Get Adobe Flash player

Osnovni cilj rušitelja je uništiti intelektualni potencijal mladih ljudi

 
 
Najavljeno događanje naroda o potrebi zaista nužne reforme školstva, temelji se na alternativnoj stvarnosti. Hrvatski građani proglašavaju se stručnjacima za reformu. Pri čemu nisu nikada upoznati sa činjenicom da su izvorni reformatori obrazovanja, ali bez odgoja, sa sindikatima dogovorili da se ne smiju mijenjati nazivi predmeta, satnica i broj nastavnika. Usprkos velikom smanjenju broja potencijalnih učenika.
KURIKULNA REFORMA NAPRIJED,
KURIKULARNA REFORMA STOP!
Na svaku stranicu koju su objavili pristiglo je 10 stranica prigovora. Stoga se stječe dojam da je najavljeni prosvjed za nikomu jasno definiranu reformu, samo s jednim poznatim postignućem, digitalnim obrazovanjem s opremom kojoj prijeti ropotarnica, prije u funkciji definitivnoga uništenja hrvatske budućnosti. Na tom zadatku ujedinili su se svi koji ne žele dobro ovoj neželjenoj državi.
 
Nalog Europske komisije
 
„Provedite reformu školstva prema Jokićevoj zamisli“ (VL 23. svibnja 2017.). A veleposlanici razvijenijih zemalja poručuju: „Siguran put do posla dualno je obrazovanje“ (VL 22. svibnja 2017.).
 
Valja razlikovati izvornu Cjelovitu kurikulnu reformu (CKR) iz Nacrta strategije obrazovanja (rujan 2013.), CKR iz Strategije obrazovanja koju je donio Sabor (listopad 2014.) i Jokićevih 55 prijedloga pod tim skupnim nazivom iz veljače/lipnja 2016., jer među njima postoje bitne razlike. Zagovornici Jokićeve zamisli predstavljene uz ustanak naroda u lipnju 2016. tvrde da odustajanje od njihove reforme vrlo štetno i zabrinjavajuće i da je jedini spas u digitalizaciji, što nameću svim sredstvima i u svim medijima. Svjesni ili nesvjesni da time potiču zombijalizaciju Hrvatske, poglavito njezine mladeži. Koja ne će biti osposobljena za izazove koji su pred nama.
 
Istodobno s Okrugloga stola o digitalnoj demenciji i kognitivnim sposobnostima učenika, održanau Europskom domu,11. svibnja 2017. proistječu jasni zaključci. Pretjerana uporaba digitalnih pomagala, posebno kod najmlađih učenika, vodi digitalnoj demenciji i urušavanju kognitivnih sposobnosti. Ako se tome pridodaju ideološke razlike u pristupu izvornih kreatora najpromašenije reforme obrazovanja u povijesti Hrvatske i novoizabrane središnje Ekspertne radne skupine, na pomolu je potpuni kaos. Ne bih želio biti u sljedećim danima na mjestima gdje se donose važne odluke za sudbinu Hrvatske.
 
Što imaju stranci s hrvatskom reformom školstva?
 
Možda nisam dobro informiran, ali mišljenja sam da u EU vlada pravilo da svaka zemlja odabire svoj model obrazovanja. Pa tako i Hrvatska. Odakle pravo ikomu, pa makar to bila Europska komisija, da propisuje koji model će reforme izabrati Hrvatska?
 
A to što nam predlažu gospoda veleposlanici o dualnom obrazovanju nije nikakva novost. Voditelj Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU, akademik Vladimir Paar, već niz godina upozorava na tu potrebu i navodi upravo navedene zemlje kao izvor dobre prakse.
 
Mogu biti svjedokom, jer sam u siječnju 1954. završio alatničarski zanat. Iste sam godine u lipnju položio u gimnaziji veliku maturu i upisao Strojarstvo na tadašnjem Tehničkom fakultetu.
 
Zašto je reforma za koju EK traži da se mora usvojiti, potpuni promašaj?
 
O toj temi već je dovoljno napisano. Stoga samo nekoliko natuknica. Tim kojeg je vodio dr. sc. Boris Jokić činilo je 373 stručnjaka. Oni su napisali oko 3 500 stranica teksta. Prema podatcima iznesenima na sjednici Znanstvenoga vijeća HAZU, održanoj 5. svibnja 2017., do sada je pristiglo oko 35 tisuća stranica prigovora. Pripremljena je za objavu treća knjiga recenzija. Prigovori su pretežno na rješenja u pojedinim predmetima. Samo za matematiku pristiglo je više od 100 tekstova. Premalo je pritom cjelovitih prijedloga poboljšanja. Cijeli prijedlog napisan je kao da će svi nastaviti visokoškolsko obrazovanje.O strukovnom obrazovanju, koje je najproširenije, u spisima CKR-a gotovo ni riječi. Da se ne govori o suštinskim propustima. Pravno je to nevaljali dokument, o čemu svjedoče brojne primjedbe. U predloženoj reformi nema rokova kada će učenici završiti pojedine stupnjeve obrazovanja. Ako će obrazovanje trajati 13 godina, a započeti 2019., prvi maturanti će završiti školovanje 2032., a studij oko 2037. Bit će to digitalno-robotsko doba. U kojem će prednjačiti psihijatrijske bolesti, izazvane pretežnim životom u prividnosti. Stoga će nam trebati sve više psihologa i psihijatara.
 
O još jednoj pojedinosti ne vodi se računa. O potrebi da se pridržava propisanih međunarodnih i hrvatskih normi. Primjeri. U nekim se školama rabi, prema vrijedećem pravopisu, a temeljeno na hrvatskim normama, dosljedno decimalni zarez. U nekim drugim škola pogrješno, decimalna točka. A u materijalima Nacionalnoga centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja, objavljenim na www.ncvvo.hr, dosljedno se koristi decimalna točka.Ili, uistoj školi u Zagrebu jedna nastavnica za podučavanje kemije koristi udžbenik nazvan KEMIJA, a druga LUČBA.
 
Zastarjelost koncepta STEM
 
Nedopustivo je da do danas nema verificiranog prijevoda za složenu kraticu ili akronim STEM. U javnosti i stručnim časopisima objavljeno je zašto je ispravan jedino prijevod: prirodoznanstvo, informatika, tehnika i matematika. A tko uzima u obzir još precizne prijevode. Na Znanstvenom vijeću HAZU zaključeno je da STEM više nije dovoljan. Dr. Loretta Jackson-Hayes, docentica kemije na Rhodes College u Memphisu, objašnjava: „Ne treba nam više STEM-diploma – treba nam više STEM-diploma s humanističkim obrazovanjem“, dakle STEAM. Još 17. ožujka 2017. našoj je Predsjednici Republike dostavljen tekst „Za odgoj ruku i odgoj mozga“(Hrvatski Glas Berlin). U kojem je ne po prvi puta objašnjen akronim STEAL. Dok su prva tri slova jasna, A je za art u smislu umjetnosti i umijeća. Slovo L je za jezike koji mogu biti formalni (matematika, logika, računalni) i humani: vizualni i auditivni. No ona je 30. ožujka postavila savjetnika za STEM. A u jednom drugom tekstu hvali svoje školovanje u zemlji koja je od 38 zemalja OECD-a po uspjehu na PISA-testovima za jedno mjesto ispod prosjeka. Istodobno je zemlja u kojoj je doktorirao bivši voditelj reforme 6 mjesta ispod prosjeka. No nikada nismo ništa čuli zašto je Švicarska po obrazovnom sustavu najbolja u Europi. I što bismo mogli naučiti od nje. Realnoga svijeta u predloženom CKR-u ima 2 % (tehnička kultura). Ostalo su informacije svih vrsta. Koje nije moguće jesti, u njih se odjenuti ili pod njima spavati, napisao je Jung (Siemens) još 1999. Nova voditeljica reforme najavila je povećanje nastave iz matematike. Svi koji su do sada radili na najnovijoj reformi, nisu si postavili pitanje: na račun čega?
 
Je li za uspješan život dovoljno poznavati samo STEM ili poboljšanja STEAL ili STEAM? Jezici, prirodne znanosti i informatika intrizični su za tehniku. Samo tehnika rezultira hvatljivim tijelima potrebnima za svakodnevni život. Tehnika, ali i druge ljudske djelatnosti jesu akcija. Oni izazivaju reakciju koja se očituje u rečenici: „Svaka ljudska djelatnost (akcija) u funkciji je je društveno-humanističkih ciljeva (reakcija)“. Koje određuje politika. Ne smije se sve načiniti što se može. Ne samo usput. U CKR-u u potpunosti je zanemaren odgoj. Zato ispravan razvoj mladih ljudi za izazove njihova radnoga vijeka mora biti odgojno-obrazovni proces koji se sastoji od STEAL-a i SSH (društveno-humanističke znanosti). To iz CKR-a ponuđena 2016. nije vidljivo.
 
Zašto se inzistira na preranom učenju informatike o školi i tko to traži?
 
Svjedoci smo da pojedinci školama nameću mini-računala, kupljena darovima ili istinskim uvjerenjem neupućenih pojedinaca da je to korisno za mlade ljude. Zbog toga već sada imamo pretilu djecu kojoj prijete npr. dijabetes, postaju kratkovidna, agresivna, društveno izolirana itd. A što se sve događa na društvenim mrežama vrijedno je posebnih istraživanja. Kao i činjenica da su u jednom gradiću od 3 tisuće stanovnika dvije godine za redom upisana djeca koja se nisu makla iz te sredine, znaju izvrsno engleski, ali ne vladaju hrvatskim. Možda izvrsni recept za buduće obrazovanje na ovom području. Naime, strateg kurikulne ili uputnične reforme javno tvrdi da ne postoji hrvatski narod. najnovija vijest. Sada najavljuje da će u županijama gdje su pobijedili lijevi uvesti CKR. Zaposlenici njegova fakulteta potpisuju deklaraciju da su hrvatski i srpski jedan jezik. A neki se s istog fakulteta zalažu da svatko piše kako mu padne na um. Stoga se služe riječju tehnologija u najmanje pedesetak značenja; nestalo je projektiranje i konstruiranje u korist dizajna itd.
 
Osobno dijelim ljudska bića koja djeluju u digitalnom dobu na one koji ga stvaraju, programere i one koji se koriste tim dostignućima. Nekada su informacije zapisivale daktilografkinje, danas to rade svi koje je moguće nazvati tipkaroši.
 
Veličina ICT-sektora u Hrvatskoj?
 
Korisno je pogledati koliko je velik taj glasoviti ICT-sektor. Koji se dijeli na informacijski, programerski i komunikacijski dio. Prema popisu poslovnih subjekata ima 4299 tvrtki registriranih u području J62 (Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima). Prihod ICT industrije (informatika i telekomunikacije) u 2015. bio je 31 milijardu kuna. Na telekomunikacijske usluge od toga otpada 25 milijardi. Na računalnom programiranju (proizvodnja softvera) radilo je 12 tisuća zaposlenih, dakle oko 0,3 % populacije u Hrvatskoj, i ostvarili su prihod od 6 milijardi kuna. Usporedbe radi, udruge su s 13 tisuća zaposlenih također su ostvarile 6 milijardi kuna.
 
Zašto takav pritisak na tabletnu nastavu?
 
Dokazno je da učenici najbolje uče ako nastavnik piše po ploči, a oni pozorni prate i zapisuju. Zašto onda forsiranje tableta? Zato, jer je to stvar prošlosti. Zamijenit će ih pametni telefoni s velikim ekranima. Nedavno je „Zg-magazin“ objavio: Prodaja tableta pada već treću godinu zaredom. Globalna prodaja tableta pala je za 9,3 % prošle godine, otkako se na tržištu pojavilo nekoliko novih modela koji omogućuju da se tablet pretvori u stolno računalo. Prema pisanju britanskoga „Telegrapha“, ovo je već treća godina zaredom da u svijetu opada prodaja tableta, jer su se kupci počeli prebacivati na pametne telefone većih zaslona, čime tableti postaju suvišni. U svjetlu ovih informacija, o čemu su pisali i drugi svjetski mediji, nameće se pitanje zbog čega se u Hrvatskoj planira nabavka tableta za uporabu u školama. Naime, zagovornici informatizacije koji se zalažu da se u sklopu reforme informatika uvede kao predmet već od prvih razreda osnovnih škola, predlažu i da se nastava odvija na tabletima.
 
Spomenemo li da je lani prve razrede u Hrvatskoj upisalo oko 40 000 prvašića, dolazimo i do podatka koliko nam je potrebno ovakvih uređaja koji su sve manje u trendu.
 
Zaključak
 
Postoje oni koji iz svojih razloga, a ne zajedničkoga dobra nameću preranu digitalizaciju. S dvostrukim posljedicama. Da se nametne kupovima zastarjele opreme, kao što se dogodilo u Velikoj Britaniji. Drugo, uništava se intelektualni potencijal mladih ljudi. A to je po svemu sudeći osnovni cilj onih koji promiču takvu politiku.
 
Ministar treba to presjeći. Posebno mora dogovoriti sa sindikatima da je sve otvoreno: nazivi predmeta, broj sati i broj nastavnika. Među ostalim i zbog demografske katastrofe. Svi koji ne shvaćaju što znači prerana digitalizacija, bit će odgovorni pred poviješću.
 

Piše: prof. emeritus Igor Čatić, Sveučilište u Zagrebu, član Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU i voditelj Znanstveno-istraživačkoga odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku

HDZ će vjerojatno uz sigurnog gradonačelnika na jugu dobiti i novog (starog) župana

 
 
Zapravo se treba pitati kako u Gradu koji je silno propatio u Domovinskom ratu, u kojem je hrvatsko katoličko stanovništvo iznad 90 posto (a čak i lokalni Bošnjaci su bili vrlo prohrvatski nastrojeni) moglo doći do slabih rezultata vodeće hrvatske stranke. Afera Dubrovačka banka, beskrupuloznost gospođe Dubravke Šuice koja je osobito lošim projektom Garaže torpedirala HDZ (u kojem je većina dubrovačkih članova i izvornih HDZ-ovaca ne voli), te razočaranje u dr. Ivu Sanadera čije su prljavo rublje mediji godinama "prali" dio su odgovora.
http://www.hdz.hr/sites/default/files/field/image/20151018katarine_7IZ.jpg
Partija (predšasnik SDP-a) u Dubrovniku nije mogla imati uporište jer nije bilo radničke klase i industrije, kao ni manjina. Članovi su većinom bili karijeristi. Jugoslavena i srbofila bilo je kao i svugdje u Lijepoj našoj, ali oni su opet većinom to bili iz interesa, te su lako promijenili orijentaciju. Deset vijećnika su ishod d`Hondtove metode, ali i pametnog angažiranja HRAST-a i drugih koalicijskih partnera kao dobre političke "transfuzije" s ljudima koji nemaju hipoteku prošlosti. Još tri vijećnika za većinu u Gradskom vijeću može osigurati Pero Vićan, dubrovački vječiti kadrovik i poduzetnik sa svojim DDS-om, koji je po profilu sličan Bandiću, Kerumu, Vlahušiću; prirodna inteligencija udružena sa seljačkom lukavošću i prodornošću. Njegova obitelj je u Stonu imala trgovinu tkaninama, zanimljiva tradicija našeg kraja. Naime u birokratiziranoj sredini pomoć u riješavanju svakidašnjih problema može uvijek pružiti "naš čovjek" koji je spreman razgovarati, kombinirati, koji poznaje sustav i ljude u njemu! Očekivao sam rast broja Vićanovih vijećnika.
 
Iznenađenje predstavlja DUSTRA, regionalna stranka usmjerena na mlade koju vodi ambiciozni g. Raguž (bivši HSS-ovac), ekonomist hercegovačkih korijena koji je slovio za Todorićevog čovjeka, danas se smatra Vlahušićevim pouzdanikom. Srđ je učinio grješku razvrgnuvši politički brak s MOST-om, jer su spali na jednog Srđevca i dva Mostovca, zajedno bi imali 5 vijećnika (neumoljivi gospar d'Hondt ih je kaznio!). HNS ima tri vijećnika (pojeli su svog partnera SDP-a koji ih je lansirao), SDP dva, HSS jednog. HSS je od vodeće stranke u Dubrovniku došao do mizerije, na razini Hrvatske je gotovo mrtav.
 
U utrci za gradonačelnika Mato Franković iz HDZ-a je osvojio skoro 40 posto glasova, slijedeći je gospodin Dujmović koji ima oko 13 posto i za kojega se zna da je tek produžena ruka dr. Vlahušića koji je zakonski onemogućen u kandidaciji. Moramo se pitati kako dr. Vlahušić, za kojega je dokazano da laže i ne radi po zakonu, može biti toliko popularan u Dubrovniku? Sigurno je da bi on dobio izbore, kada bi mu zakon omogućio izlazak.
 
U Metkoviću MOST nije tako dobro prošao, a HDZ će vjerojatno uz sigurnog gradonačelnika na jugu dobiti i novog (starog) župana Nikolu Dobroslavića, kojemu je protukandidat MOST-ov Nikola Grmoja. U Dubrovniku se još lijepo živi, Slavonija sa slomljenom industrijom i slabo isplativom poljoprivredom ima više od 10 posto stanovnika s blokiranim računima. Za nas s juga Dalmatince i Hercegovce ona je nekad bila Eldorado! Tempora mutantur, a što sad može državna politika s našom ravnicom to Bog zna. Jer upravo na sjeveru je bilo uporište HDZ-a i tko će se tu na kraju učvrstiti?
 
U većim gradovima pobjeđuju nezavisni kandidati Vrkić (Osijek), Kerum (Split), Bandić (Zagreb); osim Rijeke gdje bi izbori mogli biti zanimljivi samo kada bi SDP stavio dva ili tri svoja kandidata, npr. Obersnela, Obersmela i Oberšnela, pa da se netko zabuni i zaokruži krivoga. Situacija Rijeke i Istre nema veze s onom što neki sugeriraju, jakim nacionalnim manjinama. Kao što u Hercegovini liberali ili socijalisti nemaju šanse, tako i u Rijeci titoizam ostaje sjećanje na zlatno doba, kao što se Francuzi sjećaju Louisa XIV. i Napoleona, koji su ih usput budi rečeno unesrećili. Lokalni izbori nemaju puno veze s državnim, tu se biraju lokalne liste, riješavaju komunalni problemi. U Zagrebu se Drago Prgomet pokazao kao slab kandidat kojega su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović dvostruko premašili sa svojih 10 posto. U ovom sukobu MOST-a i HDZ-a ostaje vidjeti kako će se razvijati afera Agrokor, o tome će ovisiti tečaj državnih izbora.
 

Teo Trostmann

Tko je dopustio Gongovom Zeliću da nazoči saborskoj raspravi?

 
 
O fra Ivi koji je tijekom Domovinskog rata bio župnik u Kiseljaku kruže mnoge anegdote. Je li ga poslije mise pred crkvom sv. Ilije u Kiseljaku napala neka žena riječima da svi kradu te da i fratri kradu, nije negdje zapisano. Ali, kako je fra Ivo dobro poznavao svoj puk, vrlo je vjerojatno da je na napad neimenovanoj ženi njoj razumljivim jezikom odgovorio kratko i jasno.
Žena: I fratri kradu!
Fra Ivo: Od koga kradu?
Žena: Od Caritasa!
Fra Ivo: Tko to kaže?
Žena: Narod!
Fra Ivo: J.....ti narod!
http://www.crodnevnik.de/crodnevnik/wp-content/uploads/2016/07/Hrv-iselj-kongres-Sibenik-2.jpg
Davor Ivo Stier
 
Dok se Božo Petrov zlopatio trpeći nuždu u fotelji predsjedavajućeg Hrvatskog državnog sabora a njegovi sljedbenici te drugi zastupnici koji su, pozivajući se na “narod”, pokušavali ishoditi nepovjerenje ministru Zdravku Mariću i Vladi, trebalo je dotične zapitati na koji se narod pozivaju. I na nedavnoj sjednici saborskoga Odbora za ustav poslovnik i politički sustav, nazočni zastupnici su isticali svoj legitimitet koji su dobili od naroda. U  tomu ih je podupirao Dragan Zelić, predsjednik udruge GONG. Ravnopravno je sudjelovao u raspravi iako nije ni član odbora niti ga je na poziciju člana udruge izabrao narod.
 
Svakomu je poznato da “narod” kao izraz jedne volje, jednakih osjećaja koji utjelovljuje povijest, moral ne postoji. Postoje državljani koji imaju različitie ideje. Postoji demokratski režim koji određuje da će vladati oni s kojima se slaže većina državljana. Većina se često ne dobiva tek običnim zbrajanjem pojedinih glasačkih listića nego po nekoj prihvaćenoj metodi koja se voljom većine može mijenjati.
 
U Hrvatskoj se primjenjuje D’Hondtova metoda raspodjele glasova. Podjelom Hrvatske na 12 izbornih jedinica neke stranke uspijevaju postati parlamentarne (npr. IDS) kojima to ne bi uspjelo da je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica a ustavnim odredbama, u Hrvatski državni sabor uspijevaju ući zastupnici s vrlo oskudnim brojem glasova (zastupnici narodnih manjine I Branimir Bunjac) dok ustavnom odredbom o državljanima koji pripadaju 11-oj izbornoj jedinici (iseljenici i “gastarbeiteri”) ni desetorostruko veći broj glasova ne bi omogućio više od 3 zastupnika. Zadnji veliki udarac toj izbornoj jedinici zadala je SDP-ova koalicija Zakonom o prebivalištu.
 
Izabrani zastupnici u Hrvatskom državnom saboru zastupaju hrvatske državljane. Postoji međutim u državi bezbroj “posrednih tijela”, od gospodarstva do oružanih snaga, od profesionalnih društava, udruga itd. U većini slučajeva u njima djeluju ljudi koje nije izabrao narod nego su u ta tijela ušli na temelju natječaja. Čak i ministri mogu biti izabrani zbog svoje stručnosti iako nisu bili na izbornim listama. Nitko od onih koji se pozivaju na narod te izjavljuju da ne prihvaćaju sud onih koji su utjecajna mjesta dobili na temelju kvalifikacija, ne bi odbili liječnika jer ga nije izabrao narod pa ni liječnika koji ima drukčija politička uvjerenja. Ni partizani nisu ubili oca Davora Perinovića, bivšeg predsjednika Hrvatske demogratske zajednice u Bosni i Hercegovini koji je bio liječnik u ustaškoj bolnici u Bjelovaru Tito je kiparu Antunu Augustinčiću dao da izradi njegov kip koji je, prema ocjeni umjetnika, njegovo remek djelo. Titi nije smetalo to što je  Augustinčić prethodno napravio najbolje poprsje dr. Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske (to se poprsje negdje izgubilo dok se izlagalo po svijetu u Europi i u nekim državama Latinske Amerike).
 
Budući da u naciji postoje različite ideje i osjećaji, izabrani zastupnici, njihove stranke i strančice koji svoj legitimitet temelje na izborima, svoj autoritet stvarno temelje tek na određenom postotku birača. Koliko god malen bio taj postotak, oni ga svesrdno nazivaju narodom iako su svjesni da cijeli narod,cijela nacija ne misli i ne želi sve ono što pojedini zastupnici i njihove stranke  žele.
 
Male parlamentarne stranke uobičajeno rado ističu dostojanstvo i preuveličavaju ulogu Sabora. Još se nađe ponetko tko ponavlja kako je samo Bog iznad Sabora iako bi svaki zastupnik morao saznati da je Hrvatska u Europskoj uniji te da je Vlada ta koja igra daleko važniju ulogu od Sabora kojemu se na usvajanje dostavaljaju directive EU-a. Hrvatski državni sabor bi Vladi trebao davati obvezujuća mišljenja ali, kako mogu posvjedočiti djelatnici stručnih službi Sabora, sve što stiže iz Bruxellesa u Hrvatski državni sabor, usvaja se iako to većina zastupnika nije ne pogledala.
 
Glavni teret i odgovornost je na Vladi. A zadaća oporbe je primati plaću i pripremati se za sljedeće izbore bez ikakve druge odgovornosti. Za 30 milijuna eura gubitka na arbitraži u sporu INA-MOL, nikakvu odogovornost ne osjećaju ni Božo Petrov & Co., a ni SDP i njegova družina. Ne čuje se ni glas naroda kojemu će taj gubitak pasti na leđa. Tomislavu Karamarku, koji je zagovarao dogovor umjesto arbitraže, umjesto isprike namijenjena je  stigma najnepopularnije osobe. Pored Vlade veliki teret i odgovornost nose i ozbiljne parlamentarne stranke. Unutar velikih stranaka sukobljavaju se različite ideje i interesi. Lideri ozbiljnih, odgovornih stranaka imaju posla ne samo s racionalnim pripadnicima svojih stranaka nego također s utjecajnim članovima koji postavalju neprihvatljive uvjete, koji ne shvaćaju da je u interesu nacije nužno ulaziti u kompromise i u neprincipijelne koalicije. Uostalom, po definiciji, sve su koalicije neprincipijelne. 
 
Predsjednik Vlade mora računati da su, ne samo ministri, nego i drugi utjecajni članovi Vlade, izloženi različtim utjecajima te da često u najboljoj namjeri, stvarno povuku krvi potez. Ne sumnjajući u dobronamjernost Davora Ive Stiera, neki ljudi se naglas pitaju što mu bi kad je u predvečerje lokalnih izbora ispalio izjavu da je on bio za prijevremene izbore jer da bi to bilo najpoštenije. Je li možda od nekoga dobio mig da će premijeru Andreju Plenkoviću, slično kao Karamarku, u zadnji trenutak neki iz stranke, na koje računa, okrenuti leđa? Predsjednik Vlade, ma tko bio, mora imati na umu hrvatsku političku kulturu te neke naše narodne osobitosti. Neke paradigme, proizvedene u inozemstvu ili u domaćoj radinosti, koje naoko lijepo zvuče i koje bi mogle biti rješenje problema, u hrvatskom političkom narodu, ne daju željene rezultate.
 
Od nekoliko visokoobrazovanih i bez sumnje dobronamjernih Hrvata, čuo sam ovih dana, da bi HDZ trebao statutom dopustiti frakcije. Dr. Miroslav Tuđman je s time izašao u javnost držeći da bi to predsjednik Franjo Tuđman dopustio. Vidjeli smo međutim u slučaju Hrvatskog bloka, da bi frakcije brzo rastočile stranku. Kad je naime SDP-ova koalicija, odmah po dolasku na vlast, predložila promjenu imena Hrvatskoga državnog sabora, HDZ je napustio sabornicu s ciljem rušenja kvoruma te time onemogućavanje izglasavanja SDP-ova prijedloga izmjene Ustava. Međutim, zagriženi zastupnici  Hrvatskog bloka i HSP-a, ostali su u sabornici. Glasovali su protiv izmjene Ustava ali je nisu spriječili nego SDP-u osigurali potrebni kvorum.
 
Slučaj zastupnika Tomislava Sauche pak otkriva kako se i velike stranke prevare u svojim procjenama. SDP je, u nastojanju da predmijevani grijesi Tomislava Sauche ne padnu na SDP, svog zastupnika Sauchu izbacio iz stranke. U SDP-u su vrlo vjerojatno imali na umu da bi im Saucha mogao postati golemim teretom kao što je na HDZ postavljen Ivo Sanader. Međutim, neočekivano, Saucha je šutnut  iz stranke, uzvratio udarac. Plenković nije morao ulagati nikakav napor da bi dobio njegov glas povjerenja ministru Zdravku Mariću.
 
A Tomislav Karamarko, čini mi se, nije vidio da su u MOSTU neki novi katolici koji ne mare za negdašnje cijenjene osobine katolika kao što je poniznost, popustljivost i tima slične osobitosti nekdašnjih hrvatskih katolika. Pristao je da premijerom bude osoba uvezena iz Kanade koja nije bila ni član HDZ-a. Nije se natjecao ni za funkciju predsjednika države. Čak je pristao otići s mjesta predsjednika stranke. Očekivao je vjerojatno da će to Mostovi katolici cijeniti. Nije bio svjestan da su stare uzrečice zamijenjene novima. Umjesto “Pametniji popuđtak”, vrijedi nova uzrečica “Nisi budala da popuštaš!” Umjesto “Umiljato janje dvije majke sisa!”, uvedena je uzrečica “Bezobrazno sisa četiri!”.
 
Ni Davor Bernardić, aktualni lider SDP-a, nije svjestan da u njegoj stranci ne drže do njegovih tradicionalnih vrijednosti. Ismijali su ga kad je otvorio dušu pa spomenuo kako se od njega oprostio otac odlazeći u obranu Hrvatske. Od njega njegovi koji s njim ne dijele iste vrijednosti, žele lidera koji će biti agresivna, bezobzirna svađalačka osoba, poput nekih poznatih zastupnika SDP-a. Od njega se očekuje bahatost, vulgarnost, i tim slične “vrline”. Tjera ga se da bude dručijim od onoga što stvarno jest. Jer on nije odgojen i obrazovanjem sposoban ponašati se poput npr. Marasa, Stazića, Pernara i njima sličnih, prije ili kasnije izgubit će mjesto lidera društva kojemu stvarno ne pripada.
 
Što će biti od Petrova, sada je teško prognozirati. Vidljivo je da ga muči statusna tjeskoba. Kako više nije predsjednik Sabora, nema zapreke da mu ubrzo izrade portret i postave pored drugih bivših predsjednika Sabora. Time bi mu se barem malo olakšalo preživljavanje statusne tjeskobe.
I na kraju, vrlo je vjerojatno da će se nastaviti razdiranje hrvatskog naroda i svojatanje legimiteta na temelju dobivenih glasova primjenom D’Hondtove sustava raspodjele glasova, odredbi Ustava i drugih zakona usvojenim iznudom blefomima te u konačnici čak i namještenim rezultatima izbora.
 

Branko Barbić

Anketa

Tko je Srbima iz Novoga Sada u Obrovcu trebao platiti glasovanje?

Subota, 27/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 875 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević