Get Adobe Flash player

Muče nas i tlače, zabranjuju ono što je naše

 
 
Žele nam uzeti, sve što je izvorno i naše, a ostaviti nam komunističko znakovlje, kao da je to ikada bilo naše. Teško da je bilo Hrvata, koji nije s tugom primio vijest, o zabrani starohrvatskoga pozdrava ZA DOM SPREMNI. Teško, da ima puno onih, kojima je Titina zvijezda petokraka bila draga i mila. Nju nam zabranili nisu, a sve zato, da nas više boli, jer sa Titinom petokrakom činili su ubojstva i mnogim Hrvatima nanosili boli.
https://image.jimcdn.com/app/cms/image/transf/dimension=769x10000:format=gif/path/s319d60b91bab9cff/image/icee985d653b46101/version/1366933977/image.gif
Hrvat, opet tužan, stoji na pragu domovine svoje, u kojoj mu sudbinu neki drugi kroje. Ima li pravde i mira, za one, koji žele samo domovinu svoju koju sanjali su pradjedovi naši. I stalno nam drugi sudbine kroje i govore što je za nas najbolje. I dok Hrvat svoju domovinu sanja i misli da je ima oko nas opet neka tmina. Mnogi su za domovinu sve svoje dali, a opet, kao da smo bez nje ostali. Ništa nije kako Hrvat hoće, kako stoljećima sniva da ima svoju domovinu i malo mira. Hrvat je za svoj dom spreman sve svoje dati, ali nije spreman bez Hrvatske ostati.
 
Kakvi su to ljudi, često se s tugom pitam, dok slobodnu svoju Hrvatsku snivam, kad može rušiti domovinu moju, i još u njoj blagodati uživati. Hrvat, opet nije svoj na svome, jer ništa nije, onako kako je sanja prije, dok je svojim životom branio slobodu svoje domovine. Koliko još svratišta mora proći, da bi do slobode mogao doći. Bleiburg tu je rana nas Hrvata, ubijenih jer su slobodnu Hrvatsku sanjali. Za dom svoj bili spremni i život dati. Koje li tuge, da nam opet sudbinu kroje, oni koji ubili su naše heroje. Ima li igdje takove boli, kao kod Hrvata, koji svoju domovinu voli. Stratišta svuda oko nas, kosti nesahranjene, kosti razbacane za koje nikada nitko, kažnjen nije bio. Ubijeni su samo zato, što su svoju domovinu htjeli. I danas  u našoj naoko slobodnoj domovini, opet neki drugi upravljaju nama, i opet Hrvat stoji, i pati, dok nam drugi sudbinu kroje i zabranjuju ono što je naše, i što Hrvat voli.
I neka čine što žele, al' Hrvat će uvijek ZA BOGA I NAŠU LIJEPU - SPREMAN biti, slobodnu je sanjati i u srcu je nositi.
 

Slavica Vučko

Na listi zločinaca XX. stoljeća nema nigdje NDH niti Poglavnika Ante Pavelića, ali zato ima Broza

 
 
Zaključke i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, predsjednik Vijeća akademik Zvonko Kusić predao je (28. 2. 2018.) dokument na 33 stranice predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Tom prigodom Kusić je naglasio da je Vijeće sastavljeno pluralistički, od ljudi različitih svjetonazora čiji je rad krasio dijalog i razumijevanje u pogledu tema koje su inače prijeporne u društvu.
http://novi.ba/storage/2016/12/30/thumbs/5866993b-f164-425f-a6f1-45e10a0a0a6c-jugoslavija-zastava625pxxxx-690x480.jpg
Aktualnoj hrvatskoj vlasti draža je petokraka od hrvatskih obilježja!
 
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković zahvalio se  akademiku Kusiću na vođenju rada Vijeća... Zahvalio se i svim drugim članicama i članovima vijeća, uglednim znanstvenicima, povjesničarima, politolozima i pravnicima, koji su u proteklih godinu dana kroz visoku razinu kulture međusobnog dijaloga radili na ovom pitanju. Međutim, s domoljubnog stajališta: ''Ovo je bila vatrogasna mjera koja je trebala zadovoljisti interese Plenkovićevih ključnih partnera, prvenstveno Milorada Pupovca'' (dr. Zlatko Hasanbegović). Zaključci i preporuke Vijeća izazvat će u Hrvatskoj još veće emocije u budućnost od onih iz prošlosti, jer i nakon Domovinskog obrambenog rata opet se u Hrvatskoj moramo boriti protiv domaćih i vanjskih neprijatelja i uklanjati njihove srbo-komunističke simbole. Poslovica kaže: ''Nije svako zlo za zlo''. Sada je razvidno koje su osobe alergične na pozdrav ZDS, ne samo u Vijeću - nego i u Hrvatskoj: Andrej Plenković, Jadranka Kosor, Krešo Beljak, Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Milorad Pupovac, Furio Radin, Davor Bernardić i drugi jugojuniori i udbaši. 
 
Ako se usvoje zaključci Vijeća, onda treba ustanoviti drugo Vijeće, koje će nakon dangubljenja godinu dana, donijeti zaključke i preporuke, kako Hrvatska nije trebala proliti toliko krvi i izgubiti tolike ljudske živote zbog izlaska iz Jugoslavije, nego samo promijeniti naziv 'FNRJ' u 'ZB' ('zapadni Balkan'). Onda bi vuk bio sit i sve ovce na broju! Mogli bismo reći, na osnovi zaključaka i preporuka vijeća, da su hrvatske žrtve od Bleiburga do Vukovara - bile uzaludne jer nismo u Domovinskom obrambenom ratu uspjeli osloboditi hrvatski narod od unutarnjih antihrvatskih neprijatelja. Neprijatelje koje smo savladali u ratu ne možemo se njih opet bojati; možda ih trebamo voliti, jer nam ukazuju na naše pogrješke.
 
U 60-godišnjem publicističkom radu nikad nisam citirao Tita, ovoga puta moram, jer je bio u pravu. Naime, Tito je rekao: ''Ja se ne bojim vanjskih protivnika, negu unutarnjih neprijatelja.'' Većina članova Vijeća nije pristala na zabranu krvave petokrake iz Brezovice i Kumrovca, što znači da će ''zvizda još neko vrijeme svjetlucati'' u Banskim dvorima. Još samo što nisu ponovili poruku iz Kumrovca: ''Dok je Tito bio živ, svima nam je bilo bolje.''
 
Predsjednik vlade Plenković titulirao je članove Vijeća: ''ugledni znanstvenici, povjesničari, politolozi i pravnici, uz visoku razinu kulture radili na ovom pitanju.'' Sporne su njihove titule i kultura, jer su mnogi diplomirali i doktorirali kod velesrbina Dejana Jovića, Milorada Pupovca i brojnih ''burazera''; očevidno je koliko ''uglednici'' Vijeća mrze svoju domovinu deklarirajući se za petokraku a osudiše pozdrav ZDS - prisegu hrvatskog naroda za svoju posebnost. U zaključcima Vijeće je usporedilo hrvatski pozdrav sa simbolima totalitarnih režima, ustanovili su da je hrvatski pozdrav Za dom spremni - fašistički pozdrav! Samo zato što su se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vojnici međusobno  hrabrili u pozdravljanju s ZDS, jer su takvu spremnost osjećali i u toj odanosti za Hrvatsku bili spremni dati svoj život, što su mnogi i dali. Zaključke Vijeća komentirala je i Predsjednica RH, rekavši: ''Za dom spremni je stari hrvatski pozdrav, ali je kompromitiran za vrijeme ustaškog režima.''
 
Alternativa tadašnjem režimu NDH bili su partizani i srbočetnici u Hrvatskoj, koji su s petokrakom i kokardom rušili, ne samo ''ustaški režim'', nego državu hrvatskog naroda; ubijali odreda i palili redom sve što je gorit moglo, s ciljem uspostave komunističke Jugoslavije, odnosno crvene Velikosrbije. Stoga i malo razuman čovjek ne može usporediti borbu hrvatskog naroda za svoju državu s borbom neprijatelja hrvatskog naroda za interese jugoslavenskog komunizma i lokalnog četništva; hrvatsku povijest poistovijetiti s fašističkom i nacističkom okupacijom, a osnažilo režim koji je bio krvoločniji od fašističkog režima.
 
Zločinci 20. stoljeća
 
Hitlerov režim, odnosno ''Sile osovina'' odgovorne su za umorstvo 30 milijuna života, a komistički režimi odgovorni su za umorstvo  114 milijuna života, odnosno gotovo četiri (4) puta više od nacističko-fašističkog režima. Tito je na osnovi svoga uvjerenja o bojazni od unutarnjih (domaćih) neprijatelja naredio maskriranje (pokolj) hrvatskog naroda (potencijalnih neprijatelja) i uvršten je u kategoriju s najvećim zločincima u XX. stoljeću. Naime, komunistički režimi koje simbolizira petokraka, odgovorni su za 114 milijuna ljudskih života: Mao Zedong (60 milijuna), Staljin (40 milijuna), Pol Pot (1,7 milijuna), Kim Il Sung (1,6 milijuna), Mengistu Haile Mariam (1,5 milijuna), Tito (preko 1.000.000), Ho Chi Minh (200.000), Castro (30.000) Dakle, komunistički zločini su veći (brojčajniji) za 75 milijuna od žrtva fašizma. Ovo su povijesne činjenice.
 
Kako je uopće moguće svrstavati Nezavisnu Državu Hrvatsku u - fašističku tvorevinu, kad u NDH nije bilo niti jedne hrvatske političke stranke niti vojne jedinice s fašističkim obilježjem. Na listi zločinaca XX. stoljeća, nema nigdje NDH niti Poglavnika Ante Pavelića, izuzev u komunističkoj Jugoslaviji, u Srbiji i među partizanima, koji su se borili protiv države hrvatskog naroda za uspostavu komunističke kolonije u velikosrpskoj komunističkoj Jugoslaviji.
 
Nitko ne može negirati da nije bilo zločinaca i počinjenog zločina u NDH, jer hrvatski je narod branio svoja ognjišta od višebrojnih neprijatelja, te u takvim okolnostima tko je u stanju biti priseban?  No, žrtve su žrtve, i svaka je žrtva zločin. Što je veoma karakteristično, da su kuministi i srbočetnici ubijali Hrvate bez predomišljanja. Nitko od Hrvata, koji su se borili za svoju domovini nije bio pošteđen: ''Hrvat je bio ustaša, a ustaša je bio zločinac i smrtna kazna je ultimativno određena.''  
 
Nisu, doduše, ništa bolje prošli ni hrvatski branitelji iz Domovinskog obrambenog rata, jer i njima se prišiva etiketa ustaštva i zločinačkog pothvata, samo zato što su se borili za svoju samostalnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Zbog borbe za svoju domovinu, mnogi su branitelji, koji su ostali živi, završili na međunarodnim sudovima  ili bili kažnjeni u oslobođenoj Hrvatskoj, ili po jugoslavenskom zakonu u Srbiji.
 
Ako hrvatski narod usvoji (prihvati) prijedlog Vijeća i odluku Vlade da će po ''zakonu'' biti kažnjeni svi koji se budu služili s pozdravom  ''Za dom spremni''; ako, recimo, hrvatski narod pristane na odluku takvog zakona, onda je to kapitulacija, odnosno nismo spremni boriti se za svoj dom i svoju domovinu. Tko može nešto takvo očekivati od hrvatskog naroda, koji je bio spreman kroz stoljeća zubima kidati okove ropstva za svoj dom, u kojem živi njegova hrvatska obitelj, i za svoju domovinu u kojoj živi njegov hrvatski naord. Nadam se, uz pomoć Božju, da hrvatski zastupnici ne će biti ucjenjeni zbog srpsko-četničke manjine (koja je ''ugrožena'') i koju predstavlja vazal beogradskog sistema Milorad Pupovac u Hrvatskom (ne)državnom saboru. Također se nadamo, da domoljubni zastupnici (valjda ih ima u Saboru) ne će pristati na nikakve kompromise zbog pozdrava ZDS, pa ako treba napustiti i saborsku fotelju - neka i to bude!  Hrvatski će narod takve zastupnike nagraditi ponovnim izborom za svoje predstavnike u Hrvatskom državnom saboru.
 

Rudi Tomić

Prilog raspravi o Poslovniku o radu Hrvatskoga sabora

 
 
Neosporno je kako Poslovnik o radu Hrvatskog sabora treba izmijeniti, jer s ovim je postao i „kokošinjac“ i „cirkus“, bogme ponekad i ružnije mjesto, ali ne ću napisati i kakvo - iz poštovanja koje on zaslužuje. Ili, još zaslužuje. Dvije su ključne točke članka koje treba mijenjati: prvo tzv. stanku, a drugo „tehniku“ replike. Pravo na  stanku se zadnjih godinu, dvije maksimalno, zlorabi, na početku sjednice ujutro, a zatim i tijekom dnevnog rada. Saborski „maheri“, usput i zastupnici, željni televizijskih kamera u pravilu odmah navale na „stanke“, k'o muhe na med. Kad se izredaju, predsjedavajući sjednice odredi stanku od deset, petnaest minuta. Elementarna glupost, laž, pri ovakvom korištenju „stanke“, jer zastupnici, „klubovi“ su se već prije dogovorili o temi govora, pa je ovih, obično petnaestak minuta najobičniji prazni hod. Zastupnici za tih petnaestak minuta  uzimaju čik-pauzu za koju je najvažnije kako im je ona plaćena iz proračuna.
http://www.sott.net/image/s17/354475/full/1_52_696x391.jpg
Nemam volje za izračun, ali kad bi se pobrojale minute takvih, nepotrebnih, stanki u financijskoj godini - pa satovi pomnožili s prosječnom satnicom saborskih zastupnika, pa puta broj zastupnika - jer svi su na toj stanci, i oni koji su ju tražili i oni koji nisu, vjerojatno bismo došli do milijunskog iznosa. Naravno, račun je i kompliciraniji, a do pravog iznosa bi se došlo kad bi se računski „obradilo“ svakog zastupnika posebno. E baš bi me zanimalo koliko u godinu dana porezne obveznike u ler gasu, na „stankama“ košta Pernar, koliko Bulj, koliko Maras, Grmoja, Fred Matić…, a koliko Jandroković. Eto siguran sam kako bi se ukupno došlo do milijunskog iznosa. A kako bi bilo da se taj nerad, plaćanje iz proračuna čik-pauze čak i nepušačima oduzme od plaće, pa uplati u neki humanitarni  fond, recimo za oboljelu djecu?
 
Dakle tu vrstu, stanke, stanke na početku zasjedanja treba, prvenstveno zbog ovih razloga poslanički ukinuti. Ako ostane „stanka“ na početku sjednice „derite“ ju gospodo zastupnici odmah - bez čik-pauze. Inače „stanka“ na početku nečesa, pa bilo to i zasjedanje Hrvatskog sabora, a ono naročito, protuhrvatska je rabota - izravno suprotna hrvatskom jeziku, vjerojatno i bilo kojem, još postojećem jeziku, ali i izumrlima. Smisao „stanke“ je stajanje, zastoj, odmor, prekid… nekog kretanja. Imati „stanku“ i prije početka gibanja, govora, da ne kažem još čega sve ne, recimo nekih lijepih „stvari“ - nije stanka, već nešto sasvim drugo. Možda odgoda, možda odustajanje itd. Uostalom ako meni ne vjerujete pitajte profesora semantike Milorada Pupovca, a možda je već dotle stigao, i njegova asistenta Bojana Glavaševića. I tu ću stati pisati, učiniti „stanku“, pa ću, malo kasnije, nastaviti ovu priču o zamkama Poslovnika o radu Hrvatskog sabora. Bit će, nakon stanke, još nastavaka.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 20/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1380 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević