Get Adobe Flash player

Večer sviranja i pjevanja po notnim zapisima preko kojih se fra Bernardin uživljavao u liturgijska slavlja i pučke pobožnosti

 
 
U povodu 130. obljetnice rođenja franjevca, glazbenika i hrvatskog mučenika dr. fra Bernardina Sokola (20. svibnja 1888. – 28. rujna 1944.), člana Franjevačka provincija sv. Jeronima - Zadar,u crkvi  Gospe od Zdravlja na Dobrome u Splitu, u petak 18. svibnja, Zbor i Orkestar Hrvatskoga narodnoga kazališta iz Splita izveo je koncert duhovne skladbe fra Bernardina Sokola iz njegovih odabranih skladbi Angelusi (jutarnje i večernje molitve i pozdravi Blaženoj Djevici Mariji) i Missa iubilaris in occursu XIII. centenarii populi a suscepto, (tiskana je 1940. godine, a prvi put je izvedena 2. studenoga 1991. godine u Konkatedrali sv. Petra u Splitu) pod ravnanjem mo. Ive Lipanovića.
Otvarajući „Dane dr. fra Bernardina Sokola“, koji se održavaju od 18. do 20. svibnja u Splitu i Kaštel Sućurcu, dr. sc. Bernardin Škunca, glavni organizator „Dana dr. fra Bernardina Sokola“ je prije izvedbe koncerta Sokolovih skladbi u prepunoj crkvi, među kojima je nazočio nadbiskup mons. dr. Marin Barišić održao prigodno slovo: „Ovo je večer fra Bernardina Sokola, večer sviranja i pjevanja po notnim zapisima preko kojih se fra Bernardin uživljavao u liturgijska slavlja i pučke pobožnosti, ali i u rekreativne časove s 'malom, srednjom i velikom djecom', kako je sam zapisao, nerijetko u suglasju sa stvorenim svijetom. S pjevom ptica, s valovima mora, s vjerom i kišom…“, kazao je fra Bernardin Škunca.
 
Govoreći zatim o glazbenoj umjetnosti kao čudesnom čovjekovoj moći, fra Bernardin Škunca je kazao kako skladateljevi notni zapisi izražavaj dubinu i širinu i visinu umjetnikova djela, i progovaraju u punini skladateljeve misli i osjeća. „Nema sumnje: večeras će nam zbor i orkestar HK Split prenijeti najviše što je fra Bernardin Sokol zapisao u notnim zapisima i riječima. Stoga večeras, u me franjevačke provincije Svetog Jeronima sa sjedištem, u Zadru, organizatora ovih Dana fra Bernardina Sokola uz Društvo za očuvanje kulturne baština Kaštela 'Bijaći', pozdravljam zbor i orkestar HNK, Split, sve nazoćne, sve franjevce i sve goste iz drugih krajeva. S radošću istićem nazočnost nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića i predstavnicu predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović, gospođe Jelene Hrgović, dogradonačelnice Grada Splita“, kazao je fra Bernardin Škunca, te na kraju poručio „Večeras svi budimo fra Bernardin Sokol. Onaj fra Bernardin koji se s nebesa raduje pobjedi istine i lijepite, onaj fra Bernardin, mučenik, koji ne osuđuje nego svima oprašta, onaj fra Bernardin koji je u časovima prije utapanja u olujno more između Badije i Orebića od krivokletnika i zatornika u živoj vjeri klicao: 'Živio Krist Kralj, živio Papa. živjela katolička Hrvatska!“. Na samom kraju fra Bernardin Škunca je poručio: „Na slavu Krista Kralja večeras svi mi budimo fra Bernardin Sokol. Ja sam s njime samo fra Bernardin, a s vama sam još i Sokol, pa u ime sviju vas s radošću kažem: neka sada krenu zvuci orkestra i neka zaore glasovi zbora HNK u Splitu, neka započnu 'Dani fra Bernardina Sokola'“.
 
Nakon što su Dani dr. fra Bernardina Sokola proglašeni otvorenim. Koncert duhovne skladbe fra Bernardina Sokola je počeo u dva dijela. U prvom dijelu, Antonija Teskera - sopran i Špiro Boban, tenor su uz pratnju Valtera Lovrinčevića, Violina, Sunčane Tušek, Violončelo i Tetyana Borčagivska, Orgulje, izveli šest odabranih skladbi iz fra Bernardina Sokola. Angelusi, pod ravnanjem mo. Ive Lipanovića. U drugom dijelu koncerta izvedena je fra Bernardina Sokola: Missa jubilaris (orkestrirao don Šime Marović) uz Zbor i Orkestar HNK Split, i uz nastup Antonije Teskere, Sopran, Terezije Kusanović, Alt, Vinka Maroevića, Tenor i Mate Akrapa, Bas, koji su pod dirigentskim vodstvom Ive Lipanovića i Zborovođom Anom Šabašov izveli Kyrie-Gloria-Credo-Sanctus-Bernardictus-Agnus Dei. Bila je to nezaboravna glazbena večer, koja je nagrađena dugim pljeskom nazočnih u crkvi Gospe od Zdravlja. Na kraju, izaslanica hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Jelena Hrgović, dogradonačelnica Grada Splita i pročitala je pismo predsjednice. Predsjednica je u pismu izrazila veliku radost i čast. „S velikim zadovoljstvom sam prihvatila pokroviteljstvo na 'Danima posvećenim fra Bernardinu Sokolu', hrvatskom mučeniku, priređenim u prigodi 130. obljetnice njegovog rođenja“.
 

Ivica Luetić

Svatko može pridonijeti boljitku pčela i korisnih oprašivača

 
 
Opća skupština Ujedinjenih naroda u New Yorku je 20. prosinca 2017. usvojila rezoluciju kojom je 20. svibnja proglasila Svjetskim danom pčela sa ciljem podizanja javne svijesti o važnosti očuvanja i zaštite pčela i drugih korisnih kukaca oprašivača. Rezolucija o obilježavanju Svjetskog dana pčela prihvaćena je jednoglasno, a sponzoriralo ju je 115 država, uključujući i sve članice Europske unije.
http://www.diplomatmagazine.nl/wp-content/uploads/LOGO_WBD_ang-418x420.jpg
Sve je započelo 2014. kada je „Čebelarska zveza Slovenije“ (Pčelarski savez Slovenije) pokrenuo inicijativu i podnio prijedlog za obilježavanje svjetskog dana pčela, a Dejan Židan, voditelj ovog projekta i potpredsjednik Vlade Republike Slovenije pokrenuo je u Ujedinjenim narodima postupak za proglašenje Svjetskog dana pčela. Slovenija je tako 2015. u okviru UN-a započela s pripremama te predložila rezoluciju o važnosti zaštite pčela i drugih korisnih oprašivača. Predložen je i dan obilježavanja – 20. svibnja i to iz dva razloga.
 
Naime, u svibnju pčele na sjevernoj hemisferi započinju s razmnožavanjem, a u tom je razdoblju ujedno i najveća potreba za oprašivanjem. S druge pak strane, na južnoj hemisferi je jesen, vrijeme spravljanja pčelarskih proizvoda i održavanja manifestacija poput „Dani meda“ ili „Tjedan meda.“ A drugi je razlog datum rođenja poznatog pčelara i pčelarskog pedagoga Antona Janše koji je rođen 20. 5. 1734. u Breznici, općina Žirovnica, a umro u Beču 13. 9. 1773. Janša se smatra slovenskim pionirom pčelarstva i jednim od najvećih stručnjaka u tom području u ono vrijeme, te jednim od utemeljitelja modernog pčelarstva u Habsburškoj monarhiji. Bio je dvorski pčelar carice Marije Terezije i akademski slikar. Janša je pčelu nazvao najkorisnijim i najmarljivijim kukcem kojeg je Bog stvorio; autor je djela „Potpuni nauk o pčelarstvu“ koji je dijelom i danas aktualan.
 
Po broju pčelara u odnosu na broj stanovnika, Slovenija je u samom svjetskom vrhu jer svaki 200-ti stanovnik Slovenije je pčelar. Pčelarstvo je od velikog značaja za više od 10.000 slovenskih stanovnika i ima posebnu ulogu i dugu tradiciju, dok su pčele, osobito autohtona pčela „kranjska sivka,“ dio slovenskog narodnog identiteta. Slovenija je jedina članica Europske unije koja je zakonom zaštitila svoje pčele, a 2011. bila je među prvim državama članicama EU-a koje su zabranile primjenu nekih pesticida koji su štetni za pčele.
 
Zašto Svjetski dan pčela?
 
Broj stanovnika na planetu Zemlji neprekidno raste radi čega trebamo sve više raznovrsne hrane koja svima mora omogućiti uravnoteženu i visoko kvalitetnu prehranu. Pčele su poznate po svojim visokokvalitetnim i zdravim proizvodima: med, matična mliječ, pelud te ostalih ne manje važnih proizvoda koji imaju primjenu u zdravstvu i drugim industrijama – pčelinji vosak, propolis i pčelinji toksin (otrov). Najveći doprinos pčela i drugih kukaca oprašivača je oprašivanje gotovo tri četvrtine (3/4) svih biljaka koje čine 90 % svjetske hrane. Trećina globalne proizvodnje hrane ovisi o pčelama – ili svaka treća žlica hrane ovisi o oprašivanju.
 
U EU-u o oprašivanju ovisi oko 84 % poljoprivrednih kultura koje imaju značajnu ulogu u prehrani stanovništva. Pčele imaju golemu ulogu i u voćarstvu jer oprašuju 70 do 80 % cvjetova, osobito jabuke, kruške, breskve, jagode, trešnje i dr. U intenzivnom uzgoju jabuka za oprašivanje je potrebno 3 do 4 pčelinjih zajednicia po hektaru, a za kruške, višnje i trešnje od 6 do 8 pčelinjih zajednica po hektaru; za oprašivanje nekih poljoprivrednih kultura poput heljde, suncokreta, uljane repice i krastavaca potrebni je i do 10 pčelinjih zajednica po hektaru. U Austriji kao i u nekim drugim europskim državama te u SAD-u voćari plaćaju pčelarima za oprašivanje.
 
Prema međunarodnoj studiji (2016.) Međudržavne znanstvene platforme o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava za oprašivače, oprašivanje i proizvodnju hrane (Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services on Pollinators, Pollination and Food Production, IPBES) godišnja globalna proizvodnja hrane koja izravno ovisi o oprašivanju vrijedi između 235 i 577 milijardi US dolara; u Europi oko 22 milijarde eura. Pčele imaju važnu ulogu u održavanju ekološke ravnoteže i biološke raznolikosti  u prirodi jer pružaju jednu od najvažnijih usluga ekosustava – oprašivanje, što ujedno znači oplodnju. Na taj način pčele štite i njeguju ekosustave, životinjske i biljne vrste te doprinose genetskoj i biološkoj raznolikosti. Pčele su također pokazatelj okolišnih uvjeta: njihova prisutnost, brojnost ili odsutnost govore nam da se nešto događa u okolišu i da je potrebno djelovanje. Promatrajući razvoj i zdravlje pčela, moguće je odrediti promjene u okolišu i pravodobno poduzeti potrebne mjere zaštite.
 
„Pčele odražavaju ekološke događaje,“ potvrdio je to u svojoj izjavi José Graziano da Silva, glavni direktor UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Nažalost, pčele su sve više ugrožene, a to potvrđuju i stručna izvješća UN-a, Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (International Union for Conservation on Nature, IUCN) i drugih organizacija kao što je na primjer „Greenpeace.“ Izvješće IUCN-a koje je objavljeno u ožujku 2015. temelji se na prvoj provedenoj integrativnoj procjeni stanja pčela što je financirala Europska komisija: „IUCN Red List of Bees and the Status and Trends of European Pollinators,“ odn. tzv. 'STEP' projekt Komisije koji je pružio informaciju o 1965 divljih vrsta pčela u Europi (njihov status, rasprostranjenost, populacijski trendovi, ugroženost). U izvješću se također navodi da jednoj od 10 vrsta pčela u divljini prijeti izumiranje.
 
Osim glavnih oprašivača – oko 20.000 vrsta pčela, tu su i drugi korisni oprašivači: neke vrste dvokrilaca (muhe), leptiri, noćni leptiri, ose, kornjaši, resokrilci i drugi vertebrati te ptice, šišmiši  i dr. Od pčela, najrasprostranjenija je medonosna pčela, lat. Apis mellifera, zatim istočna pčela medarica Apis cerana, neke vrste pčela bez žalca, solitarne pčele ili pčele samice te neki bumbari. Uzgoj poljoprivrednih kultura i njihova kvaliteta jednako ovise o brojnosti i raznolikosti oprašivača.
 
Pčele i drugi oprašivači danas su značajno ugroženi i broj im se kontinuirano smanjuje i to iz više razloga: promjene u poljoprivrednoj praksi i povećanje intenzivne agroindustrijske proizvodnje dovode do značajnih gubitaka pčelinjih staništa ili do degradacije staništa. Pčele i drugi oprašivači ugroženi su zbog goleme primjene agrokemijskih sredstava, prvenstveno insekticida i herbicida, te umjetnih gnojiva, koji zajedno doprinose nestajanju biljaka, osobito livadnog cvijeća kojima se pčele hrane. Klimatske promjene – suše, obilne oborine, valovi vrućine i sl. negativno djeluju na pčele i druge kukce oprašivače: procijenjuje se da je oko 25,8% europskih vrsta bumbara ugroženo te da im prijeti izumiranje. Na pčele i druge oprašivače negativno djeluju i učestali požari, urbanizacija itd.
 
Podsjećam da su krajem travnja 2018. države članice Europske unije na Stalnom odboru za biljke, životinje, hranu i stočnu hranu kvalificiranom većinom podržale prijedlog Europske komisije o zabrani korištenja tri insekticida iz grupe neonikotinoida za sve poljoprivredne usjeve na otvorenom u svrhu zaštite pčela i ostalih oprašivača. Zabranjeni su: imidakloprid i klotianidin od „Bayera“ te tiometaksam od „Syngente“ (podsjećam da je 2013. EU donijela odluku o „moratoriju“ na primjenu ova tri neonikotinoida zbog sumnje o njihovom štetnom učinku na pčele i druge oprašivače). Francuska je međutim donijela odluku o zabrani svih insekticida iz grupe neonikotinoida od 1. rujna 2018.
 
„Environmental Health Trust“ objavio je listu rezultata znanstvenih istraživanja o štetnim učincima bežićne tehnologije, baznih stanica, mobitela i dr. na pčele, ptice i divlji svijet, budući su dokazi objavljeni u brojnim znanstveno-recenziranim studijama. Osobito negativno na pčele djeluje elektromagnetsko zračenje koje mijenja ponašanje pčela, uzrokuje biokemijske promjene i negativno djeluje na reprodukciju pčela. Dr. Daniel Favre, neovisni znanstvenik (Brecht, Švicarska) objavio je stručni tekst o promjeni ponašanja pčela zbog učinka elektromagnetskog zračenja: „Disturbing Honeybees' Behavior with Electromagnetic Waves: a Methodology“ (časopis „Journal of Behavior,“ 7. 8. 2017.).      
 
Kolaps pčelinjih zajednica posljedica je štetnog kombiniranog učinka slijedećih faktora: pesticida, kemikalija, parazitarnih infekcija te elektromagnetskog zračenja, zatim virusnih i bakterijskih bolesti, genetski modificiranih kultura i intenzivan uzgoj monokultura. Dr. Ulrich Warnke i znanstveni suradnici autori su nekoliko brošura pod nazivom: „Bees, Birds and Mankind – Effects of Wireless Communication Technologies: Destroying nature by Electrosmog“ („Pčele, ptice i čovječanstvo – Učinci bežićnih komunikacijskih tehnologija: uništenje prirode elektrosmogom“).
 
Povodom obilježavanja prvog Svjetskog dana pčela Banka Slovenije izdat će prigodnu, tzv. komemorativnu kovanicu od 2 eura koja će biti u optjecaju u eurozoni. Središnje obilježavanje prvog Svjetskog dana pčela bit će u Breznici, rodnom mjestu Antona Janše, a održat će se pod pokroviteljstvom Boruta Pahora, predsjednika Republike Slovenije, a pozdravnim govorom okupljenim uzvanicima obratit će se José Graziano da Silva, glavni direktor FAO-a. „Proglašenje obilježavanja Svjetskog dana pčela tek je prvi korak, još nas mnogo posla očekuje kako bismo zaštitili i očuvali pčele i druge oprašivače, jer opstanak pčela znači i preživljavanje čovječanstva.“
 
Svjetski dan pčela obilježit će se i u Lijepoj Našoj i to u Senju, u tvrđavi Nehaj. Udruga proizvođača meduna, kadulje i vriska Sjevernog Velebita i velebitskog primorja iz Senja organizira ovim povodom stručni skup pod nazivom: „Kadulja i med od kadulje Senja i okolice“ gdje će prof. dr. sc. Dragan Bubalo održati predavanje na temu: „Karakterizacija kaduljina meda s područja Senja“, a Boris Golob, dipl. ing. agr., viši stručni suradnik Ministarstva poljoprivrede održati će predavanje na temu: „Postupak zaštite zemljopisnom oznakom Velebitski med.“ Svatko može pridonijeti boljitku pčela i korisnih oprašivača: stručnjaci savjetuju sadnju medonosnog bilja/cvijeća na balkonima, terasama i vrtovima, te obnovu zapuštenih travnjaka uz savjet da se kosidba ne vrši u vrijeme cvatnje; kupujmo med i druge pčelarske proizvode od domaćih, lokalnih pčelara jer samo tako možemo biti sigurni u visoku kvalitetu pčelinjih proizvoda i njihovu zdravstvenu ispravnost.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med. 

Čekam da objaviš imena "komisije UN-a", koja je "izvadila 780.000 leševa iz Save šezdesetih godina"...

 
 
Poznavao sam jednog Nenada Čanka, Novosađanina, Lalu, gospodina, hrabrog, poštenog i otresitog čovjeka koji je u vrijeme uspona nacizma u Srbiji (1990./91.) grmio na skupovima protiv „režima koji danas radi isto što se radilo 30-ih godina u Nemačkoj“. Na sav glas je osuđivao „srpski nacionalsocijalizam i 'srpskog Hitlera' Slobodana Miloševića“, optužujući s pravom tadašnji režim za rušenje Jugoslavije, progon manjina u Vojvodini i pripremanje rata. U vrijeme popisa stanovništva u Srbiji (ožujak 1991. godine), govorio je kako je to „kartoteka za progon ljudi druge nacije i vere, slično kako je to Hitler radio u Nemačkoj s Jevrejima uoči Drugog svetskog rata“. Da, baš tako je govorio. I još mnogo toga. Bio je po izjavama daleko radikalniji nego bilo tko drugi. I svi smo se pitali kako ga vlast ne makne, kako to da mu ne začepe usta!? Čanak je brbljao, optuživao, žestio se na režim u vrijeme kad se za pocijepani Miloševićev poster dobivalo 60 dana zatvora!
http://arhiva.alo.rs/resources/img/09-01-2013/single_news/261783-08.jpg
I svi mi naivci (Hrvati, Mađari, Slovaci i drugi) koji takvo što nismo smjeli javno izreći, slušali smo ga s divljenjem i poštovanjem. I smatrali ga svojim. Bio je jedan od nas. Tako smo barem mislili. Svoju tadašnju stranku LSDV/J (Ligu socijaldemokrata Vojvodine/Jugoslavije) osnovao je (tobože) „u ilegali“ – istoga dana, dan prije ili kasnije (više se točno ne sjećam) kad je formiran naš DSHV (Demokratski savez Hrvata u Vojvodini), dakle, između 14. i 16. srpnja 1990. Bila je to prva (i jedina) stranka u to vrijeme koja je čvrsto stajala na „autonomaškoj“ liniji i čija se politička koncepcija temeljila na vraćanju oduzete autonomije AP Vojvodini. Tražila je minimum prava koja je ova pokrajina imala po Ustavu SFRJ iz 1974.
 
I budući da Čanak nije smio „iz sigurnosnih razloga“ okupljati svoje pristaše, BIO JE REDOVIT GOST NA NAŠIM SKUPOVIMA. Sa skupova DSHV-a (koji su održavani diljem Bačke i Srijema tijekom ljeta/jeseni 1990. i zime 1991. godine, a bilo je to osnivanje lokalnih ogranaka – podružnica i mjesnih organizacija), Čanak je u eter slao poruke javnosti i žestio se na režim podržavajući parolu „Vojvodina Vojvođanima“ (koja je bila i naša) i „uzimajući u zaštitu“ nas Hrvate. Tada, koliko znam, nije bio osjetljiv na „ustaše“. A mi smo Hrvati listom i bez izuzetka bili prozvani od režima i četnika (pa čak i srbijanskih „demokrata“) „ustašama“ – tamo nas se rijetko kad drugačije i oslovljavalo.
 
Nije Nenadu smetala „Lijepa naša“, pa ni HRVATSKI GRB S PRVIM BIJELIM POLJEM (prvi amblem stranke DSHV-a bio je hrvatski grb s prvim bijelim poljem u sredini kojega su u bijelim poljima upisana slova: D S H V), iako su nas i zbog toga, čak i u Narodnoj Skupštini Srbije javno proglasili „ustašama“. Uredno je stajao ispod tog grba, bez ikakve nelagode i prema nama bio vrlo, vrlo ljubazan.
 
Moram reći da mi je i tada bilo pomalo čudno to pojavljivanje ISKLJUČIVO NA NAŠIM SKUPOVIMA. Nenad nije išao ni kod Mađara, ni kod Ante Markovića (SRSJ), niti kod Slovaka, ni na skupove UJDI-ja, pa ni na skupove Narodne seljačke stranke (Dragan Veselinov). On se pojavljivao isključivo na skupovima DSHV-a, redovito i uvijek s oštrom retorikom kakvu nitko drugi koristio nije. Računao sam tada, da ima onih koji o tomu vode računa (Predsjedništvo na čelu s mr Belom Tonkovićem) i nisam se previše zamarao tim dilemama.
 
Sjećam se našeg susreta u Subotici (7. travnja 1991. godine) nakon skupa DSHV-a (u pitanju je bilo objedinjavanje dviju subotičkih podružnica naše stranke). Čanak je stajao sa strane, sam, izdvojen od svih. Činio mi se nekako izoliran. Vjerovao sam tada da se ljudi plaše naći se u njegovoj blizini (jer u dvorani su bile kamere i sve je izlazilo u javnost), pa sam mu prišao, iako su malo dalje bili naši gosti iz HDZ-a s kojima bih rado razgovarao (Neven Jurica i Dragutin Hlad). Bio je vrlo ljubazan. U nekih pol sata razgovora „pretresli“ smo političku situaciju u Vojvodini (koja je već bila dobrano „zagrijana“) i u jednom trenutku sam mu predložio suradnju i to tako da pokušam agitirati za formiranje ogranka LSDV/J u općini Bač. Naime, kao tajnik podružnice za općinu Bač bio sam svjedokom kako se ljudi teško odlučuju za pristup DSHV-u i tada sam se nosio mišlju da u općini Bač možda možemo okupiti Srbe (starosjedioce), Slovake, Rusine, Mađare, Ukrajince, Nijemce, Muslimane i druge oko programa njegove stranke – a budući da su nam ciljevi bili isti („Vojvodina Vojvođanima“) mi Hrvati smo tu mogli biti samo na dobitku, kao i on i njegova LSDV/J. I složio se Nenad od prve. Dogovorili smo kontakt preko tadašnjeg tajnika DSHV Julija Skenderovića i razišli se.
 
Nije se nikad javio, iako je čvrsto obećao da ćemo se opet sresti. U međuvremenu je došlo do pokolja naših redarstvenika u Borovu Selu i nije mi više bilo na pameti nikakvo političko organiziranje, jer sve se događalo na 12-ak kilometara od moga sela. U kolovozu te 1991. došao sam u Hrvatsku. Povremeno sam čuo ponešto o Čanku, prati neke njegove izjave za medije i nastupe itd., ali nikad više nismo imali kontakta. Znam da je bio ovdje u Zagrebu gost naše Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata na koncertu u Lisinskom (4. 12. 2002.) i da je bio posebno toplo pozdravljen. I nakon toga, naravno, optužen od medija u Srbiji kako je „bio na ustaškom mitingu“.
 
Što se sve s njime događalo u godinama od kad više nisam tamo, ne znam. Samo sam primijetio (iskreno i bez zluradosti) da se Nenad polako „prilagođavao“. Nije više bio oštar i otresit kao nekad, sa Šešeljem i sličnim likovima (za koje je prije tvrdio da s njima „ne će ući ni u trolejbus“) počeo je „ćaskati“, oslovljavati ih „gospodom“ (iako je poslije rušenja Miloševića 2000. godine u DOS-u ultimativno tražio „zakonsku zabranu fašističkih stranaka – prije svega Miloševićeva SPS-a i Šešeljeva SRS-a“). Malo po malo, od njega su u Srbiji napravili neku vrstu (blago rečeno) „zabavljača“ kojega nitko nije ozbiljno shvaćao. Nekadašnji „ljuti borac“ protiv srpskog nacizma (kojega su navodno „pretukli bejzbol palicama u Novom Sadu“, za vrijeme rata „na silu mobilisali u rezervu JNA i poslali na front“ itd.), malo pomalo je smekšavao svoje stavove, sve dok nije (po mome osobnom uvjerenju) došao u balans s Dačićem, Vučićem i Šešeljem. Njegov „politički rad“ sveo se na „prepucavanje“ s četnicima u Skupštini, zastupanje nekog „antifašizma“, pričanje viceva na TV-u, ponekad bi u studiju i svirao itd. itd. I na kraju se od nekada hrabrog političara (koji je barem na riječima oštro oponirao srpskom naci-fašizmu) pretvorio u pudlicu, ili bolje reći klauna.
 
I svima dobro. Četnicima paše jer imaju koga ismijavati, medijima je zanimljiv iz istih razloga, a vlast ga ne dira jer je bezopasan, pa osobnih problema i pritisaka s te strane nema. Ne ću se upuštati u analizu „lika i djela“ Nenada Čanka, jer se kladim da ga ne bi definirali ni njegovi najbliži suradnici, ali, iskreno moram reći, da nisam mogao ni sanjati da je toliko POKVAREN I PODMUKAO. Do te mjere da se služi GORIM I OTROVNIJIM LAŽIMA nego oni protiv kojih se tobože „borio“ i još uvijek „bori“. Ono što je on izbljuvao (nemam drugoga izraza, jer to ljudski govor nije!) neki dan u jednoj TV emisiji, nisu do sada izrekli ni Vojislav Šešelj, ni Milan Bulajić, Dobrica Ćosić, Vasilije Krestić, pa ni opskurni Vučić i još opskurniji Vulin! Nitko od njih nikad nije iznio tako bolesne, podle i prljave laži!
 
Citat: „...kao što je beskonačna sramota za našu susednu i prijateljsku državu Hrvatsku da dozvoli da se na mestu magnum crimena, neopisivog zločina kakav se odigrao u Jasenovcu tokom Drugog svetskog rata od strane najcrnjeg nacističkog ustaškog režima i svega što se tu dogodilo, gde je samo na jednom jezičku Save pronašla komisija Ujedinjenih nacija kada je radila 60-ih godina iskopavanja, 780 hiljada leševa. Tako da se mi odmah razumemo oko cifara...“ Voditelj emisije Predrag Sarapa na to kaže: „Oni to negiraju“, a Čanak odgovara: „Pa mogu i ja da negiram da sam debeo... to šta ko negira iz političkih razloga mene ne zanima, ja vam govorim šta je oficijelni nalaz šezdesetih godina komisije Ujedinjenih nacija koja je radila ekshumacije. Mogu da vam dam i imena, jednom prilikom, ko je tu učestvovao.“ (https://www.youtube.com/watch?v=SZVittzGx3U (11'25''- 12'50'')
 
Eto, to je ta razina „dubokoumnog“ razgovora koji se tamo vodio. No, nastranu razina razgovora (jer ovo je još „mila majka“ u odnosu na ono što se sreće na njihovim televizijama), ali, takve OTROVNE, PODMUKLE i SMIŠLJENE LAŽI u životu nisam čuo! Pa još od jednoga „Vojvođanina“ i „demokrata“ za kojega sam mislio da dijeli sa mnom neke vrijednosti.
 
I na kraju, u čemu je problem!? Pa u tomu što Čanak JAKO DOBRO ZNA DA LAŽE, JER TIH SU SE BROJKI DAVNO ODREKLI SVI KOJI IMAJU IMALO MOZGA U GLAVI! Ali on također ZNA i to da Hrvati u Vojvodini nose (ne od jučer!) hipoteku „ustaša“ i smatraju se kolektivnim krivcima i „zločinačkim narodom“, te da svako preuveličavanje ustaških žrtava IMA ZA IZRAVNU POSLJEDICU PRITISKE I NAPADE PRIMITIVACA I ČETNIKA NA NJIH, odnosno, na ono što je nakon svega ostalo od našeg naroda na tim područjima! Zato je to podmuklo, pokvareno i bolesno! Koja „komisija UN-a“ je „vršila ekshumacije“ na području Jasenovca 60-ih godina i „na samo jednom jezičku Save pronašla 780.000 leševa“!? KOJA KOMISIJA!? ČANAK, KAŽEŠ DA IMAŠ IMENA ČLANOVA KOMISIJE (obećao si ih dostaviti Sarapi), a ja ti poručujem: OBJAVI IMENA ČLANOVA KOMISIJE I RECI GDJE SU POKOPANI TI LEŠEVI!? TKO IH JE VIDIO I GDJE JE ZAVRŠILO TIH „780.000 LEŠEVA“!? U KOJOJ GROBNICI, NA KOJEM LOKALITETU!? GDJE SU!?
 
Čanak, navukao si na tanak led nas Hrvate 1990./91.! Rigao si vatru na Miloševića na našim skupovima, a tko zna s kime si sve bio povezan i što ti je bio cilj! Mi smo morali otići, ti si ostao! Da si bio stvarna opasnost za režim završio bi kao Slavko Ćuruvija ili Ivan Stambolić! Ili bi te barem pokušali ubiti kao Vuka Draškovića! Ni dlaka ti usfalila s glave nije, a naše su ljude – anonimuse ubijali po selima i na fronti metkom u potiljak, s leđa! Danas vodiš kampanju protiv ostatka ostataka naše manjine! Sram te bilo – ako u tebi ima ičega ljudskog! ČEKAM DA OBJAVIŠ IMENA „KOMISIJE UN-a“ KOJA JE „IZVADILA 780.000 LEŠEVA IZ SAVE 60-ih GODINA“! I DA KAŽEŠ GDJE SU TI LEŠEVI! TRAŽIM TO U IME 40.000 NAS HRVATA KOJE STE SILOM OTJERALI, IAKO SMO BILI LOJALNI GRAĐANI I NISMO U VOJVODINI I SRBIJI NIKOMU NI PROZOR RAZBILI! Poslao sam ti večeras elektroničku poruku na stranku i slat ću ih sve dok ne dobijem odgovor!
 

Zlatko Pinter

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1248 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević