Get Adobe Flash player

Je li išta ostalo od demokratskog pravnog ozračja

 
 
Nakon autorativnog isključenja iz Predsjedništva HDZ-a dvojice bivših ministara vanjskih poslova gospodina Davora Ive Stiera i Mire Kovača od strane Andreja Plenkovića, koji predvodi vladinu koaliciju, čini nam se danas umješnim postaviti pitanje kojim smjerom i kojim kompasom Andrej Plenković nastavlja i vodi ne samo Hrvatsku vladu već i kakvo ozračje stvara potezima svoje politike na stanje duha, njegovanju demokratskih formi javnog upravljanja interesima hrvatskog naroda i hrvatskih građana, konačno koje su reperkusije te vladavine na gospodarsku i svekoliku stabilnost Republike Hrvatske.

Ante Glibota
 
Od očekivanog i instruiranog Europejca, koji je proveo vrijeme po europskim prijestolnicama, veleposlanstvima i Europskom Parlamentu, prirodno je bilo, da smo se mogli ponadati, da je u tom vremenskom periodu aktualni hrvatski predsjednik Vlade naučio uzuse demokratskih formi, da je prihvatio i naučio demokratski abecedar u stvarnosti, a kojim se diče pojedine predvodnice Europske unije, ističući u svim prigodama univerzalne i demokratske dosege demokracije europske civilizacije. Riječ je o uzusima tih istih predvodnica, koje one i djelotvorno provode u svojim strukturiranim demokratskim formama i procesima, društvima, gdje važe ne samo deklarativne, već i nominativne i striktne forme pravne države, ali i respekta osobnosti, individualnosti razmišljanja, pravo na razlike, prava na različitost mišljenja, što je također bitna, sveeuropska spoznaja i stečevina: respekt bližnjega ili drugoga!
 
Nažalost, ne ostaje nam nego da konstatiramo, da od tog svega nadanja Plenković, sve ove ili takve europejske stečevine totalno ignorira, da su izvan njegovog političkog habitusa, koji ga kroz vrijeme koje provodi na čelu Vlade i HDZ-a situiraju kao izrazito bahatog, egocentričnog i nedemokratski inspiriranog političara. Dakako, nitko ne može takove karakterne osobine uključivati u javne funkcije, a pogotovo izvršne funkcije Vlade RH. Možda bi mu javnost dijelom to mogla i oprostiti, da je takva osoba uspješna u svom poslu. Plenković uz sve te karakterne osobine, pokazuje da imamo u čelništvu Vlade RH i izrazito nesposobnog predsjednika Vlade! Njegovom vladavinom, bolje kazano inercijom i nevladanjem, bez globalne vizije socijalne države, ne provođenje neophodnih i prijeko potrebnih reformi društva, nepostojećoj sustavnoj gospodarskoj viziji i politici, cjelovito odsustvo i zanemarene vanjske politike, a isto tako, zanemarene, isplahnute hrvatske kulturne politike…, uveo je beznađe, nered u komunikacijama između Vlade i Predsjednice Republike, uveo na velika vrata depresiju na hrvatski državni prostor, doveo do neviđenih, dramatičnih gotovo tektonskih pomaka na bježanja hrvatske populacije izvan Domovine, a u prvom redu visokoobrazovne i mlade populacije iz republike Hrvatske, dovodeći tako ne samo u opasnost biološku opstojnost Hrvatske države, već zapravo, trasirao i put njenom nestanku!
 
Dovoljno je vidjeti sve te ‘fikuse’ s kojima se okružio u Vladi, pa da se vidi, da iz tako okupljene družine, nema ni traga velikim idejama ili koncepcijama potencijalnih i nužno potrebnih transformacija i hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. Plenković je doveo svoje pobočnice iz Beograda! Potpredsjednicu Vlade za vanjske poslove Pejčinović i potpredsjednicu vlade Dalić, zaduženu za gospodarstvo, koja je zbog njene zlo-aktivnosti morala podnjeti ostavku. Plenković je to također trebao učiniti, jer je on predvodio kao predsjednika Vlade sve ono što je Martina Dalić radila i dakako opetovano i javno te sve njene aktivnosti pokrivao, što potvđujemo i ovdje sa poznatim i kompromitantnim dokumentima. Ne samo faktualno, već i njegovim javnim izjavama! ‘Jedan je grabio, drugi je držao vreću’, kako bi se to pučkim jezikom naš narod izrazio. Svoju saučesnicu, ortakinju, je bacio u provaliju, prisilio na ostavku, a on sada mirno pere ruke, što samo po sebi govori također nešto više o osobi.
 
Jedan mi je značajan hrvatski TV novinar prepričao, kako mu je predsjednika Vlade kazao doslovno, ‘samo ti njih deri (njegove ministre), ali mene nemoj napadati’. Ako je to istina, u što ne sumnjam, to baca i potpuniju svijetlost na takvu jednu ciničnu osobnost, već preciznije situira sliku jednog izopačenog javnog službenika i političara. Tko je vidio uspješnu Vladu, gdje svakim danom vidimo dezavuiranje poteza njegovih članova od strane predsjednika Vlade, posredništvom izabranih medija, uvodeći strahovladu, bez respekta članova vlade, javne prijetnje, packe, prijetnje zastupnicima u Saboru, da se neće više naći na zastupničkim kandidacijskim listama stranke koju vodi, ukoliko ne glasuju Istanbulsku konvenciju… To je stil predsjednika Vlade, to je on !
 
Andrej Plenković ne traži efikasne suradnike, koji se trebaju respektirati, on traži bespogovornu poslušnost, koja udovoljava svim njegovim hirovima i njegovom nemjerljivom egu, kultu njegovog ega. On traži u članovima VRH, zastupnicima u Saboru ‘otirače’ o koje će očistiti svoju obuću, kako bi on ostao čist! Vidjelo se to i u govorima na posljednjem okupljanju u Ciboni, jer je zaista bilo nepodnošljivo slušati kako HDZ-ovi ministri i zastupnici, koji stoje u redu kao na kongresima KPJ veličajući značenje, signifikaciju, uspjehe ‘velikog vođe’, a stranački ‘prvaci’, “perle“ poput Dubravke Šuice, Jandrokovića, Kuščevića, Kalmete, pofarbane svim bojama … su svoju srčanost izražavali i dodvoravali na način da se sticao dojam da se nalazimo na dolasku Titove štafete na stadionu JNA, ili pak da se nalazimo na nekom zboru komosmolaca u Sjevernoj Koreji, kako su ti vrli HDZ-ovci pričali i gradili kult genijalnog vođe Plenkovića, svjedočeći mu njihovu odanost. Podla servilnost njegovih okruženja ide do tih granica, da se u postvašarskom saboru HDZ-a čak statistički obrađuje i analizira koliko je puta ‘veliki genijalni vođa’ dobio pljesaka, odobravanja, kvaliteti drukanja, što zorno pokazuje da se zapravo već nalazimo u zoni opasnih psihičkih devijacija, koje bi se tijekom vremena mogli pretočiti u forme diktatorijalnih metamorfoza i izopačenosti svih vrsta, uz ove već danas nazočne i spomenute koji ne ostavljaju trunku sumnji. Bilo je tu i skupnih izlazaka i pražnjenja dvorane za vrijeme Plenkovićeva autosatisfakcijskog panegirika, ali nitko se nemože oteti dojmu, da je on definitivno “pročitan“, da sva drukanja i posložena navijanja, ga više ne će spasiti na čelu HDZ-a, i dakako, na čelu vlade RH.
 
Treba ipak istaknuti da je tu bio i časnih osoba poput Drage Krpine, jednog od osnivača HDZ-a, koji je odmjerio Plenkoviću od ‘šake do lakta’ kako to i zaslužuje, ali isto tako i Davor Ivo Stier i Ivana Maletić, spasivši na taj način duh poruka i misli utemeljitelja HDZ-a i prvog poglavara i obnovitelja nove hrvatske države Franje Tuđmana. Bilo je tu još ponekih, ali ne brojni stranački pobočnici rekavši Plenkoviću da je Vladu i HDZ pretvorio u klientilističku organizaciju ortačkog kapitalizmu interesnih grupa, što je nespojivo sa duhom stranke, koju je stvorio Franjo Tuđman. 
 
Osobno, nikada nisam bio član ni jedne stranke, moja je jedina stranka Hrvatska, što desetljećima ističem, iako sam do sada redovito glasovao za HDZ, ali dok je Plenković na čelu Vlade i HDZ-a, za takvu stranku više ne želim dati moj glas. Pa da i raspolažem milijunima glasova ni jednoga glasa njemu ne bih udijelio! Ovo isto dijele i mnogi drugi državotvorni Hrvati i domoljubi, bliski prijatelji, znanci.
 
Kao posljednji živući član grupe hrvatskih intelektualaca zatvorenih 11. siječnja 1972., iz koje je potekla i iznjedrena ideja i samih protagonista obnove Hrvatske države, u kojoj su bili Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime  Đodan, Vlatko Pavletić, Vlado Gotovac, Ante Glibota, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica i Ante Bačić, mogu reći da Hrvatska kakovu percipira Andrej Plenković i njegova ortačka družina nije i ne može biti moja Hrvatska, a ona i ne može i nije ona Hrvatska, koju bi najveći dio hrvatskog naroda i hrvatskih građana želio vidjeti, a pogotove ne i moj pokojni prijatelj Franjo Tuđman. To bi trebao shvatiti i sam Plenković, koji je udružio HDZ sa strankama nespojivim sa duhom ideja utemeljitelja HDZ-a, za koje nije dobio potvrdu glasačkog tjela. Jer je normalno kada se ulazi u nove asocijacije, da se traže i potvrde takvih temeljnih promjena orijentacije, koje se reflektira na strategiju vladanja. On vidno misli isključivo o samoodržanju na vlasti, da spasi svoju kožu, kao da je glasačka masa zanemarljiva kategorija na njegovom političkom propinjanju i zadržavanju piramide vlasti, koja mu ostavlja svu slobodu skrivanja tajnih i znanih ortačkih udruga, klijentelizma i marifetluka svih vrsta. Ustvari ovdje je riječ o najjednostavnijoj uzurpaciji, jer Plenković se odmetnuo, postao uzurpatorom, bez demokratskog pokrića. Osobno mu želim poručiti, da povlačim moj glas za njega, da ga ne smatram već prilično vremena dostojnim premijerskoj funkciji VRH, jer me je kao glasača i građanina Hrvatske totalno iznevjerio, pa njemu i njegovoj stranci, dok je on vodi, više ne želim dati moj domoljubni glas. Plenkovića smatram jednim političkim transvestitom, politički i moralno netransparentnim i u konzekvenciji nedoličnim da predsjedava hrvatsku Vladu i bilo kakvu političku stranku u Hrvatskoj.
 
Do sada smo to mišljenje striktno djelili samo sa hrvatskom javnošću, ali od sada ćemo naše analize o njegovoj vladavini i njegovim ‘demokratskim’ uzusima podjeliti i na europskoj sceni pa i šire, kako bi i europska i šira javnost dobila saznanja o kakvoj vrsti svata je riječ. Jer ne dao Bog, da jedna takva izopačena politička figura ne bi eventualno postala dijelom upravljanja ili ekzekutive EU-a, a budući je i on sam i njegov medijsko plaćenički krug već lansirao u tom duhu i probne balone, treba mu reći, da to ne će proći! Shvatili su to i europski diplomati, kada su vidjeli kako je egocentrični i samodopadni Plenković inzistirao da u završnom dokumentu s nedavnog sastanka u Sofiji, na formulaciji o njegovom nominalnom imenu kao domaćinu sljedećeg sastanka iste skupine, umjesto da to bude samo država Hrvatska, ne nominativno jedan političar, šef države ili vlade, kakav je i uzus u toj vrsti deklaracija. Andrej Plenković je zapravo stavio znak jednakosti između sebe i hrvatske države i “privatizirao“ u tom činu Hrvatsku, kao što je francuski kralj Luis XIV., govorio u svom vremenu: L’Etat c’est moi (Država, to sam ja !). Zapravo on je tražio da se samozaštiti, otvori kišobran, jer mu je već gorila vatra ispod nogu, prijetnja da bude prije toga smjenjen, eventualno uhićen, zbog njegovih nepodopština oko Agrokoru i još ponegdje s Martinom Dalić i ostalim članovima udružene zločinačke organizacije. DORH je imao sve elemente u rukama, Predsjednica RH također, ali i oni nisu ispunili njihove ustavne prerogative, što im je bilo za činiti, po dužnosti!
 
Pogled na njegovo okruženje je isto tako znakovit. Imenovao je i ministricu vanjskih poslova, i dopredsjednicu vlade totalno nesposobne sročiti dvije prostoproširene rečenice, totalno odsutne na javnoj sceni, ali dobro informirani kažu zato, navodno sa podebljanim bankovnim računima. O njenoj percepciji vanjske politike da i ne govorimo, zapravo radi se o totalnom rasulu vizije hrvatske vanjske politike, ona jednostavno nije ni opipljiva, nite se o njoj što čuje, zna, o njenim premisama, konceptima, strategiji. Pojavljuje se kao fikus na sjednicama Vlade i to su svi njeni dometi. Kad nemate, ili ne želite ništa javno reći, a vršite visoku javnu funkciju, onda to zaista postaju problematične situacije. Ona ne reagira na izazovne i otrovne čine i strjelice koje se upućuju i pojavljuju u susjedstvima RH, bez bilo kakvih reakcija, a koje nedvosmisleno postavljaju upitnost naše države, njene granice, njenu pravednu borbu za neovisnost, a koje traže jasne javne reakcije od svake države, koja drži do njenog digniteta i u prvom redu od resornog ministra vanjskih poslova. S obzirom na njezin beogradski i drugi background nije ni čudo da se tako ponaša, zar se treba zamjeravati bivšim, ili već skorim, sutrašnjim poslodavcima, koji izdašno podebljavaju njezine već konzistentne bankovne račune. Na istom je tragu bila i zaigrana hotmailica Martina Dalić, njezina bivša kolegica, potpredsjednica VRH zadužena za gospodarstvo, koja je došla također direktno iz Beograda u Vladu na poziv njenog ortaka Plenkovića.
 
Premijer se okružio udbaško, kosovskim strukturama, famoznom ‘Sovom’ i sovićama ili proizišlih iz istog miliea u svom savjetništvu, kako u Vladi, tako isto i u HDZ-u, pa i nekim od njegovih najvažnijih ministara. Razumljivo je da se upitamo kako se to sve zgodno posložilo, konačno ne treba li trag tražiti takvom ponašanju u samom njegovu izvorištu. Pri tome ne treba ovdje ignorirati i samu činjenicu da i otac predsjednika Vlade dolazi upravo iz tog istog miliea. Nije, naime, nepoznanica da je on bio nastavnik predvojničke obuke na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Isto tako nema sumnje, da nitko u takvoj funkciji nije mogao biti predavač predvojničke obuke do provjerenog kosovsko-udbaškog kadra, bivših oficira JNA, ideološki neupitnih i odanih tadašnjem sustavu vrijednosti… On će to svoje iskustvo svoje nastavničko stanje predavača predvojničke obuke zgodno transformirati u novim uvjetima u komunikacijsko-medijskog stručnjaka, konačno promijeniti to nazivlje stručnjaka za predvojničku obuku pa i promijeniti i državu skrasivši se u novim uvjetima u Sloveniji, postavši regionalni expert za ‘komunikacije’. Majka predsjednika Vlade, kako bi to kazao bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović, ‘vojni lekar’, bez obzira na ideje koje Milanović ima, nisu ni malo bezazlene, jer je bivši predsjednik Vlade Milanović u materiji bio savršeno i vrlo dobro informiran, i vrlo je dobro znao o čemu on govori, to dakako nije bila samo neka izborna fora, za žednu galeriju, već potvđuje i daje suptilno naslutiti stanje duha obitelji iz koje predsjednik Vlade Plenković potječe.
 
U ovom ozračju treba gledati i odluke koje je Plenković stvorio oko Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, stavljajući na čelo jednog poslušnika, bez autentičnog značenja i mišljenja, trivijalnog pedigrea, iako nominalno predsjedava na čelu HAZU-a, koja nije imala u svojoj dugoj povijesti takovog minornog i nedoraslog funkciji predsjednika, kao što je Zvonko Kusić. On je tijekom svog dvokratnog mandata u HAZU-u bio samo uspješan u zaglupljivanju hrvatske javnosti statistikom brojem skupova, sastanaka ili organiziranih seansi, veselica, kao da se važnost i kreativnost, reputacija jedne znanstveno-umjetničke nacionalne institucije dobiva statističkim nabildanim brojem susreta ili pak svijedoči o kvaliteti, snazi znanstvenih i kretivnih ideja inspiriranih znanstvenim i umjetničkim, misaonim, literalnim, standardima i razmišljanjima. Takva nas njegova svjedočanstva i manija statistikom skupova HAZU-a podsjeća na ispunjenje sovjetskih petogodišnjih planova, gdje su se primjerice planovi transporta mjerili prenošenja vode u cisternama iz jednog grada u drugi iz iste rijeke i tako ostvarivali ‘velike uspjehe sovjetskog naroda’, premašivali planovi ‘petoljetke’. On je okupio oko sebe ekipu lukrativnih bussines akademika (Zvonimir Kusić, Jakša Barbić, Velimir Neidhardt …) dovodeći HAZU na nivo rugla u hrvatskom društvu, stavljajući upitnom njegovu financijsku samostalnost, kojim su se suprotstavilo nedavno 40-ak redovitih članova HAZU-a javnim prosvjedom protiv načina i autoktatskog upravljanja Kusića i njegovih business akolita u HAZU-u, predodređujući također, tako da se između trojke nasljeđuju, ali se nadamo, da u toj vremešnoj strukturi i instituciji, ima još dovoljno razuma, da se ovom business trojcu HAZU-a čvrsto i odupru i stavi kraj.
 
Dakako, sam Kusić, je bio već prije tog imenovanja protiv bilo kojeg lustracijskog procesa, o čemu sam svojevremeno u nekoliko prigoda i sam pisao. On je bio spreman samo posvijetliti ne lustrirati petokraku zvijezdu i Titove zločine proglasiti neupitnim, a svojim postupkom ne samo da je konsternirao veliki dio članova svoje matične institucije, već i cjelokupne hrvatske javnosti! U tome mu je bio pobočnik i predsjednik Matice Hrvatske Stjepan Damjanović, koji je u zajednici s Igorom Zidićem uništio kroz minula desetljeća Maticu hrvatsku, da je ona više neprepoznatljiva legendarna kulturna institucija hrvatskog naroda, a bila je kulturni i povijesni Olimp, prvijenac hrvatskog naroda, stijeg hrvatske kulture, koji su Igor Zidić i Stjepan Damjanović i društvo njihovih netalentiranih pajdaša, neradnika, lijenčina, pretvorili gotovo u prašinu. Što je Hrvatska javnost otkrila pri TV objavama Povjerenstva u istoj prigodi, sa stupifikacijom, da predsjednik Matice hrvatske, kao i predsjednik HAZU-a, ne samo nije u stanju izreći par prosto-složenih rečenica, već da on ne poznaje ni hrvatsku povijest, a stavljena im je zadaća da prosuđuje o najdelikatnijoj materiji vezanu za recentnu hrvatsku povijest. Da priča bude još tragikomičnija taj isti Damjanović pokretač je ‘Komunikološke škole MH’. Dovoljno je vidjeti početnu stranicu te škole na web stranici MH, da vas natjera na smijeh, ali i nažalost i na suze, što se sve nakupilo u nekad sjajnoj kulturnoj instituciji, čiji sam gotovo prije pola stoljeća bio i radni član, obnovitelj, gdje sam već 1970. godine na centranoj izbornoj skupštini MH, predlagao Franju Tuđmana za predsjednika Matice hrvatske!
 
Naravno, Plenković je imenovao to Povjerenstvo kao farsu, ne kao ozbiljnu nakanu da se ispita i razriješi jedna općehrvatska dilema, koja zapravo nikada nije ni trebala to postati, da je bilo senzitivnih i odmjerenih političara. Tu je bio i još jedan dični “prvak“ predvodnik u Povjerenstvu etiliziranini ravnatelj Leksikografskog Zavoda Hrvatske, Antun Vujić, ideolog SDP-a, koji je ne samo pisao zadnju izbornu strategiju SDP-a, koji se već istakao u njegovom ‘ravnanju’ da je pojedine domoljubne Hrvate isključivao iz Hrvatskoga biografskog leksikona, jer nisu odgovarali po domoljubnom mirisu standardima SDP-ovog bivšeg ministra kulture i SDP-ovog ideologa, koje bi ih jednostavno prekrižio, bez obzira na njihove znanstvene i druge profesionalne dosege za hrvatski narod ili za univerzanu kulturu i bogatstvo njihovih profesionalnih karijera. Istovremeno je postavio, čitav i ogromni broj anonimusa koji ni po znanstvenim i stvarnim kreativnim kriterijima se nikada ne bi mogli približiti u jednoj ozbiljnoj publikaciji kojom su svojevremeno upravljali sjajni leksikografi Tomislav Ladan ili pak Miroslav Krleža. U takve i slične imenovane ‘prvake’ i ruke je postavio predsjednik Vlade Plenković prosudbe o toj najdelikatnijoj materiji, znajući precizno što će biti zaključci takvog nakaradnog Povjerenstva, koji su posloženi u svom najvećem dijelu od falsifikatora povijesnih istina, trabanata ili apologeta bivšeg komunističkog sustava, izuzev par časnih iznimaka. Iluzorno je bilo za očekivati da će on učiniti jedan jedini pomak ili korak o sveobuhvatnoj i nužnoj lustraciji, jer je i njegovo okruženje, njegovi najbliži suradnici su bili osvjedočeni doušnici udbaško-kosovske provenijencije, pa i njegova i njihovenajbliže obitelji bi trebale također proći kroz taj isti filtar i biti i te kako lustrirani, što je u izvjesnom smislu također dio Plenkovićevog problema.
 
Razumljiva je dakle njegova intencija i naputak da se spriječi ne samo lustracija u Hrvatskoj, kao i forme demokratskog izražavanja hrvatskog građanstva. U tome se svijetlu trebaju i gledati Plenkovićevi naputci u stranci, da se spriječe na sve moguće načine i dva referenduma, slobodno i najpravičnije izražavanje demokratske svijesti u jednom demokratskom društvu. On to ne želi, već daje striktne instrukcije, da se to onemogući svim načinima,i svim članovima da u tome sudjeluju, jer njega demokracija ne interesira, jer je on ustvari izdanak jednoumlja! Tko razuman može odbijati referendumska pitanja, kad biračko tijelo izražava potrebu takve verifikacije? Nitko politički razuman, a ni politički obrazovan ne može si dopustiti takav luksuz! Podsjetimo gospodina Plenkovića da je i jedan Dražen Budiša, bio također protiv referenduma o samostalnosti RH, da je potom doveo sa koalicijom SDP na vlast Ivicu Račana, koji su ga totalno marginalizirali, a birači te ‘detalje’ ne zaboravljaju, pa je stvorio u narodu takovu reputaciju, da ni u svom zavičajnom kraju poslije nije mogao dobiti više od koji postotak biračkih glasova, ispod izbornog praga, koja ga je odvojila od bilo kakve izvršne ili političke vlasti, jer mu je nedostojao politički refleks i rezon, politička statura, državnička statura! To se dogodiilo i Ivi Sanaderu s Pupovcem, srpskim etno-busnissmenom u Hrvatskoj. To će se također dogoditi i Andreju Plenkoviću, uz dodatak da bi zbog svojih sudjelovanja u aferi Agrokor, trebao u svakom respektabilnom pravnom poretku u zajednici s Martinom Dalić i njihovim ortacima već boraviti u Remetincu, ne na Markovom trgu. Naravno, samo kada bi Hrvatska bila pravna država, a ona na žalost to nije! Jer hrvatsko sudstvo nije nezavisno, već je teledirigirano od izvršne vlasti i zbog toga je Hrvatska zakrčena i u problemima iz kojih se ne će izvući sve dok ljudi poput Plenkovića, Šeksa ‘Sove’ i drugih ‘sovica’, Božinovića, vuku konce u hrvatskoj politici i drže svoje prste u hrvatskom pravosuđu, policiji, represivnim strukturama…
 
To pokazuje i najnoviji slučaj Zdravka Mamića, kako nalozi o osudi dolaze iz centrale i ljude osuđuju bez dokaza! Ilustrirat ćemo to u jednom slučaju oko Agrokora ali i SMS-ove, mailovi, poruke koje je sam predsjednik Vlade Andrej Plenković primjerice uputio Anti Ramljaku 13. listopada 2017., u 3 :17pm, a koji bez gramatički ispravaka integralno glase : 
»Tempirat cemo uhicenje za naredni
tjedan. ovo sa blogom je preslo sve mjere.
Gledaj da ne budes u hr »
Ramljak mu uzvraca: »Idem u srbiju, kod Brnabicke.
Navodno je bio i IT tamo. Valjda za azil«
 
Što ove poruke, koja se nalazi i u rukama DORH-a, zorno kaže, da u Hrvatskoj nema nezavisnosti sudstva, jer predsjednik Vlade RH, tempira uhićenje građana RH! Ulazi li ta odluka u prerogative njegovih ustavnih odrednica i ovlaštenja? Zasigurno ne, to je najstrože zabranjeno! Bivši predsjednik Sabora Petrov, podnosi kaznenu prijavu, a drugi Predsjednik Sabora Jandroković traži uhitbeni nalog i tjeralice za osumnjičenim, a samo dan poslije ta javna tražnja se izvršava. To su sve javno dobro poznate činjenice. Tko može dakle više spomenuti nezavisnost hrvatskog pravnog sustava i njegove ustavne zagarantirane nezavisnosti, o podjeli uloga u pravnoj državi, o trojedinstvu vlasti? Nitko! Ovo istovremeno znači, da u takvoj jednoj banana državi, svi potencijalni investitori se izlažu ekstremno nesigurnoj pravnoj zaštiti, pa dakle, nije ni čudo, da stranci ne žele investirati u Hrvatsku, označivši je kao jedno trusno, nesigurno pravno područje. Investirati svoj novac u Hrvatsku, značilo bi se izložiti i najvećim poslovnim rizicima. To su i između inih razloga, da se nalazimo na zadnjim mjestima rasta, zaposlenosti, perspektivnosti, i dakako demografske katastrofe i rasula u čitavom EU-u. Razlog je u prvom redu, da nema poduzimanja gospodarskih, pravnih, socijalnih reformi, koje bi te nedostatke u efikasnosti prije svega pravnog sustava i korupcije jednostavno iskorijenila, a vladini čelnici prednjače u tome.
 
Kako drugačije protumačiti ovu poruku koju izmjenjuje Martina Dalić i Plenković, očito oboje nervozni u saznanju da se otkrila njihova prljava rabota vezana na Agrokor, gdje bi čelnici VRH i njihovi ortaci, da postoji pravna država bili već odavno u Remetincu. O tome svjedoči prepiska Dalić-Plenković, a koja bez gramatički i inih ispravaka integralno glase:  
Martina Dalić: »Rijesimo se ramljaka i posaljimo nekog tko ce uistinu unistit dokaze a ne otkrivati afere. Jer u situaciji smo u kojoj je k pustio sve u vecernji a nasi poslovi nisu zavrseni; ako trag dovede do nas trag novca mi padamo. Ne samo ja vec i ti. Ja uvijek mogu reci da si ti idejni zacetnik.«
Odgovor Plenkovića: »Martina smiri se! Nista nije izgubljeno niti gotovo. Uostalom u ovom si kao i svi mi. O R cu zazmisljati ujutro«.
 
Kako smo zapravo u banana republici, naravno ortaštvo, klijentelizam ima otvorene široke staze, sve se nastavlja u duhu business as usual.
Što reći od ostatku zemlje, kad predsjednik Vlade i predsjednici Sabora, prednjače u nepoštivanju Ustava, u ovim prije spomenutim i eklatantinim primjerima kršeći ustavne odrednice RH i poglavito članak 116., koji implicira neovisnost i samostalnost sudbene vlasti, što za sobom nalaže i povlače i određene posljedice, o kojim bi se i sama Predsjednica RH trebala, kao garant ustavnih zasada, izjasniti i pozvati javno na poštivanje ustavnih predispozicija i tužiteljstvo da ureduje.
  
Mi možemo danas ustvditi dok jedan mentalni sklop poput Plenkovića i njegovih pomoćnika upravlja Hrvatskom, da će hrvatska država sve više tonuti, jer oni uopće nemaju vizije, a isto tako ni solucije kako razriješiti sve veću krizu društva, kako pokrenuti gospodarstvo, kako zaposliti nezaposlene, kako riješiti ozbiljnu socijanu krizu, preko 330.000 blokiranih građana, pad kupovne moći i opće nazočno siromaštvo hrvatskog puka. Što je još važnije svijest koji ova vlada i Plenković produciraju ne odgovara ni demokratskim poželjnim standardima, već vuče zemlju u polemike, kontroverze i permanentne sukobe, umjesto da svojim odlukama vodi računa o temeljnim nasljednim povijesno-socijalnim odrednicama hrvatskog naroda, i prilagođava svoju politiku, koja bi mogla otvoriti pozitivne sinergije među hrvatskim građanstvom, otvoriti perspektive razvoja hrvatske države. Plenković i njegova vlada ih samo stimulira nerazumnim odlukama, bježeći od jedne na drugu temu s novim kontroverzama kako bi jednostavno prikrili hrvatski realitet katastrofalnog stanja, skrivajući tako svoju nesposobnost da razriješe globalnu socijalnu, gospodarsku i političku krizu, koju ova Vlada permanentno producira svojim neučinkovitostima i svojim marifetlucima, što ostavlja vrlo ružnu sliku o ovoj Vladi i njenim čelnicima.
 
Na kraju, došlo je vrijeme da njima treba reći otvoreno, ne samo Plenkoviću već i njemu sličnim, izišlih iz udbaško-kosovskih kalupa i mentalnih komunističkih sklopova, ne, Hrvatska vas ne treba! Mi trebamo vjerodostojne, poštene političke lidere, lidere sa znanjem i konzistentnim političkim i moralnim angažmanom, koji će se znati izvrsno okružiti s talentiranim ljudima, s iskustvom, poštenim domoljubima, i tako odgovoriti vjerodostojno narodnim izazovima, u prvom redu trajnim interesima hrvatske države. U ovom traženju trebaju reći svoju riječ i hrabri hrvatski branitelji, čije se svijetle stečevine i ogromne žrtve na ovakav katastrofičan način također dovode u upitnost. Jer Hrvatska ne treba fulirante, lopove, neoudbaše, transvestite svih boja, koji ne vode računa o hrvatskim državnim interesima, koji degradiraju civilnu dimenziju javne i političke vizije i budućnosti hrvatskog građanstva, hrvatske države!
 

Ante Glibota, dopredsjednik Europske Akademije Znanosti, Umjetnosti i Književnosti (EASAL) u Parizu

Na banderi 16. lipnja 1992. je pisalo: "HRVATI! AKO SE DO PONOĆI NE ISELITE BIĆETE SVI POKLANI! SRPSKI ČETNIČKI POKRET I CRNA RUKA"

 
 
Poštovana Jelena i poštovani Željko,
tek sada sam stupio u kontakt s Vama i po dogovoru Vam šaljem moj prvi tekst u vezi događanja u Hrtkovcima početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kao svjedok istih. Vas dvoje ste jedni od pokretača projekta „Nepodobni građani“, odnosno onoga što su neki drugi morali pokrenuti davno ranije, a isti ti „plaćeni Hrvati“ su sve vrijeme od Vas krili i moje postojanje i moju pisanu riječ o Hrtkovcina.
Moje svjedočenje je možda malo neobično (književno) ali je sigurno jedan kvadratić u mozaiku istine u koju želite proniknuti oko tragičnih događaja na svim ovim našim nesretnim prostorima. A samo istina o svakom stradalom, jer on ima ime i prezime, može nas dovesti do katarze poslije koje možemo normalno živjeti. Ovo je moj prvi skromni doprinos rasvjetljavanju istine o progonu Hrvata iz Vojvodine, beskrajno vam se zahvaljujem na svemu što ste do sada učinili, posebno na hrabrosti da inicirate ono što se mnogi nisu usudili, a bili su dužni odavno učiniti, i želim Vam uspjeh u svom radu i stojim Vam uvijek na raspolaganju za dalju suradnju.
Moj tekst možete objaviti u cijelosti, a u dogovoru možemo izvršiti i sve korekcije.
Srdačan pozdrav.
Miroslav Cakić                                                                              
Novi Sad, 15. lipnja 2018.
 
UVOD
 
Miroslav Cakić je rođen u Osijeku 29. svibnja 1944. godine, a kršten je 6. lipnja u crkvi Preslavnog Imena Marijina u osiječkom Donjem Gradu pod imenom Branimir Miroslav Cakić, od oca Paskala Cakića iz Hrtkovaca, rođenog 1908. godine u Hrtkovcima, nastavnika povijesti, i majke Josipe Cakić, djevojačko Brkić, iz Osijeka, rođene u Osijeku 1910. godine, učiteljice. Kao obitelj oni tada žive u Josipinoj roditeljskoj kući u Osijeku, ali kada je Branimir Miroslav imao svega desetak dana Osijek je bombardiran od strane Engleza, pri čemu je kuća u kojoj su živjeli stradala i Josipa je s sinom došla u Hrtkovce, u roditeljsku kuću svog muža, u kojoj su tada živjeli Miroslavov djed po ocu Marko, stric Petar sa suprugom Marijom, čiji je sin jedinac poginuo godinu dana ranije u Bosni kao mobilisan u pričuvni sastav vojske tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, te tetka Tereza, koja se nije udavala. Miroslavov otac je u to vrijeme bio u Bosni kao mobilisani pričuvni časnik tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. 
 
Branimir Miroslav je u Hrtkovcima 1958. godine završio osnovnu školu, a u Rumi 1962. gimnaziju. Pri upisu u gimnaziju morao se „iz administrativnih razloga“ odreći jednog svog imena i zadržao je drugo kršteno ime Miroslav, iako su ga svi u kući i u Hrtkovcima zvali Brana, po prvom krštenom imenu. Arhitektonske studije Miroslav je završio u Ljubljani 1969. godine, a vojni je rok  odslužio 1971. godine na Visu, da bi te iste godine dobio posao u Vukovaru kao stručni predavač u Školskom centru „Stjepan Filipović Stevo“. Tu je predavao samo jednu školsku godinu i poslije ženidbe s Jasminom Šehić iz Banjaluke 1972. prelazi u Zavod za studije i projektovanje u Banjaluci,  gdje radi u svojoj struci pretežno na sanaciji i izgradnji objekata posle velikog potresa iz 1969. godine. Tu dobiva kćer Laru 1972. i sina Sašu 1975. godine.
 
Iz projektnog biroa Miroslav 1974. godine prelazi u Sekretarijat za urbanizam, stambene i komunaslne poslove Opštine Banjaluka gdje je desetak godina rukovodilac sektora za urbanizam. Za to vrijeme dobija stan na korištenje ali poslije razvoda 1985. godine stan ostaje supruzi, a Miroslav s djecom dolazi u Novi Sad, gdje žive kao podstanari sve do odlaska dijece u Hrvatsku 1993. godine, dok je Miroslav u Novom Sadu u tom statusu i danas kao umirovljenik.
 
Miroslavov otac umire 1984. godine, prije toga i drugi ukućani u Hrtkovcima, i od tada tamo živi sama Miroslavova mati. Ona i Miroslav 1992. godine uz postojeću staru kuću dovršavaju novu, u kojoj je ona živjela samo osam mjeseci, kada su svu svoju imovinu u Hrtkovcima, u vlasništvu idealnih plovina, zamjenili za kuću u Hrvatskoj. Od tada Josipa s unucima živi tamo, ali umire u Novom Sadu 1996. godine pri posjeti sinu. Miroslav ju sahranjuje na hrtkovačkom groblju uz svog oca i sve druge pokojne članove obitelji Cakić (staro prezime Tomlekin), koja tu skoro tristo godina ima svoje grobno mjesto.
Miroslav u Novom Sadu dobiva posao u Nacionalnom parku „Fruška gora“ kao samostalni stručni saradnik za investicije, gdje radi na tekućem održavanju postojećih objekata i izgradnji novih, od kojih je najznačajniji Informativni centar na Iriškom vjencu, kao prateći objekat spomenika iz NOB i kao objekat koji treba ujedno da prezentira i Nacionalni park, odnosno cijelu Frušku goru. Objekat je dovršen 1989. godine, a Miroslav je na njemu koprojektant idejnog rješenja, nadzorni organ na izvođenju radova i vršenju svih drugih radnji do tehničkog prijema.
 
U to vrijeme se već nazire raspad SFRJ, a 1991. godine počinju i oružani sukobi. U Hrtkovcima stvar kulminira 1992. godine mitingom Vojislava Šešelja i ubistvom Mijata Štefanca i to leto Miroslav u svom poduzeću traži dva mjeseca neplaćenog odsustva, spaja to sa redovitim godišnjim odmorom i odlazi u Hrtkovce da čuva svoju majku i njihovu imovinu. Tako je svjedok događaja u Hrtkovcima devedesetih godina prošlog stoljeća i ovom prilikom iznosi dio onoga što je tada doživio, vidio ili čuo. Miroslav je još kao gimnazijalac počeo pisati stihove, a od odlaska u mirovinu posvjetio se pisanju pri čemu su mu Hrtkovci osnovna inspiracija. Svoje književne radove potpisuje pod pseudonimom Branimir Miroslav Tomlekin, vidjeti: https://hr.wikipedia.org/wiki/Branimir_Miroslav_Tomlekin
 
Tako su mu zbirke pjesama “Salauka” i “Pjesme koje treba spaliti” te I sve druge knjige vezane za Hrtkovce, ali knjige “Hrtkovci, priče o onome što je nekad bilo”, “Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti” i “Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela”, posebno ova posljednja, svjedoče o genezi hrtkovačke sudbine kroz stoljeća, da bi se 1993. godine sve tako tragično završilo. Miroslav Cakić i njegov otac Paskal Cakić zastupljeni su u Biografskom leksikonu Hrvata istočnog Srijema (izdavači Libera edition d.o.o., Zagreb, i Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2011.), a Miroslav je član HKPD “Jelačić” iz Petrovaradina i HKUPD “Stanislav Preprek” iz Novog Sada, u kojem je dvije godine (2016. i 2017.) bio voditelj Književnog luba, vidjeti: www.stanislavpreprek.org
 
Iako književno djelo, roman, “Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela” (izdavač “Tkanica” d.o.o., Zagreb, 2015.), je autentično svjedočanstvo o tragičnoj završnici sudbine tog sela, s detaljnim opisima događaja, pri čemu se kao najupečatljivije mogu izdvojiti priče “Vjesnik”, “Srbislavci”, “Miting”, “Plakat”, “Ubojstvo”, “Gosti” i “Epilog”, da bi se ves samo iz toga dobila jasna slika onoga što se tada dešavalo u Hrtkovcima. No, to neka ostane kao trajni zapis u hrvatskoj književnosti, a ja, kao autor i ovih napisanih redaka, dat ću svoje prvo svjedočenje u okviru projekta Vojvođanskog građanskog centra iz Novog Sada “Nepodobni građani”, koji se bavi proterivanjem hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tih devedesetih godina prošlog stoljeća.   
 
PISANA RIJEČ KAO TRAJNI TRAG O PROŠLIM DOGAĐAJIMA
 
U kontaktu s gospođom Jelenom Dukarić i gospodinom Željkom Stanetićem, aktivistima projekta “Nepodobni građani”, dogovoreno je da u okviru te inicijative, a kao svjedok dešavanja u Hrtkovcima devedesetih godina prošlog stoljeća, kažem kako sam ih ja vidio i preživljavao. Kao okvir razgovora dato mi je par osnovnih i standardnih pitanja postavljenih svim do sada svjedocima s kojima je razgovarano, pod sugestijom da pored toga mogu iznijeti sve što želim.
 
Iako sam već mnogo govorio o Hrtkovcima, vidjeti između ostalog:
http://www.hkv.hr/razgovori/22840-m-cakic-razgovor-o-stradanjima-hrvata-u-hrtkovcima-se-govori-samo-6-svibnja.htmlili
http://rs.n1info.com/a381161/Vesti/Zupnik-iz-Hrtkovaca-Seselj-da-peca-ne-da-uznemirava-ljude.html), a posebno napisao, držat ću se tog okvira, uz navođenje upravo onog što sam već napisao.    
Dakle, kao odgovore citirat ću ulomke iz mog romana “Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela”, u kojima svaka riječ odgovara apsolutnoj istini, jer Marko je glavni junak romana, ali u pitanju je ono što je doživio sam autor:
 
Pitanje: Kada su počele naznake da će zastrašivanja mještana sela Hrtkovci prerasti u organiziranu stvar?
- U srijedu šesnaestoga lipnja tisuću devetsto devedeset i druge godine, na drvenom električnom stupu ispred crkve u Hrtkovcima, na visini od oko dva i pol metra, tako da ga nitko ne bi mogao dohvatiti, osvanuo je plakat. Na papiru bijele boje, veličine uobičajene za pisaći stroj, crvenim je flomasterom, i dosta urednim rukopisom, latiničnim velikim slovima bilo ispisano:
 
HRVATI!
AKO SE DO PONOĆI NE ISELITE
BIĆETE SVI POKLANI!
SRPSKI ČETNIČKI POKRET I CRNA RUKA
 
Kroz selo je brzo prostrujila vijest da se noćas sprema pokolj i zavladali su velika zabrinutost, nervoza i strah. Još desetak obitelji, većinom onih s malom djecom, otišlo je iz Hrtkovaca toga dana, kuda je i kako je tko mogao. 
U vijest da na banderi pred crkvom stoji plakat o noćašnjoj prijetnji klanjem svih Hrvata koji do ponoći ne isele iz svojih kuća, Marko se htio osobno uvjeriti. Bila je ta vijest toliko strašna i za njega posve nevjerojatna da je u nju mogao vjerovati samo ako taj plakat vidi svojim očima. Sjeo je odmah na bicikl i odjurio na raskršće. Znao je koji je stup u pitanju, jer je ispred crkve bio samo jedan, i u trku se zaustavio pod njime. Bila je istina! Na njemu je stajao plakat s tom monstruoznom prijetnjom.
Teško je opisati što je Marko u tome trenutku osjećao. Zna samo da straha nije bilo ni malo, ali da je prevladavao bijes. Prva mu je pomisao bila strgnuti tu užasnu poruku bezumnika i drznika, koji su smatrali da imaju pravo progoniti Hrvate samo zato što im to nije uspjelo u Hrvatskoj. A ondje su, uz progone i ubijanja Hrvata, stavljali balvane na putove, podizali tri prsta, razvijali četničke zastave i vikali ,,Ovo je Srbija!”. Da su slične stvari radili Hrvati u Vojvodini i uzvikivali ,,Ovo je Hrvatska!” pojeo bi ih prvi mrak.
I taman je naslonio bicikl na banderu, ne bi li, popevši se na njegovu štangu, dohvatio plakat, kada mu je kroz glavu prošla misao da taj papir netko možda čuva i motri na njega sve vrijeme. To se mjesto moglo vidjeti s tavana mnogih kuća u Savskom šoru, a kroz durbin i iz veće razdaljine, pa bi se tako vidjelo šara li tko po njemu, piše ili što precrtava, a posebno da li ga želi strgati. Još bi gora varijanta bila da nije u pitanju samo dvogled, već i snajper, što ne bi bilo nikakvo čudo spram sadržaja samoga plakata i spram situacije u selu.
Marko se vratio kući razmišljajući čitavim putom kako skinuti tu strahotnu stvar s bandere, ali nikomu nije o toj svojoj namjeri ništa ni spomenuo. Uraditi to noću bilo je još riskantnije, a očigledno je da se na skidanje plakata nije usudio niti itko drugi, i plakat je tu stajao danima. Uslikale su ga čak i neke inozemne novinarske ekipe u prolazu kroz Srbislavce.
Međutim, ta prva noć, u kojoj je na plakatu ponoć naznačena kao rok iseljenja svih Hrvata iz Hrtkovaca, nije se puno razlikovala od prethodnih, iako je među preostalim Hrvatima, pa i Mađarima, bilo više straha i opreznosti, ali isto tako i više spremnosti na otpor. Naravno da nitko, osim sasvim male djece i nemoćnih starih ljudi, nije spavao ni tu noć, kao ni mnogih prethodnih, jer je iseljavanje iz Hrtkovaca tih dana bilo najveće, a plakat ga je još i ubrzao i pridonio da takvu odluku donesu i neki koji nisu imali namjeru otići. Ipak je svakome bilo jasno da se toliki broj ljudi ne može poklati za jednu noć. No, na tu kartu nije smio igrati nitko. A to se plakatom i željelo, uliti strah u kosti Hrtkovčanima i ubrzati njihovo iseljavanje.    
 
Pitanje: Što se dešavalo Vama i članovima Vaše obitelji, da li ste pretrpjeli neku vrstu nasilja i kada ste odlučili da napustite svoj dom?
- Marko nije želio napustiti kuću, govoreći da će se stvar smiriti i da će poslije nekog vremena sve biti po starom, a u obrani svoga doma nije se ni s kime udružio. Ako se Hrtkovčani budu organizirano branili, moguće je da bi u nekoj budućoj državi odgovarali za udruženo neprijateljsko djelovanje. S druge strane, Marko nije želio ni da ga istjeraju iz njegove kuće i s njegove zemlje samo s time što će ga zastrašivati. Odlučio je kuću braniti sam, pa što ispadne. Dovoljnu snagu za to mu je davala i sama pomisao na svu krv i znoj Tomlekinih kojima su stoljećima natapali svaku stopu ove zemlje. A još dodatnu mu je snagu davala njegova mati, koja je bila svjesna da na taj način oboje mogu poginuti, ali koja je isto tako imala toliko ponosa i hrabrosti da je smatrala da ako ona, pa čak i njezin sin jedinac, poginu na ovaj način, čine jedinu ispravnu stvar.
Što se djece tiče Marko je bio manje-više miran, jer su ona ostala u Novom Sadu i valjda bi se nekako snašla u životu ako bi njihov otac i njihova baka stradali. Na poslu je Marko, kako je već rečeno, uzeo godišnji odmor i dva mjeseca neplaćena odsustva. Tamo su znali što se događa u Hrtkovcima i velikodušno su mu odobrili toliko odsustvo, sigurni da se on više nikada ne će vratiti na posao. A hoće li se zaista vratiti, nije ni on sam znao. 
Tako je Marko dospio u situaciju da možda i životom plati odluku da ne ide iz svoje kuće, no, na sve su strane po bivšoj Jugoslaviji letjele glave, pa jedna više ili jedna manje nije od značaja.
Svaku je noć Marko molio Boga da četnici ne upadnu u njegovu kuću, ali, učine li to, bio je pripravan to spriječiti. Zato je sve bilo zamračeno i zato su bila otvorena sva vrata na kući, na svima sobama, terasama, predsoblju, kuhinji, garaži i šupi. Pretpostavljao je da će biti snalažljiviji u vlastitoj kući, koja je inače sličila na mali labirint, od onih koji bi se u njoj našli prvi put, i još u noći. A postojala je i nada da se poslije eventualne njihove premoći, preko bašte, dokopa Dobreča. No, prevladavala je surova realnost da bi i on i njegova mati pri tom stradali.
Preko dana je Marko spavao i mati bi ga budila samo za ručak, ili kada bi u njihovu kuću navratio tko od nepoznatih i nezvanih gostiju. A bilo ih je  svaki dan, iako je kuća bila na kraju sela i uvučena u avliju iza stare kuće, odnosno iza kafića, koji već odavna nije radio, premda ni mati ni on nisu bili na zloglasnom popisu ,,ustaša koji su pomagali Tuđmana”.
 
Neki od ovih ,,gostiju” bili su fini i ljubazni ljudi, kojima su u mjesnom uredu, ovdje u Srbislavcima, rekli da Tomlekini žele mijenjati kuću, i takvi su s velikom nelagodnosti pitali bi li oni mijenjali svoju imovinu za njihovu, tamo negdje, u nekom selu u Slavoniji, Lici ili Dalmaciji. Markova bi ih mati ponudila kavom, sokovima, pićem ili kolačima, i često su Marko i ona s njima dugo razgovarali, ali su odlučno odbijali svaki nagovor za zamjenu kuće.
Ali, nekoliko su puta ovi gosti, galameći već pred kućom na šoru, upadali napiti, bradati i naoružani, u manjim ili većim skupinama, i još s kapije im psovali majku ustašku. Marko je znao da preko dana nisu bili previše nasilni i tada je skrivao svoj pištolj na tavanu stare kuće, a s tom je bandom razgovarao mirno, ne pokazujući nikakav strah i sve vrijeme tvrdeći da on i njegova mati ne će mijenjati svoju kuću za bilo koju ili bilo čiju, koliko god takva vrijedila i bilo gdje se nalazila.
Znao je Marko i da bi u još teži zločin od Piršićevog ubojstva spadalo to da on i mati stradaju ne braneći se u svojoj kući usred bijela dana, te se nadao da nitko ipak ne bi počinio ubojstvo na taj način.
Onda su jednoga dana došla trojica. King je bijesno lajao, ali mu Marko još nikada nije naredio da napadne, pa ni ovog puta.
– Je l' i ovo ustaška kuća?! – bilo je prvo čime se, vičući, obratila Marku prljava, masna i bradata spodoba.
Marko nije ništa odgovorio.     
– Imaš li djece, svinjo ustaška?!
– Imam.
– A gdje su ti djeca, u ,,zengama”, aaaa, mater ti jebem ustašku?!
– Ovo je moja majka – pokazao je Marko na svoju mater, koja je u ovakvim situacijama, uvijek isto tako mirno kao i on, stajala pored njega s odlučnim izrazom na licu, koji je govorio da ni ona ne će ustuknuti pred ovim primitivcima.
– Koliko imaš djece? Gdje su ti djeca i što rade?
– Imam dvoje. Kćerka studira u Beogradu, a sin ide u srednju školu u Novom Sadu.
– Studiraju ustašići u Srbiji! I idu u srednju školu u Srbiji! Ala ste vi Hrvati pametni! A znaš li da naša djeca ne mogu više studirati u Hrvatskoj, je l', bre?!
Četnik očigledno nije bio izbjeglica iz Hrvatske.
– A ovaj časni Srbin – pokazao je na sredovječnog čovjeka do sebe – morao je djecu poslati u inozemstvo i sad je došao da ti ponudi svoju kuću u Hrvatskoj za ovo tvoje sranje.
Sredovječni „časni Srbin“ je očito intelektualac, ali sada je izgledao kao ruina od čovjeka. Nije ništa govorio, izgledao je kao da je odsutan i da uopće nije svjestan o čemu se ovdje radi.
– Ja i moja mati ne ćemo ništa mijenjati – rekao je tiho ali odlučno Marko.
– Mijenjat ćeš se ti, mijenjati, još kako! Misliš da su njega tamo ustaše nešto pitale, aaaa, bre?! – pokazivao je na sredovječnog čovjeka, sada već urlajući i lijevom rukom nervozno otkrivajući maskirnu vojničku bluzu, tako da se vidio pištolj za pojasom.
Treći čovjek, koji je dotad šutio, a izgledao je kao pravi kriminalac, približio se Marku u tom trenutku i tiho mu, skoro na uho, rekao:
– Ako te on ne ubije, ja ću zaklati i tebe i tvoju mater. Mijenjaj se, budalo ustaška!
 
Iako tihe, ove riječi je čula i Markova mati. Marko ju je pogledao i nikada ju nije vidio mirniju i najednom mu je sve ovo nalikovalo kazališnoj predstavi nekog suludog komada. Ako ih ovaj lik zakolje, što je po scenariju moguće, kada se sve završi, on i njegova mati će na kraju predstave ustati i dobiti ogromni pljesak. Moraju sada samo dobro glumiti, da ne bi razočarali publiku.
Od tog trenutka Marko zaista nije znao što je realnost, a što predstava. On ima ulogu napadnutog koji ni po cijenu svog života i života svoje majke ne popušta. Odigrat će to bez poteškoća, a vidi i da se njegova mati saživila s likom majke napadnutog koji ne će popustiti ni po koju cijenu svoga života, te ni ona ne će popustiti po cijenu svojega i sinovljeva života.
– Mi ne ćemo mijenjati našu kuću – rekao je Marko skoro teatralno, baš kao na sceni, a ni glas nije bio njegov.
Na to je kriminalac polako vadio nož, a četnik je od sredovječnog čovjeka, sav razjaren, tražio neki papir. Kada mu ga je ovaj dao, tresnuo ga je na stol i povikao:
– Tu potpiši, ako ti je život mio, bre!
– Što trebam potpisati?
– Ugovor o zamjeni, ustašku ti majku jebem!
– Mi ne ćemo mijenjati našu kuću, možete nas slobodno ubiti – rekla je Markova mati.
– Ja sam dobrovoljac s ratišta i misliš li da mi je teško pobiti vas? – bio je izvan sebe četnik i izvadio je pištolj.
– Takvih sam se ja već naubijao! – derao se kriminalac dok je prilazio Markovoj majci s nožem u ruci.
Marko je još jednom pogledao svoju majku i zaključio da se uloge ne mijenjaju, nema improvizacije.
Zgledala su se i ostala tri aktera ove sulude predstave i vidjelo se da oni baš i nisu bili sasvim sigurni u svoje role. A onda je sredovječni čovjek najednom poskočio kao da je tek tog trenutka shvatio o čemu se radi. Zgrabio je onaj ,,ugovor” sa stola i kao vjetar izletio iz dnevne sobe. Četnik i kriminalac ostadoše zbunjeni, a onda i oni potrčaše za njime.
– Jeb'o vas Tuđman! – dobacio je u trku četnik, a King je nasrnuo na njih i bez komande. Marko se bojao da ovi luđaci ne ubiju Kinga, ali srećom su se dokopali kapije bez obostranih posljedica.
I Marko i njegova mati još dugo nisu mogli izaći iz likova toga igrokaza u koji ih je ubacio život. Do navečer su sjedili tu, u dnevnoj sobi, bez riječi, a tek su onda razgovarali o onome što im se dogodilo i o onome što se sve u Hrtkovcima događa.
– Bi li ipak trebali otići odavle zbog Vesne i Igora? – rekla je Markova mati kao da već nagovara Marka na promjenu stajališta oko zamjene imovine.
– Ja, majko, ne ću u Hrvatsku, a djeca mogu ići samo s tobom, nikako sama – rekao joj je tada Marko i pokazao da postoji mogućnost da se nešto učini u tom smislu.
– Ja ću, ako se tako dogovorite, ići s djecom i bez tebe, ali nisam vjerovala da si toliko vezan za Hrtkovce. U njima si završio samo pučku školu i od tada si ovdje gost. A, sjećaš se, iz Ljubljane sa studija, jednom nisi došao čitavih sedam mjeseci! S Visa, iz vojske, nisi dolazio sve vrijeme, skoro jedanaest mjeseci. Dok si radio u Vukovaru, nisi dolazio baš svake nedjelje, a Vukovar je tako blizu. Iz Banja Luke te nije bilo po nekoliko mjeseci i zaredao si dolaziti za svaki vikend tek posljednjih godina, kada si dovodio djecu, i mislila sam da je to samo zbog njih.
– Svakao je zbog njih, ali znaš dobro da sam ja na cijleom svijetu samo ovdje kod kuće, bez obzira gdje sam i koliko dugo bio bilo gdje. A odlazak negdje drugdje iz moje Vojvodine, bilo bi kao da se iz ove crnice čupa tristogodišnji hrast i bez korijenja pokušava presaditi na beton.
 
Pitanje: Što je država uradila da stane u zaštitu svojih građana?
- Plakat na banderi kod crkve jest ubrzao iseljavanje, ali je i udružio one koji nisu htjeli ni po koju cijenu otići. Počelo je noćno stražarenje više udruženih obitelji, gdje bi se u jednoj kući sakupilo i desetak odraslih muškaraca s lovačkim puškama, ponekim pištoljem, noževima, sjekirama i sličnim stvarima s kojima se moglo braniti.
Plakat na banderi pred crkvom stajao je petnaestak dana, sve do prvoga ubojstva, a tek mjesec dana poslije toga u Srbislavce su došli specijalci iz Novoga Sada. Plakat je nestao i, premda su ga u međuvremenu snimili mnogi fotoreporteri i novinari, čak i iz stranih zemalja, ovdje se još uvijek nije mogao naći nijedan članak ili vijest na radiju ili televiziji o događajima u Hrtkovcima.
Specijalci su bili stacionirani u Hrtkovcima samo preko dana, a, inače, kada su došli – sve je već bilo gotovo. Poslije ubojstva Mijata Štefanca, iseljavanje u Hrtkovcima je u kratkom roku bilo takvoga intenziteta da je zapravo bilo završeno. Tako su i noći, premda specijalaca nije bilo, postale nešto mirnije i prorijedili su se upadi u hrvatske i mađarske kuće. Na koncu konca, ono Hrvata i Mađara što je ostalo nisu više bili ni interesantni. Poglavito su to bile starije osobe, kao što je to bila i Markova osamdeset i dvije godine stara mati.
 

Miroslav Cakić, Novi Sad, 15. lipnja 2018. godine

Bili smo u opreci sa shvaćenjem da je umjetnost cilj a ne sredstvo

 
 
Vlado Martek (1951.) istaknuti je suvremeni hrvatski umjetnik, osobiti trag je ostavio svojim istupima  s  grupom šestorice umjetnika.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/05/web_image/vlado_martek.jpg
• Gospodine Martek, Vi ste najzastupljeniji autor u fundusu Muzeja Suvremene umjetnosti s dvadeset djela, iza Vas je Mio Vesović s četrnaest itd.
= Zgodna je ta činjenica da sam ja najzastupljeniji u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti. Pitali su me na otvorenju, jesam li stoga i najbolji umjetnik? To se mora demistificirati. Ja sam puno i darovao, dosta su mi i otkupili. Oduvijek sam shvaćao da je jako važno da radovi budu u Muzeju. Volio sam darovati ali su moje darove htjeli uzeti jer su moji radovi bili dobri, u tome je kvaka.
 
• Zanimljivo je Vaše djelovanje. Jeste li ikada imali problema s vlasti?
= Nikada, mi se nismo bavili politikom. Iza nas je stajala Galerija suvremene umjetnosti i preko njih smo dobivali dozvole za akcije na ulici. U to doba su „gorgonaši“ vladali Galerijom, direktor je bio Putar, tu je bio i Bašičević i oni su prepoznali naš potencijal.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/36794/vlado_martek_3.jpg
• Vi ste bili u opreci s oficijelnom umjetnosti.
= Tako je. Bili smo u opreci sa shvaćenjem da je umjetnost cilj a ne sredstvo. U ono doba je bio ideal približiti život umjetnosti, kroz akcije, performanse. I mi smo u tom pravcu krenuli. Mi smo imali namjeru da sebe ostvarimo ali ne na klasičan način, željeli smo svjedočiti o umjetnosti kao sredstvu. Radili smo akcije i izložbe po ulicama ne u službenim galerijama. To je bila jedna vrst žrtvovanja.
 
• Kakav je bio odjek u javnosti?
= Neformalno, bilo je jako puno komentara. Medijski, to je bilo dosta negativno dočekano i od nekih mladih kritičara, mi smo za njih bili potpuni kaos u kome se oni uopće ne mogu snaći. Mi smo startali s dosta neprihvaćanja. Svatko od nas je radio na demistifikaciji svoga medija. Ja sam se bavio demistifikacijom, demontažom poezije, to je bila predpoezija. Mi smo željeli pokazati novi pogled.
 
• Što je preostalo od djelovanja Vaše grupe šestorice?
= Preostao je i može se vidjeti, akcionizam i želja, spremnost da se nekonvencionalno djeluje. Grupe šestorice je otvorila stranicu karnevalizacije umjetnosti. Naravno, bilo je i slutnje da će umjetnost izgubiti svoje granice i mi smo tome doprinijeli. Danas sam na suprotnoj poziciji, nekada mi je bio ideal, spoj života i umjetnosti. Danas idealiziram granice između života i umjetnosti. Danas je umjetnost previše propulzivna. Također, danas umjetnost ne znači jako mnogo. U kasnijim sam radovima uvijek želio isprovocirati kroz umjetnost, želju za promjenom, za drugačijim gledanjem.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2018/05/Vlado-Martek-5-500x280.jpg
• Vi ste i danas aktivni? I dalje stvarate?
= Da. Idealizam s kojim sam krenuo i danas je tu. Iako sam okorjeli konceptualist. Objavljujem knjige poezije, izlažem. Radim slikarstvo. Trenutno sudjelujem na izložbi fotografija. I dalje me jako zanimaju slikarstvo, fotografija, poezija. Ja sam predpjesnik, predslikar, predfotograf. Zanima me ta pozicija prije, pozicija koju pokušavam osvijetliti, želim ukazati na to da bi svaki kreativac trebao dobro razmisliti prije nego li krene u realizaciju umjetničkog djela. Kreativnost je sekundarna snaga umjetnosti. Na tome se nešto bazira, ali su važne odluke i svjedočenja. Moja umjetnost je pričanje o njoj.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 862 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević