Get Adobe Flash player

Osnivanje agencije protiv istine u medijima tipična je boljševička mjera Macrona i Merkel

 
 
Mediju u Hrvatskoj, mainstream, vladajuću, možemo mirne duše - ne znam je li i slobodno, nazvati - cenzurom. Mainstream cenzurom. Matematički to možemo izraziti formulom medija = cenzura (M = C). Šarenilo, fingirana raznolikost, služi tek stvaranju privida slobode, s jedne strane, te zaglupljivanju konzumenata s druge. Ista priča, narativ, s obje. („Narativ“ bih inače preveo kao „cementiv“!) Pojava nije lokalna već globalna, svugdje tamo gdje se kunu u „demokraciju“ i „slobodu“, dok neke, i vjerske i „sekularne“, diktature koje se toga ne srame prakticiraju „klasičnu“ cenzuru, s batinom, pravom  pravcatom. I tako je na zemljici „ravnoj“ svugdje, medija = cenzura.
https://i0.wp.com/goachronicle.com/wp-content/uploads/2019/01/GettyImages-813831822-714x4761.jpg?zoom=2.625&resize=380%2C253&ssl=1
Prebacivši se u biologiju mogli bismo ustvrditi kako se radi o - monokulturi, a svaka druga biljka koja se u njoj pojavi ubija se otrovom, herbicidima. (Šifra Monsanto, bivši, sakrio se pod Bayer.) Kao da na Zemljici (zemlji) preko svih meridijana i paralela (zamišljenih vijuga) raste samo, GMO soja. Raznolikost, biološka, sve manja i manja. Rezultat ove jednadžbe je i sljedeći: Istina je, uglavnom, ono o čemu medija šuti, prekriva šutnjom, na različite načine i s različitim materijalima, dok je ono o čemu izvještava propaganda i laž (lažne vijesti). Ili: medija služi kako bi vas natjerala da vidite ono što ne vidite, a ne vidite ono što vidite. Kako se na internetu još mogu pronaći rupice kroz koje bi mogla promaći istina i sloboda, to će se uskoro, zakonski, začepiti. Začepit će se i administrativnom mjerom - osnivanjem nekakve agencije koja će također – administrativno - moći suditi. Tipična boljševička mjera u ruhu novoga totalitarizma. (Tamo se doduše nisu mučili s novim „agencijama“, bila im je dostatna stara tajna policija.) Čepit će se po EUniji, što prije kako bi se osigurali uvjeti za „slobodne“ i „poštene“ izbore za EU parlament. Pobjednici bi trebali biti „M i M“ „stranka“, Merkel i Macron, a rezultat bi se postigao - cenzurom cenzure.
 

Mato Dretvić Filakov

U Dusini je Armija BiH započela rat protiv Hrvata

 
 
Dusina je ogledni primjer etničkog čišćenja što su ga provodili muslimani diljem hrvatskih područja u vrijeme dok su ih opkoljavali, razarali, palili kuće, pljačkali, ubijali i progonili. Na današnji dan 26. siječnja 1993. Armija BiH počinila je veliki zločin i pokolj civila u Dusini pored Zenice kojim je počeo otvoreni sukob Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.Pritisnuti značajnim vojnim porazima protiv Srba na velikom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine, Armija BiH se okrenula osvajanju teritorija „od Hrvata“ želeći na taj način kompenzirati gubitke na drugoj strani.Zbog toga je izvršila pokolj nevinih ljudi u selu Dusina pored Zenice u kojem je 80 posto stanovništva bilo bošnjačko, a maleni ostatak činili su Hrvati.Tog dana su pripadnici 7. muslimanske brdske brigade koja je bila sastavljena od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora ubilo 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu.
https://poskok.info/wp-content/uploads/2018/01/Slika-zaslona-2018-01-25-u-10.50.20-1.jpg
Taj monstruozni zločin stvorio je veliku napetost u odnosima Hrvata i Bošnjaka koji su uskoro eskalirali u otvoreni rat. Cilj tog rata bio je potisnuti i etnički očistiti Hrvate iz središnje Bosne gdje su živjeli od pamtivijeka i bili najstariji narod, te naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod vlašću Srba. To je sasvim u suprotnosti sa percepcijom nametanom od domaćih antihrvatskih medija i dijela političara okupljenih u širem krugu oko bivšeg predsjednika Mesića o Bošnjacima kao jedinim i nevinim žrtvama u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, te navodnoj agresiji Hrvatske na BiH. Cilj Bošnjaka bio je ispresijecati hrvatska područja srednje Bosne i onda ih jednostavno osvojiti jedno po jedno, raseliti Hrvate i u njihove domove naseliti Bošnjake, prenosi kamenjar.com. Rezultat ove politike bio je bošnjačko-muslimanski rat u srednjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, te velike migracije i preseljenja stanovništva, uglavnom Hrvata, iz Kaknja, Vareša, Zenice, Travnika, Bugojna, Konjica, Jablanice i dr. Od prijeratnih 231 Hrvata Dusine danas u mjestu ne živi nijedan Hrvat.
 
26. siječnja 1993. – dan kada je džihad A. Izetbegovića uništio BiH
 
Što razlikuje teroristički napad na WTC tornjeve 11. 9. 2001. od terorističkog napada na Dusinu 26. 1. 1993. daleko prije eskalacije bošnjačko-hrvatskog  rata? Na prvu događaji su posve različiti. Na drugu povezuje ih mržnja i ideologija te sastav sudionika i napadača. Zločin u NYC urađen je u ime džihada. I povike džihada. Zločin u Dusini urađen je u ime džihada i uz povike džihada. Razlikuje ga međutim nekoliko ključnih stvari koje ćemo pojasniti u nastavku. Međunarodna zajednica pokazala je  interes za otkrivanje identiteta zločinaca iz NYC. Pronađeni su. Otkriveno je da su neki od tih džihadista bili i u Dusini. Međunarodna zajednica ostala je škiljiti na jedno oko kad se dogodila Dusina. Iako je ona ekstremno važna. Zašto? Zato što je zločin u Dusini počinila jedna europska vojska, jedne države, no uz džihadističke manire. Ne dakle došljaci s Istoka nego domaći momci. Postoji još nekoliko poveznica. Ime stanovitog Alispahića spominje se i kod preživjelih svjedoka Dusine. Isti taj Alispahić dolazi na američku crnu listu nakon 11. 9. 2001. Zbog poveznica s Osamom bin Ladenom.
 
Možemo li biti naivni pa vjerovati kako Bin Laden i bliskoistične teror grupe nemaju ništa s mudžahedinima i da su oni u BIH dolazili stihijski i bez patronata istih onih organizaija koje je SAD u međuvremenu raskrinkala? Zašto je svijet dakle ostao šutjeti na Dusinu? Onako kako šuti i danas. Sedma muslimanska dakle, prva je brigada Armije BiH koja je javno proglasila džihad. Nisu to više momci u polupartizanskim odorama. To nije etnički mješovita brigada. U Dusini se pojavljuju kao hipsteri, kao  mudžahedini koji su ideološki, modno i kulturološki postali pravo i kasnije, kako će se rat razvijati, dominantno lice A BiH. Svjedoče o tome i izjave nekadašnjih Alijinh suradnika koji su ga optužili za islamizaciju armije.
 
Novi val odijevanja, novi đir oblikovanja brade, novi način “obrade” zarobljenika, novi stil borbe Armije BiH, novi ukusi u glazbi i ratnim popevkama, tako su u 7-oj muslimanskoj, omiljenoj brigadi Alije Izetbegovića u potpunosti zaživjeli. I kako danas vidimo, ostali su i ostat će zauvijek amnestirani. Jer pos'o je bio dobar, a para laka. Sponzor jako moćan. BiH je bila tek samo simulakrum, područje za uvježbavanje. A BiH preko Sedme javno se deklarirala kao džihad. Snimak koji ćete vidjeti to zorno dokazuje. I kao takva je dočekala kraj rata. I kao takva je primila zlatne ljiljane i srebrne  štitove. Oni koji su naše sugrađane ubijali na pravdi Boga, čak i djecu, danas su korisnici proračuna koji i mi punimo. Mi Bošnjaci, Srbi, Hrvati koji jesmo protiv islamističkih ideja u BIH.
 
Međunarodna zajednica, s druge strane, nije pokazala interes za otkrivanje zločinaca iz Dusine. Naročito ne Haaški sud. Zašto? Zato što preko Dusine pada jednostrana teza o hrvatskom krimenu stvaranja Banovine i čišćenja cijelih bošnjačkih gradova. Pada teza da su Hrvati prvi napali. Uz put budi upitano, koji to grad u Bosni je HVO počistio od Bošnjaka nakon upornih napada u cilju stvaranja Banovine? Možda Travnik? Fojnicu? Možda Bugojno? Koji točno grad smo do iznemoglosti granatirali da iz njega protjeramo Bošnjake? Nije li Fojnica uzeta i vraćena Armiji BiH? Nije li HVO mogao uzeti Mostar da je htio? Koji su to logori HVO-a na prostoru Srednje Bosne u koje su Hrvati utamničili tisuće Bošnjaka? I tko je otvarao logore po Bosni? Armija ili HVO? Koliko je Bošnjaka Srednje Bosne završilo u logorima HVO-a? Ako je UZP imao za cilj banovinu nije li logično da se logori otvaraju u daleko većoj mjeri u Bosni nego u Hercegovini? Kada nastaju logori u Hercegovini? Poslije Konjica ili prije Konjica? Tko je naredio napad na HVO u Konjicu? Otkud logori Armije BiH za Hrvate i Srbe ako Armija BiH nije radila zločine? Otkud silovanja u tim logorima? I kako to da presude u Haagu po tom pitanju nema? Dok se u BiH daju simbolične kazne šefovima bošnjačkih logora. Koji su to gradovi u koje su Hrvati zaustavili povratak izbjeglih? Možda Jajce? Možda Stolac? Koliki je povratak danas u Bugujno, Konjic, Jablanicu? I zašto ga nema? Kao ni optužnica za Bugojno? Dusina je, podsjećamo, zločin koji se događa već prvi mjesec 1993. Daleko je vremenski ispred vremena za koji je presuđen UZP. Kako vrijeme u BiH bude odmicalo Dusina će se sve jače spominjati.
 
Dusinu ne čini El Mudžanid. On je tu tek supervizorski, tek da provjeri ubijaju li polaznici tečaja džihadluka, mladi muhmini, u skladu s običajima džihada, onako kako se to mora raditi. Dusinu čini dakle vojska koje se politički i vojni vrh u Sarajevu ne stidi kako se danas navodno stide El Mudžahida. I danas su oni ponosni na njih. Priznaju Sedmu kao legalan dio tzv. ABiH. Šef 7. muslimanske danas je odlikovan čovjek. Mirovinu mu plaća i žena koja ga je optužila da joj je osobno mužu izvadio srce. Supruga pokojnog Kreše Rajića. Radi se o brigadi čiji prvi čovjek, pred Alijom govori – “ovo je vojska džihada. Zapad neumitno propada. Ovdje, u Bosni, Čečeniji, Afganistanu, jedna je borba”. Jedan svijet dakle, jedna borba. Jedan islamski kalifat jedna borba. Zvuči soroševski ali nije.
 
Džihadizacijom Armije BiH BiH postaje kalifat prije kalifata
 
Nije to dakle borba građana protiv okupatora nit' protiv korupcije. Nitko nikog u Dusini nije okupirao pa da Alijina Antifa mora reagirati s povikom Smrt fašizmu, tekbir narodu. Patković jasno kaže za što se on bori. On se bori za Islam. Bosna bez Islama, ili Bosna jednakih, nije nešto u čemu on vidi motiv svoje borbe. I ne postoji razlika između njega džihadiste ili bilo kojeg drugog džihadiste Čečenije, Afganistana, Sirije. To je jedna borba, kaže Patković. Uostalom svjedoči tome i brojni vojnik Čečenije, Jordana, Sirije, koji u trenutku dok Patković pjeni i pozorno sluša. Stoga je tu ključna razlika između pripadnika Armije BiH u Dusini i pripadnika Armije BIH u New Yorku. U New Yorku ubija klasični terorizam, terorizam bez glave i repa, stihijski terorizam. Doduše umrežen. Prema CIA-i umrežen čak s diplomatskim kadrovima BiH. Živaljima i Alispahićima. No u Dusini ubija etatizirani džihad. Vojnik Države BiH, ne vojnik s ulice, vojnik dakle naše države koji građaninu BiH vadi srce, samo zato jer je taj građanin kršćanin a on nije. To je čisti čin patološke mržnje. Kad imaš potrebu, i samo zato jer ga on, pripadnik državnog džihada ima pravo ubiti. Država, džihadizacijom Armije BiH tako postaje kalifat prije kalifata. Prvi europski podržavljeni džihad. Sud koji ne istražuje tko je Rajiću izvadio srce postaje talac i poštovatelj kalifata.
 
Činjenica da ista ta država potom oprašta taj zločin, potvrđuje ovu tezu. Jer Dusina se što se BiH države tiče nije dogodila. Nema kažnjenih ni četvrt stoljeća nakon Dusine. Ako današnja BiH dakle oprašta onoj Alijinoj BiH ubojstvo u ime džihada, nije li time današnja BiH potvrdila da je sljednica Alijinog kalifata 90-ih! U Dusini su ubijali vojnici Alijini. Vojnici predsjednika države. Čovjeka koji je kazao da to nije njegov rat dok je rušeno kršćansko naselje na jugu zemlje. Danas izlaze filmovi o Aliji. Hrvati u BiH premali su i neutjecajni da bi mogli bilo što promijeniti. Nemaju naftu, nemaju dolare. Nemaju ljude u Tužiteljstvu. Oni će i danas nemušto i ovaj grozan dan navati “obljetnicom”. Popovi i fratri održat će par patetičnih govora. Pustit će se koja suza, i kršćanski patos, gurnut će nas u novi dan. U zaborav. Na sramotu svih nas.
 
Siječanj 1993. je datum straha za A BiH. To je  vjerojatno jedini razlog, zašto je tužitelj Scott odlučio da se Dusina ne će procesuirati. Em što se dogodila prerano, izvan zamišljenog vremenskog razdoblja stvaranja Banovine Hrvatske u BiH, em što je Alijin vojnik, uz povik tekbir, počinio ratni zločin koji po svom izričaju potpuno korespondira sa zločinima ISIL-a danas. Mjesecima kasnije dogodit će se Ahmići. Hrvatski džihad. Dan kad su ljudske zvijeri ušetale u to selo i krenuli paliti i ubijati. Najsramotniji zločin u povijesti Hrvata novijeg doba. Zločin za koji nema opravdanja. I nema onog “ali”. Čitajući svjedočenja preživjelih muslimana u Ahmićima, jedan mladić opisuje HOS-ovca iz Busovače, koji je upadajući u to selo kazao “Platit ćete za Dusinu”. Ne postoji, međutim, zločin koji može opravdati ono što je urađeno u Ahmićima. Ne postoji nikakav zločin koji može pravdati bilo koji zločin. Pa tako ni zločin u Dusini. No ovo naglašavamo, da se podsjetimo, kako je frustracija jednim zlom stvarala ubojice na drugoj strani za novo zlo. Što je bio povod Dusini? Možemo li to znati? Što su točno Hrvati uradili da Sedma Muslimanska uradi što je uradila? Točno prije 25 godina. I što je povod današnjoj pravdi u BiH da selektivno pristupa mjestima naših međusobnih pokolja? Zašto za njih ne postoji 26. 1. 1993?
 
Izvađeno srce Kreše Rajića kucat će sve snažnije
 
Dok to ne saznamo zaboravimo Dusinu. To vaša domovina želi od vas. Nemojmo pričati o njoj. Jer Dusina, kako dani budu prolazili, u ovoj zemlji rekonstruirane prošlosti bivat će sve veća i veća, a izvađeno srce Kreše Rajića kucat će sve snažnije. Vidjet ćemo tko će pobijediti. Istina. Ili Bosna i Hercegovina kako ju je zamislio Alija. Po onoj rečenici “Islam ne može živjeti s građanskim opcijama”. Prije Ahmića, i prije svega… Taj dan, ratne 1993. godine ostat će zapisan crnim slovima u povijesti Hrvata Busovače i Središnje Bosne. Gnjusan i masovan zločin nad hrvatskim stanovništvom počinili su pripadnici Armije BiH kada je u kući Stipe Kegelja ubijeno devetero zarobljenika, a posljednji, deseti zarobljenik, Mladen Kegelj, mučen je i ubijen u seoskom Mejtefu. Jednom od zarobljenika – Zvonku Rajiću, nakon strijeljanja izvađeno je srce.
 
Pokolj u Dusini izveli su pripadnici 7. muslimanske brige koja je bila u sastavu 3. korpusa Armije BiH, a akcijom je zapovijedao Šerif Patković za kojeg je Željka Rajić (supruga Zvonka Rajića) kao svjedokinja u Haagu kazala kako se „hvalio da joj je osobno ubio muža“. Čisto etničko čišćenje. Iako su svi akteri zločina nad Hrvatima međunarodnom kao i domaćem pravosuđu poznati, jer su izašli na vidjelo tijekom haaških procesa, za zločin u selu Dusina, uključujući i ubojstvo zarobljenika Zvonka Rajića, još uvijek nitko nije procesuiran. Zločin u Dusini primjer je i etničkog čišćenja, budući da se ni nakon više od dva desetljeća u ovu selo nije vratio nijedan Hrvat.
 

https://poskok.info/krvavi-sijecanj-1993-dusina-masakr-kojim-je-armija-bih-zapocela-rat-protiv-hrvata/

Prvoga veljače 2019. na trećem salonu pjenušavih vina očekuje se više od 30 proizvođača

 
 
Treći po redu Salon pjenušavih vina Zagreb okupit će 1. veljače ove godine u zagrebačkom hotelu Dubrovnik s više od trideset uglavnom hrvatskih i slovenskih proizvođača pjenušaca, najavljeno je na konferenciji za novinare. Kako je navela direktorica Salona Marija Vukelić, kao i prethodnih godina, okvirno je cilj da bude najviše hrvatskih proizvođača, do desetak slovenskih, kao i jedan do dva inozemna distributera, a da taj ukupni broj ne prelazi 40 vinara, kako bi posjetitelji mogli ugodno i kvalitetno obići i porazgovarati s većinom vinara. 
http://fama.com.hr/wp-content/uploads/2019/01/3.-Salon-pjenu%C5%A1avih-vina-pjenu%C5%A1ci-Pavlomir-Perak-Josipovi%C4%87.jpg
Salon u Zagrebu od svojih početaka surađuje sa "Salonom penečih vin" iz Ljubljane, gdje se dva tjedna kasnije, odnosno 15. veljače, ta manifestacija održava šestu godinu zaredom. Tako su slijedom te uspješne suradnje i čvrste veze Zagreba i Ljubljane, organizatori odlučili ustanoviti međunarodnu mrežu salona pjenušavih vina "Salon of Sparking Wines", koja će se širiti prvenstveno po regiji, rekla je Vukelić. "Cilj je proširi svijest o pijenju pjenušavih vina u svakoj prigodi, a ne samo za svečanosti", poručila je ona. Kaže da scena pjenušavih vina u Hrvatskoj raste iz godine u godinu, a kako osim klasičnih i klimatski najpogodnijih područja gdje postoji duža tradicija proizvodnje, sada postoje regije širom Hrvatske gdje se od raznih sorti proizvode pjenušci. 
 
To je potvrdio i direktor Hotela Dubrovnik Gordan Šušak, koji je kazao da su pjenušava vina "pravi hit na tržištu" te kako je to segment i specifična niša u koju će idućih godina ulaziti sve više vinogradara. Predavač i sommelier Hrvatskog sommelierskog kluba Darko Lugarić istaknuo je kako je cilj tog kluba, koji postoji od 1993. godine, edukacija građana, kako bi se "kultura stola i pića podigla na razinu razvijenih zemalja". Također, napominje Lugarić, iznimno je bitno i gastronomsku ponudu Hrvatske podići na svjetsku razinu, s obzirom na dugu tradiciju i članstvo EU, kazavši "da tu imamo itekako puno posla".
 
Ulaznice za Salon, na kojem će se održati i ocjenjivanje pjenušaca, u pretprodaji stoje 120 kuna, a na dan događaja 150 kuna, a za posjetitelje su predviđene i dvije radionice, na kojima će između ostalog moći kušati hrvatska i slovenska pjenušava vina.
 

Anđelka Felja

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Subota, 23/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1092 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević