Get Adobe Flash player

Vraća li nam se to Drugi dnevnik TV Beograda iz ranih devedesetih?

 
 
Aleksandar Stanković doveo je, vukovarskim povodom valjda, u emisiju hrvatskog branitelja srpske nacionalnosti Peđu Mišića, još u kombinaciji s Majom Sever, a poglavito Ivicom Prtenjačom, radi javnog mučenja. Jedna od virtualnih sprava za mučenje na koju ga je na javnoj televiziji stavio je i famozna srbijanska teza o „građanskom ratu“. Ušao mu je izravno u obitelj, jer brat mu se borio na srbijanskoj strani, a kao „građanin Hrvatske“, što je i Predrag Mišić i odatle izvukao „dokaz“ o - „građanskom ratu“! Kako ne bi bio „građanski“ kad je eto i „obiteljski“. Besramno najprije toliko medijskom kamom vrtjeti mu po obiteljskim ranama i duši, a još besramnije, pokvarenije pa i stupidnije… iz činjenice da su dva brata u ratu bila na suprotnim stranama, „teoretski“ zaključivati kako se radilo o „građanskom ratu“. Dno znanja, ispod dna profesionalizma. Još da je javno sadističko mučenje upriliči neke obične nedjelje, ali baš tužne vukovarske - nemam riječi.
http://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/1hPk9kpTURBXy8zZDZhZThjOTE0Y2U0Y2MzMjUxMDkzMDNmYTg4M2IyMC5qcGeRlALNBLAAwoGhMQI
Aco Stanković u Beogradu u prosincu 2013.
 
Sve sami „građanski ratovi“. Pretpostavljam kako bi se rijetko našao rat u povijesti, bilo kada, pa i bilo gdje, u kojemu se ne bi našla braća, sestre, roditelji, djeca… na suprotnim stranama. Stankovići bi tako mogli zaključiti kako su svi dosadašnji ratovi ustvari bili „građanski“. O europskim da i ne govorimo, eto te vladarske dinastije su i rodbinski, krvno, povezane, a često ratovale skoro do zadnje kaplje krvi, svaka svojih podanika - pa su sve to onda bili „građanski ratovi“.  Možda jedan nije, onaj kad je Spartak podigao robove. Bidni robovi nisu bili „građani“, bili su ništa, nisu imali pravo rimskog građanstva. A taj rat je bio onako baš pravi građanski, fundamentalno - jer „građanski ratovi“ u bitnome su socijalni, Marksonja bi rekao i klasni.
 
Sve „reformacije“ i revolucije građanski su ratovi, ali ovaj to nije bio, dakako i još mnogi. Bio je čista agresija, doduše malo prikrivena pod koprenom „federacije“, da se bedaci ne dosjete. Intelektualno, pa i emocionalno, mučim i samoga sebe jer 24. srpnja 1991. u „Vjesniku u srijedu“ objavio sam na njegovoj „plahti“ poduži članak pod naslovom „Osvajački, a ne građanski rat“ s nekoliko točaka dokaza. Tome ni danas nemam što dodati. Ali u nedjelju 19. studenoga 2017.  Stanković muči Predraga Mišića, kao medijin isljednik NKVD-a, Udbe ili Gestapoa, svejedno, pod jakom lampom Hateveja, da prizna  sudjelovanje u „građanskom ratu“. Smije li to raditi? To zlo od te televizije. Naime, pored osobne torture i preko nje, potkopavati hrvatsku državnost? Jer iza teze o „građanskom ratu“ skriva se ona važnija, naime o bespravnoj, neustavnoj, „secesiji“, a onda se vraća „linija Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag“ i kreće „unutrašnji dijalog“ da se stvari, izuzimajući Sloveniju, vrate na početak. Lijepe li televizije antihrvatske vizije. Mogu li se Ja tome usprotiviti i toga riješiti? Ne mogu, moram to silom plaćati. Mogu jedino ovako. Pustit ću Šešelja govoriti.
 
Planirana „amputacija Hrvatske“ - „građanski rat“?
 
Govori Vojislav Šešelj srbijanski narodni zastupnik, ne dakle onaj prethodni, sadašnji i budući maroderski ološ, kojega se i „kancer“ čuva, već narodni zastupnik na RTB-u (lipanj 1991.). Napominjem kako se već dogodio pokolj hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu (2. svibnja 1991). U njegovoj, formalnoj i političkoj organizaciji stvarnoj srbijanske, kolokvijalno, Udbe, pod „izvedbenim“ vodstvom Vukašina Šoškočanina kojega su Srbi ubrzo likvidirali i bacili u Dunav kako nikad ne bi progovorio. Zauzvrat su 1992. davali njegovo ime ulicama u okupiranim hrvatskim naseljima te mu izgradili mauzolej.
 
Dakle  kaže Šešelj: „Smatram da se ne smije na silu spriječiti izlazak Slovenije iz Jugoslavije. Neka idu odmah, to je bolje i za njih i za nas. Što se Hrvatske tiče prema njoj se treba drugačije postaviti (službena srbijanska politika, o.a.). Ne smije dakle biti isti odnos  prema Hrvatima i prema Slovencima. I Hrvati mogu da idu, ali ne smiju ni jednu srpsku teritoriju da ponesu sa sobom. Ja smatram da nadležni organi Srbije, pošto savezni organi više ne postoje moraju preuzeti sve ingerencije na čitavoj teritoriji ostatka Jugoslavije, pozvati Generalštab da prihvati te ingerencije. Ako Generalštab ne prihvati te ingerencije armija će se raspasti, ali srpska armija može da se formira u roku od četrdeset osam sati, te da se naredi zauzimanje linije Virovitica, Karlovac, Karlobag i da se izvrši amputacija Hrvatske.“  
 
Planiranje „građanskog rata“?
 
Napalm u „građanskom ratu“. Mjesto, srbijanska skupština, rujan 1991., opet govori Šešelj, glasnogovornik Slobodana Miloševića, države Srbije: „Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica ta linija mora da bude naše opredjeljenje i to je granica na koju armija mora povući sve svoje trupe. Ako nije u stanju da ih povuče iz Zagreba treba da ih pod borbom povuče uz bombardiranje Zagreba. Armija ima još kapaciteta koje uopće nije upotrijebila. Ako su joj trupe  ugrožene ona ima pravo da upotrijebi napalm bombe i sve drugo što ima na svojim lagerima (bojni otrovi, o.a.). I tu se ne smijemo igrati. Važnije je spasiti jednu borbenu jedinicu nego se plašiti hoće li tamo neke slučajne žrtve pasti. Pa tko im je kriv, htjeli su rat, imaju rat.“ (izvor RTVB, youtube)  
 
Građanski rat? Klanje Hrvata „zahrđalim žlicama“, manje-više, ali „napalm i ostala sredstva“? Znam, Šešelj, vjerojatno najveća ljudska gnjida „u regionu“ - doznat će to i Srbijanci kad-tad, ako (im) već nije kasno, ali on je stalno u srbijanskoj vlasti, Miloševićevoj, pa i danas. On je Srbija, i to ne bilo kakva već velika, agresorska.
Građanski rat? Imam na raspolaganju na stotine dokaza o tome kako ono bješe osvajački rat; SANU, SPC, SPS, srbijansku TO, srpsku JNA, desetak srbijanskih stranačkih (para)vojski. sve i jednoga, skoro, intelektualca od Dobrice Čosića pa nadalje, uostalom i srbijansku nacional socijalističku ideologiju i praksu u kompletu, ali kako je „onaj“ uvijek u detaljima, evo „sitnoga“ dokazčića. Prema srbijanskim izvorima oko Vukovara (Srijem, Slavonija) borilo se, kao dragovoljci, dvadesetak „narodnih poslanika“ srbijanske Skupštine, a  dan nakon osvajanja Vukovara posjetila su ga dva podpredsjednika Skupštine Srbije i desetci predsjednika općina iz Srbije- radi obnove. Građanski rat?
 
Ovako kako je Stanković ispitivao Peđu Mišića o „građanskom ratu“, tako su srbijanski novinari ispitivali zarobljene hrvatske branitelje, prethodno premlaćene, još krvave od ozljeda, koji su priznavali sve, što im je prethodno naređeno. Postoji scena u kojoj su natjerali oca da optuži svoje sinove (za pada Vukovara). Čista „novinarska“ strava. Vraća li nam se to „novinarstvo“ Miroslava Lazanskog (vojno „krilo“), Mile Štule, Krste Bijelića, i mnogih istih, znanih i neznanih, ili cijeli duh „Drugog Dnevnika“  TV Beograda iz ranih devedesetih „u komadu“ lebdi po Prisavlju?
 

Mato Dretvić Filakov

Plamičak za heroje

 
 
Vječno svijetlit spremna
Plamičak za heroje
Za znane i neznane 
Iz domovine moje
Plamenom slobode
Svemir obasjava
http://img.icelandreview.com/sites/default/files/candle.jpg
 

Tomislav Gradišak

Za razliku od HRT-a, HNS se financira bez sudjelovanja poreznih obveznika

 
 
Priopćenje Hrvatskoga nogometnog saveza na objede Joška Jeličića, Marka Šapita i drugih „stručnjaka“ na HRT-u
Iako smatramo sasvim neprimjerenim u trenutku velikog uspjeha hrvatskog nogometa govoriti o računovodstvu, potaknuti promašenim, zločestim i jalnim komentarom HRT-ovog komentatora Joška Jeličića prisiljeni smo objasniti novom “financijskom ekspertu” nacionalne TV kuće što označavaju stavke "intelektualne usluge" ili "usluge telefona, pošte i prijevoza". Da nečiji ego, jal i želja za samopromocijom uistinu ne poznaju granice mogli su se uvjeriti gledatelji HRT-a nakon što se Hrvatska po deseti puta plasirala na veliko natjecanje. Umjesto tom činjenicom, na kojoj Hrvatskoj zavide tolike veće ili bogatije zemlje, stručni komentator HRT-a pokazao je da mu u domenu stručnosti (ne) spada (n)i - računovodstvo.
https://i.ytimg.com/vi/QqFUKOL4OT0/hqdefault.jpg
Joško Jeličić u dresu Hajduka 1990. godine
 
Pita se tako Joško Jeličić kako je to HNS potrošio 38 milijuna kuna za proračunsku stavku koja se zove “usluge telefona, pošte i prijevoza” i 48 milijuna kuna za proračunsku stavku koja se zove” intelektualne i osobne usluge”. Naravno, komentator ne zna ili ne želi znati da su nazivi takvih stavki zadani propisom i da obuhvaćaju različite aktivnosti koje su svedene pod taj zajednički naziv.
 
Najveći dio tih troškova, koji se odnosi na stavku “telefon, pošta, prijevoz” tj. skoro 37 milijuna kuna odnosi se na prijevoz i smještaj svih reprezentacija i selekcija Saveza, a njih ima petnaestak. Takav prijevoz uključuje dolazak igrača/ica iz kluba na pripreme reprezentacije i povratak u klub, prijevoz u mjesto odigravanja utakmica (kada se radi o gostujućim utakmicama, to je najčešće zrakoplov), što kod putovanja A reprezentacije znači i unajmljivanje zrakoplova za charter letove. Nije nam jasno kako netko tko je bio profesionalni nogometaš i reprezentativac uopće postavi pitanje troškova smještaja i prijevoza. Kako bi se moglo doći na utakmice (domaće i gostujuće), a da se prethodno ne putuje? Smatra li g. Joško Jeličić da hrvatska A reprezentacija, primjerice, ne zaslužuje vrhunski smještaj tijekom Europskog prvenstva u Francuskoj?
 
Stavka” intelektualne i osobne usluge” obuhvaća, primjerice, i nagrade igračima i stožeru A reprezentacije za plasmane na velika natjecanja. Tako je u 2016. godini gotovo 32 milijuna kuna isplaćeno upravo onima koji su osigurali Savezu plasman, onima najvažnijima za ostvarene rezultate, a to su igrači i stožer. Smatra li g. Joško Jeličić da oni ne zaslužuju svoj dio nagrade za uspjeh koji su ostvarili? Pod istu stavku idu i naknade svim izbornicima i trenerima svih hrvatskih selekcija i njihovim stožerima. Ovdje je i naknada za reviziju, a koja je utvrdila da je računovodstvo Saveza u skladu sa svim propisima i računovodstvenim standardima.
 
Iz navedenog je sasvim jasno da je paušalno iznošenje činjenica i tvrdnji o velikom trošenju HNS-a na "telefon i intelektualne usluge", uz već poslovično uvrjedljive opaske "priznatog intelektualca", zlonamjerno i neznalački, a s ciljem dovođenja javnosti u zabludu. Da u HNS-u ima sasvim dovoljno intelekta pokazuje činjenica da uspije uprihoditi iznos koji je naveo komentator, usprkos izrazito otežanoj gospodarskoj situaciji, koja je poznata svim sportskim savezima. Budući da samo oni koji ništa ne znaju misle da sve znaju, što se može primijetiti kod nekih komentara, jasno je da je HNS u svom radu angažirao stručnjake za pojedina područja, a prije svega za treniranje nogometa i vođenje svih reprezentacija, što je i jedna od osnovnih djelatnosti Saveza.
 
Podsjećamo da je od 12 velikih natjecanja hrvatska reprezentacija izborila njih 10 što ne može biti i nije plod slučajnosti, niti isključivo zasluga igrača i izbornika (iako je njihov udio, bez sumnje, najveći), već valjda i onih za koje komentator navodi da "nisu napravili ništa". U sadašnjoj generaciji reprezentativaca samo Ivan Rakitić nije prošao kampove i stručnu selekciju HNS-a, odnosno nije igrao u nekom hrvatskom klubu. Teško je povjerovati da bi igrači prepušteni sami sebi ("obiteljskom treniranju" kako tvrdi stručni komentator), igrajući u HNL koja "ništa ne valja" (a skoro 50 posto klubova Prve HNL sudjeluje u europskim natjecanjima) i bez odgovarajuće logistike (HNS-ove i klupske ) postizali takve rezultate s reprezentacijom, igrali u najvećim svjetskim klubovima i ostvarivali velike transfere.
 
A inače, HNS se, za razliku od HRT-a, financira bez sudjelovanja poreznih obveznika, upravo zahvaljujući vlastitom radu i rezultatima koje postiže. Pravo je, stoga, pitanje - koliko novca hrvatskih poreznih obveznika HRT-a troši na nogometno-financijsko-računovodstvene intelektualce? Kao i njihovu samopromociju u trenucima kada svjetla pozornice trebaju biti uperena na one koji su to na terenu zaslužili - a to su hrvatski nogometni reprezentativci.
 

HNS

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 901 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević