Većina medija smišljeno radi na unošenju razdora i jačanju podjela

 
 
U Hrvatskoj će novi izbori. Višekandidatski, višestranački. A hoće li se doista birati? Ne će. Samo će se glasovati. Provedena je naime tranzicija. Ali nije lustracija.
https://media.npr.org/assets/img/2016/11/06/gettyimages-626532857_custom-c7ac62038ff2b7a2d8ae35684171b6664ab16e2f-s800-c85.jpg
Hrvatski se mediji opet (i zato?) ne će baviti, osim aferaški, ni hrvatskom sadašnjošću ni hrvatskom budućnošću nego će javnost zbunjivati hrvatskom prošlošću - ustašama i partizanima (ne onim povijesnima, nego prije ovim političkima). Dakle, ako nas već ne će uvjeravati da su i ti izbori besmisleni (komunisti tamo, komunisti tu), nastojat će da spoznamo kako su oni prvi (ustaše) opasna i mračna, tj. crna i autoritarna desnica (čitajmo: nacionalisti, fašisti), a kako su drugi (partizani) antifašistička i svijetla (napredna), tj. crvena i demokratska ljevica. (Upitajmo se: Koja je razlika između nacionalnih i internacionalnih socijalista, između nacista i komunista (boljševika)? Zar Mussolini nije počeo i završio kao socijalist? Što je smisao postojanja današnjih (mladih) antifašista?).
 
Tobože, morat će se rješavati Krležina dilema: Dido ili Đido (kao da se taj ljevičar od Dide nije krio a Đidi nije htio). No to je privid: ustaša i partizana više nema. Ali, postoje hrvatski branitelji – tvorci obnovljene hrvatske države koji su možda i potekli od nekadašnjih ustaša ili partizana, i od većinaca i od manjinaca, od radnika i seljaka, no u toj državi ne vladaju. Bili su tek borci protiv Miloševića i njegovih socijalista? Zar (i zato!) u obnovi i obrani hrvatske države nema baš ništa dobro? Zapravo, ne će se birati između Dide i Đide, nego između naizgled privilegiranih hrvatskih branitelja i stvarno privilegiranih pripadnika danas vladajuće hrvatske elite.
 
A lustracija u Hrvatskoj? Je li potrebna? Je li moguća? Da, ona je potrebna. Jer, mora se otkriti i znati kakvo nam se zlo dogodilo u prošlosti. Da se ne ponovi. I da bude demokracija. I, ona je uvijek moguća – ako ne drukčije onda unutar danas vladajuće hrvatske elite (to su mahom baštinici nekadašnje jugoslavenske komunističke elite, tj. jugoslavenske klasne (radničke?) avangarde koja se tijekom obnove i obrane hrvatske države domogla ekonomske i socijalne moći te posredno ili izravno drži vlast baš u toj državi). Da na zlu iz prošlosti ne bude privilegija u budućnosti, tj. da hrvatsko pitanje bude u cjelini riješeno (bar za naše vrijeme). Da makar nakratko prevlada demokracija.
 
Dakle, javnosti će se opet nametati izbor između istih - Đide i Đide. A hrvatski branitelji, makar i ne misleći jednako, odavno su pozicionirani i nemaju dileme – oni biraju državu (Hrvatsku). No, nije im svejedno kako je ta država uređena. Te, vode li je sposobni ljudi dostojni njihove borbe. Jer, rat nije kost za sirotinju a vlast batak za gospodu.
 

Ivan Kvakić