Get Adobe Flash player

Obišli smo neke značajne zagorske gastro meke i svi smo bili ne samo zadovoljni, nego i oduševljeni

 
 
Novinari su posjetili Zagorje. Pratili su turistički sektor kroz gastro ponudu i pritom doživjeli ugodne trenutke i kvalitetne organoleptičke doživljaje u Zagorju. Time je još jednom potvrđeno i dokazano da je naše Zagorje i lijepo i zeleno i pitomo i pristupačno svakome gostu i čovjeku.
https://fama.com.hr/wp-content/uploads/2020/10/Purani-OPG-Slivonja.jpg
Program je bio bogat i nezaboravan. Obišli smo neke značajne zagorske gastro meke i svi smo bili ne samo zadovoljni, nego i oduševljeni. Naši zagorski domaćini još jednom su se pokazali kao najbolji domaćini. Vidjeli smo kako stalno rade na promociji i poboljšanju svekolike ponude. I nije im baš teško, jer zagorje obiluje kvalitetnim i dostupnim objektima koji mogu primiti svakoga gosta i namjernika ne samo iz nedalekoga Zagreba, nego i goste iz susjedne nam i prijateljske Slovenije, pa i šire. Tako za restoran Grašo znaju svi i dolaze u enormnom broju, iako on uopće nema koncept izvorne domaće autohtone hrane niti zagorskih specijaliteta.
 
Mnogi to ovdje još ne razumiju i ne prihvaćaju suradnje tog tipa, ali isto tak se žale da im nikako ne ide i da su u krizi kojoj nema kraja. Stoga mislim da će oni koji sustavno rade na svojoj promociji biti primjer uspješnijeg prevladavanja krize od onih koji to ne žele, jer će ipak  pridobivati goste za svoje stolove na koje ovdje hrana dolazi doslovno sa polja i farmi domaćih gospodarstava i proizvođača. Najbolji primjer tomu, koji smo upoznali, je upravo Vuglec breg... A Zagorje u cjelini je i dalje ostalo neistražena i nedovoljno eksponirana regija, kao malo koja u hrvatska regija.
 
Zagorje je predivan pitoreskni kraj spreman za sve turističke izazove. Uz prezentaciju Bajke na dlanu u Zagorju nam nude brojne izlete sadržane na povijesnim, termalnim, zabavno-rekreativnim i prirodnim bogatstvima kojima ovaj zeleni hrvatski kraj obiluje. Stoga nas sve Zagorje jednostavno fascinira. Svojom ljepotom, svojim ljudima i svojom pristupačnom turističkom ponudom. Tu se uvijek može rezervirati eno-gastro ponuda za izletničku turu-avanturu!
 
Svi znamo onu "Lepe ti je lepe ti je Zagorje zelene...". Upravo u to zeleno Hrvatsko zagorje povela nas je kolegica Sanja Končevski i njezin portal "uZagorju.com" uz pomoć Krapinsko-zagorske turističke zajednice. Na putovanju dijelom te lijepe županije naslovljenim "Zeleni bregi i vinske staze Zagorja".
 
Kam smo sve putovali? Početna točka bio je Slivonjin jarek u blizini Krapinskih Toplica. Dočekala nas je cijela obitelj Slivonja na čelu sa mamom Šteficom koja je izvršna direktorica u uzgoju, prodaji i primanju mnogobrojnih priznanja za njihove purane sorte Sivi soj. Povela nas je do velikog zatvorenog kaveza na livadi gdje se nalazilo više od stotinu purana, točnije 16 koji služe za rasplod i stotinjak mladih koji uskoro kreću u prodaju. Inače, zagorski puran se etablirao kao slasna namirnica još 1918. kada su nakon završetka Prvoga svjetskoga rata braća Schiketanz u Zlatar Bistrici otvorili tvrtku "Jaje", koja je vrlo brzo kao glavni izvozni proizvod u Englesku u mjesecu studenom kada su dnevno sa zlatarske željezničke stanice otpremana 2 do 4 vagona purana prema Britaniji.
 
Nedaleko turističko selo Vuglec breg kojega smo posjetili nakon toga je sasvim drugačija priča. Boris Vuglec i njegova obitelj odlučili su još 2001. obnoviti zapuštene kuće na tom području gdje su i sami odrasli. Priča nam njegov sin Mario kako se rado prisjeća vremena kada je bilo snijega a oni promrzli nakon sanjkanja tražili mjesto na velikoj zidanoj starinskoj peći koja je bila pravi multipraktik. Grijala je, naravno na drva, davala toplu vodu a iz pećnice su izlazila slasna jela poput purice z mlincima, koju smo kušali malo kasnije u restoranu s pogledom "od milijun dolara", spravljenu na tradicionalan starinski način. Preuređena i dotjerana ta hiža nosi ime Dragec. Još je nekoliko drvenih kućica s dobro opremljenim kupaonicama, čak i jacuzzijem, koje mogu ukupno ugostiti pedesetak gostiju. Već 2003. Vugleci sade prve vinograde koji se gotovo svi nalaze u podnožju restorana i obnovljenih starinskih hiža. Danas je to već četiri hektara (oko 16.000 trsova) rajnskog rizlinga, graševine, chardonnaya, sauvignona, muškata žutog, zelenog silvanca i crnih vrsta cabernet sauvignon, crni pinot i frankovka. Ovdje su na vrijeme prepoznali da su pjenušci dobrodošli a pogotovo oni z bregov. Tako su u kolekciji više puta nagrađivani Rozalia, sedam godina star Baronijal i Jasminka - u čast istoimene enologinje Jasminke Šaško, priređen na ekspedcijskom likeru vinarije Bodren s 50% chardonnaya i udjelom graševine, rajnskog rizlinga i zelenog silvanca.
https://www.uzagorju.com/source/minibanneri/trsje-jesen.jpg
Obilazak podruma pod sigurnom rukom Marija i stručnim vodstvom Jasminke s novim dijelovima gdje će najviše odležavati pjenušci (treba negdje smjestiti 10.000 boca koliko ih sada ima), bio je pravi doživljaj za jezik, nepce i oko. Slijedio je "bogovski ručak", što bi se reklo u narodu, u restoranu s već spomenutim pogledom. Bogata plata s autentičnim proizvodima šire okolice sadržavala je uobičajeno nekoliko vrsta odličnih suhih narezaka, više različitih sireva i vrhunska guščja pašteta. Ja sam tada bio spreman dati "kraljevstvo za konja" tj. za još koju kuglicu paštete. Domaćini su se potrudili za sljedeće jelo - juhu, pokupiti sve najbolje gljive iz okolice tako da ste mogli vidjeti i okusiti "utopljene" trubice, vrganje itd. Središnji dio gozbe zauzelo je "njezino zagorsko veličanstvo" - purica s mlincima. Da je samo ovo jelo došlo bio bi to dovoljan razlog da jednom posjetite ovo mjesto. Ali nije posljednje i jedino... na stol su stigle štrukle priređene baš onako kako bi ih priredile mamice u okolnim selima. Dakle, neodoljivo, za prste oblizati!
 
Napustili smo i Vuglec breg i krenuli prema Desiniću gdje smo posjetili mljekaru "Veronika." Oni otkupljuju mlijeko samo sa zagorskih brega, najviše iz bliže okolice s više OPG-ova. Dnevno prerađuju oko 20.000 litara mlijeka i raspoređuju na svježe mlijeko, jogurte i sireve.
Kako se dan bližio kraju tako je i naša ekspedicija posjetila još dvije vinarije. Prva od njih je iznad Pregrade u mjestu Klenice gdje je smještena vinarija sa stoljetnom tradicijom Roberta Zdolca. U tu tradiciju spada i književnik Janko Leskovar koji je ovdje i sam uzgajao vinograd. To je vinarija koja svoje trsove uzgaja na ekološki način bez mineralnih umjetnih gnojiva, ni sistematičnih niti kontaktnih, dakle bez pesticida. Zdolc je mlad čovjek s puno planova, jedan je nedavno ostvario novim podrumom, a drugi su u stvaranju. Vinarija je među onima manje srednje veličine, a u sortimentu ima perjanicu kuće sauvignon blanc, zatim graševinu, pinot crni, predikate i portugizac. Cijeli objekt je iz novijega doba, također i lijepa kušaonica, a ispred kuće u dvorištu nalazi se velika stara drvena preša. Sva Zdolčeva vina koja smo kušali bila su na visokoj razini a sauvignon na stupnju više. U Robertovim planovima visoko mjesto zauzima vinski turizam i tu će se posebno angažirati. Želim mu svaku sreću u tom lijepom ,ali i napornom poslu!
 
I na kraju - u mrak stigosmo do vinarije Zvonka Severa ispod cesargradske gore u Klanjcu. Sever je širom Hrvatske postao poznat kada je staru lozu od prije više stoljeća, koju u tom kraju zovu Sokol, spasio od zaborava jer je uzeo reznice posljednjih dvadeset trsova u vinogradu franjevačkog samostana u Klanjcu. Od tada pa do danas on uspijeva obrađivati vinograd sa 700 trsova te sorte koju su zbog karakteristika i utjecaja na pilca prozvali zagorskim Casanovom. Vino je lijepo, polusuho i pune ga u polalitrenu bocu arhaičnoga izgleda. Sever u sortimentu uzgaja još pinot sivi, rajnski rizling, graševinu, muškat žuti, traminac, sauvignon i chardonnay, a od crnih frankovku, merlot i portugizac. Prosječna godišnja proizvodnja je između 60.000 i 70.000 litara pa nam gazda kaže da mora proširiti podrum da bi ubuduće sve stalo. Na poslovima oko obiteljske vinarije angažirala su se i oba sina. Severu svakako pripada najveća zasluga da je Sokol - stara hrvatska vinska sorta preživjela i da danas još nekoliko njegovih njegovih kolega (Petrišić, Broz, Posavec i Lovrec) iz istoga kraja uzgaja taj sortiment.
 
Na kraju treba naglasiti dvije stvari. Hrvatsko zagorje može još puno više pružiti u turističkom smislu, a na tome se moraju angažirati svi oni koji su u turizmu i oko njega. Brendirati zaista bogom danu hranu (purica, mlinci, štrukle...) i sve bolja vina ovoga kraja, a neke vinarije su ovdje spomenute. I drugo, hvala kolegici Sanji Končevski na danu ispunjenom pravim doživljajima u Hrvatskom Zagorju."
 
HGF festival u Zaboku
 
Nakon 24 godine postojanja festivala, zbog pandemije, HGF festival bio je primoran po prvi put finale održati na daljinu putem video streama, a ZCUK Regenerator se 16. listopada 2020. pretvorio u veliki studio gdje je sve realizirano. HGF Zabok je nacionalna platforma demo scene Hrvatske koja još od 1996. promovira mlade glazbene autore i glazbenike. https://www.facebook.com/hgf.zabok.
 

Anđelka Felja

Anemični, tj. posebni izaslanik Bruxellesa za Hrvatsku, ponaša se poput negdašnjih visokih predstavnika međunarodne zajednice za BiH

 
 
Može li biti ozbiljna državna vlast kad se Premijer i Predsjednik svakodnevno, javno i na osobnoj razini svađaju i prepucavaju? Svjedoci smo osobnom, dakle ne političkom, nego ad hominem sukobu predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i predsjednika RH Zorana Milanovića. Plenković je, razumljivo, bez obzira što on tvrdi suprotno, morao znati da policija i DORH istražuju i uhode Dragana Kovačevića i njegov klub u Slovenskoj ulici u Zagrebu. Sasvim je jasno da je pustio da represivni aparat uhodi i predsjednika države i da Milanovića nije obavijestio o tomu da je upao u samo središte istrage i da je obuhvaćen de facto (je li i de iure?) njezinim mjerama. Plenković je u tom slučajno postupio, moglo bi se reći, pomalo i podlo. Je li pustio da se time podriva politička pozicija aktualnog predsjednika? Je li baš uobičajeno da kao premijer pustiš da ti upadne u mrežu tajne istrage sam predsjednik države i da ga prisluškuješ? Je li to trebalo biti predmet afere, prije svega, ovlasti i odnos premijera prema predsjedniku države?
https://www.fiamc.org/wp-content/uploads/FB_refusal_232_640_345_c1_c_c.jpg
Kako se anemični vojni dezerter pretvorio u ratnički raspoloženog političara?
 
Ne branim i ne simpatiziram Milanovića. Postavljam logična pitanja na koja bi trebali odgovoriti najprije pravni stručnjaci. Je li premijer prekršio svoje ovlasti? Činjenica da je Milanoviću prešutio da se kreće među prisluškivanima i praćenima akterima afere Janaf, može otkriti samo dvije stvari: ili je predsjednik Vlade zlorabio svoje ovlasti i situaciju da bi pratio usput i predsjednika, ili je sam predsjednik bio meta ili sumnjivac u ovoj aferi? Ako je ovo potonje, onda bi to bio prvorazredni skandal o kojemu bi premijer trebao nešto reći.
 
Nu čini se da nije. Moglo bi se reći da je iskoristio priliku kako bi, praveći se "Toša", pratio i kompromitirao Milanovića!? Zato je Milanović "poludio", i počeo javno razgolićavati Plenkovića, udario je na njega osobnim optužbama, i kao višecijevni raketni bacač svakodnevno bombardira medije, javnost i Plenkovića politički kompromitirajućim pričama, braneći se od nečega nama, za sada, još nevidljivog. Milanovićev bijes s jedne je strane razumljiv i opravdan, no kao predsjednik države morao je biti oprezniji, manje nekonvencionalan a više služben jer na poziciji na kojoj se nalazi uvijek je pametnije tri puta promisliti prije nego nešto kažeš i nekamo neobvezno odeš. Ovako na trenutke izgleda neubrojiv, brbljav, neozbiljan, u odnosu na hladnog i proračunatog Plenkovića.
 
Nu kako god bilo, čini se da je uznemirio Plenkovića i da ga je uzdrmao u njegovoj "anemičnoj" mirnoći. Pokazalo se da tzv. "anemični" nije nimalo anemičan, dapače, da je vrlo konkretan i učinkovit kao visoki briselski funkcionar, kao posebni izaslanik Bruxellesa za Hrvatsku, koji ovom zemljom sve više vlada poput negdašnjih visokih predstavnika međunarodne zajednice za BiH. Milanović mu je postao protuteža, makar sa svojom jezičinom, i rešeta Plenkovića do razmjera velike javne nelagode. No koja je svrha svega toga, što mi kao narod imamo od toga i kamo nas sve to vodi? Kako će sutra biti moguća ikakva suradnja između premijera i predsjednika? Može li taj dvoboj završiti primirjem, remijem, ili će se nastaviti dok netko ne završi u konopcima ringa?
 
Ako nakon svega ovoga, njih dvojica sutra sjednu za stol i počnu kao voditi neku zajedničku politiku, onda će se Milanovićeva kanonada doživjeti kao još veća lakrdija. Ako pak ne budu mogli surađivati, a pitam se kako mogu nakon svega izgovorenog, kako će ova država funkcionirati? Je li Milanović toliko neubrojiv kao što se čini i je li Plenković toliko (bez)opasan sa svojom retorikom o radikalizaciji desnice?
 
Zanimljivo, migrantska šarada na granicama, po Hrvatskoj i zapadnoj Europi nije prvorazredni sigurnosni problem, ali hrvatski branitelji ponovno jesu kao u doba haaške represije i "topničkih dnevnika"!? Kad u zapadnoj Europi neki islamist ili migrant zakolje čovjeka na ulici, onda je on psihički neuravnotežen, a kad jedan mladić očito prolupa i počne pucati po zgradi Vlade, onda nijedan medij se nije upitao pa tako ni premijer je li riječ o psihički neuravnoteženom mladiću, nego radi predstavu o potencijalnoj terorističkoj mreži i u strahu za svoj režim, ili za ono što slijedi u covid operaciji, i pljačkanju građana, stvara dodatne tenzije i virtualizira hrvatsku političku stvarnost, kreira paralelni svemir u kojemu je on, mladi Bakarić, bio vjerojatna meta atentata!
 
Plenković je čak "pripitomio" i ratnog junaka ministra Medveda koji brani takvu neobranjivu politiku straha, dugoročno neodrživu, jer nije u ovoj zemlji problem nikakva politička radikalizacija, u ovoj zemlji je problem korupcija koja ide od vrha i ovršno-lihvarska mafija koja progoni oko 400.000 ljudi, i kad toj masi pribrojite njihove članove obitelji, zapitajmo se koliko je ljudi u Hrvatskoj životno ugroženo? Nije li primarni posao premijera biti svaki dan na terenu s ljudima, vidjeti kako mu građani žive i što može učiniti u neposrednoj operativi, konkretno, a ne frulajući na Markovom trgu?
 

Zoran Vukman, https://www.facebook.com/izaobzora/

Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovno uporabiti, razložiti na početne sastojke…

 
 
Prvi profesionalni „zeleni“ novinar na ovim prostorima i povjesničar, napisao je 2014. opširan izvorni znanstveni rad „Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih“ (55 stranica). S vrlo opsežnim prikazom djelovanja „Zelene akcije“. Zahvaljujući činjenici što mogu čitati radove iz jedne američke baze podataka, saznao sam za taj tekst. U kojem taj autor citira pet mojih tekstova iz devedesetih i dvije knjige s početka 21. stoljeća. Takvu čast još nisam doživio. Zato sam te sada već praktički nedostupne izvore odlučio ponovno objaviti. Uz dodatak izvornom naslovu „- 2.0“ i komentarom s današnjim znanjima i spoznajama.
 
No najprije upadnica. U petak 16. listopada mi je potvrđeno da mogu sudjelovati u radu konferencije za medije „Zelene akcije“. U srijedu 21. listopada. Na dan 19. listopada mi je javljeno. Za ovog autora nema mjesta. A sada na izvorni tekst.
»Društvenim ili državnim novcima (dodatak - sada znamo i onima iz inozemstva), svejedno je, skupine građana objavljuju javno plakate sa sloganima: „Ne plastičnom otpadu“, „Ne plas­tici“ ili emitiraju pjesmuljke „Plastika je mrska, jer je drska“. Vrhunac toga je bilo prikazivanje plakata s navedenim sloganima tijekom TV emisije posvećene „Danu planeta zemlje“ 22. travnja.
 
Nažalost za takve građane je najblaža mogu­ća klasifikacija da su neobaviješteni. Takvima valja postaviti jednostavna pitanja: „Jeste li spremni ukloniti iz vaših ormara svu plastičnu i gumenu odjeću i obuću. Ali i sve proizvode od tih materijala iz kuhinje, računala, audio i video uređaja, športa i konač­no vjerojatno iz vašeg ljubimca, osobnog vozi­la“? Ako jest, moguć je produbljeniji razgov­or. U suprotnom može se sažeti sve u iskaz. Bez plastike i gume civilizacija bi bila naprosto drugačija. To imajte na umu svi vi kojima je „plastika mrska, jer je drska“ i koji trošite teško stečeni novac hrvatskih proizvođača, među njima upravo i onih koji rade plastične i gu­mene proizvode. Za stvaranje masovne histerije za koju uopće nema opravdanja.
 
Ljudi koji znaju svoj posao, postavili su si pitanje: „što ako ukinemo plastično pakovan­je“. Ništa, treba „samo“ 404 % više pakovanja, obujam otpada porastao bi za 256 %, a obujam ukupno prikupljenog otpada za 213 %. Za pravljenje neplastičnih pakovanja treba 213 % energije više. Troškovi proizvodnje porasli bi za 212 %. Na vašu žalost nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobni­je od onog plastičnog. Možda još jedan primjer. U Indiji na jednom području izvrsno rode jabuke. Međutim za pakiranje uroda u drvene sanduke uz njihovu peterostruku uporabu, s površine od 1 hektara jabučnjaka, treba posjeći drva s površine od deset hektara.
 
Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovno upotrijebiti (materijalno recikliranje) razložiti na početne sastojke, plin ili ulje (kemijsko recikliranje) ili ako ništa drugo, mogu se takvi proizvodi spaliti (energij­sko recikliranje, sada energijska oporaba). Gore izvanredno i pri dobrom vođenju procesa izgaranja, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuje okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda. A to je bitna razlika.
 
Umjesto da prouče o čemu pričaju, neobavi­ještene skupine pojedinaca troše oskudna sredstva za krivu promidžbu. Taj novac može se korisnije upotrijebiti, npr. za poziv  pučanstvu da ne baca plastenke ili stare autogume u okoliš, već da ih pohranjuju na za to predviđena mjesta.
 
Ne može se organizirati javno uništavanje tzv. „PVC najlonskih vrećica“ i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od polietilena. Pravi ih se od polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda. A polietilen gori poput svijeće, bez ostatka i štet­nih sastojaka i izuzetno je kalorično gorivo.
Zainteresirana industrija i stručne udruge tre­bali bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javno­sti. Jedna takva akcija je upravo u pripremi.
 
Od 15. do 18. lipnja 1993. održat će se u Zagrebu, „11. dani Društva plastičara i gumaraca“. Jedna od središnjih tema je recikliranje plastike i gume. Pozivamo sve koji viču „Ne, plastičnom otpadu“, „Ne plastici“ da se jave Društvu, rado ćemo ih pozdraviti kao naše goste na tom sav­jetovanju. Ako treba, objasniti ćemo im da je ekološki aspekt samo jedan od vrlo brojnih kri­terija razvoja uspješnog proizvoda, pa i onog od plastike ili gume. Postoje mnogi drugi, važniji, npr. blagostanje pučanstva, razvoj ličnosti i kvaliteta društva. Opisanim akcijama ne pri­donosi se ni blagostanju, ni razvoju ličnosti i društva, upravo suprotno.
Vjesnik, 6. svibnja 1993.
Dodatak 19. listopada 2020.
 
U rujnu 2020. autor je na tržnici kupio čvarke. Stavljeni su u papirnatu vrećicu. Odmah se sve zamastilo, pa je taj paketić stavio u plastičnu vrećicu. Koju stalno nosi sa sobom.
Papirnata vrećica s čvarci (tamna mrlja) uložena je u plastičnu vrećicu za kruh mase 3,65 grama (Foto: Igor Čatić)
 
Mali proračun. Ako je plastična vrećica mase od 3,65 grama, njih 274 ima masu od 1 kg. Za njihovu proizvodnju potrebno je 180 L vode. Za 1 kg pamuka, osnovnog vlakna u tekstilnom platnu, potrebno je  20 000 L vode. A suvremeni traper sadrži osim pamuka i tri vrste drugih vlakana, lycru, elastan i najnovije, poliester.
 
Na dan objave ovog teksta 21. listopada 2020. „Zelena akcija“ organizira konferenciju za medije, gdje će se hvaliti što su načinili zajedno sa svojim financijašima na izbacivanju, ne plastike, već plastičnih proizvoda iz Hrvatske. Za sada se mogu ograničiti samo na 9 jednokratnih plastičnih proizvoda. Jedan je u međuvremenu ispao iz EU - Direktive usvojene u lipnju 2019. Dogovorom su izbačeni filtri cigareta, načinjeni od bioplastike, celuloznog acetata. Nikada to čuo od predstavnika „zelenih“ . A znam jer sam recenzirao primjedbe na tekst EU- Direktive o jednokratnoj plastici.
 
Pitanje za zelene aktiviste iz Zlarina. Kojeg sam zadnji puta napustio 18. kolovoza 1991. Koji su proglasili „Zlarin bez plastike“. Jeste li se odrekli plastičnih mreža, čamaca i svega što je nabrojeno u članku iz 1993.?
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 29/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1602 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević