Get Adobe Flash player

Po uzorima iz boljševizma od 1917. godine, namjerava sve postojeće uništiti i oteti onima koji imaju više od 40 četvornih metara

 
 
Glavna preporuka crvenoga aktiviste Tomislava Tomaševića, ovog osebujnog lika za mjesto gradonačelnika Zagreba u razgovoru za Večernji list (https://www.vecernji.hr/vijesti/tomislav-tomasevic-nemam-ni-automobil-vozim-se-tramvajem-pjesacim-stalno-razgovaram-s-ljudima-1416533), njegovo je imovinsko stanje: 40 m2 stana i bicikl. Sve ostalo su njegova baba i on potratili vucarajući se po svijetu od Juže Amerike do vrhova Himalaje. Da se ipak to ne bi ograničilo kao jedini kriterij tu je još i ortakluk s Uršom Raukar, Vilimom Matulom i ostalim avangardnim aktivistima, kojima je glavna poveznica netrpeljivost prema Hrvatskoj i sklonost k rušenju svega i svačega. Cvjetni trg je samo jedna od njihovih pozornica na kojima ovi destruktivni huškači dokazuju svoju ideološku orijentaciju, koja se očito napaja na uzorima boljševizma iz 1917. godine. Sve postojeće uništiti, oteti onima koji imaju više od 40 m2 ili ne daj Bože 100.000 eura, pa će svima biti bolje. Odnosno barem njima. 
https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/85028853_1369822193201467_417697981991485440_o.jpg?_nc_cat=102&_nc_sid=730e14&_nc_ohc=Qxkx-lw0qggAX_eQs51&_nc_ht=scontent-vie1-1.xx&oh=33ec4922fd9287523af549985d453b0d&oe=5F378ED9
Osim takvih obilježja u Tomaševića je teško uočiti neke kreativne, nadahnute ili plemenite vizije u kojem smjeru razvijati grad. Niti riječi o njegovim prijedlozima rješenja komunalnih infrastrukturnih objekata (znamo da je protiv spalionice) ali ne znamo kako bi riješio problem otpada, otpadnih voda, prometnih čvorišta i slično. Ne znamo bi li se on zalagao za izgradnju podzemne željeznice ili bi svi morali pješačiti kao u Pol Potovoj Kambodži ili imati barem bicikl, poput njega samoga. Potpuno je nepoznato bi li Tomašević poticao daljnju stambenu izgradnju ili širenje grada ili bi se priklonio urbanoj decentralizaciji, konceptu koji predviđa rast okolnih gradova i njihovo bolje povezivanje lakom željeznicom ili boljom cestovnom mrežom. Budući da je on protivnik promjene stanja, što bi on učinio s prugom koja prolazi središtem grada, što bi izgradio na području Paromlina i Gredelja, Velesajma, kako bi povezao zračnu luku sa središtem Zagreba. O tomu niti slova, ali zato o ideološkim i svjetonazorskim pitanjima u kojima je očito temeljna odrednica isticanje da nema djece, da se zalaže za (veća) prava transrodnih zajednica i vjerojatno usvajanje djece od istospolnih parova. Sve su to vrlo ohrabrujuće informacije koje svjedoče da je ovaj tip blizak svima koji budućnost Europe poistovjećuju s Rimskim Carstvom, koje je kad su prevladale slične postavke završilo u ništavilu.
 
Utješna je činjenica da mi još nismo dosegli razinu urbane kulture kakva je bila u Rimskom Carstvu, pa ćemo još neko doba potrajati, a onda jednako neslavno skončati. Ipak iz njegovog se kazivanja u nizu prilika dade razabrati jedna pozitivna nakana, a to je da ovlada barem Zagrebačkim holdingom, kao simbolom moći i blagostanja, vjerojatno zato da bi bolje skrbio o dobrobiti sugrađana, koje namjerava žedne prevesti preko vode. A možda ipak nešto skromno popravi svoje imovno stanje, da bi mogao češće prošetati neosvojenim planinskim prostranstvima Azije ili Afrike, jer nije spomenuo da je bio na Kilimandžaru. Tješimo se i nadom da ako Tomašević svrgne Milana Bandića, da će se kulturom baviti bilo Urša ili Vilim, kojima će uzor biti Rijeka kao prijestolnica svjetske (anti)kulture. Ako preživimo, vidjet ćemo i ovo čudo neviđeno. 
 

Ivan Jedvaj

Krađa svjetskih razmjera

 
 
Unazad dvije godine u više sam navrata pisao o katastrofalnom stanju u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Republici Srbiji, čemu je uzrok koncentracija njenih institucija na krajnjem sjeveru države, u Subotici, i koje su u rukama samo nekolicine ljudi. Međutim, nitko ništa nije demantirao, ali nitko nije ni reagirao, pa se nastavilo dalje po dugodišnjoj praksi. Zato danas imamo nepodnošljivo stanje u toj zajednici, na ivici kriminala, ako se već i dotle nije stiglo. A toga je toliko da ću ovaj put u najkraćim crtama govoriti samo o novom časopisu za književnost i umjetnost „Nova riječ“, čiji je glavni urednik gospodin Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici, i to samo o prvom broju tog časopisa (o sljedećim brojevima drugom prilikom).
https://matis.hr/wp-content/uploads/2013/09/images_dogadanja_2013_130906-casopis.jpg
Hrvatska zajednica u Republici Srbiji ima časopis za književnost, umjetnost i znanost „Klasje naših ravni“, koji s prekidima izlazi od 1935. godine, a u kontinuitetu od 1996. godine. U njemu se kao glavni urednik profilirao gospodin Milovan Miković, što je zasmetalo njegovom suradniku, (pre)ambicioznom gospodinu Tomislavu Žigmanovu i ovaj se prvo posvađao s glavnim urednikom (što po rodbinskoj, što po uredničkoj osnovi), a onda je uz pomoć DSHV (čitaj Petra Kuntića), dakle po političkoj liniji, osnovao famozni Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata s jednim jedinim radnim mjestom za sebe - direktor Zavoda (s visokim stalnim primanjima). Kasnije je zaposlio još dvije djelatnice, a koje je odabrao tako da mu budu slijepe poslušnice. Na isti način  Žigmanov odabire i suradnike i tako se slobodno može reći da Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvta jest jednako Tomislav Žigmanov. Žigmanov se tako i ponaša: apsolutistički, bahato i isključivo u svom osobnom interesu.
Žigmanov otvara poslove Zavoda i za to dobija znatna sredstva od Republike Srbije, Republike Hrvatske, Pokrajine Vojvodine, grada Subotice, grada Zagreba i mnogih drugih. Za troje službenika Zavoda kupuje se u Subotici druga polovina ranije kupljene kuće za smještaj HNV (čitaj Slavena Bačića i par njegovih službenika), a što – uz adaptaciju i opremanje cijele kuće – košta preko 20 (dvadeset) milijuna dinara! Tolika sredstva dobijaju sve udruge i sve  manifestacije Hrvatske zajednice u Republici Srbiji tjekom deset godina (a rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu propada poluprazna)!
 
No, gore od svega toga je što Žigmanov u rad Zavoda unosi karakter svoje ličnosti. Gospodin Žigmanov ističe u prvi plan svoja djela i radove, namještajući i plaćajući (našim parama) njihova izdavanja, publikaciju, promocije, nagrade i hvalospjevne kritike od svojih suradnika. Isto tako i suradnicima omogućuje publiciranje, promocije i pozitivne kritike, ali sve u uskom krugu koji drži u svojoj šaci. U cijeli ovaj sustav uključeni su i podupiru ga DSHV (Kuntić), HNV (Bačić sa svojim vijećnicima), NIU Hrvatska riječ (Ivan Karan i Jasminka Dulić sa suradnicima), svi iz Subotice, te suradnici na TV Vojvodina. Sliku o svom „grandioznom“ radu Žigmanov je na isti način uspio prenijeti i u Republiku Hrvatsku i tamo sebi stvoriti respektabilno ime velikog pjesnika, prozaika, filozofa i još štošta toga čega, a uz to i velikog direktora ustanove koja nosi tako zvučno ime: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. On, Bačić i Kuntić su čak i u Savjetu vlade gospodina Milanovića za pitanja Hrvata u Republici Srbiji! A sva trojica ništa nisu učinila za 57.000 Hrvata u Republici Srbiji i stanje u našoj zajednici za vrijeme njihove duge vladavine se pogoršalo u svakom pogledu.
 
Vremenom Žigmanov od silne moći i bahatosti gubi kompas pa je, recimo, imenovao gospodina Bačića za predsjednika komisije za odabir najbolje knjige koju je napisao jedan Hrvat u Republici Srbiji u 2013. godini, a gospodin Bačić je, od tridesetak knjiga, najboljom proglasio knjigu gospodina Žigmanova „Bunjevački put križa“! Gospodin Žigmanov prima nagradu i uzima i njen novčani dio bez zahvale i bez obraćanja publici prilikom dodjele iste (bahato i nekulturno), a na Sajmu knjiga u Beogradu, pri zvaničnom predstavljanju izdavaštva Hrvata u Republici Srbiji ne kaže koja je knjiga proglašena za najbolju u 2013. godini (savjest ili kukavičluk – svakako ovo drugo)!
 
Druga osobina gospodina Žigmanova je nezajažljivost. Uz postojanje časopisa „Klasje naših ravni“, Žigmanov 2013. godine izdaje svoj časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“ (za to ima novca, za udruge nema!). Odabir suradnika u časopisu i način vladavine je isti kao što je već gore navedeno, ali se sada otvaraju novi namješteni poslovi, a Žigmanov je definitivno neprikosnoveni vlasnik i vladar svih književnih i umjetničkih talenata 57.000 Hrvata u Srbiji. Krug je sada još uži, a izmišljanje i namještanje poslova jedni drugima prelazi u apsurd, prije svega vrši se negativna selekcija hrvatskih pisaca, pjesnika, umjetnika, kritičara i dr. u Republici Srbiji, a i nešto daleko gore od toga!  
 
Već dizajn naslovnice ovog časopisa otkriva još jednu Žigmanovu osobinu, bolesnu bunjevštinu, pa se na koricanma slova „n“, „o“, „v“, „a“ i „j“ i „i“ već iz malo daljeg odstojanja ne vide, dok se velika boldirana slova RIČ vide i sa udaljenosti veće od deset metara! Ovdje ne treba posebno isticati da upravo Zavod (Žigmanov), „Hrvatska riječ“ (glavna urednica Jasminka, Dulić) i drugi gore navedeni, favoriziraju bunjevštinu i sve što je bunjevačko, dok se ostali Hrvati u Vojvodini, Novom Sadu i Beogradu minoriziraju, a oni u Srbiji i ne spominju. A treba znati da se od 10-15 tisuća Bunjevaca, koliko ih ukupno ima u Republici Srbiji, preko 70 % izjasnilo da nisu Hrvati, već poseban narod.
 
U prvom broju, već na prvim stranicama, „nova RIJEČ“,  donosi priču Pustara u namjeri da nas upozna sa suvremenim hrvatskim piscima kratkih priča. Ne ulazeći u reprezentnost ove priče, u njoj bode oči odlomak poslije kojeg mnogi vjerovatno nisu nastavili čitati ni priču ni dalja poglavlja novog Žigmanovog časopisa za književnost i umjetnost: Onda, kada su me mati i otac ponekad odvodili na grob majčinih roditelja, tamo u pustaru, sve do onog dana kada joj je, tek malo podalje od toga zajedničkog groba, otac rekao da ni ona nije ništa ino nego drolja s pustare, kao i ta vještica koja ju je rodila tu, u ovoj pripizdini u kojoj su se, pa svi to dobro znaju, samo šute, degenerici do beskraja jebali s drugim degenericima...
 
Postavlja se pitanje je li nam se Hrvati iz domicilne zemlje, onako iz prve, ovdje predstavljaju namjerno na ovaj način, što je u najmanju ruku degutantno, da ne budemo oštriji, ali ako to i „progutamo“, pjesmu Mile Markov-Španović Kao val bez sna na 54 stranici tog istog prvog broja časopisa „nova RIJEČ“ ne može prihvatiti nitko, jer se radi o krađi bez presedana u povijesti književnosti! Naime, Mila Markov-Španović se usudila prepisati našeg jedinog nobelovca za književnost Ivu Andrića, jer iza sebe ima Žigmanova i cijeli spomenuti aparat iz Subotice. Još veća je drskost velikog poznavatelja poezije, proze, filozofije i još mnogo nečeg takvog, gospodina Žigmanova što je taj plagijat objavio u svom novom časopisu, a nezamislivo da svi suradnici na izradi tog časopisa (navedeni u impresumu) ne znaju ili ne smiju do danas, u vremenu dužem od godinu dana, kazati da znaju da se radi o do sada neviđenom plagijatu (ne znam što je gore)!
 
A kada je nedavno NIU „Hrvatska riječ“, jer Milu Markov- Španović gospodin Žigmanov forsira kao izrazito talentiranu pjesnikinju, objavila još i zbirku njenih pjesama Nosim sebe sa sobom u sebi (urednica Željka Zelić, još jedna favoritkinja gospodina Žigmanova), čaša je prekipjela i iznosim u javnost odlomak iz Andrićevih Nemira, koji je Mila tako „vješto“ pretvorila u „svoju“ pjesmu da bi svatko, tko je završio makar srednje obrazovanje, odmah uočio kako se radi o Andrićevim Nemirima. Gospođa Markov-Španović je jedino lirsku prozu Ive Andrića iz prvog lica, kako piše Andrić, stavila u drugo lice, a stih KAO TALAS BEZ SNA uzela za naslov „svoje“ pjesme: VAL BEZ SNA. Poznato je da je Ivo Andrić koristio mnoge srpske riječi, koje je Mila Markov-Španović (kao, recimo, talas – val) zamijenila hrvastkim riječima. Nije moguće da je time mislila prevariti čak i obične poznavatelje Andrićevih djela (maturirao sam u gimnaziji u Rumi na dijelima ovog nobelovca), a uređivači knjiga i časopisa najnižeg ranga ne bi to smjeli biti ako ih Mila tako može prevariti plagijatom, ni manje ni više, nego jednog Ive Andrića! No, uspjela je to uraditi s „velikim“ poznavaocem proze, poezije, filozofije i štošta drugog Tomislavom Žigmanovim, direktorom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Republici Srbiji!!! Evo kako to izgleda:
 
Ivo Andrić: Nemiri, Nemir od vijeka (peti stavak)
                    Ja moram noćas da bijem na Tvoja vrata kao neko ko je ustrašen i zadocnio, jer ja sam od onih kojima zemlja nema više šta da kaže. Ja moram noću da se dižem, da te tražim i pitam: koje je moje mjesto i moj kraj, jer ne mogu ni ja do vijeka živiti kao siroče bez imena i puta.
                    Kako su slabe ljudske ruke i kako tvrdo može da spava Bog.
                    Ali ja se nemam kuda vratiti; ne odstupam i vraćam se uvijek ponovo kao talas bez sna.
                    Šta sam ja ovdje u svijetu? – Stablo na vjetrovitu mjestu. Cvijet ukraj puta. Kameni stub, osamljen na ruševinama, koji ne drži svoda i gori na žegi, i još onako polomljen i sam kazuje slavu koje više nema.
   
Mila Markov-Španović:
 
KAO VAL BEZ SNA
 
Ti noćas biješ na moja vrata
ustrašen i zakasnio kao onaj
kojem zemlja nema što reći
već si to činio - noću se dizao
da me pitaš - koje ti je mjesto
i koji je tvoj kraj i gdje pripadaš
jer ne možeš ni ti dovijeka živjeti
kao siroče bez imena i puta
O kako su nejake ljudske ruke
a kako tvrdo može Bog spavati
Ali ti se nemaš kamo vratiti
ne odstupaš veliš i nadaš se
- vraćaš se uvijek ponovno
kao val bez sna -
pitaš se što si ti ovdje u svijetu
- stablo na vjetrovitu mjestu
il' cvijet pokraj puta 
il' si kameni rimski stup
osamljen na ruševinama
koji ne drži svoda
i ne služi baš doista ničemu
već puca na mrazu
i gori na žegi
i čami sam samcat.
I još onako polomljen i napušten
svjedoči slavu koje više nema.
 
Dakle, Andrić kuca na Božja vrata, a neki jadnik na Milina, no Bog u oba slučaja tvrdo spava! Što potvrđuje i impresum časopisa za književnost i umjetnost koji objavljuje ovakav plagijat.  Ova krađa svjetskih razmjera ne bi nikako smjela ovim i završiti i gospodin Žigmanov, ako ima imalo morala u sebi, treba dati ostavku na mjesto direktora Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i svako uredničko mjesto. U suprotnom ga treba smijeniti što će se desiti prijavom Zadužbini Ive Andrića u Beogradu. (Hrvatski fokus, br. 246. od 16. I. 2015.)

 

Branimir Miroslav Cakić,  A. Šantića 12/20, Novi Sad

U slučajevima rata, epidemija i elementarnih nepogoda ljudi postaju infantilni i vežu se čvršće uz središnju vlast

 
 
Pobjeda Andreja Plenkovića može nas mnogočemu naučiti o hrvatskom društvu, njegovim vrijednostima i staležima. Možda je Domovinski pokret ostao kratak za 25 do 30 posto više očekivanih glasova, možda je MOST osvojio solidnih 8 mandata, ali to je statistički nebitno. Bitan je rezultat HDZ-a koji je, štono bi Turci kazali, ham(l)etice porazio svoga lijevoga blizanca SDP, koji je jedva osvojio preko 40 mandata, te tako HDZ može gotovo samostalno sastaviti Vladu.
http://www.politika.rs/thumbs//upload/Article/Image/2020_07///677z381_plenkovic.jpg
Koji su razlozi takvoga ishoda? Na prvom mjestu istaknuo bih Korona politiku HDZ-a i neurokirurga Vilija Beroša koji su kod starijega stanovništva stvorili dojam da su pravodobno i pametno reagirali na virus. U slučajevima rata, epidemija i elementarnih nepogoda ljudi postaju infantilni i vežu se čvršće uz centralnu vlast. Plenković je odabrao dobar termin izbora, dok još imade novaca u kasi i potrudio se na vrijeme dati pomoć agencijama i poduzećima, spašavati radna mjesta, sanirati brodogradilišta, obećati da ne će dirati u županije, naglasivši da je to njegovo biračko tijelo, izvršio povrate poreza itd. Obećanje EU-a od 10 milijardi eura pomoći, i to veći dio beskamatno, manji uz vrlo niske kamate je također dokaz nekima da premijer ima dobre veze u toj organizaciji.
 
Koliko je za EU bitna Hrvatska kao mala ali strateški dobro pozicionirana zemlja, a koliko ona želi u Hrvatskoj vlast koja ne će praviti prepreke Srbiji i otvarati pitanja koja su po Srbiju neugodna a po Hrvatsku važna tema je za dužu geopolitičku analizu. HDZ je s Plenkovićem otišao toliko ulijevo da je prihvatljiv i liberalima koji se ježe nacije i još više vjere. SDP sam po sebi nije bio toliko jak, koliko je uspijevao vezati razne koalicije centra te uz HSLS, HSS, HNS, DC, umirovljenike i manjince popraviti vlastitu krvnu sliku, a što mu je Plenković "ukrao". Tu je i vrlo niska izlaznost, za koju mislim da je razlog i apatičnost mladih.
 
Dakle "quieta non movere" (ne diraj ono što miruje, "ne kovitlaj"), znači prihvatiti stanje bez jakog gospodarstva, obrta i industrije, prihvatiti glomaznu i neefikasnu administraciju, te prihvatiti i korupciju koja je u samoj srži naroda koji kod koncesija, zapošljavanja, liječenja, gradnje kuća, iznajmljivanja apartmana  naučio u socijalizmu i prethodnim režimima biti sluga pokoran i švercati ispod žita (Snađi se, druže!), tako da razne afere poput Vjetroelektrana i Agrokora, te INA-e i HEP-a prolaze a medijski psi uglavnom ne laju; pitate se zašto? Jer su na lancu kapitala! Naravno po istome principu je funkcionirala i pokojna Tugoslavija koja nam ne smije biti uzor niti imponirati, ako tko imponira to je Mađarska koja ima vanjsku politiku, energetsku politiku, poljoprivrednu politiku, demografsku politiku itd., te ja kao Hrvat kličem Eljen Magyarorszag!
 
A mi budimo mali, kao predsjednik Zoran Milanović kada minira Davora Bernardića izjavom da ne treba niti ići na izbore, kao što niti Kolinda Grabar-Kitarović nije dobila očekivanu podršku od HDZ-a ali i ostalih, kao klupko sitnica koje na kraju ispadaju bitne kao u Altmanovom filmu "Kratki rezovi". A naš narod bez krupnoga plemstva (od Urote Zrinsko-Frankopanskih), razdiran turskom silom, bez krupnoga građanstva i banaka nije mogao drugačije stasati nego da bude plenkast i vegetast, uvijek nekome dodan i odan, uvijek nečiji začin. Nemojmo zaboraviti da je megalomanija Slobodana Miloševića srušila Tugoslaviju i da je među Hrvatima, pa i svećenicima, bilo puno, puno glinamolastih Tugoslavena. A da postoje stvari gore od Korone poput ekonomske krize, droge, kocke, prometnih nesreća, samoubojstava, blokiranoga zdravstvenoga sustava tomu se budemo tek domislili!
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Ponedjeljak, 28/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1586 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević