bi cinici, darom kaljuže iz koje su blatili HNS, Zdravka Mamića i krivokletnika Luku Modrića uz medalju osvojila publiku svijeta.
https://images.performgroup.com/di/library/goal_de/7e/90/dinamo-zagreb-luka-modric_opeknpv30a1i1mx85cnurbdeh.jpg?t=335779720&w=940
Uspjeh reprezentacije je diljem Hrvatske, a drugog dana u mjestima naših reprezentativaca, obilježen spontanim, spektakularnim dočekom nepregledne mase o kojoj svjedoče brojne TV kuće koje su vjerodostojno prikazale da postoje dvije Hrvatske. Jedna je nacionalna, mlada i puna životne radosti. Druga Hrvatska je politička u kojoj se, medijski moćni ljubitelji bratstva i jedinstva i trostrukog heroja, služe lažima, podmetanjima i drugim subverzivnim aktivnostima kako bi Hrvatsku prikazali kao težnju za obnovom NDH ili države kakve su bile sve na ratnom putu od Berlina do Moskve baš kao što su porazom fašističke Njemačke postale od Moskve do Berlina, bez volje naroda, jednako fašističke kao i socijalističke.
 
Obiljem stranačkih animoziteta i skupinama koje Hrvatsku ne doživljavaju kao željenu dovedena je do demografske krize što je eufemizam za loše gospodarstvo, tendenciozno pravosuđe, klijentelizam i korumpiranost državne uprave na svim razinama dosadašnjih vlada. Hrvatska mladost, s puno životne radosti, dokazala je da su šovinistički, fašistički i ustaški simboli, kao i mrzitelji pjevača Thompsona[2] konstrukt, koji je stvaran u istoj majstorskoj radionici u kojoj su na poljudskom stadionu nacrtali svastiku koja se pojavila pod okriljem mraka kao fizičko-kemijskim procesom u kvalifikacijskom susretu s Italijom pred samu utakmicu. Iskustvo je to službi koje su davne 1980. na istom stadionu najavili Titovu smrt. I onda je to bila režija popraćena padanjem igrača ničice kad je spiker obznanio smrt trostrukog heroja i ljubičice bijele. Pojava svastike bila je povod osude HNS-a koji s incidentom i optužbama nije imao nikakve veze do one koja će mu se pripisati od politike neprežaljenog bratstva i jedinstva.
 
Nakon pok. akademika Josipa Županova i njegova djela Egalitarni sindrom nije se pojavio sociolog sposoban prikazati Hrvatsku kao žrtvu pedesetogodišnjeg totalitarnog režima. Umjesto njega javljaju se brojni, vrlo obrazovani i zavidno pismeni, komentatori i Tomić koji od hrvatskih vrlina stvara mane, a od mana vrline. Puhovski, Pavičić, Klauški, Dežulović i hrpetina novinarčića koji su rođenjem usisali socijalizam kao svjetonazor u smislu krilatice: „Osudimo pojave - spasimo drugove“ ideološki sustavno zagađuju medijski prostor koji je sad kad je nogomet, kao najmoćniji socijalni agregat, definitivno obezvrijedio bljuvotine koje su pisci označili kao izvor nacionalizma, šovinizma uz skandiranja, za navijače, osmišljenih i programiranih orkestracija. Da imamo sociologa doraslog tituli ostvarenih doktorata fenomen sudara sjevera i juga ili stvorenog animoziteta između Hajduka i Dinama bio bi odavna obrađen činjenicom da se Hajduk u nedostatku kapitala naoružao bakljama, petardama i drugim rekvizitima nasilja kojemu je GNK Dinamo parirao novcem. Postao je predmet, ne samo športskog, političkog  rivaliteta ili sudara na brvnu politike suspektnog pravosuđa koje nije slomilo Luku Modrića i Dejana Lovrena koji su u sudskom procesu protiv Mamića govorili ono što sudac nije želio čuti.
 
Pitanje je svih pitanja što traži odgovor. Zašto je Luka Modrić, kako tvrde u sudskom procesu, mijenjao iskaz u korist Zdravka Mamića? Odgovor je jasan! Luka Modrić, ali i Dejan Lovren ne žele biti svjedoci koji će nanijeti štetu Zdravku Mamiću koji je pridonijeo blistavoj karijeri njihova razvoja. Obojica su žrtve prognaničke drame i generacijske tragedije djetinjstva obilježenog ratom za slobodnu Hrvatsku što je, uz nacionalnu dramu, doživljena i kao osobna. Tu dramu nije riješila politika i njeni korifeji nego Zdravko Mamić. Zar će pogodovati sucu i procesu montiranom za vrijeme i uoči održavanja SP-a u Rusiji? Zar Luki Modriću nije Zdravko Mamić transferiranjem omogućio da darovitost potvrdi, ne samo u kraljevskom Realu, nego i na prvenstvu svijeta kao najbolje ocijenjeni igrač. Luka Modrić je svjedočenjem bio protiv kampanje linča, hajke, progona ili, kako sve nazvati sve što je pretrpio Zdravko Mamić uvrjedama započetim na tribinama Dinamova stadiona još dok je Luka igrao u Dinamu kojemu je Mamić umjesto publike osigurao sredstva kojima je bio jedanaest godina za redom državni prvak i sudjelovao u ligi nacionalnih prvaka, doduše, na dnu ali na dnu najboljih u Europi. 
 
Luka Modrić i Dejan Lovren djelo su Mamićevih sposobnosti posredovanja koje se umjesto respekta kriminalizira. Golemi uspjeh trenera Zlatka Dalića ostvaren igračima kojima je posredovao Zdravko Mamić: Modrić, Lovren, Jedvaj, Pjaca, Brozović, Mandžukić, Vrsaljko, Ćorluka, Pivarić, Vida, Badelj, Kramarić, Livaković, Kovačić... kao i plejada nogometnih legionara što su igrali na prošlom SP-i i na EP-u. Nevjerojatno je uporna skupina koja se ne miri činjenicom da je vrhunski rezultat hrvatskog nogometa ostvaren u inat medijima; oni bi i nadalje uspješni HNS mijenjali u korist neizvjesnog, pakosnog i zlobnog rušilačkog očekivanja. Ni noć se nije prespavala, a već su se javili pisci koji su obraćanje izbornika Zlatka Dalića prikazali kao osobu koja je najavila smjenu Davora Šukera uz potrebu da HNS preuzme netko... Ipak će se ili pokloniti ili će se ukloniti u zlorabi njegove osobnosti kojom bi htjeli manipulirati kao medijskim instrumentom kojim sve što nisu ostvarili na ćupriji pokušali bi na  mostu čiju je izgradnju već zapoćeo Index kao nastavak Ferala.
 
Zanimljiva je opservacija facebook prijatelja koji je nastavak uspjeha reprezentacije vođene HNS-om i njegovom logistikom označio trećim poluvremnom:
- I što ćemo danas, prvi dan nakon slavlja? Ne stojimo dobro – primili smo golove, i žute kartone!
- Hoće li, svaki od nas pognuti glavu i vratiti se u svlačionicu ili ćemo odigrati srčano kao što su igrali oni kojima se jučer klicalo?
- Hoćemo li dati sve od sebe svojim malim i velikim ulogama - od sobarice u hotelu, od naših sudaca i predsjednika vlade ostavljajući srce na „travnjaku“?
- Hoćemo li malodušno odmahnuti rukom?
- Hoćemo li igrati za tim, za Hrvatsku, ili ćemo za poslanog kući pitati se jesmo li pogriješili?
- Hoćemo li igrati pošteno kao da smo pod svjetlima reflektora i pod okom milijuna, ili kriomice, u mraku, s figom u džepu gledati svoja posla?
- Hoćemo li, i kad nema reflektora, igrati tako da se ne moramo stidjeti kad nas reflektor osvijetli?
- Hoćemo li u svakom susretu sa strancem biti reprezentativci Hrvatske osmijehom i dobrodošlicom?
- Hoćemo li braniti hrvatske krajeve kao svoj gol ili se  valjati travnjakom da bi sjedli na klupi?
- Hoćemo li ukazivati na Modrićev drugi penal, ili ćemo upirati prstom u prvi promašeni - hoćemo li u ovoj državi tražiti i gledati pozitivno i upirati prstom na negativno?
- Hoćemo li čuti riječi "nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene"?  
- Hoćemo li i uz osobnu žrtvu popravljati rezultat ili ćemo igrati biljar u Milanu, Dublinu, Berlinu? Danas je dan trećeg poluvremena! I danas je svatko od nas u dresu kojeg može ponosom i odgovorno nositi, biti dio tima kao što sm bili jučer?
 
Bilješke:
 
[1] Ex ministar znanosti obrazovnja i športa je nogometnu organiziranost označio nogometnu označio močvarom koju valja isušiti
 
[2] Pjevač Thompson žrtva je objede zbog pjesama nastalih u obrani Hrvatske od srpske agresije koje se rado slušaju. Protiv njih su često ljudi pristalice umjetničkih sloboda zbog koih  nitko ne osuđuje stihove ispjevane za vrijeme srpske agresije u Vukovaru: „..bit će mesa klat ćemo Hrvate, Slobo šalji nam salate“
 

Željko Mataja

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 843 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević